Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

Poslovni broj: P Ob-316/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u parničnom predmetu tužiteljice LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Veri Kovač-Manjas, odvjetnici u Bjelovaru protiv tuženika VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda NR, LRĐ, Hrvoju Mladiniću, odvjetniku u Bjelovaru uz sudjelovanje maloljetne djece PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2009. u [adresa] i HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2011. u [adresa], oboje zastupani po posebnoj skrbnici IR iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, Virovitica, Trg Ljudevita Patačića 1 i Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Bjelovar, radi razvoda braka, donošenja odluke s kojim roditeljem će stanovati zajednička maloljetna djeca, te održavanju osobnih odnosa maloljetne djece s roditeljem s kojim ne stanuju i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetnu djecu, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 17. siječnja 2025. u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice i punomoćnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak zaključen 2. veljače 2008. u Bjelovaru i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Bjelovar za godinu 2008. pod rednim brojem 00020, između

VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina L i V, rođenog **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]

i

LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], djevojački N, kćeri P i H, rođene **.**.1983. u [adresa] s prebivalištem u [adresa].

II. Zajednička maloljetna djeca stranaka, maloljetna PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2009. u [adresa] i maloljetni HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2011. u [adresa], stanovat će s tužiteljicom kao majkom, LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi u [adresa].

III. Pravo na roditeljsku skrb roditelji će ostvarivati zajednički i sporazumno. IV. Osobni odnosi između maloljetne djece PR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i HR, OIB: [osobni identifikacijski broj] s ocem, ovdje tuženikom VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se primarno prema dogovoru roditelja, pri čemu su stranke dužne uzeti u obzir njihove obveze i mogućnosti i želje djece, a u slučaju izostanka dogovora roditelja, osobni odnosi ostvarivat će se:

- svaki ponedjeljak i srijedu u tjednu počevši od 17,00 do 20,00 sati,

- svaki drugi vikend počevši od petka u 17,00 sati do nedjelje do 19,00 sati,

- polovicu svih školskih praznika uvažavajući kada oba roditelja koriste godišnji odmor te prema željama i mogućnostima maloljetne djece,

- svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj, naizmjenično počevši od 20. travnja 2025. kada će djeca provesti vrijeme kod oca, pa nadalje naizmjenično.

V. Roditelji su dužni, u vezi s maloljetnom djecom međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju zdravlja djece i dosljednosti u odgoju, te informacije u vezi s obvezama djece, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na djecu te navedenu dužnost suradnje ne smiju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

VI. Roditelji su dužni sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno, u obiteljskoj medijaciji.

VII. Nalaže se tuženiku kao ocu, VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos od 225,00 EUR (slovima: dvjestodvadesetpet eura) počevši od 1. siječnja 2025. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog pojedinog iznosa do 20.-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, na način kako slijedi:

A) iznos od 112,50 EUR (slovima: stodvanaest eura i pedeset centi) za siječanj 2025., a koji iznos čini razliku neuplaćenog iznosa do određenog iznosa od 225,00 EUR (slovima: dvjestodvadeset eura) uzimajući u obzir plaćanje i doprinos tuženika kao oca za navedeni mjesec,

B) iznos od 225,00 EUR (slovima: dvjestodvadeset pet eura) mjesečno počevši od 1. veljače 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda,

a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetne tužiteljice LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], broj računa IBAN [broj bankovnog računa]: HR7324020063208359947, otvoren kod ERSTE &STEIERMÄRKISCHE BANK d.d.

VIII. Nalaže se tuženiku kao ocu, VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos od 225,00 EUR (slovima: dvjestodvadesetpet eura) počevši od 1. siječnja 2025. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog pojedinog iznosa do 20.-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, na način kako slijedi:

A) iznos od 112,50 EUR (slovima: stodvanaest eura i pedeset centi) za siječanj 2025., a koji iznos čini razliku neuplaćenog iznosa do određenog iznosa od 225,00 EUR (slovima: dvjestodvadeset eura) uzimajući u obzir plaćanje i doprinos tuženika kao oca za navedeni mjesec,

B) iznos od 225,00 EUR (slovima: dvjestodvadeset pet eura) mjesečno počevši od 1. veljače 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda,

a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], broj računa IBAN [broj bankovnog računa]: HR7324020063208359947, otvoren kod ERSTE &STEIERMÄRKISCHE BANK d.d.

