REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1466/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KOLAČOMAT d.o.o., Varaždin, Ulica A. Stepinca 7, OIB: 71752416198, kojeg zastupa opunomoćenik Jurica Sevšek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu SEVŠEK & partneri d.o.o., Varaždin, Kratka 4, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, radi registracije žiga, 17. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: UP/I-381-04/21-010/1120, URBROJ: 559-03/2-23- 018/JP od 16. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-381-04/21-010/1120, URBROJ: 559-03/2-23-018/JP od 16. ožujka 2023. odbijen je u potpunosti zahtjev za registraciju žiga br. Z20211120A, tužitelja kao podnositelja prijave, za figurativni žig "KOLAČOMAT".
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da znak "kolačomat" ima razlikovnost, što dokazuju neprisutnost složenice "kolačomat" u hrvatskom jeziku prije registracije te anketa (1239 ispitanika) koja potvrđuje prepoznatljivost znaka među potrošačima. Smatra da mišljenje stručnjaka potvrđuje da je pojam "kolačomat" stekao prepoznatljivost tek nakon izlaska proizvoda na tržište. Tužitelj tvrdi da je žig stekao razlikovni karakter kroz uporabu, dokazujući prisutnost na tržištu i medijsku eksponiranost. Navodi usporedive primjere registriranih žigova (npr. Plava Laguna, Mlinar) i osporava nejednak tretman pri registraciji. Poziva se na odredbe Zakona o žigovima, ističući da odbijanje žiga krši zakon jer znak ispunjava uvjete za razlikovanje. Tužitelj tvrdi da je znak prije podnošenja prijave već stekao razlikovni karakter i da značajan dio javnosti povezuje žig s njegovim proizvodima/uslugama. Ističe da je osporavanje dizajna žiga bespredmetno jer znak ispunjava zakonske uvjete za zaštitu. Predlaže poništiti osporavano rješenje i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da znak nema razlikovan karakter u odnosu na prijavljene proizvode i usluge iz razreda 7 i 43. Ističe da tužitelj nije dokazao stečenu razlikovnost znaka uporabom niti da ga potrošači prepoznaju kao indikator podrijetla proizvoda i usluga. Navodi da u istraživanju tržišta nedostaju ključni podaci o distribuciji ispitanika i reprezentativnosti uzorka. Ukazuje da se dokazi o razlikovnosti moraju odnositi na prijavljeni znak u izvornom obliku i na razdoblje prije podnošenja zahtjeva, što nije dokazano.
4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
4.2. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem autora izvještaja o anketiranju jer je ocijenio da ispravnost ankete mora prije svega proizlaziti iz sadržaja ankete te da se saslušanjem autora ne mogu otkloniti nedostaci ankete. Nadalje, u odnosu na saslušanje doc.dr.sc. AB, ovaj Sud smatra da ne treba saslušavati osobe u odnosu na pitanja primjene materijalnog prava. Konačno, saslušanje odgovornih osoba tužitelja predloženo je na okolnost poslovanja i poslovnih rezultata tužitelja, a koja činjenice nisu odlučne u ovoj upravnoj stvari. Isto tako jedinstvena pozicija na tržištu nije važna činjenica budući da se razlozi za odbijanje registracije znaka zbog njegove opisnosti, odnosno zbog toga što njegovo značenje relevantna javnost odmah doživljava kao pružanje informacija o proizvodima i uslugama za koje se prijavljuje, ne mogu osporiti dokazivanjem da je podnositelj prijave jedina osoba koja nudi uslugu prodaje kolača putem aparata.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je tužitelj 15. rujna 2021. podnio tuženiku prijavu za registraciju žiga br. Z20211120A, za figurativni žig "KOLAČOMAT";
- da je prijava za registraciju žiga podnesena za sljedeće proizvode i usluge: razred 7 prodajni automati i razred 43 usluge pružanja hrane.
