REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U OSIJEKU
Stalna služba u Belom Manastiru
Kralja Tomislava 53, 31300, Beli Manastir
P-387/2021-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojević, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupana po ODO Osijek, protiv tuženika EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vedranu Staniću odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, zaključene 20. studenog 20274., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, objavljene 17. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I.
Nalaže se tuženiku LP da tužitelju isplati ukupnu naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 113.864, 19 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od
- 23.722,70 kuna počevši od 01. siječnja 2015. pa do isplate
- 23.722,70 kuna počevši od 01. siječnja 2016. pa do isplate
- 23.722,70 kuna počevši od 01. siječnja 2017. pa do isplate
- 23.722,70 kuna počevši od 01. siječnja 2018. pa do isplate
- 15.310,33 kuna počevši od 01. siječnja 2019. pa do isplate
- 3.463,06 kuna počevši od 21. studenog 2019. pa do isplate obračunate sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima uvećano za 3 % poena, kao i da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku 15 dana." u cijelosti.
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.725,00 eur, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da je vlasnik poljoprivrednih zemljišta označenih kao kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Seminac, ukupne površine 203503 m2 i kčbr. [katastarska čestica], u naravi oranica Jagodnjačka strana, ukupne površine 92600 m2 obje k. o. [katastarska općina]. Tuženik je dana 07. studenog 2003. s Općinom [adresa] sklopio Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, klasa:320-02/03-01/17 na rok od 5 godina, kojim zakupoprimatelj LP primio u zakup poljoprivredno zemljište označeno kao kčbr. [katastarska čestica] uz utvrđen cijenu godišnje zakupnine u iznosu od 10.206,00 kuna. Tuženik je od 2008. nastavio bespravno koristiti poljoprivredno zemljište označeno kao kčbr. [katastarska čestica] bez valjane pravne osnove s tim da je Općini Čeminac u razdoblju od 2008. godine do 2014. redovno plaćao godišnju naknadu u iznosu od 10.206,00 kuna dok od 2014. do kolovoza 2018. koristi poljoprivredno zemljište bez plaćanja godišnje naknade. Tuženik od 2014. bez valjane pravne osnove koristi i kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 3,47 hektara ne plaćajući Općini Čeminac godišnju naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Slijedom iznijetog tužiteljica predlaže sudu da tuženika obveže na isplatu 113.864,19 kuna.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije točno kako bespravno koristi sporna zemljišta jer je ista koristio temeljem Ugovora o zakupu a nakon toga kao pošteni posjednik obrađujući ih u dobroj vjeri i plaćajući zakupninu i nakon isteka Ugovora o zakupu stoga smatra da tužiteljica nema pravnog osnova potraživati naknadu od tuženika. Ističe da je u spornom razdoblju obrađivao zemljište time ga zaštitio od propadanja i nastanka štete tužiteljici kao vlasnici zemljišta. Ističe da je tužbeni zahtjev previsoko određen jer zakupnina po 1 hektaru za općinu [adresa] iznosi 499,00 kuna. Tuženik posebno ističe da je sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu bio u obvezi poljoprivredno zemljište koji drži u posjedu održavati pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju što podrazumijeva primjenu svih potrebnih agrotehničkih mjera. Tuženik je kroz cijelo vrijeme posjeda poduzimao sve potrebne radnje kako bi spriječio nastanak štete tužitelju. Kao vlasnik zemljišta tako da mu u tom djelu pripada i značajna naknada kako to predviđa čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
3. Sud je proveo dokaze čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora s lista 4. spisa, Ugovora o zakupu s lista 13-15. spisa, zapisnika poljoprivrednog inspektora FP od 28. ožujka 2019., Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta sklopljenog između tužiteljice i Perfa-bio d.o.o. na listovima 20-28. spisa, zapisnika u postupku uvođenja u posjed na listu 29-31. spisa, zapisnika poljoprivrednog inspektora FP od 8. studenog 2019., zapisnika poljoprivrednog inspektora FP od 10.10. 2019. list 43. spisa, dopisa Općine Čeminac na listu 46. spisa, saslušanjem svjedoka OP i tuženika EP, nalaza i mišljenja vještaka Krešimira Šunjića na listu 111. -133. spisa i saslušanjem vještaka na listu 142-143. spisa.
4. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza kao cjeline, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.
5. Nesporno je među strankama da je tužiteljica vlasnica kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]. za k. o. [katastarska općina].
6. Čitanjem Ugovora o zakupu s lista 13-15 spisa utvrđeno je da je tuženik s Općinom Čeminac imao sklopljen zakup za kčbr. [katastarska čestica] (kasnije parcelirana u više čestica) u razdoblju od 2003. do 2008.
