REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: P-15/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Miličiću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika GT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i RT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , oboje zastupani po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz OD Cvrković i partneri d.o.o. Vukovar radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 28. studenoga 2024. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se I. tuženiku TT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženoj RT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĐT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno isplate iznos od 17.000,00 eura/128.086,50 kuna skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.09.2021. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se I. tuženiku TT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženoj RT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĐT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno isplate iznos od 1.340,50 eura/10.100,00 kuna skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.09.2021. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se I. tuženiku TT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženoj RT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĐT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak ovog postupka skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju ĐT [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženicima GT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i RT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.687,50 eur-a (slovima:sedamtisućašestoosamdesetsedameuraipedesetcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 17. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 200,00 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika GT i RT **.**.2021. pred Općinskim sudom u velikoj Gorici podnio tužbu radi isplate iznosa od 17.000,00 eura i 10.100,00 kuna navodeći da je uvijek pomagao svojem bratu, I-tužemniku GT, pogotovo financijski, pozajmljujući mu ogromne iznose tijekom godina koje se I. tuženik obvezao vratiti kada proda svoju kuću u [adresa], da su tuženici zadnjih desetak godina i više imali velike financijske probleme te su im računi bili blokirani i stoga im je tužitelj često posuđivao novac, a koji su se tuženici obvezali vratiti kad prodaju kuću.

1.1. Dalje navodi da su tuženici bili vlasnici nekretnine - kuće upisane kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišnoknjižni odjel [adresa], zk.č.br. 926/75, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], opisano kao U ulici Josipa Pančića ukupne površine 403 m², od čega Kuća broj 19 u ulici Josipa Pančića 101 m² i Dvorište u ulici Josipa Pančića 302 m², da su navedenu nekretninu I. tuženik i II. tužena darovali svojim kćerima CT i ĆT jer su se bojali da će sjesti ovrhe na nju i da će ostati bez ikakve imovine, da je u priloženom ugovoru o darovanju od 02.11.2016. godine, ovjerenom kod javnog bilježnika Jelice Kovačič iz [adresa], posl. br. OV-4730/16 dana 25.11.2016. godine i ovjereno kod javnog bilježnika Ivana Malekovića iz [adresa], posl. br. 12795/16 dana 30.11.2016, vidljivo da je darovatelj II. tužena, daroprimatelji njihove kćeri, a korisnici prava stanovanja, uporabe i plodouživanja I. tuženik i II. tužena, da kćeri tuženika nikada nisu ušle u posjed navedene nekretnine jer su u istoj bili i dalje ostali stanovati tuženici. Nadalje navodi da su 28.01.2021. kćeri I. tuženika i II. tužene prodale navedenu kuću ST i DT što je vidljivo iz priloženog ugovora o kupoprodaji nekretnine, ovjerenom kod javnog bilježnika Vojislava Ore iz [adresa], posl. br. OV-470/2021 dana 28.01.2021. godine i ovjereno kod javnog bilježnika Marka Jurline iz [adresa], posl. br. OV-826/2021 dana 01.02.2021. godine.

1.2. U tužbi dalje navodi da su opisane pravne radnje prijenosa kuće od II. tužene na svoje kćeri i posljedično prodaja te kuće i isplata kupoprodajne cijene u iznosu od 130.000,00 EUR na račune kćeri I. tuženika i II. tužene imale isključivo za cilj izbjegavanje I. tuženika od svojih obaveza prema vjerovnicima, a sve kako bi se stvorio dojam da I. tuženik i II. tužena nisu ništa od kupovnine zaprimili, a da je stvarno stanje takvo da su i I. tuženik i II.tužena, uz svoje kćeri, zaprimili novce i k tome je još I. tuženik obećao i obvezao se tužitelju da će pozajmljeni novac vratiti nakon prodaje kuće. Navedeno su tuženici obećavali tužitelju godinama (pred svjedocima) jer im je dugo vremena trebalo da prodaju kuću. Iako je kuća prodana, tuženici još uvijek nisu vratili novce usprkos brojnim molbama od strane tužitelja pa je tužitelj bio prisiljen putem odvjetnika pozvati tuženike da vrate novac u mirnom postupku bez potrebe vođenja sudskih postupaka. Navedena opomena je poslana 09.08.2021. godine, a tuženici su ju zaprimili 17.08.2021. godine. Do datuma podizanja ove tužbe tužitelj nije dobio nikakvu povratnu informaciju niti pozajmljeni novac od strane I. tuženika i II. tužene, niti su tuženici odgovorili na navedenu opomenu.

1.3. Tužitelj napominje da su I. tuženik i II. tužena uvijek bili u lošoj financijskoj situaciji, a tužitelj kao dobar brat i šogor je uvijek bio voljan pozajmiti novce svojem bratu i njegovoj supruzi kako bi se financijski oporavili, da su mu tuženici na desetke puta pred svjedocima izjavili da će mu vratiti novac, pogotovo kada prodaju kuću, jer će prodajom steći veći iznos novčanih sredstava, ali dio kojih očigledno nije htio vratiti tužitelju. Također tužitelj napominje da su tuženici u naravi kod kupoprodaje dobili sto osamdeset tisuća eura, a u ugovoru o kupoprodaji je navedena manja kupoprodajna cijena iz očitih razloga. Za navedeno dugovanje I. tuženika postoje brojni svjedoci koji su dio obitelji GT te poznanici i prijatelji koji su upoznati sa situacijom tužitelja, I. tuženika i II. tužene.

1.4. Tužitelj je tijekom godina zbrojio pozajmljeni novac i ustanovio, pomoću pisanih dokaza, da dugovanje tuženika iznosi 17.000,00 EUR i 10.100,00 Kuna, jer su neke pozajmice davane u eurima, a neke u kunama. Konkretnu i detaljniju specifikaciju dugovanja se obvezuje tužitelj dostaviti naknadno u podnesku.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su prije svega istaknuli prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici smatrajući da je nadležan sud prema prebivalištu tuženika, donosno Općinski sud u Vukovaru.

2.1. Nadalje tuženici osporavaju tužbu u cijelosti, navode kako tužitelj samo paušalno iznosi da je tuženicima pozajmio iznos od 17.000,00 eur i 10.100,00 kuna, ne navodeći kada, gdje, na koji način i pod kojim uvjetima. Tuženici ističu da su navodi o postojanju potraživanja netočni i neosnovani jer je životno i logično da bi tužitelj bilo kakvu pozajmicu danu tuženicima ili nekom trećem evidentirao pisanim tragom odnosno ugovorom koji bi ovjerio kod javnog bilježnika. Tuženici smatraju da njihovi imovinski donosi nisu bitni u ovom postupku te navode tužitelja da su tuženici prepisali kuću na djecu radi izbjegavanja obaveza smatraju netočnim i klevetničkim jer isti nisu nikada bili dužni nikome pogotovo ne tužitelju. Predlažu da sud u cijelosti odbije tužbu kao neosnovanu.

2.2. U daljnjem tijeku postupka tuženici su istaknuli prigovor neurednosti tužbe, prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare.