7.1. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je tuženik proveo analizu prijavljenog znaka. Tuženik navodi da je znak je prijavljen u figurativnom obliku, a sastoji se od složenice „KOLAČOMAT”, koju čine riječi „kolač” i sufiks -omat koji označava automat, uređaj koji samostalno obavlja koristan rad, skraćuje broj radnji ili radni proces bez izravnog sudjelovanja čovjeka u svakoj radnji, ali prema njegovoj zamisli [automat za kavu (čaj, čokoladu, osvježavajuće piće)]. Upotreba složenica koje sadržavaju riječ „automat” u istom skraćenom obliku u nazivima pojedinih uređaja (npr. jajomat, mlijekomat i sl.) u obavljanju funkcije bez izravnog sudjelovanja čovjeka, uvriježena je na tržištu. Prijavljeni znak „KOLAČOMAT” u cjelini kao kombinacija navedenih pojmova ne odstupa od uobičajenog načina spajanja riječi te će prosječni potrošač takav znak percipirati kao uređaj s funkcijom pružanja kolača, što je jasna i očita informacija u kontekstu prijavljenih proizvoda i usluga.
7.2. Nadalje, tuženik opaža da se figurativni elementi znaka sastoje samo od podebljanog fonta crvene, svijetlo crvene i tamno crvene boje te smatra da oni nisu dostatni da doprinesu razlikovnosti znaka u cjelini. Prema stajalištu tuženika elementi poput standardnog fonta slova s efektom (masna slova) i boja nisu dovoljni da znaku s opisnim značenjem daju razlikovni karakter kada kombinacija tih elemenata ne stvara sveukupni dojam koji je dovoljno odmaknut od opisne poruke koju prenosi verbalni element. Stoga, u odnosu na prijavljene proizvode i usluge koji se odnose na prodajne automate i usluge pružanja hrane, tuženik smatra da će potrošači znak u cijelosti percipirati samo informaciju da se radi o automatu odnosno uređaju čija je funkciju pružanje kolača bez izravnog sudjelovanja čovjeka kao pružatelja usluge.
7.3. Tuženik je ocijenio dostavljene dokaze koje se odnose na dokazivanje stečene razlikovnosti figurativnog znaka KOLAČOMAT te je zaključio da tužitelj nije dokazao stečenu razlikovnost na teritoriju Republike Hrvatske za znak u obliku u kojem je prijavljen.
8.1. Prema odredbi članka 6. Zakona o žigu (Narodne novine, broj 14/19.) žig se može sastojati od bilo kakvih znakova, osobito riječi, uključujući osobna imena, ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika proizvoda ili pakiranja proizvoda, ili zvukova, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za: 1. razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzeća od proizvoda ili usluga drugih poduzeća i 2. prikazivanje u registru na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan i jasan predmet zaštite koju žig pruža nositelju žiga.
8.2. Prema odredbi članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu neće se registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter.
8.3. Prema odredbi članka 9. stavka 1. točke 3. Zakona o žigu neće se registrirati žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnoga podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge, ili za označivanje drugih karakteristika proizvoda i usluga.
8.4. Prema odredbi članka 9. stavka 2. Zakona o žigu razlozi iz stavka 1. točaka 2., 3. i 4. ovoga članka ne primjenjuju se ako je, prije datuma prijave za registraciju, žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.
9. Ovaj Sud prihvaća analizu tuženika prema kojoj složenica "KOLAČOMAT" opisuje funkciju uređaja (automat za pružanje kolača) te nema razlikovni karakter, a da figurativni elementi znaka (podebljani font, crvene nijanse) nisu dovoljni za postizanje razlikovnosti.
10.1. Ovaj Sud prihvaća uvjerljivim i razloge za ocjenu dokaza koje je tužitelj dostavio radi dokazivanja o stečenoj razlikovnosti relevantne javnosti za prijavljeni znak na dan prije podnošenja prijave.
10.2. Tuženik istraživanje tržišta osnovano smatra relevantnim dokazom stečene razlikovnosti kad je provedeno od strane neovisnog izvora na način da sadrži relevantna, a ne sugestivna pitanja, odnosi se na datum prije podnošenja prijave te je provedeno na propisno odabranom uzorku potrošača, uz opis metode i okolnosti u kojima se ispitanici ispituju s obzirom da to izravno utječe na kakvoću i pouzdanost rezultata.
10.3. Provedena anketa nije zadovoljila kriterije objektivnosti i reprezentativnosti jer je sadržavala sugestivna pitanja i nedostatne podatke o uzorku. Tužitelj neosnovano osporava utvrđenje tuženika da u izvještaju nema podataka o distribuciji ispitanika. Naime, u izvještaju su navedeni postoci odgovora ispitanika na pitanje: „U koji grad želite da dođe KOLAČOMAT?“. Tuženik ispravno navodi da nije nedvosmisleno navedeno da se odgovori odnose na same ispitanike i njihovu distribuciju. Tuženik osnovano smatra da je u izvješću o istraživanju potrebno osigurati potpune podatke uključujući informacije o distribuciji stanovništva barem u smislu regije, dobi, spola, obrazovne razine, zanimanja itd.; nedvosmisleno objašnjenje koja je veličina uzorka uzeta za određeni slučaj i objašnjenje njegove reprezentativnosti; potrebno je objasniti i svaki postotak naveden u istraživanju (odgovara li ukupnom broju ispitanika ili samo onima koji su odgovorili). Stoga se dostavljena anketa ne može smatrati relevantnim dokazom stečene razlikovnosti prijavljenog znaka.
10.4. U odnosu na mišljenje doc.dr.sc. AB tuženik osnovano navodi da činjenica da se znak nije koristio prije pojave samog podnositelja na tržištu nije relevantno za dokazivanje stečene razlikovnosti predmetnog znaka. Naime, za odbijanje prijavljenog znaka, prilikom ocjene inherentne razlikovnosti, dovoljno je utvrditi da će znak relevantna javnost percipirati kao opis proizvoda ili usluga za koje se traži zaštita ili njihovih karakteristika. Na samom podnositelju je teret dokaza da je takav opisan i nerazlikovan znak slijedom uporabe stekao razlikovnost odnosno da ga potrošači percipiraju kao indikator podrijetla proizvoda i usluga u pitanju. Također navod iz mišljenja da je podnositelj uložio znatne financijske i marketinške napore s ciljem podizanja svijesti potrošača o samoj ideji i znaku bez konkretnih dokaza nije dovoljno za zaključak da je znak postao prepoznatljiv prosječnom potrošaču te samim time prikladan za registraciju.
10.5. Dokazi tužitelja o medijskoj prisutnosti (vijesti o "kolačomatu" u Varaždinu objavljene su u medijima) ne potvrđuje široku prepoznatljivost jer se radi o medijskoj prisutnosti u kratkom vremenskom razdoblju. Tuženik pravilno ocjenjuje da se na temelju medijske prisutnosti znaka tijekom iznimno kratkog vremenskog razdoblja ne može se zaključiti da je značajan broj potrošača na teritoriju Republike Hrvatske upoznat s predmetnim znakom odnosno da mogu predmetni znak povezati s proizvodima i uslugama tužitelja.
10.6. U odnosu na marketinške materijale tuženik pravilno primjećuje da su uz znak "KOLAČOMAT", prisutni i drugi razlikovni elementi poput "by Arbia", što otežava dokazivanje stečene razlikovnosti samog znaka. Dokazi ukazuju na ograničenu distribucija: automatima i promotivnim materijalima pokriven je isključivo Varaždin, što ukazuje na lokalni doseg. U odnosu na fotografije izgleda automobila tuženik navodi da one nisu dovoljne za zaključak u kojoj su mjeri hrvatski potrošači upoznati s predmetnim znakom, obzirom da nema konkretnih podataka o broju vozila obilježenih znakom, otkada se koristi takav način promocije i gdje su ih potrošači mogli vidjeti. Tuženik pravilno navodi da nema podataka o ulaganju u promotivne aktivnosti niti podataka o tome kada i koliko dugo su promotivni materijali bili dostupni potrošačima, da bi se mogla utvrditi percepcija potrošača. Tuženik osnovano zaključuje da dostavljeni dokazi nisu dovoljni da bi se utvrdila stečena razlikovnost znaka na razini Hrvatske.
11. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.
12. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.
13. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 17. siječnja 2025.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Jurica Sevšek, Varaždin, Kratka 4
2. Državni zavod za intelektualno vlasništvo, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
3. U spis