7. Čitanjem Ugovora o zakupu s lista 20-28. spisa sklopljenog između tužiteljice i Perfa-bio d.o.o. utvrđeno je da je tužiteljica donijela Odluku od dodjeli u zakup kčbr. [katastarska čestica] dana 30. travnja 2015. i kojom odlukom je kčbr. [katastarska čestica] dodijeljena u zakup poduzeću Perfa-bio d.o.o. Zakupljen je sklopljen na rok od 50 godina.
8. Slijedom iznijetog tužiteljica od 30. travnja 2015. pa nadalje zakupninu za zemljište može potraživati isključivo od pravne osobe sa kojom ima zaključen ugovor o zakupu a ne od tuženika kao faktičnog korisnika zemljišta. Činjenica da li je Perfa- bio d.o.o. imala ili nije imala pravo davanja zemljišta u podzakup (čl.8. ugovora) nije od utjecaja na rješenje ovog spora. Dakle, tužiteljica nema nikakvo pravo potraživati od tuženika niti zakupninu niti naknadu za korištenje kčbr. [katastarska čestica] za godinu 2015-tu pa nadalje jer je sklapanjem ugovora sa Perfa-bio d.o.o. isključivo pravo Perfe-bio d.o.o. da koristi i stječe svu zaradu sa navedene čestice.
9. U pogledu čestice 981/23 tuženik priznaje da je obrađivao dio te čestice. Tuženik priznaje da je obrađivao poljoprivredni sklop koji je ranije obrađivao izvjesni E koji ih je i uveo u posjed. Poljoprivredni sklop činile su čestice 306/4 i dio kčbr. [katastarska čestica]. Tuženiku nije poznato koliku površinu kčbr. [katastarska čestica] je obrađivao jer je ista predstavljala fizičku cjelinu sa kčbr. [katastarska čestica]. Stoga se niti njegove izjave date u zapisnicima poljoprivrednom inspektoru ne mogu uzeti kao točne. Tužiteljica tvrdi da je riječ o površini od 3,47 hektara dok u zapisniku poljoprivrednog inspektora od 8. studenog 2019. stoji da je riječ od 2,5 hektara. Zapisnik poljoprivrednog inspektora od 28.3.2019. ponovo sadrži podatak o površini od 3,47 hektara ali nije jasno na koji je način je poljoprivredni inspektor utvrdio tu površinu kada u točci 6 zapisnika stoji da je tuženik iz posjeda poljoprivrednog zemljišta izašao 2.8.2018.
10. Budući je površina čestice jedan od ključnih elemenata za izračun zakupnine sukladno Uredbi o načinu izračuna početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske te naknade za korištenje voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture ne postoje podaci u spisu pomoću kojih bi se mogla utvrditi visina zakupnine te tužiteljica nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva u pogledu kčbr. [katastarska čestica]. Navedena Uredba propisuje da se visina zakupa utvrđuje na temelju činjenice da li riječ o površinama koje se navodnjavaju ili ne o čemu također nema podatka u spisu. Osim toga Uredba propisuje cijenu od 499,00 kuna po hektaru za Općinu Čeminac te stoga tužiteljica nije ni na koji način dokazala visinu svog tužbenog zahtjeva.
11. Osim navedenoga, pravilno ističe tuženik da je u pogledu obje čestice 306/4 i 981/23 pošteni posjednik jer nije znao niti je imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
12. Tuženik LP i svjedok NP u svojim iskazima suglasno opisuju da su sporni sklop zemljišta (kčbr. [katastarska čestica] i dio 981/23) obrađivali od 2003. do 2008. na temelju ugovora a od 2008. do 2014. bez ugovora uz plaćanje zakupa Općini Čeminac. Od 2014. do 2018. radili su bez ugovora i bez plaćanja zakupa. Zemlju su nastavili obrađivati jer su im tako rekli u Agenciji za plaćanje u poljoprivredi i poljoprivrednom inspektoratu. U posjed dijela kčbr. [katastarska čestica] ih je uveo raniji posjednik E. Iz posjeda kčbr. [katastarska čestica] izašli su 2018. a iz posjeda kčbr. [katastarska čestica]. izašli su 2019. napuštanjem tog dijela čestice. Nitko ih nikada nije pokušao izbaciti iz posjeda spornih čestica niti ih je pozvao da to učine mirnim putem.