3. Rješenjem broj P-332/2021-6 od 20. prosinca 2021. Općinski sud u Velikoj Gorici proglasio se mjesno nenadležnim te nakon pravomoćnosti toga rješenja predmet ustupio Općinskom sudu u Vukovaru kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] (list 11-13 spisa), ugovor o darovanju nekretnina od 2. studenoga 2016. (list 14-19 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 28. siječnja 2021. (list 20-28 spisa), preslika tužiteljeve evidencije o vremenu i iznosa pozajmica (list 58-89 spisa), račun Komunalac d.o.o. broj 302/PJ 2/1 od 23. svibnja 2014., uplatnica broj U-00279 (list 67-69 spisa), računi za vijenac, piće i troškove sviranja na sahrani priloženi od strane tuženika na ročištu 13. svibnja 2024. (list 78-82 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-23/6735-3 od 22. rujna 2023. s prilogom (list 85-88 spisa), očevidnik FINA-e o danima insolventnosti za STRONGHAUL d.o.o. za razdoblje od 2011. -2023. (list 89-101 spisa), očevidnik FINA- e o danima insolventnosti za GT za razdoblje 2023. -2024. godine (list 103-104 spisa), potvrda FINA-e o blokadi računa i novčanih sredstava za GT od 7. svibnja 2024. (list 105 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-16/17340-4 od 7. lipnja 2016. (list 107), povijesni izvadak iz sudskog registra za TD RUDA VU j.d.o.o. (list 108-111 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj St- 1119/15-21 od 18. lipnja 2018. (list 112-114 spisa), podaci FINA-e od 11. rujna 2024. za GT i RT (list 135-186 spisa), ispitao je tužitelja i tuženike u svojstvu parničnih stranaka te je saslušao svjedoke MT, ŽT, ČT, LT, KT, IT, ĆT i CT. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka ZT, NT i AT kao nepotrebne budući da je saslušanjem svih prethodno navedenih svjedoka činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno te se saslušanjem ovih svjedoka ne bi utvrdile nove činjenice. Također, na glavnoj raspravi 28. studenoga 2024. tuženici su odustali od dokaznog prijedloga za saslušanje OT u svojstvu svjedoka.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.000,00 eura i iznosa od 1.340,50 eura s osnove pozajmica koje je tužitelj u periodu od 2013. do 2021. davao tuženicima, a koji iznos tuženici nisu vratili tužitelju do dana podnošenja tužbe.

6. Između stranaka je nesporno da su tuženici kuću u [adresa] upisanu u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] darovali kćerima CT i ĆT koje su tu kuću dalje prodale kupcima ST i DT, a kako to i proizlazi ugovora o darovanju nekretnina od 2. studenoga 2016. (list 14-19 spisa) i Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. siječnja 2021. (list 20-28 spisa).

7. Između parničnih stranaka sporna je osnovanost i visina potraživanja tužitelja, odnosno sporno je među strankama je li tužitelj ikada pozajmljivao novac tuženicima, gdje je to činio, kada, koje iznose im je posuđivao, jesu li ugovorili rok vraćanja zajma, kao što je sporna i osnovanost prigovora nedostatka aktivne legitimacije, prigovora promašene pasivne legitimacija te osnovanost prigovora zastare.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Tužitelj ĐT ispitan u svrhu dokazivanja u svojstvu parnične stranke naveo je da su njegov brat GT i njegova supruga LT prije 10-ak godina bili u teškoj financijskoj situaciji te kako je živio u [adresa] na oko 100 metara udaljenosti od njih tako im je financijski neprestano pomagao, oni su stalno od njega tražili novce za sve što im treba i on im je davao novce. Tako im je davao novce za gorivo, lijekove, svakodnevno za potrebe dućana, prije otprilike 7-8 godina posudio im je 7.000,00 eura za kaparu za kamion, njegov brat se bavio kamionima, bio je prijevoznik. To mogu potvrditi njegova supruga ŽT i njegov sin MT. Također, kako nisu mogli plaćati kredit, banka im je uzela auto te su svakodnevno vozili jedan od njegovih automobila, a kada su im isključili plin nabavio im je drva za ogrjev. Njegova supruga i sin su se protivili tome što stalno pomaže bratu, no to je činio jer je očekivao da će mu sav posuđeni novac vratiti kada prodaju kuću u [adresa] gdje su živjeli, što su mu stalno obećavali. Povremeno su mu tuženici i vratili neki novac i to po 300,00 eura, 500,00 eura, 200,00 kuna, kako kad su imali, a što je sve upisao u svoju bilježnicu. Nije smatrao potrebnim da za svaki posuđeni iznos novca bratu i njegovoj supruzi odlaze k javnom bilježniku to ovjeravati jer su ipak braća te je postupao s povjerenjem i nije htio stvarati dodatne troškove.

Prije otprilike 5 godina bratu GT posudio je iznos od 700,00 eura što je vidio i njihov najstariji brat IT jer je tada IT došao kod njih u [adresa]. Naveo je i da je njegov sin pomagao tuženicima na način da im je povoljno nabavio auto kako ne bi stalno morali posuđivati auto od njih no ni nakon godine dana nisu mu dali novac za taj auto, no kasnije je tuženik GT to iskompenzirao na način da je tužiteljevom sinu koji ima adrenalinski park nabavio odijela za paintball. Tužitelj je naveo da je tuženicima pozajmljivao novac u periodu od 2013. do 2021. godine, u tom periodu posudio im je 17.500,00 eura i 10.100,00 kuna. To mogu potvrditi njegova supruga i sin koji su im također davali novac jer kada njega nije bilo LT i GT su dolazili tražiti novac u više navrata od njegove supruge i sina. Novac su im posuđivali u raznim apoenima i valutama. Jednom prilikom posudio je bratu GT iznos od 500,00 eura, i to radi toga da mu FT, njihov zajednički prijatelj koji je išao u Njemačku, tamo kupi optiku za lovačku pušku, to je bilo prije 7 godina. Taj novac mu je dao nasamo u svojoj kući. Također je bratu GT posudio 2.000,00 eura prije otprilike 8 godina jer mu je taj novac bio potreban da ode u Srbiju i podmiri troškove zbog toga što je jedan njegov vozač imao prometnu nesreću u Srbiji. To je bilo prije nego što mu je posudio 7.000,00 eura za kupnju kamiona. Također mu je posudio 700,00 eura za troškove puta za gorivo za šlepanje kamiona iz Srbije u Hrvatsku i to je bilo isto prije otprilike 8 godina. Taj novac u iznosu od 2.000,00 eura i 700,00 eura mu je posudio nasamo u svojoj kući gdje ga je brat došao tražiti da mu posudi novce.

O svim dugovanjima tuženika prema njemu s osnove posuđenog novca vodio je evidenciju u bilježnicu koju je ponio na današnje ročište te koju daje sudu na uvid, te pojašnjava da je evidenciju vodio na način da je upisivao iznose koje je posuđivao LT i GT i one iznose koji su mu bili vraćeni je prekrižio. Sud je tijekom iskazivanja tužitelja izvršio uvid u tu bilježnicu te utvrdio da navedene stranice u originalu bilježnice odgovaraju stranicama koje je tužitelj dostavio u preslici ranije putem e-komunikacije. Tužitelj je naveo da se na kraju stranice nalazi zbroj ukupnog dugovanja koje potražuje od tuženika te isti iznosi 15.200,00 eura i 10.100,00 kuna.