IX. Tuženik VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] se obvezuje plaćati režijske troškove nekretnine i to za kuću na adresi [adresa], a koje se odnose na struju, vodu, plin, komunalnu naknadu odnosno porez na predmetnu nekretninu.

X. Svaka stranka snosi svoje troškove ovoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu predlaže da sud razvede njezin brak s tuženikom i odluči o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju maloljetne djece.

1.1. U tužbi tužiteljica u bitnome navodi da su stranke zaključile brak 2.veljače 2008. u matičnom uredu u [adresa] te je činjenica sklapanja braka upisana u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2008. pod rednim brojem 00020. U zajednici života stranaka rođeno je dvoje djece i to maloljetna PR, rođena **.**.2009. i maloljetni HR, rođen **.**.2011.

1.2. Nadalje, tužiteljica ističe da je u braku stranaka došlo do teškog i trajnog poremećaja međusobnih odnosa zbog postojanja nesuglasnosti naravi vezano za način odlučivanja o svakodnevnim životnim i obiteljskim situacijama u kojima tuženik ne sudjeluje, uslijed česte odsutnosti tuženika od kuće nakon završetka radnog vremena te veze koju tuženik ima s drugom ženskom osobom. Zbog tih razloga tuženik je napustio bračnu zajednicu te živi sam u prizemlju kuće dok tužiteljica s zajedničkom djecom živi na katu iste kuće. Tužiteljica tvrdi da nema izgleda da stranke nastave zajednički život te predlaže da se njihov brak razvede.

1.3. S obzirom na to da oboje zajedničke djece stranaka žive zajedno s tužiteljicom, ona se isključivo brine o njima i njihovim potrebama, dok tuženik vrlo rijetko osobno komunicira s njima te to čini pretežno putem mobitela, tužiteljica predlaže da sud donese odluku da zajednička djeca stranaka žive s njom, a tuženika obveže na plaćanje uzdržavanje za djecu PR i HR iznos od 252,56 eura (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi), za svakog, a koliko iznosi minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djece ("Narodne novine", broj 49/24).

1.4. Tužiteljica smatra da je tuženik u mogućnosti, bez poteškoća, plaćati navedene iznose jer je zaposlen u tvrtki „Bjelovar beton“ d.o.o. i ostvaruje stalne mjesečne prihode, zdrav je i sposoban za privređivanje te osim zajedničke djece stranaka nema drugih osoba koje bi bio dužan uzdržavati.

1.5. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se razvesti brak stranaka, odrediti da maloljetna djeca stanuju s njom, dok će roditeljsku skrb nad djecom izvršavati oba roditelja.Tužiteljica predlaže da se tuženiku naloži da za uzdržavanje maloljetne PR OIB: [osobni identifikacijski broj] plaća iznos od 252,56 EUR (dvjestopedesetdvaeura i pedesetšest centi) mjesečno i za maloljetnog HR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) mjesečno, i to za oboje djece počevši od dana podnošenja tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a dospjevajuće obroke uzdržavanja najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koji se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja na račun majke i LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana. U odnosu na osobne odnose predlaže da otac s djecom ostvaruje svaki ponedjeljak i srijedu u vremenu od 16,00 do 19,00 sati, svaki drugi vikend u mjesecu od petka u 17,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, svaki drugi blagdan i državni praznik te polovinu zimskih i ljetnih praznika. Ujedno, tužiteljica predlaže da se naloži tuženiku da joj naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik potvrđuje da je u braku stranaka došlo do teškog i trajnog poremećaja međusobnih odnosa. Iako se ne može suglasiti sa svim navodima iz tužbe, navodi da nije sporno da bračna zajednica faktično ne postoji i da stranke nemaju namjeru dalje zajednički živjeti. Došlo je i do faktičnog prekida zajednice života obzirom da stranke više ne žive zajedno, iako žive na istoj adresi.

2.1. Tuženik nema saznanja da se tužiteljica obratila Hrvatskom zavodu za socijalnu skrb – Područni ured u Bjelovaru jer nikada nije primio poziv u postupku obaveznog savjetovanja. U Izvješću o obveznom savjetovanju od 10. rujna 2024. godine, a koje je priloženo uz tužbu, se navodi da se je poziv za VR vratio sa naznakom „da ga je odbio primiti" te navedeni navod osporava. Međutim, tuženik smatra da će se tijekom parničnog postupka i tako na adekvatan način utvrditi sve relevantne okolnosti potrebne za donošenje odluke o povjeri djece, održavanju kontakta i njihovom uzdržavanju.

2.2. Nadalje, tuženik ističe da parnične stranke, a i njihova djeca, žive na istoj adresi u [adresa] zbog čega je netočan navod da djeca ne žive sa oba roditelja. Činjenica da tuženik živi u prizemnom dijelu objekta svakako ne potvrđuje navod o tome da djeca ne žive i sa njim. Pored toga, nekretnina u kojoj stranke žive sa svojom djecom je izvjesno posebna imovina tuženika obzirom da ju je stekao nasljeđivanjem i darovanjem od roditelja.

2.3. Upravo zbog činjenice što stranke i zajednička djeca žive u nekretnini koja je vlasništvo tuženika to svi režijski troškovi koji terete ( svi računi ) tu nekretninu glase na njegovo ime i on ih podmiruje. U podmirenju režijskih troškova tužiteljica ne sudjeluje. Ti troškovi, tijekom zimskih mjeseci, iznose gotovo 500,00 EUR (slovima: petsto eura). Tužiteljica paušalno navodi da je tuženi u mogućnosti „bez poteškoća“ plaćati iznose uzdržavanja koje ona traži. Cijeneći iznos režija i iznos zahtijevanog doprinosa za uzdržavanje tuženi bi praktično ostao bez ikakvih sredstava za život.

2.4. Slijedom navedenoga, tuženik navodi da se razvodu braka ne protivi jer su odnosi stranaka duboko i teško poremećeni. Činjenica da tuženik koji radi na radnom mjestu vozača, vrlo često izbiva iz kuće pa se stoga načelno ne protivi da se djeca povjere majci, ali predlaže da se o povjeri i načinu održavanja kontakata saslušaju djeca stranaka. Isto tako, predlaže da stranke pokušaju pred sudom postići sporazum o načinu održavanja kontakata i doprinosu za uzdržavanje, ali i podmirenje troškova koje terete nekretninu u kojoj zajednički žive. Protivi se obvezi plaćanja troškova parničnog postupka.

3. Na ročištu održanim kod ovoga suda 17. siječnja 2025. stranke su postigle sporazum u odnosu na sve točke tužbenih zahtjeva te nisu imale daljnjih izvođenja dokaza, te su predložile donošenje odluke na temelju postignutog sporazuma.

4. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2., Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), maloljetnoj djeci stranaka imenovana je posebna skrbnica u osobi IR iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica.

4.1. Posebna skrbnica je podneskom od 11. studenog 2024. navela da bi načelno bila suglasna sa sporazumom stranaka, ukoliko bi stranke na ročištu postigle sporazum o sadržajima roditeljske skrbi, a sve iz razloga što su roditelji u konačnici oni koji bi trebali potrebe djeteta staviti ispred svojih i isti bi trebali znati ono što je najbolje za njihovu djecu. Navodi da su roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece, sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona koji propisuje da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djetetu i njegovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe.

4.2. Nakon zaprimanja izvješća i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar, posebna skrbnica je podneskom od 16. siječnja 2025. navela da iz mišljenja proizlazi da su maloljetna djeca nastavila živjeti sa majkom na katu obiteljske kuće, dok otac živi u prizemlju iste kuće. Maloljetna zajednička djeca oca viđaju više puta tjedno te se čuju pozivima. Obzirom kako su stranke nastavile stanovati u istoj kući nakon prestanka bračne zajednice, smatram kako nema zapreke da djeca viđaju oca te sa njim provedu vrijeme sukladno svojim željama te školskim i drugim obavezama. Smatra kako je predložen opseg ostvarivanja osobnih odnosa oca s djecom primjeren, također i u slučaju da jedan od roditelja, stranaka, odluči odseliti iz obiteljske kuće. Također smatra kako roditelji prvenstveno trebaju uvažavati mišljenje i želju zajedničke djece o načinu ostvarivanja osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne žive, uzimajući u obzir njihove školske te izvanškolske obaveze, obzirom se radi o djeci više kronološke dobi.

5. Na ročištu održanim kod ovoga suda 17. siječnja 2025. stranke su postigle sporazum oko razvoda braka, ostvarivanja roditeljske skrbi i uzdržavanja maloljetne djece.

5.1. U skladu s navedenim, predloženo je donošenje odluke na temelju postignutog sporazuma na sljedeći način:

- sporazumni su oko razvoda braka zbog narušenih odnosa, a koja bračna zajednica je prestala 30. studenog 2023.,

- sporazumni su da maloljetna djeca PR i HR stanuju s tužiteljicom na adresi [adresa]

- sporazumni su da zajednički ostvaruju roditeljsku skrb,

- sporazumni su da sporazume ubuduće rješavaju u obiteljskoj medijaciji, te da razmijenjuju informacije oko djece,

- da maloljetna djeca s ocem, ovdje tuženikom, ostvaruju osobne odnose na sljedeći način:

- prvenstveno prema dogovoru stranaka uvažavajući njihove obveze i želje i mogućnosti maloljetne djece, a u slučaju izostanka dogovora:

- svaki ponedjeljak i srijedu u tjednu počevši od 17,00 do 20,00 sati

- svaki drugi vikend počevši od petka u 17,00 sati do nedjelje do 19,00 sati,

- polovicu svih školskih praznika uvažavajući kada oba roditelja koriste godišnji odmor te prema željama i mogućnostima maloljetne djece,

- svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj, naizmjenično počevši od 20. travnja 2025. kada će djeca provesti vrijeme kod oca, pa nadalje naizmjenično,

- tuženik će doprinositi za uzdržavanje maloljetne djece mjesečnim iznosom od 225,00 EUR (slovima:dvjestodvadesetpet eura) za svako dijete odnosno sveukupni iznos od 450,00 EUR (slovima: četristopedeseteura), počevši od 1. siječnja 2025. s dospijećem svakog pojedinog iznosa do 20.-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja uvećano za zatezne kamate, na način da će za siječanj 2025. uplatiti iznos od ukupno 225,00 EUR (slovima: dvjestodvadesetpet eura) odnosno 112,50 EUR za svako dijete koji čini razliku od ukupno određenog iznosa imajući u vidu dosadašnje uplate i doprinos oca te sporazum stranaka, a od 1. veljače 2025. pa nadalje ukupan iznos od 450,00 EUR (slovima: četristopedeseteura), odnosno 225,00 EUR (slovima: dvjestodvadesetpet eura) za svako dijete, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice LR, IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod ERSTE &STEIERMÄRKISCHE BANK d.d.,

- tuženik se obvezuje plaćati režije za oba kućanstva na adresi [adresa], koje se odnose na struju, vodu, plin, komunalnu naknadu odnosno porez na nekretnine za predmetnu nekretninu,

- svaka stranka snosi svoje troškove postupka,

- tuženik se obvezuje platiti pristojbu za presudu,

6. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu spisu.

6.1. Sud nije izveo dokaz saslušanja stranaka iz razloga što su na ročištu održanim kod ovog suda 17. siječnja 2025., izjavile da odustaju od njihovog saslušanja s obzirom na to da su postigle sporazum.

6.2. Također, u smislu odredbe čl. 360. Obiteljskog zakona, sud nije omogućio maloljetnoj djeci izražavanje mišljenja o postignutom sporazumu roditelja, s obzirom na to da su izrazito niske kronološke dobi te imajući u vidu da su postignuti sporazum podržali i posebna skrbnica i Hrvatski zavod za socijalni rad- Područni ured Bjelovar. 6.3. Imajući u vidu da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, kao i da su u bitnome postigle sporazum na ročištu održanim kod ovog suda 17. siječnja 2025 raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena. S tim u vezi ističe se da je sud kod donošenja navedene odluke uzeo u obzir i dob maloljetne djece i činjenicu je li postignuti sporazum u najboljem interesu djece.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), uzimajući pritom i postignuti sporazum stranaka, mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Bjelovar, kao i da je on u skladu sa interesom i dobrobiti njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta, odlučeno je kao u izreci presude.

8. Među strankama nije sporno da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni te da je prekinuta bračna zajednica od 30. studenog 2023. Osim toga, tuženik se i suglasio s razvodom braka slijedom čega se podnesena tužba smatra sporazumnim prijedlogom za razvod braka, a u skladu s odredbom čl. 369. st. 3. Obiteljskog zakona.

8.1. Među strankama isto tako nije sporno da će zajednički ostvarivati roditeljsku skrb, a što su i same stranke utvrdile na ročištu održanim kod ovoga suda 17. siječnja 2025.

8.2. Među strankama isto tako nije sporno da tuženik ostvaruje osobne odnose s djecom kako je naznačeno u izreci presude, a u skladu sa sporazumom stranaka.

8.3. Među strankama nije sporno da će tuženik na ime uzdržavanja maloljetne djece plaćati iznos od ukupno 450,00 EUR (slovima: četiristopedeset eura) i to počevši od 1. siječnja 2025. s dospijećem najkasnije do 20.-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, sve uplatom na tekući račun tužiteljice, time da za siječanj uplati iznos ukupno od 225,00 EUR (slovima: dvjestodvadesetpet eura) ukupno za oboje djece imajući u vidu njegov dosadašnji doprinos za djecu.

8.4. Među strankama je postignut sporazum da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, te da tuženik plati pristojbu za presudu kao i da plaća režije za cijelu nekretninu u [adresa].

9. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona.

10. Sud je u odnosu na socio-ekonomske prilike stranaka prihvatio njihove iskaze i priloženu dokumentaciju u spisu predmeta te iz navedenih proizlazi, između ostalog da stranke nisu korisnici prava iz sustava socijalne skrbi te da u odnosu na imenovane do sada nije postupano obiteljskopravno.

10.1. Uvidom u nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar utvrđeno je sljedeće:

- tužiteljica je rođena u braku roditelja s bratom, s obitelji je u dobrim odnosima.

- tužiteljica je po zanimanju hotelijersko-turistički tehničar, a zaposlena je kao čistačica u servisu za čišćenje. Ima oko 20 godina radnog staža. Mjesečno prima plaću oko 800,00 EUR (slovima: osamsto eura). Radno vrijeme joj je poslijepodne, a treba odraditi 40 sati u 6 dana.

- stranke su sklopile brak 2008., a u zajednici su od 2004. U braku je rođeno dvoje djece: maloljetna PR, rođena **.**.2009., odlična učenica I razreda srednje Medicinske škole u Bjelovaru i maloljetni HR, rođena **.**.2011., dobar učenik VIII razreda IV OŠ Bjelovar, trenira nogomet u Skucanima,

- tuženik je rođen u braku roditelja, zaposlen je u poduzeću „Bjelovar Beton” kao vozač kamiona te je na radnom mjestu od 5,00 do 17,00 sati. Vlasnik je automobila, a od nekretnina suvlasnik je vikendice s tužiteljicom i vlasnik još jedne kuće. Pred otprilike godinu dana tužiteljica navodi da ju je prevario te od tada ona stanuje s djecom u potkrovlju, a on u prizemlju. Kaže da se javi djeci svakog dana, a djeca provedu preko tjedna kod njega po par sati te ga djeca često nazovu. Vikendom nije doma. Tokom dana stranke se rijetko susreću, ne komuniciraju. Navodi da ima drugu ženu koju dovodi kući.

10.2. Ističe se da stranke stanuju na istoj adresi u kući u katnici koja je u vlasništvu tuženika, a koju je naslijedio od majke. Sastoji se od kuhinje, dvije spavaće sobe, dnevnog boravka, kupaonice i hodnika u prizemlju te jednako tako i u potkrovlju. Potkrovlje je uređeno za vrijeme trajanja bračne zajednice. Ukupna veličina stambenog prostora je oko 200 m 2, a od pomoćnih prostora imaju garažu i terasu.

10.3. Nadalje, obitelj stranka poznata je Područnom uredu od 2019. kada je prijavljeno nasilje u obitelji te je utvrđeno korištenje neprimjerenih odgojnih postupaka. Temeljem toga im je izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djeci.

10.4. S obzirom na činjenicu da roditelji godinu dana stanuju odvojeno te otac kroz tjedan povremeno viđa djecu i redovito pridonosi za uzdržavanje djece, Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Bjelovar mišljenja je da je potrebno udovoljiti tužbenom zahtjevu majke na način da djeca imaju prebivalište s majkom, a da s ocem ostvaruju osobne odnose svaki ponedjeljak i srijedu od 16.00 do 19.00 sati, svaki drugi vikend u mjesecu od petka u 17,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, polovinu svih školskih praznika te svaki drugi državni i vjerski blagdan koji su neradni dani u Republici Hrvatskoj. Za uzdržavanje djece smatraju potrebnim odrediti minimalno iznos po djetetu sukladno njihovoj dobi, a koji je propisan Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 26. travnja 2024.

11. Stranke su prigovarale navedenom izvješću i mišljenju u dijelu u kojem se navodi da tuženik nije htio sudjelovati i u dijelu u kojem se ističe da je tužiteljica rekla da tuženik kupuje hranu i daje novčani iznos od 100,00 EUR (slovima: sto eura) za djecu, a koji iznos je davao za rujan i listopad. Nadalje, tužiteljica ističe da je za školu tuženik dao svega 120,00 EUR (slovima: stodvadeset eura) za oboje djece od ukupno 500,00 EUR (slovima: petsto eura) koji je bio plaćen za trošak školskih knjiga. On povremeno sudjeluje u nabavi hrane, jednom do dva puta mjesečno tako da kupi primjerice meso koje kćerka voli jesti. On nije plaćao školske izlete jer školskih izleta nije niti bilo. S druge strane, tuženik ističe da plaća režije što tužiteljica niti ne osporava, a on također za djecu doprinosi kupovinom odjeće i obuće, plaćanjem telefona, odvozi djecu na treninge, daje im džeparac u tjednom iznosu oko 20,00 EUR (slovima: dvadeset eura) svakome, te plaća sve što je potrebno oko škole.

11.1. Nakon postizanja sporazuma stranke su navele da nisu sporni stambeni uvjeti, niti njihove imovinske prilike, te da iznos uzdržavanja koji je predložen odgovara trenutnoj situaciji i imovinskim prilikama stranaka.

12. Sud je u odnosu na socio-ekonomske prilike stranaka prihvatio izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar, jer se radi o nespornim činjenicama, potvrđenim od strane stranaka i priložene dokumentacije u spisu predmeta.

12.1. Sud je prihvatio i nalaz Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar i posebne skrbnice jer smatra da su dali svoje mišljenje objektivno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, poštujući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Međunarodne Konvencije o pravima djeteta i načela slobode izražavanja mišljenja propisanog čl. 12. spomenute konvencije.

13. Iz iskaza obiju stranaka razvidno je da su njihovi odnosi poremećeni, te je evidentno da se stranke međusobno optužuju po pitanju načina izvršavanja roditeljske skrbi u odnosu na njihovu zajedničku maloljetnu djecu. Navedeno proizlazi također iz dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Bjelovar, pri čemu se narušeni odnosi održavaju u nepovjerenju, kao i u narušenoj roditeljskoj komunikaciji i suradnji. Međutim, unatoč navedenom, roditelji su uspjeli radi dobrobiti djece pronaći zajednički sporazum 17. siječnja 2025. te su svoje partnerske probleme stavili sa strane, te postigli sporazum kojim će nastojati ponovo uspostaviti njihovu suradnje i komunikaciju koja je nužna za pravilan psihofizički razvoj djece pa je zajednička skrb i jedan od načina kroz koji će se ta suradnja moći ostvariti.

14. Uzimajući u obzir iskaze stranaka, kao i iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, te je evidentno da je njihova faktična bračna zajednica prestala definitivno prije više od godine dana i nije se više obnavljala, kao i da su stranke same svjesne narušenih odnosa te da su sporazumne za razvodom braka.

15. Okolnosti koje su relevantne za razvod braka određene su u čl. 51. Obiteljskog zakona koji propisuje da će sud brak razvesti ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana. Dakle razlozi za razvod braka su fakultativno navedeni, odnosno ne moraju se kumulativno ispuniti svi navedeni razlozi, pa je u konkretnom slučaju za razvod braka stranaka sudu dovoljna već i činjenica da su stranke suglasne u zahtjevu za razvodom njihova braka jer su odnosi teško i trajno poremećeni. S obzirom na to da među strankama nema nikakvog prijepora, to je sud uvažavajući njihove suglasne izjave glede razvoda braka i navedene okolnosti i udovoljio sporazumnom zahtjevu za razvod braka, utvrđujući kako su odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni zbog čega je bračna zajednica i prekinuta.

16. Slijedom navedenog odlučeno je na način preciziran u točci I. izreke ove presude.

17. Odredbom čl. 413. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja.

17.1. Odredbom čl. 119. Obiteljskog zakona navedeno je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stavkom 2. istoga članka zakona navedeno je da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su mu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

17.2. Odredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno.

17.3. Nadalje, odredbom čl. 92. Obiteljskog zakona propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Treba reći da po odredbi čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Po stavku 2., jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. tog zakona. Po stavku 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

17.4. Odredbom čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu održavanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako roditelji sporazumno odluče ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, sporazum mora uređivati sva bitna pitanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u skladu s odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona.

17.5. Odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja, vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje i način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja.

18. Pri donošenju odluke s kojim će roditeljem djeca stanovati i o ostvarivanju roditeljske skrbi po razvodu braka sud je imao u vidu postignuti sporazum roditelja kojeg je prihvatio na način da zajednička maloljetna djeca stranaka po razvodu braka roditelja stanuju s majkom, te da se osobni odnosi oca, ovdje tuženik s maloljetnom djecom ostvaruju kako je to i navedeno u točki IV. izreke presude.

19. Pri tome se napominje da je sud prihvatio sporazum roditelja postignut na ročištu održanim pred ovim sudom 17. siječnja 2025. u odnosu na način održavanja osobnih odnosa maloljetne djece s ocem, jer smatra da je u interesu i dobrobiti djeteta stranaka, te da postignuti sporazum nije u suprotnosti s mišljenjem stručnog tima nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar koje je sačinjeno po provedenoj obradi roditelja i maloljetne djece, a s kojem mišljenju se nije protivila posebna skrbnica.

20. Stoga, kako je u ovom postupku potrebno ponajprije zaštiti dobrobit maloljetne djece, njihova prava, zdravlje i svekolike najbolje interese, a prema sporazumu stranaka i prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar, odlučeno je kao u točki II. izreke presude uvažavajući pritom sporazum stranaka.

21. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

22. Stoga je primjenom odredbi čl. 95., 96. i 119. Obiteljskog zakona, odlučeno kao u točki II. i IV. izreke ove presude.

23. Tijekom postupka je utvrđeno da oboje roditelja brinu i skrbe o odgoju, razvoju i potrebama maloljetne djece, a u interesu je djece da stranke kao roditelji sporazumno rješavaju pitanja roditeljske skrbi u skladu s temeljnim načelom Obiteljskog zakona, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6 Obiteljskog zakona).

24. Imajući u vidu izneseno, utvrđeno je da su svi sudionici i stranke u postupku suglasili da roditeljska skrb za maloljetnu djecu bude zajednička i sporazumna, slijedom čega je primjenom odredbe članka 104. i čl. 108. Obiteljskog zakona odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

25. Nadalje, a s obzirom na dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom propisanu čl. 113. Obiteljskog zakona, kao i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar, sud je odlučio za sporazumno rješavanje sporova, te je presuđeno kao u toč. V. i VI. izreke ove presude.

26. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir postignuti sporazum stranaka kao i nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Bjelovar, a što i odgovara trenutnoj situaciji stranaka.

27. Nadalje, prema čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

27.1. Prema čl.282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

27.2. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

27.3. Prema čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.

27.4. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

27.5. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

27.6. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete u dobi od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

28. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

29. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

30. U konkretnom slučaju je nesporno da su stranke postigle sporazum u odnosu na određivanje obveze uzdržavanja u iznosu od ukupno 450,00 EUR (slovima: četiristopedeset eura) za oboje djece, pa je sud također navedeno cijenio kod donošenja odluke kao i činjenicu da su stranke postigle sporazum i oko uzdržavanja.

30.1. Nesporno je i da stranke imaju uredne stambene uvjete te oboje osiguravaju redovito djeci sve što im je potrebno te nemaju drugih osoba za uzdržavanje.

31. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

31.1. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

32. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

33. Tijekom postupka je utvrđeno da je:

a) tužiteljica kao majka, zdrava i radno sposobna, zaposlena sa srednjom stručnom spremom, ostvaruje mjesečna primanja u iznosu oko 760,00 EUR (slovima: sedamstošezdeset eura) mjesečno što proizlazi iz isplatnih lista, te je u 2024. u razdoblju od siječnja 2024. do studenog 2024. ostvarila na ime neoporezivog primitka iznos od 2.293,66 EUR (slovima: dvijetisućedvjestodevedesettri eura i šedzesetšest centi),

b) tuženik kao otac zdrav i radno sposoban, zaposlen sa srednjom stručnom spremom, te ostvaruje uredna primanja u mjesečnim iznosu oko 1.013,34 EUR (slovima: tisućutrinaest eura i tridesetčetiri centa) mjesečno što proizlazi iz isplatnih lista, te je u 2024. u razdoblju od siječnja 2024. do studenog 2024. ostvario na ime neoporezivog primitka iznos od 2.223,00 EUR (slovima: dvijetisućedvjestodvadesettri eura),

c) oba roditelja su vlasnici imovine kako je i naznačeno u točkama 1., 2., 10. i 11. ovog obrazloženja presude.

34. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

35. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

36. Ocjenjujući mjesečne potrebe maloljetne djece, za utvrditi je da su zdravi, imaju mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, higijenski pribor i kozmetika i drugo, školska oprema, kako je navedeno u točkama 1., 2. i 10. i 11. ovog obrazloženja presude.

37. Imajući u vidu postignuti sporazum stranaka oko iznosa uzdržavanja, te potrebe maloljetne djece odnosno da je navedeni iznos u skladu s mjesečnim potrebama i dobi maloljetne djece koja su u dobi od 13 i 15 godine, te da je isti iznos utvrđen i prema odredbi čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a s obzirom na životnu situaciju obiju stranaka.

37.1. Također, imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja; da je tuženik zaposlen, zdrav i radno sposoban, da nema drugih osoba za uzdržavanje, te da su obje stranke postigle sporazum oko visine uzdržavanja, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. i st. 3. Obiteljskog zakona, sud je naložio tuženiku da za uzdržavanje maloljetne djece plaća kako je navedeno u točkama VII. i VIII. izreke ove presude.

37.2. Među strankama nije sporno da otac doprinosi za uzdržavanje djece od razdoblja podnošenja tužbe na različite načine, zbog čega su suglasni da isti uplati razliku od 225,00 EUR (slovima: dvjestodvadesetpet eura) za oboje djece, odnosno 112,50 EUR (slovima: stodvadeseteuraipedeset centi) za siječanj 2025., a od veljače 2025. pa nadalje iznos od 450,00 EUR (slovima: četiristopedeset eura) ukupno za oboje djece putem računa majke.

38. Prema odredbi čl. 29. st. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) odlučeno je o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose uzdržavanja kako je navedeno u točki VII. I VIII. izreke ove presude.

39. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti ponovo bitno promijene, uvijek mogu tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

40. Nadalje, cijeneći imovinske prilike stranaka, činjenicu da ostvaruju uredna i stalna novčana primanja, kao i činjenicu da trenutno stranke stanuju na istoj adresi, ali odvojenim kućanstvima za koje stižu jedne režije, te da su stranke sporazumno predložile da se utvrdi da će pored obveze uzdržavanja djece tuženik nastaviti i dalje plaćati režije za cijelu nekretninu, sud je i u tom dijelu prihvatio sporazum stranaka iako se o navedenome odlučuje u posebno izvanparničnom postupku.

41. U skladu sa utvrđenjima na ročištu održanim kod ovoga suda 17. siječnja 2025. te sporazumom stranaka, utvrđeno je da je tuženik u obvezi plaćati režijske troškove za predmetnu nekretninu na adresi [adresa] u kojoj živi on te tužiteljica s maloljetnom djecom, pri čemu se napominje da navedeno utemeljeno na sporazumu stranaka i bez utvrđivanja prema čl. 46. Obiteljskog zakona, slijedom čega je poštujući sporazum stranaka odlučeno je kao u točki IX. izreke presude.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a imajući u vidu da su stranke i u odnosu na trošak postignule sporazum, te je odlučeno kao u točki X. izreke ove presude.

U Bjelovaru, 17. siječnja 2025.

SUDAC:

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnicima

3. Posebnoj skrbnici maloljetne djece,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Bjelovar,

5. Spis