Posl.br.: P-1276/2023-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Trg slobode 14A, 49250 Zlatar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnici Filip Gradišek i Ante Omazić iz ZOU Filip Gradišek i Ante Omazić iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Juršićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217 (kao pravni slijednik Nova hrvatska banka d.d., Varšavska ulica 9, OIB 78427478595), kojeg zastupa odvjetnik Mihovil Granić i ostali odvjetnici iz OD Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice odvjetnika Filipa Gradišeka, dana 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Juršićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217 (kao pravnom slijedniku Nove hrvatske banke d.d., Varšavska ulica 9, OIB 78427478595), da plati tužiteljici PA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.923,57 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,61 EUR od dana 01.08.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,31 EUR od dana 01.09.2007. pa do isplate,

- na iznos od 0,60 EUR od dana 01.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 0,75 EUR od dana 01.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,28 EUR od dana 01.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,62 EUR od dana 01.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,72 EUR od dana 01.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,14 EUR od dana 01.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,61 EUR od dana 01.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,68 EUR od dana 01.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,38 EUR od dana 01.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,87 EUR od dana 01.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,10 EUR od dana 01.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,24 EUR od dana 01.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,59 EUR od dana 01.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,29 EUR od dana 01.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,84 EUR od dana 01.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 25,62 EUR od dana 01.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,76 EUR od dana 01.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,50 EUR od dana 01.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,59 EUR od dana 01.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,04 EUR od dana 01.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od dana 01.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,82 EUR od dana 01.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 22,73 EUR od dana 01.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,65 EUR od dana 01.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,14 EUR od dana 01.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 26,51 EUR od dana 01.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 28,99 EUR od dana 01.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 28,34 EUR od dana 01.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,53 EUR od dana 01.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 31,45 EUR od dana 01.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,56 EUR od dana 01.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 45,42 EUR od dana 01.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 42,72 EUR od dana 01.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 52,84 EUR od dana 01.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 47,50 EUR od dana 01.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 43,49 EUR od dana 01.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 55,70 EUR od dana 01.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 63,26 EUR od dana 01.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 57,78 EUR od dana 01.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,58 EUR od dana 01.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 54,65 EUR od dana 01.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 55,86 EUR od dana 01.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 69,24 EUR od dana 01.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 71,12 EUR od dana 01.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 85,92 EUR od dana 01.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 80,55 EUR od dana 01.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 72,17 EUR od dana 01.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 71,95 EUR od dana 01.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 71,04 EUR od dana 01.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 74,08 EUR od dana 01.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,43 EUR od dana 01.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,53 EUR od dana 01.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 75,42 EUR od dana 01.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,28 EUR od dana 01.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,53 EUR od dana 01.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,18 EUR od dana 01.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,30 EUR od dana 01.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 75,05 EUR od dana 01.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 72,74 EUR od dana 01.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 75,55 EUR od dana 01.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,58 EUR od dana 01.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR od dana 01.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 72,06 EUR od dana 01.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 74,91 EUR od dana 01.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 75,56 EUR od dana 01.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 74,28 EUR od dana 01.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 70,49 EUR od dana 01.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 68,14 EUR od dana 01.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 70,22 EUR od dana 01.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 71,66 EUR od dana 01.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 75,33 EUR od dana 01.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 73,31 EUR od dana 01.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 74,21 EUR od dana 01.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 74,95 EUR od dana 01.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 76,36 EUR od dana 01.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od 77,84 EUR od dana 01.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 77,08 EUR od dana 01.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 75,61 EUR od dana 01.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 74,94 EUR od dana 01.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 75,23 EUR od dana 01.07.2014. pa do isplate,

do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Juršićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217 naknaditi tužiteljici PA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu 1.150,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17.siječnja 2025.godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je s prednikom tuženika Volksbank d.d. kao kreditorom sklopila ugovor o kreditu br.758397 dana 09.07.2007. kojim joj je prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 17.913,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećemna dan isplate kredita, dok je u čl.8.ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 255,72 CHF u kunskoj protuvriejdnosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća.

2.Nadalje, u članku 2.1 ugovorena je kamatna stopa u iznosu od 5,30% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora

– pravnog prednika tuženika, dok je u čl.2.4. isto ugovorena kamata po dospijeću koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

3.Tužiteljica smatra da su odredbe ugovora iz čl.2.1.i 2.4. u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i odredbe čl.1.,4. i 8. koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF ništetne i nepoštene, jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica kao potrošač imala utjecaja na njihov sadržaj , te je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna jer omogućava tuženiku da jednostranom odlukom bez jasnih i naprijed utvrđenih parametara i metoda mijenja kamatnu stopu, a što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a na štetu tužiteljice kao potrošača.

