Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg B.J.Šokčevića 17, Vinkovci
OIB: 77561654785
Poslovni broj: P- 47/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB:53056966535 zastupana po punomoć. iz OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 10.prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja osobno uz punomćnika odvjetnicu Hanu Lukić Hob, te punomoćnika tuženika odvjetnika Davora Petrovića, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 17.siječnja 2025. radi utvrđivanja ništetnosti i isplate,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 2. Ugovora o kreditu broj 198- 50-4718785 sklopljenog dana 20 veljače 2008. godine, a solemniziranog kod javnog bilježnika pod brojem OV-4514/2008, dana 22.02.2008.godine, kojom se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženika i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a koja izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora,
II. Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 7. Ugovora o kreditu broj 198- 50-4718785 sklopljenog dana 20. veljače 2008. godine, a solemniziranog kod javnog bilježnika pod brojem OV-4514/2008, dana 22.02.2008.godine, prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji tek ima biti uručen tužitelju po isplati kredita.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 , da tužitelju TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 2.631,94 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi do 31. 07. 2015. god. u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01.
08. 2015. god. do 31.12.2022. god. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.
01. 2023. god. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, koje teku na svakomjesečni preplaćeni iznos kako slijedi:
• na iznos od 5,09 € sa kamatom od 1. 04. 2008.god. do isplate, • na iznos od 0,03 € sa kamatom od 1. 05. 2008.god. do isplate, • na iznos od 0,49 € sa kamatom od 1. 07. 2008.god. do isplate, • na iznos od 15,44 € sa kamatom od 1. 11. 2008.god. do isplate, • na iznos od 4,56 € sa kamatom od 1. 12. 2008.god. do isplate, • na iznos od 18,39 € sa kamatom od 1. 01. 2009.god. do isplate, • na iznos od 20,52 € sa kamatom od 1. 02. 2009.god. do isplate, • na iznos od 21,48 € sa kamatom od 1. 03. 2009.god. do isplate, • na iznos od 19,20 € sa kamatom od 1. 04. 2009.god. do isplate, • na iznos od 19,72 € sa kamatom od 1. 05. 2009.god. do isplate, • na iznos od 15,59 € sa kamatom od 1. 06. 2009.god. do isplate, • na iznos od 12,55 € sa kamatom od 1. 07. 2009.god. do isplate, • na iznos od 13,36 € sa kamatom od 1. 08. 2009.god. do isplate, • na iznos od 14,96 € sa kamatom od 1. 09. 2009.god. do isplate, • na iznos od 14,82 € sa kamatom od 1. 10. 2009.god. do isplate, • na iznos od 13,20 € sa kamatom od 1. 11. 2009.god. do isplate, • na iznos od 16,24 € sa kamatom od 1. 12. 2009.god. do isplate, • na iznos od 18,68 € sa kamatom od 1. 01. 2010.god. do isplate, • na iznos od 22,14 € sa kamatom od 1. 02. 2010.god. do isplate, • na iznos od 21,35 € sa kamatom od 1. 03. 2010.god. do isplate, • na iznos od 26,05 € sa kamatom od 1. 04. 2010.god. do isplate, • na iznos od 25,16 € sa kamatom od 1. 05. 2010.god. do isplate, • na iznos od 26,90 € sa kamatom od 1. 06. 2010.god. do isplate, • na iznos od 41,95 € sa kamatom od 1. 07. 2010.god. do isplate, • na iznos od 38,85 € sa kamatom od 1. 08. 2010.god. do isplate, • na iznos od 48,32 € sa kamatom od 1. 09. 2010.god. do isplate, • na iznos od 45,05 € sa kamatom od 1. 10. 2010.god. do isplate, • na iznos od 39,79 € sa kamatom od 1. 11. 2010.god. do isplate, • na iznos od 50,89 € sa kamatom od 1. 12. 2010.god. do isplate, • na iznos od 65,02 € sa kamatom od 1. 01. 2011.god. do isplate, • na iznos od 55,01 € sa kamatom od 1. 02. 2011.god. do isplate, • na iznos od 58,52 € sa kamatom od 1. 03. 2011.god. do isplate, • na iznos od 54,06 € sa kamatom od 1. 04. 2011.god. do isplate, • na iznos od 54,86 € sa kamatom od 1. 05. 2011.god. do isplate, • na iznos od 73,80 € sa kamatom od 1. 06. 2011.god. do isplate, • na iznos od 75,64 € sa kamatom od 1. 07. 2011.god. do isplate, • na iznos od 91,27 € sa kamatom od 1. 08. 2011.god. do isplate, • na iznos od 83,16 € sa kamatom od 1. 09. 2011.god. do isplate, • na iznos od 74,28 € sa kamatom od 1. 10. 2011.god. do isplate, • na iznos od 72,93 € sa kamatom od 1. 11. 2011.god. do isplate, • na iznos od 72,25 € sa kamatom od 1. 12. 2011.god. do isplate, • na iznos od 76,46 € sa kamatom od 1. 01. 2012.god. do isplate, • na iznos od 80,13 € sa kamatom od 1. 02. 2012.god. do isplate, • na iznos od 80,62 € sa kamatom od 1. 03. 2012.god. do isplate, • na iznos od 78,08 € sa kamatom od 1. 04. 2012.god. do isplate, • na iznos od 79,79 € sa kamatom od 1. 05. 2012.god. do isplate, • na iznos od 80,97 € sa kamatom od 1. 06. 2012.god. do isplate, • na iznos od 78,99 € sa kamatom od 1. 07. 2012.god. do isplate, • na iznos od 79,51 € sa kamatom od 1. 08. 2012.god. do isplate, • na iznos od 78,03 € sa kamatom od 1. 09. 2012.god. do isplate, • na iznos od 74,84 € sa kamatom od 1. 10. 2012.god. do isplate, • na iznos od 78,25 € sa kamatom od 1. 11. 2012.god. do isplate, • na iznos od 79,88 € sa kamatom od 1. 12. 2012.god. do isplate, • na iznos od 78,73 € sa kamatom od 1. 01. 2013.god. do isplate, • na iznos od 72,30 € sa kamatom od 1. 02. 2013.god. do isplate, • na iznos od 73,79 € sa kamatom od 1. 03. 2013.god. do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.726,55 eura eura (slovima: tisućusedamstodvadesetišest eura i pedesetipet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.siječnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 73,00 eura.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 31. siječnja 2023. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 20. veljače 2008. godine sklopio Ugovor o kreditu br.198- 50- 4718785 na iznos od 17.048,71 CHF s rokom otplate na 60 mjeseci (dalje (nastavno: Ugovor). Člankom 2. Ugovora o kreditu, ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora o kreditu je u visini od 6,75 % godišnje. Za kamatu po dospijeću određeno je da je u visini zakonske zatezne kamate koja je promjenjiva. Člankom 7. Ugovora, određeno je da se kredit otplaćuje u ( 60) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju (kreditora) za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.
1.1. Tuženik je tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu gornje navedenog broja jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a obračunom veće kamatne stope od ugovorene, tuženik je povrijedio odredbu čl. 3. i 4. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), a koja se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu, kao i odredbe čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača NN 96/2003 (nadalje ZZP) kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014.g. posl. br. Pž-7129/13, u dijelu vezanog za ugovaranje kamatne stope utvrđeno je da su banke, uključujući i ovdje tuženika, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da su u svoje ugovore o kreditu unosili odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Kreditora i njegovim internim aktima, a prilikom sklapanja ugovora potrošači kao korisnici kredita nisu s tuženicima pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatne stope te su time postupili suprotno odredbama ZOO-a i ZZP/03. Također, i stav Vrhovnog suda RH u odluci povodom revizije (Revt 249/14-2) na gore navedene presude je da su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Budući da su gornje navedene presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa od strane Udruge Potrošač, a sukladno čl. 502a. tada važećeg Zakona o parničnom postupku, tužitelj se u ovom individualnom postupku protiv tuženika ima pravo pozivati na utvrđenja iz navedenih presuda.