12.1. Sud prihvaća iskaze svjedoka EP i svjedoka OP kao objektivne i istinite. U situaciji u kojoj se nalazio tuženik životno je i logično da se nastavi sa obrađivanjem poljoprivrednog zemljišta koje je u početku obrađivao po ugovoru, zatim uz plaćanje najamnine a u spornim godinama bez ugovora i plaćanja najamnine. Pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da se tuženik bavi poljoprivredom i poznato mu je da vlasnici i posjednici poljoprivrednog zemljišta imaju zakonsku obvezu da poljoprivredno zemljište održavaju pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju. Činjenica da je tuženiku istekao Ugovor o zakupu ne utječe na poštenje i posjed tuženika nego isključivo na zakonitost posjeda tuženika jer tuženik istekom Ugovora o zakupu prestala zakonitost posjeda. Da bi posjed bio pošten nije nužno da se za to ima zakonska osnova. Posjed je pošten ako osoba s obzirom na cjelokupno faktično stanje nije znala niti imala razloga da posumnja da joj ne pripada pravo na posjed. Kako je tuženik cijelo vrijeme posjedovanja spornog zemljišta bio u kontaktu sa Općinom i Agencijom za plaćanje poljoprivredi i poljoprivrednim inspektoratom (iskaz svjedoka OP) koji su mu govorili da nastavi s obrađivanjem zemljišta ne može mu se prigovoriti da je znao ili imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Tuženik je za kčbr. [katastarska čestica] ostvarivo i poticaje što znači da ih je prijavljivao nadležnim tijelima pa nije logično da bi tuženik na prevaru ili skriveno bio posjednik toga zemljišta. Kada je sporno zemljište dato u zakup poduzeću Perfa- bio d.o.o. iz Zagreba tuženi je i s njim ostao u kontaktu te uz njihovu dozvolu bio posjednik spornog zemljišta što dodatnog potvrđuje zaključak suda da tuženi nije bio nepošteni posjednik spornog zemljišta u tome razdoblju.
13. Vještak Krešimir Šunjić, osobno saslušan navodi da ostaje u cijelosti kod nalaza kao u pisanom podnesku. Nalaz je izvršio nakon pregleda čestica. Obzirom na protek vremena koristio je cijene repromaterijala koje imam u svojoj arhivi. U nalazu je razdvojio troškove koji se odnose na agrotehniku od onih koji se odnose na repromaterijal. Navodi da je cijene utvrđivao po godinama kada su se radnje obavljale, gledao je u svojoj arhivi i tamo utvrdio podatke. Prilikom utvrđivanja cijene radova uzeo je u obzir da je tuženik imao svoju mehanizaciju, inače bi cijena bila još veća da su se radovi obavljali uslužno. Ako želite da vam zemljište ne propada u smislu obrastanja u korov zemljište morate obrađivati a u te poslove spadaju oranje, pred sjetva priprema, tanjuranje, kultivacija, sjetva, prskanje zaštitnim sredstvima i na kraju kombiniranje. Sve su to troškovi nužni da bi zemljište bilo u funkcionalnom stanju a to stoji u agrotehničkim mjerama. Ako se zemlja ostavi na tzv. ugaru ona je i nakon toga sposobna obrađivati. Uobičajeno je da se zemlja u ugaru ostavi jednu godinu jer nakon treće godine se pojavljuju višegodišnji korovi tada ju je teško privesti poljoprivrednoj svrsi. Moguće je rast korova spriječiti oranjem ili samo košnjom. Tuženik nije obrađivao jedan dio sporne površine i teško mu je reći koliki je imao prihod na tim površinama. Agrotehničke mjere služe za ostvarivanje prinosa. Nalaz vještaka potvrđuje tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu da je u cilju održavanja zemljišta pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju, što mu je bila zakonska obveza kao posjedniku, imao znatne troškove.
14. Dakle, obzirom na okolnosti da je tuženik godinama obrađivao tu zemlju, da je do 2008. imao ugovor o zakupu, da je nakon toga obrađivao tu zemlju bez ugovora o zakupu, da je nakon 2014. znao tko je zakupio zemlju a da to nije bila tužiteljica, da ga novi zakupnik nije pozivao na predaju posjeda zemljišta, da nikada nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljicom u pogledu toga zemljišta, da je upoznao Agenciju za plaćanje u poljoprivredi, Općinu [adresa] i poljoprivrednog inspektora da i nadalje obrađuje sporni sklop zemljišta a na što oni nisu reagirali ovaj sud smatra da je tuženik bio pošteni posjednik spornog zemljišta te kao takav, sukladno čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nije dužan dati nikakvu naknadu za korištenje zemljišta kako u pogledu kčbr. [katastarska čestica] tako i 981/23. za k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora 10. lipnja 2019. a tužbu 21. studenog 2019. nakon što je tuženik već predao zemljište u posjed novom zakupniku pa niti ta činjenica ne utječe na poštenje posjeda tuženika u smislu da bi njegovo poštenje naknadno otpalo.
15. Slijedom iznijetog valjao je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i presuditi kao u izreci.
16. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženiku su u trošak priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eur, podneska od 12.11.2024.u iznosu od 500,00 eur, zastupanja na ročištima od 4.2.2020., 15.6.2020., 3.11.2021., 1.10.2024 i 20.11.2024. sve po 500,00 eur, ročište od 18.1.2022. u iznosu od 100,00 eur, sve uvećano za PDV i trošak vještačenja u iznosu od 600,00 eur.
Beli Manastir, 17. siječnja 2025.
S U D A C :
Robert Gojević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.
DNA:
- ODO Osijek
- pun. tuženika