4.Nadalje navodi da je točkom VIII. presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012. od 04.07.2013. takav način ugovaranja promjenjive kamatne stope utvrđen nepoštenim, odnosno da je utvrđeno da je tuženik takvim načinom ugovaranja promjenjive kamatne stope i ugovaranjem valutne klauzule u CHF povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, te je na štetu tužiteljice povrijedio odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

5.U pogledu prednika tuženika pravomoćno je potvrđena nepoštenost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli u valuti CHF presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017. od 14.06.2018., protiv koje presude je tuženik podnio reviziju, a koju je Vrhovni sud RH odbio.

6.Prema mišljenju tužiteljice, navedene sudske odluke predstavljaju pravno shvaćanje koje je obvezujuće za sve ostale sudove u RH budući je postupak bio vođen sukladno članku 502.a ZPP-a.

7.Kako je tuženik zbog nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koje su time i ništetne, bez pravne osnove, prema mišljenju sudskog vještaka Ljubice Omazić, čiji nalaz se prilaže uz tužbu, stekao iznos od 3.923,57 eura, to tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati navedeni iznos zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog iznos, te da joj naknadi troškove postupka s kamatama od presuđenja.

8.U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, te navodi da je potraživanje tužiteljice u zastari, da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve kada bi i bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz navedene presude.

9.Nadalje navodi da sve kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, a tužiteljica nije niti pokušala dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Prema mišljenju tuženika, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača budući je ista jasna i lako uočljiva.

10.Prema mišljenju tuženika, odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije ništetna budući da članak 26. ZOO-a predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, te je ta mogućnost predviđena i u Zakonu o zaštiti potrošača, te prema mišljenju tuženika, ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila i najmanja sumnja da je tuženik postupao protivno prisilnim propisima ili Ustavu RH.

11.Tuženik ne osporava da su tužiteljica i pravni prednik tuženika sklopili ugovor o kreditu na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 19.261,00 CHF.

12.Tuženik nadalje ističe da iako osporava osnovanost tužbenog zahtjeva i iako nije suglasan s anticipiranom metodom izračunavanja visine tužbenog zahtjeva, samu visinu tužbenog zahtjeva ne osporava, to predlaže tužiteljicu u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom.

13.U toku postupka izvršen je uvid u ugovor o kreditu br.758397 sklopljen dana 09.07.2007., između Volksbank d.d. kao kreditora i tužiteljice kao korisnika , otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope, , plan otplate po promjeni kamatne stope za navedeni kredit, otplatnu tablicu, u karticu prometa po navedenom ugovoru, u nalaz mi mišljenje sudskog vještaka za financije Ljubice Omazić iz lipnja 2023.g., u Povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, te je saslušana tužiteljica.

14.Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

15.Rješenjem suda na pripremnom ročištu 27.lipnja 2024.g. 2024.g. utvrđeno se da je Nova hrvatska banka d.d. pripojena Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., te da je Hrvatska poštanska banka d.d. kao sveopći pravni slijednik Nove hrvatske banke d.d. stupila u ovu parnicu kao tuženik.

16.Nesporna je činjenica da su tužiteljica, kao korisnik kredita i Volksbank d.d. (čiji je pravni slijednik bila Sberbank d.d., a čiji je pravni slijednik Nova banka d.d., a koja je u međuvremenu pripojena tuženiku), kao kreditor, sklopili 09.07.2007. ugovor o kreditu broj 758397 kojim se prednik tuženika obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 17.913,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate kredita, dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom u 84 mjesečna anuiteta; plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize, važećem na dan dospijeća.

17.Nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru, kakav je Volksbank d.d. u to vrijeme sklapala s većim brojem korisnika kredita, te da je u čl. 2.1. ugovoreno da će tužiteljica plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze po ugovoru promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,30 % godišnje, dok je u čl.2.4. ugovorena redovna kamata po dospijeću koja je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, te da je u čl.8. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 255,72 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća.

18.Nadalje, nesporna je činjenica da je tužiteljica u cijelosti ispunila svoje obveze iz navedenog kredita, te da je kredit otplaćen .