Također je iskazao da su članovi njegove obitelji upoznati s tom evidencijom koju je on vodio te kada bi netko od njih posudio novac GT i LT to bi mu rekao kako bi to mogao upisati u tu bilježnicu, te da je njegova supruga davala novac tuženicima kao i njegov sin MT te da je sav taj novac uključen u ovaj tužbeni zahtjev. Tužitelj nije znao koliko je točno novaca posudio GT, a koliko LT, naveo je da je sve upisano u ovoj bilježnici. Također se nije mogao izjasniti o točnim datumima kada je posuđivao novac jer je toga bilo puno puta, no da su svi datumi navedeni u bilježnici te da je njegov propust što nije upisivao i godine. Ne može sjetiti kada mu je tuženik zadnji puta vratio neki novac da je to moguće bilo 18. studenoga 2014. godine kada mu je brat GT vratio 400,00 kuna. Također je naveo da je s tuženicima uvijek imao dogovor da će mu vratiti novce kada prodaju kuću u [adresa] jer su se planirali vratiti u [adresa]. Kada su kuću prodali, njemu od toga iznosa nisu dali ništa. Naveo je i da je posuđivao novac isključivo rodbini i prijateljima, ali da ne zna o kojem ukupnom iznosu se radi, sveukupno možda oko 10.000,00 eura mimo ovog novca koji je predmet tužbe i svi su mu osim tuženika posuđeni novac vratili.

Naveo je i da se bavio građevinom, prijevozom, prodajom građevinskog materijala, imao je samouslužne autopraonice, bavio se prodajem rabljenih automobila što je radio zajedno sa sinom. Nakon što se razbolio, zatvorio je firmu i odlučio otići u vojnu mirovinu. Za ČT i LT naveo je da su rođaci koji su tuženicima financijski također pomagali, bili su im jamci za kredite te zbog dugova koje su tuženici imali prema njima je njegov bratić ČT zapalio kuću tuženika, te su oni upoznati s lošom financijskom situacijom u kojoj su bili tuženici. Tužitelj navodi da su NT, AT, KT i ZT obiteljski prijatelji te im je poznata financijska situacija tuženika i to da je im je posuđivao novac i da su vozili njegove automobile. KT je inače tužiteljev kum i s obzirom da je dosta imućan zamolio ga je da bude jamac za kredit tuženicima na što je on pristao te je kredit bio skidan s Matinog računa te misli da tuženici nisu do danas vratili KT sav iznos koji mu duguju.

10. Tuženik GT u svom iskazu naveo je da odbacuje sve tvrdnje tužitelja kao neistinite, da tužitelj nikada nije posuđivao značajnije iznose novca ni njemu ni njegovoj supruzi, da je točno da su njegova supruga i tužiteljeva supruga međusobno jedna drugoj posuđivale po 100,00-200,00 kuna za dućan i to kada bi tužitelj ili on bili odsutni zbog posla. Vozio je međunarodne ture u Grčku, Tursku i Njemačku te ga često nije bilo kod kuće. S obzirom da je tužitelj kao dokaz priložio račun kojim dokazuje da je u cijelosti financirao sahranu njihovog pokojnog oca Đ, priložio je izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika koju je dala i potpisala snaha BT, supruga brata IT u kojoj se navodi da su troškovi sahrane podijeljeni na tri jednaka dijela nakon što je ĐT platio troškove u većini te su mu nakon te podijele dali novac 24. svibnja 2014. Napomenuo je da je točno da je tužitelj u većini platio troškove u vezi sahrane oca i to za grobnicu i za karmine jer nisu htjeli škrinju pisati na tri imena na računu. Navedeno proizlazi i iz računa Komunalac d.o.o. broj 302/PJ 2/1 od 23. svibnja 2014. Za sebe navodi da je platio troškove sviranja na sahrani, vijenac za škrinju, piće za karmine i kod kuće, o čemu za sud prilaže račune u originalu kojima potvrđuje te navode i čime želi ukazati na to da nije točno da je tužitelj zbog navodne njihove loše financijske situacije snosio sve troškove sahrane oca. Dan nakon sahrane sjeli su svi zajedno u kući njihovih roditelja i podijelili troškove sahrane na tri jednaka dijela odnosno isplatili svatko svoj dio. Navedene dokaze prilaže tek na današnjem ročištu jer je tek neki dan zaprimio zapisnik s pripremnog ročišta od 9. travnja 2024. koji mu je punomoćnik proslijedio.

Naveo je da se inače bavio međunarodnim transportom stvari većinom voća i povrća i imao je svoju firmu. Točno je da je imao 4 udesa s kamionima i to u Turskoj, Mađarskoj, Iraku i Srbiji što mu je stvorilo dodatne troškove i zbog čega je otežano poslovao, ali se uvijek snašao na način da je podigao drugi kredit odnosno leasing i radilo se o puno većim iznosima novca, od 50.000,00-150.000,00 eura vrijednosti. Priložio je podatke FINA-e o insolventnosti njegove firme RUDA-VU transport koju je u rujnu 2023. prodao i sada ima naziv STRONGHAUL d.o.o. i firma je zadržala njegov OIB, te je priložio podatke Trgovačkog suda u Osijeku iz kojih proizlazi da je bio jedini vlasnik te firme. Osporava navode tužitelja da bi mu tužitelj posudio 7.000,00 eura za leasing za novi kamion jer je taj kamion kupio od firme Jadranka Brim d.o.o., vlasnika VT iz [adresa] te ukoliko je potrebno VT može potvrditi da mu nije ostao ništa dužan i da je taj kamion vozio na ime te firme Jadranka Brim d.o.o. sve dok nije isplatio ukupan iznos cijene kamiona.

Također osporava da bi mu tužitelj prije 5-6 godina posudio 500,00 eura za kupnju optike za pušku koju je navodno FT kupio u Njemačkoj te tvrdi da je kupovao optiku za pušku prije 12-13 godina, kad je bila zadnja legalizacija i to su njih 12 iz [adresa] se dogovorili i naručili telefonski i otišli u Austriju to kupiti te je on vozio kamion i prevezao sve te puške i municiju i optike preko granice

Tuženik navodi da je tužitelj živio u istom domaćinstvu s njihovim roditeljima godinama i nakon reintegracije roditelji su se vratili u [adresa], a tužitelj je ostao u [adresa] i točno je da su tužitelj i tata imali zajedničku građevinsku firmu koja je dobro poslovala. Po povratku u [adresa] njihovi roditelji su osnovali poslovnu jedinicu te firme u [adresa], a tužitelju ĐT je ostala poslovnica u [adresa]. Ne ulazi u način kako su oni rješavali međusobne financijske odnose. Napomenuo je da su njihovi roditelji pomogli i bratu IT u obnovi kuće kada se vratio u [adresa]. S obzirom da njemu roditelji nisu financijski pomagali, odlučili su mu dati 15.000,00 eura kako bi mu pomogli s kupnjom kamiona jer je imao probleme oko udesa i kamiona te mu je bio potreban kamion. Njegovi roditelji su rekli tužitelju da mu da taj novac od njihovog zajedničkog poslovanja i to je taj novac za koji ga tužitelj tereti, no taj novac tužitelj mu nikada nije dao, a za to je saznao od majke nakon podnošenja ove tužbe koja ga je pred tužiteljem, njegovom suprugom i suprugom tuženika upitala je li ikad dobio tih 15.000,00 eura. Zna da su se njihovi roditelji posvađali s tužiteljem i da pri dolasku u [adresa] nisu dolazili kod tužitelja, nego kod njega te tvrdi da je on nagovorio tatu da nakon 4-5 godina ode kod tužitelja i da se pomire, a da majka nije dolazila kod tužitelja oko 7 godina.

Tuženik navodi nije imao potrebe u posljednjih 13 godina posuđivati novac od brata te ukoliko mu je bio potreban neki ozbiljniji iznos to bi rješavao putem kredita ili od prijatelja. Tuženik napominje da je jednom prilikom htio posuditi od tužitelja 500,00 eura i da je tužitelj na ulaznim vratima njegove kuće odmah izvadio taj iznos i pitao ga kada će mu ga vratiti nakon čega se okrenuo te nije uzeo novac od tužitelja. Na daljnji upit punomoćnika tuženika tuženik navodi da je istina da je 2002. godine kada je kupio kuću u [adresa] odmah preveo kuću na djecu ĆT i CT a to je odlučio učiniti zajedno sa suprugom jer je zbog prirode posla tijekom godine 340. dana odsutan, nalazi se na cesti pa je htio osigurati djecu da nemaju problema ukoliko se njemu nešto dogodi a i htio je izbjeći neke situacije da se njih dvije moguće međusobno posvađaju radi imovine. Također su kuću u [adresa] u kojoj su živjeli prije rata poklonili kćeri ĆT i zetu G jer je kuća bila prazna i oni su bili podstanari te su m pomogli da riješe stambeno pitanje, to su im poklonili kada su se oni vjenčali. Kada se vratio u Vukovar 2021. godine kupili su kuću u [adresa] koju su srušili i obnovili i sredili te je također preveli na djecu. Razlog prevođenja kuće na djecu nije u njegovom lošem financijskom stanju, pojasnio je da nema kredita i da nikome trećemu ne duguje nikakve novce, čak štoviše nikad u životu nije digao kredit nego je podizao leasinge radi kupnje kamiona. Njegova firma je dobro poslovala, imao je od 2-5 kamiona ovisno o periodu i imao je uposlene vozače te firma nije nikada bila u blokadi, odnosno 13 godina zaredom. Naveo je da je osim firme RUDA VU TRANSPORT imao i firmu koja se zvala Kolis koju je imao 1996. godine s još trojicom prijatelja ali je ta firma poslovala 8-9 godina nakon čega su se razdvojili i svatko je sebi otvorio novu firmu pa je tako on otvorio firmu Anita transport koja je poslovala dobro, ali je ista ugašena u stečajnom postupku odnosno prestala je postojati te napominje da je imao nenaplaćenih potraživanja preko 680.000,00 kuna, a da su oni dobavljačima dugovali oko 128.000,00 kuna te napominje da su se dobavljači i svi vjerovnici u stečajnom postupku odrekli potraživanja prema firmi Anita transport. Među njima bio je i KT koji mu je bio solidarni jamac za leasing za kamion, no prema njemu je htio ostati pošten te mu je nakon prodaje kuće vratio dug od 5.000,00 eura s kojim iznosom mu je bio jamac. To je učinio nakon što ga je KT nazvao i rekao da je od tužitelja koji je njegov kum čuo da je prodao kuću te su dogovorili u tom razgovoru da mu se KT javi kada bude išao u Tuzlu i da dođe u [adresa] kako bi mu mogao vratiti taj novac što je u konačnici i učinio i to u nazočnosti majke i supruge. Istina je da je tužitelj zamolio KT da tuženiku bude jamac za leasing. Navodi da osobno nije nikada bio u blokadi kao fizička osoba, ali je nedavno došao do saznanja da je u blokadi za iznos od 13,00 eura na ime članstva u upravnom odboru RUDA VU TRANSPORT.

11. Tuženica RT u svom iskazu navela je da su odnosi između nje, njezinoj supruga i tužitelja bili odlični do prije 2021. godine odnosno podizanja ove tužbe, da je netočno sve što je tužitelj naveo u tužbi i tijekom postupka, ne priznaje nikakve iznose niti pozajmice odnosno tvrdi da ni njoj ni suprugu tužitelj nije posuđivao novac, jedino su supruga tužitelja i ona međusobno jedna drugoj znale posuditi manje količine novca. Financijski im je jedino pomogao pokojni svekar. Troškove sahrane svekra podijelili su na jednake dijelove tužitelj, njezin suprug, ona, te njihov brat IT i njegova supruga BT. Navela je i da je bilo trenutaka kada im je bilo financijski teško i tada je uskočio svekar, a ponekad i neki prijatelji, no uvijek bi živjeli prema svojim mogućnostima i ništa nam nije nedostajalo. Nekretnine koje su kupili prepisane su na njihove kćeri jer su za života htjeli riješiti situacije da kćeri nemaju probleme iza njihovih smrti odnosno da nema ostavinskih rasprava zbog činjenice što je njezin suprug većinu vremena na putu i odsutan zbog prirode posla pa su to htjeli riješiti. To je prvo bila kuća u [adresa] a sada je kuća u [adresa] u kojoj trenutno žive. Predmetnu nekretninu u [adresa] prebacili su na kćeri, ne sjeća se točno kada, ali je bilo dogovoreno prije podnošenja ove tužbe da će kuća u [adresa] biti prepisana na mlađu kćer ĆT jer su financijski više pomogli stariju kćer pa su smatrali da ovo pripada ĆT. Također je navela da sve i da je ona bila u blokadi u periodu na koji se odnosi tužbeni zahtjev to ništa ne znači jer je suprug bio uvijek u radnom odnosu i privređivao. Navela je i da dok su živjeli u [adresa] im je jednom prilikom plin bio isključen, no kasnije je opet uključen, a u međuvremenu su se grijali na drva i to su tužitelj i njezin suprug zajedno išli u šumu praviti drva, to je bilo samo jedne godine. Na daljnji upit tuženica navodi da je u par navrata posudila auto od MT da bi otišla do Zagreba, a radi se o automobilu u vlasništvu MT. Napominje da im je MT nabavio jedan rabljeni auto no auto je prokišnjavao i MT ga je vratio čovjeku od kojega ga je nabavio.

12. Svjedok MT u svom iskazu naveo je da su tuženici u periodu od 2013.-2021. posuđivali novac od njegovoga oca, da su posuđivali novac i od njega no da su njemu sve posuđeno vratili i to je bilo desetak puta. Te pozajmice su se dešavale kada su svi živjeli u [adresa] odnosno tuženici su živjeli preko puta njih i bili su u kontaktu te mu je poznato da su tuženici posuđivali novac od njegovog oca jer je to bilo kad god je trebalo u tih desetak godina i u nekim situacijama je tome bio nazočan i osobno, a nešto mu je poznato jer mu je otac to ispričao. Tuženik GT se bavio prijevozom, imao je kamione te mu je njegov otac posuđivao novac za tekuće poslovne probleme, za put, prijevoz, a i za privatne potrebe. Tužitelj je tuženiku posudio za učešće za kamion 7.000,00 eura, to je bilo otprilike 2013. godine. Nije bio osobno nazočan prilikom te posudbe ali zna da se to dogodilo, znam iz komunikacije jer sam dio te obitelji i svi smo bili u dobrim odnosima. Njegov otac je također posudio I- tuženiku 500,00 eura za kupovinu optike za puške u svrhu lova, ne sjeća se točno kada je to bilo. Također je istina da je njegov otac posudio I-tuženiku novac kada je jedan od njegovih kamiona doživio sudar u Srbiji, to je bio iznos od 2.000,00 eura, no ne sjeća se kada je to bilo. Nije osobno vidio te posudbe nego mu je i to poznato iz komunikacije u obitelji. Nadalje navodi da je njegova majka znala posuđivati II-tuženici novac kad god je bilo potrebno a to je osobno i viđao jer se radilo o novcu za dućan, za svakodnevni život, za liječnika. To je sve bio naš obiteljski novac, kad otac više nije htio dati, davala je majka ili je davao on sam. Poznato mu je da je dogovor između tužitelja i tuženika bio da će mu sav novac vratiti kada prodaju kuću u [adresa]. Koliko mu je poznato, tuženici njegovom ocu nisu vratili ništa. Bio je prisutan više puta kada je njegov otac stricu davao određene količine novca i to je najčešće bilo kada bi stric išao na put pa bi došao tražiti od njegovog oca novac za gorivo i cestarinu što bi njegov otac posudio. Tvrdi i da je II-tuženica puno puta koristila njegovo osobno vozilo jer nisu imali svoje vozilo. Također je tuženicima nabavio rabljeno vozilo Fiat Punto te su u konačnici uspjeli iskompenzirati naknadu odnosno cijenu tog vozila. I dan danas je u dobrim odnosima sa stricem i strinom i nada se da će tako i ostati ali odgovorno tvrdi da je sve što je rekao istina te da sa strane tuženika nije bilo korektno što nisu njegovom ocu vratili posuđeni novac.