1.2. Tuženik ne samo da je u Ugovoru o kreditu unio nepoštene, a posljedično tome i ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, nego je člankom 7. Ugovora inkorporirao i valutnu klauzulu kojom anuitete, koji čine predmet i cijenu Ugovora o kreditu, vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim nekontroliranim rastom je tužitelj oštećen za razliku između tečaja švicarskog franka koji je iznosio na dan isplate kredita tužitelju i tečaja koji je iznosio na dan plaćanja dospjelih mjesečnih anuiteta. Naime, ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile su nerazumljive tužitelju, kao prosječnom potrošaču, nepoštene i prema tome ništetne, jer je tuženik kao kreditor u vrijeme zaključivanja ugovora propustio informirati tužitelja o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tužitelj ima pravo potraživati novčani iznos preplaćen na ime tečajne razlike, odnosno valutne klauzule, a što će se financijsko knjigovodstvenim vještačenjem precizno utvrditi, pa stoga tužitelj predlaže da Naslovni sud za potrebe točnog izračuna preplaćenog iznosa, službenim putem pribavi od tuženika dokumentaciju iz koje će biti vidljive promjene visine anuiteta, promjena iznosa kamatnih stopa te promjena iznosa kamate unutar anuiteta, koji je tuženik dužan dostaviti. Potraživanje se ne može specificirati bez financijsko knjigovodstvenog vještačenja, a ovo tek po dostavi svih podataka i dokumentacije o kreditu od strane tuženika. Tužitelj se prije pokretanja ovog spora obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavom dokumentacije, na koji se tuženik oglušio.
1.3. Uzimajući u obzir odredbe članka 81. i članka 84. ZZP/03, odredbe članaka 96. i 99. ZZP/07 te povrh svega odredbu članka 3. i 4. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem, kako promjenjive kamatne stope, tako i valutne klauzule, postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj na način da je u ugovoru o kreditu ponudio nisku kamatnu stopu i inkorporirao valutnu klauzulu, a istodobno prešutivši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika i rizik povećanja kamatne stope. Uvažavajući stav prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH, VTS-a i Županijskih sudova kao relevantnih i u ovom predmetu, tužitelj smatra kako je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, valutne klauzule ništetan, te da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog Ugovora odnosno dijela Ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove. Stoga podnosi stupnjeviti tužbu, temeljem čl. 186 b st. 1 i 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, - nastavno ZPP) i predlaže provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje kako bi se utvrdila visina pretplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tužitelj zadržava pravo nakon provedenog vještačenja specificirati i postaviti konačni tužbeni zahtjev, sve sukladno čl. 186 b st 4. i 5 ZPP-a.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Čini nespornim navode tužbe da su tužitelj i tuženik dana 20.02.2008.g. zaključili Ugovor o kreditu broj 198-50-4718785 kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 17.048,71, a da je ugovorena redovna kamata 6,75 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva. Tuženik navodi kako tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ga upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora. Tužitelj je između više ponuđenih valuta vlastoručno odabrao valutu CHF nakon čega je zaključen Ugovor u valuti CHF. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Završno, ističe prigovor zastare, te da se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati.
3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, stalnog sudskog vještaka Mate Ivanović iz Županje, tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 05. prosinca 2024. potražujući preplaćeni iznos od 2.631,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora pod člankom 2 i čl. 7.
4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu (list 9- 13 spisa), zahtjev za kredit (list 20-21 spisa), odluke (list 33-34 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 35-39 spisa), odluku (list 40 spisa), otplatni plan (list 41-45 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 28.studenog 2024. (list 50-56 spisa), pročitan je iskaz tužitelja sa zapisnika od 10. prosinca 2024. (list 65-66 spisa).
5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:
6. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu dana 20.02.2008.g. godine broj ugovora: 198-50-4718785, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 17.048,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, uz redovnu kamatu koja je čl. 2 navedenog Ugovora, određena kao promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 6,75 % godišnje. Ugovoren je rok otplate kredita od 60 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važećim na dan dospijeća. Nesporno je da se radi o kreditu za kupnju novih vozila Opel.
6.1. Uvidom u otplatni plan po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.
7. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.
7.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
8. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.
9.Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je sporni ugovor sklopio 2008. godine. Kredit je bio namjenski za kupnju vozila za osobne potrebe. Kredit u CHF podigao je iz razloga što je to tada bilo najpovoljnije. Naime kada je išao kupovati auto u Auto kući Vili, tamo su ga uputili na tuženika, a tužena banka u to doba nije bila njegova banka, agent u auto kući mu je rekao da surađuju sa tuženikom te da kod njih i sklopi predmetni ugovor o kreditu. Nitko mu nije objasnio rizike vezane za sam ugovor. Prilikom sklapanja ugovora nije razumio značaj valutne klauzule, niti mu je itko objašnjavao odredbe ugovora, kao niti rizike vezane za sklapanje ugovora, nije razumio termine promjenjiva kamatna stopa i srednji tečaj banke. U tom trenutku nije shvaćao da bi se s obzirom na ove termine rate kredita mogle mijenjati. Ne zna što znači termin valutna klauzula, nije znao ni prilikom sklapanja ugovora a ni sada. Ugovor je bio na već pripremljenom obrascu, a s bankarom nije pregovarao o pojedinim odredbama ugovora, nije mogao utjecati na mijenjanje pojedinih odredaba ugovora. Nadalje odgovara da u tom trenutku nije htio mijenjati pojedine odredbe ugovora. Navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio zaposlen u Hrvatskim željeznicama. Navodi da nema obrt niti je član trg.društva. Ugovor o kreditu je pročitao, nitko mu ga nije obrazložio. Nadalje navodi da je iznos početne rate bio oko 1500 kuna, a kasnije je rata narasla blizu 2200 kuna, anuitete je plaćao redovno, osobno, a kredit je otplaćen.
9.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu, a i iz iskaza tužitelja, nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 6. istog Ugovora određeno služi za kupnju novih vozila Opel.
9.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.
10. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
11. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
12. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.
13. Analizirajući spornu odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe čl. 2. nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi čl. 2. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj.
13.1. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 2. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu i to konkretno dijela Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.
13.2. S obzirom na navedeno nesporno je da je ništetna odredba u čl. 7. u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju CHF kreditora važećem na dan dospijeća.
14. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, koji u svom nalazu navodi da je tuženik kredit odobrio u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 17.048,71 CHF sa rokom otplate 60 mjeseci i kamatnom stopom 6,75 %, a početni iznos anuiteta 335,58 CHF primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 22.02.2008. godine u visini 4,498158 kuna za 1 CHF iznosi 1.509,49 kuna.
15. Vještak nadalje navodi da je ukupana razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 2.631,94 eura.
16. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 05. prosinca 2024. uskladio sa nalazom vještaka, dok tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun.
17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznosi 2.631,94 eura, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 05. prosinca 2024.g.
18. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.631,94 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude,
19. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).
20.Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO- a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.
21. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 31. siječnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.
22. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.726,55 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 2 ročišta kod suda svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav 3 obrazložena podneska svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), sastav podneska od 25.01.2023 g. po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 4 OT), pristup ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3 OT) koje radnje ukupno nose 700 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 1.400,00 eura što uz odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR-a, i plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.726,55 eura.
23.1. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troška sudskih pristojbi na presudu u ukupnom iznosu od 73,00 eura, budući je tužitelj sukladno čl. 11 st 1 toč. 20 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23 9 kao potrošač oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.
23.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.
U Vinkovcima, 17.siječnja 2025 godine.
Sudac
Ivana Božić Pišćak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Dostaviti:
1. tužitelj po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovca
2. tuženik po punomoćnicima iz OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb,