19.Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je ona 2007. željela kupiti osobni automobil Toyota te se u auto kući raspitivala o uvjetima kreditiranja i rečeno joj je da može dobiti kredit kod tadašnje Volksbank i da se javi u banku.U banci joj je rečeno da za kupnju vozila Toyota može dobiti kredit s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Kako je pravnica i sutkinja, zna što znači promjenjiva kamatna stopa i što je to valutna klauzula, a kako joj je neobično zašto joj nude kredit s valutnom klauzulom u CHF, budući da je uobičajen euro, pitala je u banci zašto ta valutna klauzula i rečeno joj je da je to sada najpovoljniji kredit i da oni za kupnju vozila odobravaju samo kredite s valutnom klauzulom u CHF. Iako joj se nije sviđalo to što je valutna klauzula u CHF, kredit je uzela, jer su joj u banci još rekli da može dobiti samo takav kredit i nijedan drugi za kupnju tog vozila. Službenica u banci joj je naglasila da je to najpovoljniji kredit, te joj je ponuđen gotov ugovor na formularu banke i ona je isti potpisala, nakon što ga je pročitala, jer je željela kupiti taj automobil. Tužiteljica navodi da je ona očekivala da će rata možda rasti kao što je to slučaj s valutnom klauzulom u eurima, međutim rata joj je počela rasti ubrzo i zbog porasta tečaja, ali i zbog povećane kamatne stope, pa joj je s početnih 1.120,00 kuna ubrzo narasla do 1.680,00 kuna. Bila je jako iznenađena i šokirana, te navodi da je znala da će joj rata toliko rasti, sigurno ne uzela ovaj kredit s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom.

20.Tužiteljica ističe da nju nitko u banci nije upozorio da bi joj rata mogla tako jako rasti zbog promjene kamatne stope i velikog rasta tečaja CHF i da joj nitko u banci nije rekao da HNB ne štiti kunu u odnosu na franak, niti su ju upoznali po kojim parametrima bi mogla rasti kamatna stopa, te je ona vjerovala djelatnici banke da se radi o najpovoljnijem kreditu. Navodi da je automobil kupila za svoje osobne potrebe i još uvijek ga vozi, te dodaje da nije vlasnica ni obrta, ni trgovačkog društva, niti je ikad bila.

21.Sud je prihvatio iskaz tužiteljice, jer je ista iskazivala logično i uvjerljivo, njezin iskaz je životan i u skladu je s dokumentacijom u spisu, napose s Ugovorom o kreditu, a iz kojeg je vidljivo da se radi o tipskom ugovoru, kakav je banka u to vrijeme sklapala s većim brojem korisnika, a tuženik ničim nije dokazao da se nije radilo o tipskom ugovoru, niti je predložio dokaze na ovu okolnost, te isto tako ničim nije dokazao da je pregovarao s tužiteljicom i da su u ugovoru utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Isto tako tuženik ničim nije dokazao, niti je predložio dolaze na okolnost da jer tužiteljicu upoznao s činjenicom da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

22.Kako je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba, za kupnju osobnog vozila za privatne potrebe, to je tužiteljica prilikom sklapanja Ugovora imala status potrošača u skladu s odredbom čl. 3.st.1.t.1. Zakona o zaštiti potrošača ( 2003),( NN 96/03, 46/07, 79/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, ( dalje ZZP/2003).

23.Temeljem odredbe čl.322.st.1. 1. Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 83/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 155/2023 –ZOO-a), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a temeljem odredbe čl. 328. istog Zakona, pravo na isticanje ništavosti se ne gasi.

24.U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je, između ostalog, pod 8.izreke utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom prednika tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

25.Navedena presuda u tom dijelu, pod 8.izreke, u cijelosti je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.Pž-6632/2017-10 od 14.lipnja 2018.g., nakon čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 03.rujna 2019.g. donio presudu poslovni broj Rev- 2221/2018-11 kojom je, pod III izreke odbijena revizija prednika tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva i valutnu klauzulu u CHF.

26.Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

27.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli.

28.Stoga je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjem iz navedene presude Trgovačkog suda prema kojem je ništetna odluka iz ugovora o kreditu koja sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a čija promjena se vrši u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, te odredba o valutnoj klauzuli.

29.Uz to i prema mišljenju ovog suda sporne odredbe iz čl.2.1., 2.4.,1.,4. i čl.8. Ugovora o kreditu sklopljenog između prednika tuženika i tužiteljice dana 09.07.2007.. su ništetne, jer je u njima ugovorena promjenjiva kamatna stopa koju jednostrano određuje tuženik sukladno svojoj odluci, te je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu evidentno nije tužiteljicu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke vezano uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

30.Naime, ugovorna kamata u svojoj biti predstavlja naknadu koju se tužiteljica obvezala platiti za korištenje isplaćenih novčanih iznosa na određeno vremensko razdoblje, uz njezinu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca u skladu s ugovorom o kreditu. Stoga ugovorna kamata mora biti određena odnosno, odrediva u skladu s čl. 269.st.2. i 272. ZOO.

31.To stoga što je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao za koji vrijedi temeljna načela obveznog prava, kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja, te načelo zabrane zlouporabe prava. Stoga je unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope kako je to opisano u čl. 2.1. i 2.4. pobijanog ugovora, suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je istima tužiteljica kao korisnik kredita dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na prednika tuženika, pošto je formulacijom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi mogla znati samo kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, te ona nije mogla ni približno ocijeniti kada će se, zašto i kako tijekom budućeg kreditnog razdoblja ta kamatna stopa kretati, jer kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena, a niti odrediva.