Nadalje je naveo i da je njegov otac u knjigu vodio evidenciju o posudbama koje je učinio ne samo tuženicima i drugima, a i njemu osobno i da mu je otac rekao da mu tuženici duguju oko 15.000,00 eura i 10.000,00 kuna. Smatra da je razlog što su tuženici njemu vratili novac koji im je posuđivao, a tužitelju nisu taj što možda prema njemu kao nećaku imaju više poštovanja. Naveo je i da za sve vrijeme koje je njegov otac posuđivao novac tuženicima je bio u braku s njegovom majkom i dan danas su u braku. Osobno je bio nazočan i u situacijama kada je novac došao posuđivati stric i kada je dolazila strina, ali se ne može izjasniti o konkretnim datumima i iznosima koji su bili posuđivani te navodi da je iznose od 500,00 eura za optiku, 2.000,00 eura za sudar i 7.000,00 eura za kamion tužitelj posudio I-tuženiku.

Naveo je i da je tvrtka DE- KO [katastarska općina] d.o.o. bila zajednička firma njegovog oca i pokojnog djeda, tvrtka REBEL PROMET d.o.o. je bila u vlasništvu njegovog oca, firma Bljesak d.o.o., odnosno autopraonica je bila u vlasništvu ½ njegovoga oca a ½ vlasništvo UT iz [adresa] i firma V.G. PRANJE d.o.o. je također bila firma njegovog oca, te su sve firme završile u stečajnim postupcima i danas nisu aktivne.

Iskazao je i da od podizanja tužbe do danas s ocem o predmetnim posudbama razgovarao svega 5 minuta prije ovog ročišta na hodniku, da prije nije imao potrebe o tome razgovarati jer mu je sve poznato s obzirom na ranije navedeno da su bili u svakodnevnoj komunikaciji i obiteljski povezan i da ga otac nije uputio kako bi trebao dati današnji iskaz te su razgovarali prije rasprave čisto zato što je prvi put došao na sud.

Naveo je i da je automobil koji je nabavio tuženicima koštao 3.000,00 kuna, da je bio registriran godinu dana i da je točno da je na njemu bilo nekih problema odnosno da je curio krov te su nakon godinu dana stric i strina rekli da više ne žele koristiti taj auto i misli da su ga oni nekome prodali. Napominje da cijena za auto nije odmah plaćena nego je kasnije iskompenzirana i to na način da je stric nabavio odijela u Srbiji za njegov paintball klub.

13. Svjedok ŽT u svom je iskazu navela da su u periodu od 2013.

– 2021. godine njezin suprug i ona financijski pomagali tuženike, da je njezin suprug posudio iznos od 7.000,00 eura I-tuženiku za kaparu za kamion, ali ne sjeća se točno koje je to godine bilo, to joj je poznato jer joj je to njezin suprug rekao. Također je njezin suprug posudio I-tuženiku 2.000,00 eura kada je I-tuženik imao sudar u Srbiji, ali također to nije osobno vidjela. Inače je iz razgovora sa suprugom znala za sve pozajmice koje je on učinio tuženicima, ali nije ulazila u odnose između brata i brata. Suprug joj je znao reći "doći će ti R", a znala je češće doći i II-tuženica te im je ona osobno davala novac. II-tuženica ju je znala nazvati i reći da bi došla posuditi novac, pa bi ona prethodno provjerila sa suprugom je li to u redu te bi joj uvijek posudila kada bi joj bilo potrebno. To je znalo biti po 500,00 eura, 300,00 eura, ali se ne može točno izjasniti o datumima i iznosima. Navodi da je njezin suprug sve te dugove vodio u svojoj knjizi i jednom prilikom je pitao tuženike kada će vratiti novac na što su oni rekli kada budu prodali kuću u [adresa] da će tada sjesti i riješiti sve. Ona je osobno znala posuditi po 100,00, 200,00, 500,00 kuna RT kada god joj je bilo potrebno te nije ispitivala za što joj treba i nije navedene iznose pisala u knjigu. Tvrdi da ona nikada nije posuđivala novac od RT. Tuženici nisu imali automobil oko 5 godina te su po potrebi znali posuditi njihov automobil i koristiti ga. Kada je preminuo otac njezinoga supruga oni su podmirili troškove sahrane a kasnije su njezin suprug i njegova braća IT i GT podijelili troškove. Po njezinim saznanjima tuženici su im dužni ukupno oko 17.000,00 eura te da nema saznanja da su tuženici išta vratili od posuđenog novca.

14. Svjedok KT u svom iskazu naveo je da su on i tužitelj ĐT kumovi, da je po njegovoj molbi prije otprilike 10-12 godina bio jamac za leasing za kamion koji je njegov brat GT nabavljao za svoj posao jer je bio u lošijoj financijskoj situaciji i trebala mu je pomoć. Pristao je na to i za vrijeme trajanja tog leasinga došla je opomena da Rudina tvrtka nije platila ratu za leasing te da će novac biti skinut s njegovog računa što se i dogodilo, te je s mog računa skinuto 40.000,00 kuna na ime tog leasinga. Kako je bio u dobrim odnosima s tužiteljem odnosno Rudolfovim bratom nije puno preispitivao i očekivao je da će mu kad-tad novac biti vraćen. U razgovoru s tužiteljem saznao je da R planira prodati kuću u [adresa] i da će mu nakon toga vratiti novac, a tom prilikom tužitelj mu je rekao da je R i njemu dužan oko 100.000,00 kuna, ali detalji o tom dugu mu nisu poznati. Kada je R prodao kuću u [adresa], njega je nazvao njegov sin koji je živio u [adresa] kako bi mu to rekao, a također mu je rekao da se R preselio u [adresa]. Nekoliko mjeseci nakon toga kontaktirao je T u vezi povrata novca i nakon nekoliko pokušaja dogovora oko povrata novca R mu je u konačnici vratio dug u 11. mjesecu te godine kada je prodao kuću i to kada je došao u [adresa]. R mu je novac vratio u kući njegove mame i tom prilikom su bile nazočne i njegova supruga i majka. Nema saznanja o poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika. Također je naveo da je odnos jamca za leasing bio poslovni odnos između firmi, odnosno da je njegova firma bila jamac Rudinoj firmi i da mu I-tuženik nije dužan nikakve novce odnosno da između njih dvojice ne postoje međusobna dugovanja. Također je naveo da između njega i I- tuženika nije bilo dogovora o tome da će mu I-tuženik vratiti novac kada proda kuću u [adresa], nego da nakon što je Rudina firma otišla u stečaj i kada je potpisao suglasnost stečajnog plana da se čuo s tužiteljem koji mu je govorio da se ne brine, da će mu R vratiti novac jer ima u planu prodati kuću u [adresa] pa će mu moći vratiti novac.

15. Svjedok ČT naveo je da je prije živio u [adresa] u istoj kući s tužiteljem ĐT te je s njim više bio u kontaktu i iz razgovora s njim saznao je da često posuđuje C novce zbog čega je ponekad bio i ljut te je to trajalo dugo godina, no detalji oko njihovih odnosa i dogovora nisu mu poznati i također mu nije poznato je li R išta od posuđenog novca vratio ĐT. Nije nikad bio prisutan osobno kada bi ĐT posuđivao novac C te ne zna o kojem iznosu se radi. Sa ĐT nije bio nikad u nikakvim poslovnim odnosima, a tuženicima je bio sudužnik za kredit za kuću u [adresa]. Prvih godina otplate kredita nije bilo problema a kasnije je znao biti blokiran jer tuženici nisu redovito otplaćivali kredit, pa bi kada oni otplate dio on bio odblokiran. U konačnici su prije 4-5 godina kod javnog bilježnika potpisali sporazum gdje je dogovoreno da će oni isplatiti kredit u cijelosti. Ne zna je li njemu vraćen sav novac zbog kojeg je bio blokiran, smatra da nije dok tuženici tvrde da je odnosno da mu ne duguju ništa te napominje da on od tuženika ništa ne potražuje. Naveo je i da ga je I-tuženik kontaktirao prije nekoliko mjeseci, valjda kada je saznao da će biti pozvan kao svjedok te su sjeli zajedno u kafić Exclusive u [adresa] i tom prilikom utvrdili da između njih nema međusobnih potraživanja i dugovanja. Također navodi da nije nikada zapalio kuću tuženika u [adresa] nego da je zapalio novine na terasi ispred ulaznih vrata kuće tuženika u [adresa] jer je bio revoltiran zbog toga što je bio u blokadi, da se to dogodilo 2000. godine i da tada u toj kući u toj kući u [adresa] nije živio nitko. Osim tog kredita i čestih blokada, naveo je da nije nikada posuđivao novce tuženicima i da je u korektnim odnosima s I-tuženikom.

16. Svjedok LT navela je da je u zavadi s tuženikom GT i tuženicom RT, da je ona sestra tužiteljeve supruge ŽT koja joj je ispričala da su tuženici dužni novce tužitelju jer im je tužitelj posuđivao novac, a također je i njezina sestra Brankica II-tuženici RT posuđivala novac. Kada je dolazila u posjet sestri u [adresa], bila je prisutna kada je II-tuženica RT dolazila posuđivati novac i cigarete, a njezinoj sestri bi na ime duga vratila teglicu neke zimnice. Također je vidjela i knjigu koju je tužitelj vodio odnosno u koju je upisivao iznose koje je posuđivao tuženicima. Poznato joj je kada je I-tuženik imao sudar s kamionom u Srbiji ili Mađarskoj da su mu tužitelj i njezina sestra posudili novce da može dalje nastaviti raditi ali joj nije poznato kada je to bilo i o kojem iznosu novca se radi. To joj je poznato jer su joj to ispričali tužitelj i njezina sestra ŽT. Sestra ŽT joj je pričala da je i mimo znanja tužitelja posuđivala novac II-tuženici RT, ali nije joj poznato o kojem iznosu se radi i kada je to bilo. Njezin suprug ČT i ona su bili sudužnici za kredit za kuću u [adresa] koju su tuženici kupili te navodi da im je bilo svakako jer oni nisu redovno otplaćivali kredit. Najteže im je bilo to što se znalo dogoditi da su blokirani i da djeci nema što dati za jesti jer nisu imali novaca pa joj je R znao telefonom reći da će joj posuditi 100,00 maraka ako joj je to dosta. Tuženici su nešto od duga prema njima vratili ali prema njezinoj računici dužni su im još oko 1.100,00 eura. Koliko joj je poznato tuženici nisu vratili tužitelju ništa od posuđenog novca te je prema njezinim saznanjima iznos tog duga oko 17.000,00 eura, a to joj je rekla sestra ŽT. Nije joj poznato ništa u vezi dogovora između tužitelja i tuženika o tome kada bi tuženici posuđeni novac trebali vratiti tužitelju. Također napominje da su ona i njen suprug bili toliko očajni zbog loše situacije u kojoj su se našli zbog toga što su bili blokirani jer tuženici nisu plaćali kredit za kuću da je došlo do toga da je njezin suprug išao zapaliti kuću tuženika odnosno vanjska vrata njihove kuće u [adresa], a to je bilo otprilike prije 10-15 godina.

17. Svjedoci IT, brat tužitelja ĐT i tuženika GT te svjedoci ĆT i CT, kćeri tuženika GT i RT nisu imali saznanja o predmetu postupka odnosno o tome da bi tužitelj tuženicima pozajmljivao novac.

18. Uvidom u presliku tužiteljeve evidencije o vremenu i iznosa pozajmica (list 58-59 spisa) vidljivo je da se radi o rukom pisanim podacima o imenima i iznosima označenima u kunama i eurima te datumima bez godine, da su neki zapisi precrtani, te da se od imena navode " R" i " RT". Za navedene podatke tužitelj tvrdi da je to njegova evidencija o dugovanju tuženika prema njemu, no sud ne može uzeti navedeni dokaz kao mjerodavan za potvrđivanje navoda iz tužbe budući da se radi o internoj evidenciji tužitelja za koju se ne može sa sigurnošću utvrditi niti kada je nastala niti su podaci uneseni u istu potvrđeni preostalim dokazima izvedenim u dokaznom postupku.

19. Čitanjem rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-23/6735-3 od 22. rujna 2023. s prilogom (list 85-88 spisa), očevidnik FINA-e o danima insolventnosti za STRONGHAUL d.o.o. za razdoblje od 2011. -2023. (list 89-101 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-16/17340-4 od 7. lipnja 2016. (list 107) i povijesni izvadak iz sudskog registra za TD RUDA VU j.d.o.o. (list 108-111 spisa) potvrđeni su navodi I-tuženika da je bio vlasnik firme RUDA VU j.d.o.o., da je istu prodao 2023. godine i da posluje pod tvrtkom STRONGHAUL d.o.o., i da firma RUDA VU j.d.o.o., kasnije STRONGHAUL d.o.o. nije bila u blokadi u periodu od 2011. do 2023.

20. Iz očevidnika FINA-e o danima insolventnosti za GT za razdoblje 2023.-2024. godine (list 103-104 spisa) i potvrde FINA-e o blokadi računa i novčanih sredstava za GT od 7. svibnja 2024. (list 105 spisa) vidljivo je da je I-tuženik bio u blokadi 17 dana.

21. Iz rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj St-1119/15-21 od 18. lipnja 2018. (list 112-114 spisa), vidljivo je da je nad trgovačkim društvom Anita transport d.o.o. proveden stečajni postupak zbog blokade na računima društva.

22. Iz podataka FINA-e od 11. rujna 2024. za GT i RT (list 135-186 spisa), proizlazi da je I-tuženik u posljednjih 10 godina bio blokiran radi namirenja potraživanja u iznosu od 110.708,63 eura, a II-tuženica u iznosu od 55.878,14 eura.

23. Odredbom čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

24. Nadalje, člankom 504. stavkom 1. ZOO-a propisano je da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

25. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. ZPP propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

26. Nadalje, odredbom čl. 299. st. 1. ZPP-a određeno je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

27. Cijeneći sve provedene dokaze zajedno i u njihovoj ukupnosti te dovodeći ih u vezu s citiranim zakonskim odredbama koje se primjenjuju na konkretan slučaj, sud je mišljenja kako tužitelj nije na uspješan način dokazao navode iz tužbe radi čega se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

28. Prije svega prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud smatra neosnovanim u cijelosti. Točno je da je tužitelj naveo da se potraživanje iz tužbe odnosi i na pozajmice koje je vršio on tuženicima, ali i one koje su njegov sin i supruga davali tuženicima, no to ne znači da bi na strani tužitelja u ovom postupku trebali sudjelovati i supruga i sin tužitelja da bi se po tužbenom zahtjevu moglo postupati jer se ne radi o jedinstvenim niti o nužnim suparničarima.

28.1. Naime, člankom 54. ZOO-a propisano je da kad vjerovnikovoj strani ima više osoba, one su solidarne samo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena, dok je člankom 55. stavkom 1. ZOO-a propisano da svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obveze, ali kad jedan od njih bude namiren, obveza prestaje i prema ostalim vjerovnicima, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da dužnik može ispuniti obvezu vjerovniku kojega sam izabere, sve dok neki vjerovnik ne zatraži ispunjenje.

28.2. Prema tome, u konkretnom slučaju, imajući u vidu navode tužbe te iskaze tužitelja, svjedoka MT i svjedoka ŽT, tužitelj, njegova supruga i sin bili bi solidarni vjerovnici te svaki od njih ima pravo zahtijevati ispunjenje cijele obveze prema dužnicima, radi čega je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

29. Nadalje, i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije također je neosnovan budući da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu tužitelja za povrat pozajmica koje je prema navodima iz tužbe i tijekom postupka davao bratu GT i njegovoj supruzi RT u razdoblju od 2013-2021. godine, navodeći da je neke pozajmice davao osobno bratu, neke tuženici RT, da su i njegova supruga i sin davali pozajmice tuženicima. Slijedom navedenoga, budući da su tuženici ujedno i bračni drugovi sve pozajmice za koje tužitelj navodi da ih je davao što tuženiku GT, što tuženici RT, tužitelj ima pravo zahtijevati solidarno od oba tuženika.

29.1. Naime, člankom 43. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje u tekstu OZ) propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug. Odredbom članka 44. stavka 1. OZ propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom.

29.2. U konkretnom slučaju iz navoda iznesenih tijekom postupka i provedenih dokaza može se zaključiti da bi se tužbeni zahtjev odnosio na obveze koje su tuženici preuzeli radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice budući da se prema navodima tužbe i iskazima tužitelja, svjedoka MT i ŽT radilo o pozajmicama radi potreba za hranu, lijekove, gorivo, te potrebe posla kojim je I-tuženik privređivao za obitelj.

30. Valja navesti i da je tuženikov prigovor zastare sud odbio kao neosnovan. U konkretnom slučaju primjenjuje se zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a, odnosno zastarni rok za povrat zajma je pet godina, te taj rok počinje teći prvim danom poslije dospijeća obveze povrata zajma. Temeljem čl. 214. st. 1. i 2. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Odredbom čl. 504. ZOO-a propisano je da ukoliko ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može bit kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčevog zahtjeva. Iz navoda tužbe slijedi da rok vraćanja zajma nije bio određen, nego je tužitelj tvrdio da se s tuženicima dogovorio da mu sav novac vrate nakon prodaje kuće u [adresa], što je bilo 28. siječnja 2021. godine. S obzirom na to da rok dospijeća zajma nije bio određen, isti rok dospijeća potraživanja počinje teći tek nakon zajmodavčevog zahtjeva. Predmetno potraživanje tužitelja za povratom pozajmljenog iznosa nije zastarjelo obzirom da u vrijeme podnošenja tužbe, 17. rujna 2021., nije protekao zastarni rok od pet godina.

31. Iz provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze zajedno, sud nije na nedvojben način mogao utvrditi da bi tužitelj tuženicima u utuženom periodu pozajmio iznose od 17.000,00 eura i 10.100,00 kuna, odnosno 1.340,50 eura radi čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

32. Ovdje prvenstveno valja istaknuti da zakonom nije propisan određeni oblik za postojanje ugovora o zajmu, pa se takav ugovor može sklopiti i pismenim i usmenim putem, odnosno u bilo kojoj formi. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka te u svome iskazu tvrdi da je svaki puta ugovor o zajmu s tuženicima sklopio u usmenom obliku jer je smatrao da s obzirom na obiteljske odnose nije bilo potrebno svaki puta pisati ugovor te ga ovjeravati kod javnog bilježnika i izlagati se dodatnim troškovima. No, tužitelj dokazima ponuđenim tijekom postupka, a koje je sud prihvatio i izveo u dokaznom postupku nije uspješno dokazao da bi tuženicima u utuženom periodu pozajmljivao novac, odnosno da bi s tuženicima sklapao ugovore o zajmu.

33. Naime, niti sam tužitelj, koji je o utuženim pozajmicama vodio svoju evidenciju, nije se tijekom iskazivanja mogao očitovati, donosno odrediti kada je točno, gdje i koliko novaca pozajmio tuženicima, u koliko navrata i u kojim apoenima, niti je to naveo u samoj tužbi, nego je postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 17.000,00 eura i 1.340,50 eura, a suprotno tome, u svom iskazu tvrdio da mu tuženici duguju 15.200,00 eura i 10.100,00 kuna. Tužitelj je tijekom iskazivanja naveo samo nekoliko od navodno učinjenih pozajmica, i to prije svega iznos od 7.000,00 eura koji mu je pozajmio prije 7-8 godina za kaparu za kamion. Postojanje navedene pozajmice potvrdili su svjedoci MT, sin tužitelja i svjedok ŽT, supruga tužitelja, kojima je tužitelj rekao za navedenu pozajmicu i koji istome nisu neposredno nazočili te sud na temelju samo iskaza tužitelja i dva posredna svjedoka koji su najbliži članovi obitelji tužitelja ne može utvrditi istinitost tužiteljevih navoda. Nadalje, tužitelj je naveo i pozajmicu od 2.000,00 eura koju je učinio bratu GT prije 8 godina za potrebe puta u Srbiju i podmirenje troškova koje imao jer je jedan od njegovih vozača imao sudar u Srbiji. Te navode u svojim iskazima potvrdili su svjedoci MT i ŽT koji nisu navedene pozajmice vidjeli, nego su o tome čuli od tužitelja te se na temelju takvih iskaza posrednih svjedoka također ne može na nedvojben način utvrditi postojanje navedene pozajmice. Tužiteljevi navodi o pozajmici od 500,00 eura za koju tvrdi da je učinio tuženiku GT za kupnju optike za puške također se ne mogu potvrditi budući da te navode potvrđuje jedino svjedok MT, koji se ne sjeća kada se to dogodilo te koji nije bio nazočan prilikom tog pozajmljivanja. Navode tužitelja da je tuženicima posudio 700,00 eura za troškove šlepanja kamiona iz Srbije u Hrvatsku prije 8 godina ne potvrđuje niti jedan svjedok u svom sikazu. Pored toga, iskaz tužitelja o pozajmici od 700,00 eura koju je učinio bratu GT prije 5 godina i čemu je bio nazočan brat IT također se ne mogu potvrditi niti iz jednog izvedenog dokaza te sam svjedok IT u svom iskazu navodi da nema saznana o pozajmicama tužitelja tuženicima niti je istima bio nazočan.

34. Nadalje, iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je u tužbenom zahtjevu obuhvaćen i iznos koji je njegov sin MT pozajmljivao tuženicima ne može se prihvatiti kao uvjerljiv jer sam svjedok MT u svom iskazu tvrdi da su tuženici njemu vratili sve što im je pozajmio, odnosno da njemu ne duguju ništa. Također, svjedok ŽT navodi da nikada nije u bilježnicu pisala iznose novca koje bi pozajmljivala tuženicima, dok tužitelj tvrdi da je u njegovoj pisanoj evidenciji i u tužbi obuhvaćeno sav iznos koji su on, njegova supruga i sin posuđivali tuženicima. Dakle, iskazi imenovanih svjedoka su u navedenim dijelovima suprotni iskazu tužitelja.

35. Pored toga, iz iskaza saslušanih svjedoka KT, ČT i LT, koji su bili jamci tuženicima u nekim kreditnim obvezama, sud je utvrdio da su tuženicima imenovanim svjedocima dugovali novac, da su radi neplaćanja obveza po kreditu svjedok ČT bio u blokadi što je utjecalo na njegove mogućnosti podmirivanja svojih potreba i potreba njegove obitelji, no da su tuženici izmirili dugovanja koja su imali prema imenovanim svjedocima. Tužitelj je predloženim i izvedenim dokazima tijekom postupka nastojao dokazati osnovanost svoga potraživanja i navodima da su tuženici bili u lošijoj financijskoj situaciji i da im je bila potrebna financijska pomoć, koju su im on i njegova obitelj pružali. Iz iskaza svjedoka KT, ČT i LT može se potvrditi da je bilo razdoblja kada su tuženici bili u lošijoj financijskoj situaciji, a što je potvrđeno i iz podataka FINA-e od 11. rujna 2024. za GT i RT (list 135-186 spisa), no navedene činjenice tuženici nisu niti osporavali, odnosno i sami su tvrdili da su se znali naći u težoj financijskoj situaciji, no da bi im u tim slučajevima uvijek pomogao netko drugi, a ne tužitelj.

35.1. S obzirom da svjedoci KT i ČT nisu imali neposrednih saznanja o međusobnim poslovnim odnosima tužitelja i tuženika, nego su samo čuli od tužitelja da je tužitelj pozajmljivao tuženicima novac, odnosno da su tuženici tužitelji dužni neke novce, iz njihovih iskaza ne mogu se potvrditi navodi iz tužbe i iskaza tužitelja. Pored toga, i svjedok PT navodi da o pozajmicama tužitelja prema tuženicima ima saznanja putem svoje sestre ŽT, dakle također nema neposrednih saznanja o predmetu postupka, a njezin iskaz u dijelu u kojem navodi da bi prilikom posjeta sestri ŽT u [adresa] nazočila kada je II-tuženica RT dolazila posuđivati novac i cigarete, ne može se prihvatiti kao uvjerljiv niti se na temelju istoga mogu potvrditi navodi iz tužbe budući da je svjedokinja sestra tužiteljeve sestre ŽT i da je u narušenim odnosima, odnosno u zavadi s tuženicima te sud njezin iskaz iz navedenih razloga smatra usmjerenim ka pogodovanju tužitelju.

36. S druge strane tuženici GT i RT su u svojim sukladnim iskazima naveli da su se znali naći u lošijoj financijskoj situaciji, no da im tužitelj nije nikada pomagao niti im pozajmljivao novac. Dakle, tuženici su tijekom cijelog postupka osporavali navode iz tužbe, postojanje samih pozajmica i bilo kakve obveze prema tužiteljima, a obveze koje su imali prema svjedocima KT, ČT i LT i MT su podmirli, kako je to sud i utvrdio iz rezultata dokaznog postupka.

37. Stoga u situaciji kada tužitelj tvrdi da je tuženicima pozajmljivao novac, a što tuženici niti u jednom trenutku nisu priznali, tužitelj je taj na kojemu je teret dokaza. U konkretnom slučaju nitko od saslušanih svjedoka nije imao neposrednih saznanja o pozajmicama, a tužiteljeva interna evidencija o pozajmicama ne može se smatrati mjerodavnim i valjanim dokazom kojim bi se potvrdili navodi iz tužbe, posebice imajući u vidu da ni sam tužitelj u tužbi niti kasnije tijekom postupka i iskazivanja nije točno definirao sve pozajmice. Također, bez obzira što je ugovor o zajmu moguće sklopiti u bilo kojem obliku, s obzirom na karakter ovog spora, odnosno na tužbene navode o tužiteljevom pozajmljivanju novca tuženicima na ruke kroz više godina, bilo bi životno i logično da tužitelj od tuženika zatraži da barem svojim potpisom u tužiteljevoj evidenciji potvrde da su primili navedene pozajmice, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo.

37.1. Dakle, iz dokaza provedenih u postupku sud nije na nedvojben način mogao utvrditi niti postojanje pozajmica, niti iznose pozajmica. Drugim riječima, tužitelj na temelju predloženih i izvedenih dokaza nije uspio dokazati niti osnovanost niti visinu svoga potraživanja radi čega je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

37.2. S obzirom na sve navedeno, sud je rješenjem na glavnoj raspravi 28. studenoga 2024. odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka ZT, NT i AT kao nepotrebne jer se njihovim saslušanjem ne bi utvrdilo drugačije činjenično stanje.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 164. i članka 163. ZPP-a.

38.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT), kao i to da su tuženici u cijelosti uspjeli u parnici, sud je tužiteljima zastupanima po punomoćniku odvjetniku priznao kao potrebne i nužne i to trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 250 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 22. siječnja 2024. i od 2. listopada 2024. prema Tbr.8. t. 1. OT sa 250 bodova za svaki podnesak, odnosno ukupno 500 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 20. travnja 2023., 29. studenoga 2023., 3. siječnja 2024., 10. travnja 2024., 13. svibnja 2024., 10. rujna 2024., 11 rujna 2024. i 28. studenoga 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 250 bodova odnosno ukupno 2000 bodova, odnosno ukupno 2750 bodova, što uvećano za 10% zbog zastupanja 2 tuženika sukladno Tbr. 40. t. 1. OT trošak iznosi 3 025 bodova kao i trošak pristupa ročištu za objavu odluke prema Tbr. 9. t.3. OT sa 50 bodova što sveukupno iznosi 3 075 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 6.150,00 eura te uvećano za PDV od 25% odnosno 1.537,50 eura iznosi sveukupno 7.687,50 eura.

38.2. Sud nije usvojio zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer za tuženike navedeni trošak nije niti nastao s obzirom da sukladno čl. Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

39. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Vukovaru 17. siječnja 2025.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženicima, putem punomoćnika