Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kzd-61/2023-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, sudac za mladež Petra Primc, kao sudac pojedinac, uz sudjelovanje Tee Stojić Bah, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika OJ, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje: ODO Rijeka) posl.br. KOz-DO-30/2023 od 13. travnja 2023. i izmjene od 16. siječnja 2025. zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje: KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u nazočnosti zastupnika optužbe OJĐ, zamjenice za mladež u ODO Rijeka, okrivljenika OJ i branitelja okrivljenika Berislava Pavišića, odvjetnika iz [adresa] i punomoćnice oštećenika Nataše Petančić, odvjetnice iz Rijeke, te javne objave 17. siječnja 2025. u nenazočnosti uredno pozvanih ODO Rijeka, okrivljenika OJ, branitelja okrivljenika Berislava Pavišića, odvjetnika iz [adresa] i punomoćnice oštećenika Nataše Petančić, odvjetnice iz Rijeke, donio je, objavio je i
p r e s u d i o j e
Na temelju čl. 453. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08)
Okrivljenik ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i Đ, rođene F, rođen u [adresa] **.**.1979., s prebivalištem na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, konobar, sa završenom srednjom školom, zaposlen u Nobel offshore platforma s mjesečnim primanjima od otprilike 3500,00 eura, razveden, otac dvoje mlt. djece, bez vrijednije imovine, nije služio vojsku, bez čina, bez odlikovanja.
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi
razdoblju od 24. studenog 2022. do 13. travnja 2023., u Rijeci, iako osnovom pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Rijeci od dana 17. studenog 2020. pod posl. br. R1 Ob-878/2020, kojim se odobrava Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su zaključili FJ i ĐJ, a kojim je obvezan doprinositi za uzdržavanje svojeg mlt. sina PJ (rođ. **.**.2013.) mjesečno novčani iznos od 398,17 eura najkasnije do svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i z.z. FJ otvoren kod Erste & Steiermärkische bank d.d., sve dok za to postoje zakonski uvjeti, premda svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti doprinositi s obzirom na to da je mlada i radno sposobna osoba, u mogućnosti raditi i ostvarivati prihode od rada, samovoljno donesenom odlukom nije plaćao dužne iznose, izuzev što je dana 24. veljače 2023. uplatio iznos od 400,00 eura, na koji način je mlt. sinu uskratio dužno uzdržavanje u novčanom iznosu od 1.590,84 eura,
dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povreda dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.
Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u st. 2. do 5. istog članka.
Obrazloženje
ODO u Rijeci podnijelo je 14. travnja 2023. optužnicu pod brojem KOz-DO- 30/2023 od 13. travnja 2023. protiv okrivljenika OJ (dalje: okrivljenik) zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, izmijenjenu na raspravi 16. siječnja 2025., na način pravno i činjenično opisan u izreci ove presude.
Pozvan da se očituje o optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se optužbom tereti te je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.
U tijeku dokaznog postupka pročitana je potvrda o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava, zahtjev za izravnu naplatu, dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Uvjerenje o vlasništvu vozila, preslika naloga za plaćanje, podaci Porezne uprave, dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka kojim se odobrava privremeno uzdržavanje, rješenje Općinskog suda u Rijeci broj R1 Ob-878/2020 s Planom zajedničke roditeljske skrbi, Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 26. travnja 2024., priložena uplatnica na iznos od 400,00 Eura, Potvrda o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika od 26. travnja 2024., dopis Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka od 10. prosinca 2024. sa prilozima – Potvrdama o visini dohotka i primitaka za razdoblje studeni - prosinac 2022. i siječanj – svibanj 2023. Na raspravi 22. - studenog 2024. saslušana je oštećenica. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije.
Iz Rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-878/20 od 17. studenog 2020. i Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi proizlazi da je okrivljenik dužan na ime uzdržavanja doprinositi mjesečno iznosom od 3.000,00 kuna na broj računa roditelja kod kojeg dijete stanuje, a to bi bila majka djeteta, zz oštećenika FJ.
Iz potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od FINAe od 1. veljače 2023. proizlazi da za izvršenje osnove po odluci R1 Ob – 878/20 nema novčanih sredstava.
Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 10. veljače 2023. proizlazi da je posljednji puta okrivljenik bio prijavljen kao nezaposlena osoba 30. studenog 2006.
Iz Uvjerenja o vlasništvu vozila izdanog od Auto Hrvatska – Stanica za tehnički pregled d.o.o. od 14. veljače 2023. proizlazi da okrivljenik nije vlasnik vozila.
Iz uplatnice na listu 31 spisa proizlazi da je okrivljenik 24. veljače 2023. uplatio iznos od 400,00 Eura zz oštećenika.
Iz Rješenja CZSS Rijeka od 15. studenog 2022. proizlazi da je naloženo okrivljeniku da u korist državnog proračuna na ime privremenog uzdržavanja uplati iznose od 1.885,74 kune i 712,90 kuna zajedno sa zakonsko zateznom kamatom.
Iz Potvrde Porezne uprave. Područni ured Rijeka, Ispostava Rijeka od 22. veljače 2023. proizlazi da okrivljenik u razdoblju od lipnja do prosinca 2022 nije evidentirao dohodak i neoporezivi primitak.
Iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 24. veljače 2023. proizlazi da okrivljenik nakon 7. srpnja 2007. nije prijavljen na mirovinsko osiguranje.
Iz Rješenja ODO Rijeka od 24. studenog 2022. proizlazi da je odbačena kaznena prijava protiv okrivljenika zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.
Iz rješenja CZSS Rijeka od 24. studenog 2022. proizlazi da je ponovno priznato pravo na privremeno uzdržavanje djetetu PJ počevši od 26. listopada 2022.
Iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 26. travnja 2024. proizlazi da da je preostali iznos duga za naplatu 0,00 Eura.
Iz potvrde o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika od 26. travnja 2024. proizlazi da je na računima i novčanim sredstvima okrivljenika evidentirano 0 dana neprekidne blokade odnosno 180 dana blokade u prethodnih 6 mjeseci. Okrivljenik u očevidniku da za plaćanje neizvršenih osnova ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u visini od 0,00 Eura.
Iz Potvrda Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostava Rijeka od 10. prosinca 2024. proizlazi da okrivljenik od studenog 2022. do svibnja 2023. nije ostvarivao dohodak.
Na ročištu održanom 22. studenog 2024. zz oštećenika FJ je u bitnom izjavila da je njoj dug koji se spominje u optužnici u visini od 1.590,84 Eura u cijelosti isplaćen nakon što da je ona podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika. Po njoj, okrivljenik da je taj iznos dobrovoljno uplatio. Nakon inkriminiranog razdoblja okrivljenik da doprinosi za uzdržavanje, međutim da se ne drži točno određenih rokova. Naime, on da ima obvezu iznos od 398,00 Eura isplatiti do 5-og u mjesec, a on da zna to platiti kako njemu odgovara, pa da zna preskočiti dva mjeseca i onda to nadoknaditi. Misli da joj dug koji je predmet optužbe nije platio odjednom nego u više navrata. Navela je da samo želi da okrivljenik uredno plaća alimentaciju. Visina uzdržavanja da je dogovorena sporazumno, a okrivljenik da taj iznos nije pokušao smanjiti u sudskom postupku. Prilikom dogovora oko iznosa uzdržavanja, okrivljenik da nije radio probleme, da su se sve dogovorili. Posljednjih 4-5 mjeseci, okrivljenik da nju telefonom kontaktira i obavijesti da će kasniti sa uplatama oko čega da ona ne radi nikakve probleme.
Iz izvatka iz kaznene evidencije utvrđeno je da je okrivljenik kazneno neosuđivana osoba.
Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je njegova inicijativa bila da iznos uzdržavanja bude 3.000,00 kuna. On da je za vrijeme trajanja pandemije korona virusom imao problema sa zapošljavanjem, a ti problemi da su trajali nešto duže od godine dana. Misli da je tijekom 2021. radi povremeno, gdje da bi za izvršeni rad dobio plaću oko 4.000,00 – 5.000,00 eura a koji iznos da bi odmah skinula ovrha za uzdržavanje. Nikada da nije tražio smanjenje iznosa uzdržavanja. U inkriminiranom razdoblju on da nije bio u radnom odnosu. On da je imao nešto ušteđevine od čega je živio a i da je davao za uzdržavanje. Odmah nakon što da je dobio plaću on da je platio dužni iznos uzdržavanja. On da je radno sposoban, on da je položio za taksistu ali to da su iznosi od 1.000,00 kuna, a on da nije htio raditi za 1.000,00 kuna.
Sud je na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbio provesti dokaz da se od Erste Banke pribavi Izvod po računu FJ za razdoblje od studenog 2022. do svibnja 2023. i da se od Hrvatskog zavoda za socijalni rad pribavi podatak o isplaćenom iznosima privremenog uzdržavanja u odobrenom razdoblju smatrajući da su predloženi dokazi nevažni. Naime, obzirom da je zz oštećenika u svojem iskazu potvrdila da joj je dug koji predmet inkriminacije u cijelosti isplaćen od strane okrivljenika sud je smatrao suvišnim provoditi taj dokaz. Nadalje, u odnosu na visinu isplaćenog privremenog uzdržavanja od strane HZSR Rijeka sud smatra da je nepotrebno utvrđivati visinu isplaćenog iznosa, a to iz razloga što je utvrđeno da je iznos uzdržavanja koji se odnosi na inkriminirano razdoblje isplaćen zz oštećenika FJ, pa navedeni podatak nije potreban radi određivanja visine eventualne posebne obveze okrivljenika.
Nakon provedenog dokaznog postupka sud je stajališta da postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika, pa ga je obzirom na navedeno valjalo osloboditi od optužbe na temelju čl. 453. toč. 2. ZKP/08.
Naime, u tijeku ovog postupka sud je utvrdio da okrivljenik nije bio u mogućnosti ispunjavati svoju obvezu određenu ovršnom ispravom. Naime, iz podataka koji prileže spisu proizlazi da okrivljenik u razdoblju studenog 2022. do svibnja 2023. nije ostvarivao dohodak. Nadalje, utvrđeno je iz iskaza zz oštećenika da je okrivljenik ispunio dug na ime uzdržavanja za inkriminirano razdoblje u cijelosti. Tu se skreće pozornost da je zz oštećenika navela kako je dug plaćen nakon što da je ona podnijela kaznenu prijavu, a dijelom je to utvrđeno i iz uplatnice priložene spisu, međutim ta činjenica nije od utjecaja na donošenje ovakve sudske odluke, jer nije utvrđeno da okrivljenik ne bi platio iznos uzdržavanja da zz oštećenika nije podnijela kaznenu prijavu. Općepoznata je činjenica da je od 2019. pa nadalje, tako i u inkriminiranom razdoblju bila pandemija COVID-19 virusom te su postojali problemi oko zapošljavanja, a posebno oko poslova u inozemstvu i naplatom. S tim u svezi, kada se uzme u obzir da se optužnica odnosi na relativno kratak vremenski period od 6 mjeseci, da je dug u cijelosti isplaćen odmah kada je okrivljenik bio u mogućnosti to učiniti, da sada okrivljenik uredno izvršava obvezu uzdržavanja, da nikada okrivljenik nije rekao da neće plaćati za uzdržavanje, da nikada nije niti tražio da mu sud smanji obvezu uzdržavanja, sud je utvrdio da nije postojala namjera okrivljenika da ne plaća uzdržavanje već je to bio splet životnih okolnosti koje je odmah po ostvarenju mogućnosti okrivljenik i popravio. Valja istaknuti da je navod okrivljenika iz obrane da on nije htio raditi za plaću od 1.000,00 kuna po stavu suda neprimjeren i nekorektan prema zz oštećenika, međutim sud prilikom donošenja odluke nije takvu izjavu ocijenio kao negativistički stav prema obvezi uzdržavanja, već kao nezadovoljstvo okrivljenika situacijom u kojoj se je našao jer u periodu pandemije nije mogao pronaći posao sa plaćom na koju je bio naučen.
Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je nedvojbeno utvrdio da okrivljenik niti u jednom trenutku nije imao negativan stav spram ispunjenja svoje obveze. Nadalje, u prilog činjenici da okrivljenik nije namjerno izbjegavao svoju obvezu ide i činjenica da je okrivljenik odmah po ponovnom zaposlenju počeo od toga trenutka redovno doprinosi za uzdržavanje.
Iz naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja suda, a koji nisu sporni, proizlazi po stavu ovoga suda da okrivljenik nije namjerno ne ispunjavao svoju obvezu, da ju je doduše propustio ispuniti u periodu od 6 mjeseci, da je odmah po zaposlenju počeo sa ispunjenjem svoje obveze u cijelosti, koju uredno ispunjava i sada na način određen ovršnom ispravom.
Nema ni pravnog, ni humanog ni kriminalno političkog razloga da ne budu izložene kaznenom progonu osobe koje svjesne svojih obveza, a u mogućnosti da im udovoljavaju jednostavno to ne čine, međutim prema stavu suda, ovdje okrivljenik nije bio u mogućnosti ispunjavati svoju obvezu koja mu je bila određena, a nakon poboljšanja financijske situacije, te pronalaska zaposlenja u potpunosti svoju obvezu ispunjava.
Kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja može biti počinjeno samo sa namjerom, bilo izravnom bilo neizravnom, a okrivljenik mora objektivno biti u mogućnosti ispunjavati svoju dužnost. Objektivni razlozi isključuju subjektivne pretpostavke za postojanje kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja. Obzirom na ponašanje okrivljenika tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja od 6 mjeseci, a posebice nakon njega, sud je zauzeo stajalište da je okrivljenik osoba koja nije niti u jednom trenutku imala negativan stav prema obvezi uzdržavanja, već je bio u nemogućnosti ispunjavati ju prema odluci suda, pa je to učinio odmah nakon pronalaska zaposlenja.
Zbog navedenog, sud je na temelju čl. 453. toč. 2. ZKP/08 oslobodio okrivljenika od optužbe, a sve kako je navedeno u izreci ove presude.
Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi iz čl. 149. st.1. ZKP/08, koja određuje da će sud, kad donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, izreći u presudi da troškovi kaznenog postupka iz čl.145. st.2. t.1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika kao i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci, 17. siječnja 2025.
Sudac za mladež:
Petra Primc
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.
Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud, kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci na broj KOz-DO-30/2023
2. Okrivljenik ĐJ
3. Branitelj Berislav Pavišić, odvjetnik iz Rijeke
4. Punomoćnica oštećenika Nataša Petančić