32.Stoga je ništetna odredba ugovora o kreditu , kojom je ugovoreno da se visina redovne kamatne stope koja je promjenjiva utvrđuje Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Kako je prednik tuženika jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužiteljice, a odredbe ugovora kojima su ugovorene promjenjive kamatne stope su utvrđene ništetnima, to je za tužiteljicu jedina kamatna stopa s kojom je ona bila upoznata, te koja je bila razumljiva, kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 5,30 % godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose kamate koje je tužiteljica preplatila u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 5,30 % godišnje.

33.Nadalje, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije, koju su stranke dostavile u spis, te iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je i ugovorna odredba iz čl.8. kojom se mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena, pa prema tome ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati tužiteljicu kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

34.Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

35.Stoga je i sama nerazumljivost i nepoštenost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak, prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetnih odredbi nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima.

36.Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a nuđenjem najniže ugovorne kamate ( prilikom sklapanja ugovora) za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

37.Prema mišljenju ovog suda, tužiteljica u konkretnom slučaju nije bila informirana o svim potrebnim parametrima za donošenje odluke o sklapanju kredita s valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak i promjenjivu kamatnu stopu, jer se radilo o tipskom ugovoru, a u pravomoćnoj sudskoj odluci povodom tužbe za zaštitu potrošača je utvrđeno da je tuženik u navedenim ugovorima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a tuženik nije ničim dokazao da je s tužiteljicom pregovarao, niti je predložio dokaze na tu okolnost.

38.S obzirom na sve naprijed navedeno, ocjenjujući ugovorne odredbe čl.2.1. , 2.4., 1..i čl.8. predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da su takve odredbe za tužiteljicu kao prosječnog klijenta banke nerazumljive, jer joj nisu, kao potrošaču, na valjan način objašnjene posljedica i doseg takvih ugovornih odredbe, dok je banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužiteljicu kao potrošača zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope, slijedom čega su navedene odredbe ništetne.

39.Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 83/15, 29/18, 126/21.,114/22.,156/22.,155/23 - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.

40.Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi od 5,30 % za redovnu kamatu kao i na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem HNB-a i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, a kako tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, to je on dužan tužiteljici platiti iznos od 3.923,57 eura, s kamatama od dana primitka svakog pojedinog anuiteta .

41.Prigovor zastare nije osnovan.

42.Naime, prema „Objedinjenom pravnom shvaćanju“ donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Nije sporno da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetnu poslovni broj P-1401/12 podnesena 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare, te je zastara ponovno počela teći 14.lipnja 2018. kada je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na prednika tuženika postala pravomoćna vezano i uz valutnu klauzulu i uz promjenjivu kamatnu stopu , a tužba u ovom predmetnu podnesena dana 13.lipnja 2023.g.

43.Najstariji utuženi mjesečni anuitet plaćen je 01.08.2007. godine, a podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. prekinut je petogodišnji rok zastare, te je isti ponovno ispočetka počeo teći od dana 14. lipnja 2018. kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom posl. broj: Pž- 6632/2017-10. odbio žalbu prednika tuženika te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine.

44.Dakle, od dana 14. lipnja 2018. pa do dana podnošenja tužbe u ovom postupku 13.lipnja 2023.g. nije protekao rok zastare od 5 godina propisan člankom 225. ZOO-a, pa je prigovor zastare neosnovan.

45.Kako se imovina tuženika povećala za iznos od 3.923,57 eura, koji iznos je tuženik primio temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, to je tuženik dužan tužiteljici vratiti ovaj iznos zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete), a kako je to navedeno u izreci ove presude. Naime, tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnima.

46.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.

47.Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 5. te članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92,112/99,117/03. 88/05., 84/08., 57/11,148/11 i 25/13, 89/14,70/19,80/22,114/22,155/23- dalje ZPP-a).

48.Troškovi tužiteljice sastoje se od troška sastava tužbe za što je tužiteljici prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje OT- e) odmjereno 200,00 eura, sastava obrazloženog podneska od 29.04.2024. prema Tbr. 8. t. 1.OT-e, u iznosu od 200,00 eura , te zastupanja na ročištima 27.06.2024. i 10.12.2024. godine, prema Tbr. 9. t. 1. OT-e, u iznosu od 200,00 eura po ročištu, pa su troškovi zastupanja 800,00 eura, na što je priznat PDV u iznosu od 200,00 eura.

49.Za plaćeni trošak vještačenja prije podnošenja tužbe tužiteljici je prema priloženom računu priznat iznos od 150,00 eura, jer je ovaj trošak bio potreban da bi tužiteljica mogla postaviti tužbeni zahtjev, čiju visinu tuženik nije osporio , te su troškovi tužiteljici dosuđeni u ukupnom iznosu od 1.150,00 eura.

50.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a.

51.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 17. siječnja 2025.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika