Poslovni broj: K-290/2016-58
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FA, zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12, dalje: KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. K-DO-1123/2014 (KO-DO-670/20) od 7. listopada 2015., nakon javno održane i zaključene rasprave 14. siječnja 2025. u prisutnosti okrivljenika s braniteljem Mislavom Balićem, odvjetnikom u Splitu, zamjenika opunomoćenika oštećenika Ivana Bačića, odvjetnika u Splitu te zamjenika ODO-a Split DA, a **.**.2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, u daljnjem tekstu ZKP/08)
OKRIVLJENIK: ŽA, zvani " F" i " D", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i E, rođene I, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, oženjen, otac jednog malodobnog djeteta, komercijalist s završenom SSS, zaposlen kao zapovjednik na jahti s mjesečnim primanjima od oko 1.500,00 eura, vlasnik motocikla marke "Beverly 300" iz 2021., neosuđivan,
oslobađa se optužbe
da bi u razdoblju od 1. kolovoza 2014. do 30. rujna 2014. u Splitu, radeći kao voditelj Ugostiteljskog objekta " [obrt]", u [adresa], vlasništvo trgovačkog društva LEGATARIUS d.o.o., u nakani da neosnovano za sebe zadrži novac, dnevne utrške ostvarene poslovanjem istog, iako ovlašten da ga polaže na žiro račun trgovačkog društva LEGATARIUS d.o.o., nije u cijelosti polagao na žiro račun navedenog društva, već je iste u iznosu od 32.636,65 kuna zadržao za sebe, oštetivši time trgovačko društvo LEGATARIUS d.o.o. za iznos od 32.636,65 kuna,
dakle, da bi protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene na radu,
II. pa da bi time počinile kazneno djelo protiv imovine – pronevjeru – djelo opisano i kažnjivo po čl. 233. st. 1. KZ/11.
III. Na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećeno društvo LEGATARIUS d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 97167212927, se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
IV. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. KZ/11 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred ovim sudom podiglo optužnicu broj K-DO-1123/14 (danas nosi broj KO-DO-670/2020) od 7. listopada 2015. protiv okrivljenika ŽA zbog kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11.
2. U skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem ovlašteni tužitelj je na raspravi od 2. lipnja 2021. (list 538 spisa) korigirao činjenični opis optužnog akta na način da su dodane riječi „iako ovlašten da ga polaže na žiro račun trgovačkog društva LEGATARIUS d.o.o.“, a koje izmjene je sud prihvatio kao utemeljene, stoga činjenični opis glasi kao u izreci presude.
3. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom pa se pristupilo provođenju dokaznog postupka.
4. Tijekom postupka su ispitani predstavnik oštećenika EA (vlasnik društva LEGATARIUS d.o.o.), svjedoci IA, UA (ranije U), ČA, PA, ĐA i ZA te sudski vještak za knjigovodstveno- financijske poslove Vladimir Krklec.
4.1. Potom je u dokazne svrhe pregledana i pročitana kaznena prijava oštećenika LEGATARIUS d.o.o. od 9. prosinca 2014. (list 1-2 spisa), ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između oštećenika LEGATARIUS d.o.o. i okrivljenika ŽA (list 4 spisa), izjava okrivljenika ŽA od 30. rujna 2014. (list 5 spisa), obračuni pisani rukom za kolovoz i rujan 2014. (list 12-15 spisa), pregled prometa po računu od 1. kolovoza 2014. do 30. rujna 2014. (list 16-20 spisa), rekapitulacija prometa za obračunsko razdoblje od 1. rujna 2014. do 22. rujna 2014. (list 21-22 spisa), rekapitulacija prometa za obračunsko razdoblje od 25. rujna 2014. do 30. rujna 2014. (list 23 spisa), računi za rujan 2014. (list 24-46 spisa), rekapitulacija prometa za obračunsko razdoblje od 1. kolovoza 2014. do 31. kolovoza 2014. (list 47-48 spisa), računi za kolovoz 2014. (list 49-65 spisa), primke – računi koji nisu uvršteni radi stanja skladišta u kolovozu 2014. (list 66-75 spisa), primke – računi za kolovoz 2014. (list 76- 157 spisa), primke – računi do 22. rujna 2014. (list 158-181 spisa), povijesni izvadak iz Sudskog registra za oštećenika LEGATARIUS d.o.o. (list 194-198 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom za oštećenika LEGATARIUS d.o.o. (list 415-420 spisa), očevidnik o danima insolventnosti i blokade za oštećenika LEGATARIUS d.o.o. (list 421-425 spisa), imovinskopravni zahtjev oštećenika LEGATARIUS d.o.o. od 30. rujna 2015. (list 456 spisa) te izvadak iz Sudskog registra za oštećenika LEGATARIUS d.o.o. (list 620 spisa)
4.2. Na temelju odredbe čl. 431. st. 2. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledani su i pročitani zapisnici o ispitivanju svjedokinje UA (ranije U) pred državnim odvjetništvom od 15. lipnja 2015. (list 426-427), svjedokinje IA pred državnim odvjetništvom od 15. lipnja 2015. (list 428-429 spisa), svjedoka ČA pred državnim odvjetništvom od 16. lipnja 2015. (list 430-431 spisa) te financijsko knjigovodstveno vještačenje stalnog sudskog vještaka Vladimira Krkleca od 28. kolovoza 2015. (list 433-447 spisa).
4.3. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, kao ni primjedbi na provedeni dokazni postupak, na kraju su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika FA (list 625-628).
5. Potom se pristupilo uzimanju obrane od okrivljenika, koji je na raspravi kao i prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetništvom u bitnom kazao da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
5.1. Tako je u obrani pred državnim odvjetništvom (11. rujna 2015.) u bitnom naveo da je sredinom svibnja 2014. došao raditi kao konobar u ugostiteljski objekt „Aktuell“ (vlasništvo društva LEGATARIUS d.o.o.) i da se trebao zadržati oko dva tjedna jer da je mijenjao ČA, inače sina od vlasnika EA, budući da se isti u tom periodu vjenčavao. Navedeni ugostiteljski objekt da se nalazi u prizemlju obiteljske kuće EA. U početku da ga vlasnik EA nije prijavio pa da mu plaću isplaćivao „na crno“ u gotovini i da je tako radio do otprilike 1. lipnja 2014. kada mu je ponuđen ugovor na određeno vrijeme za period od 3 mjeseca, odnosno do kraja rujna 2014.. Tijekom lipnja 2014. da je jedna konobarica napustila lokal, a ČA da je dao otkaz jer je počeo obavljati poslove skipera na jahtama pa da mu je EA na nagovor supruge ĐA ponudio mjesto voditelja navedenog ugostiteljskog objekta, a kojeg da je do tada obavljao njegov sin VA. Dakle, da otprilike 1. srpnja 2014. preuzima posao voditelja, iako da je i dalje ostao prijavljen kao konobar, pa da mu je ČA ukratko objasnio način poslovanja, a da je mnogo toga i znao o poslu budući da je ranije obavljao sličan posao jer da je radio kao voditelj ugostiteljskog objekta „Red Room“.
5.1.1. Plaću da je dogovorio s EA u iznosu od 5.500,00 kuna s tim da je 3.000,00 kuna dobivao na račun, a preostali iznos od 2.500,00 kuna da je mogao uzeti iz pologa utrška. Također da je bio dogovoren i dodatak od 3% na ostvareni promet iznad 100.000,00 kuna.
5.1.2. Ugostiteljski objekt da je otvarao u 7:00 sati kada je dolazio konobar iz prve smjene, a on kao voditelj da je dolazio oko 9:00 sati pa da mu je zadatak bio da napravi nabavu za ugostiteljski objekt (piće, kava, voće i sl.), a što da je uključivalo i kupovanje kroasana, šunke i sira iz trgovine Tommy jer da je ugostiteljski objekt posluživao i doručak. Potom da bi pomagao konobaru i u 14:00 sati da bi bio gotov s radom u ugostiteljskom objektu. Druga smjena da je počinjala u 15:00 sati i da bi se konobari uredno razdužili i provjerili odgovara li iznos novca u kasi s prodanom robom (proizvodima), a da je na kraju radnog dana i on uvijek radio takvu evidenciju. Ukratko, da je posao voditelja obuhvaćao kontakte s knjigovođom, polaganje novaca na račun društva (iako da za to nije bio opunomoćen pa da su mu uvijek trebali potpisi KA, EA ili ĐA), plaćanje računa, vođenje nabave i općenito vođenje računa o poslovanju ugostiteljskog objekta, kao i zapošljavanje novih djelatnika pa da je tako zaposlio konobarice IA i UA (ranije U), kojima da je plaća bila oko 3.700,00 kuna s tim da su iznos od 3.000,00 kuna dobivale preko računa, a preostali iznos od 700,00 kuna „na crno“ u gotovini.
5.1.3. Od kada se zaposlio da su u ugostiteljskom objektu postojali financijski problemi budući da već tada stanje na skladištu nije odgovaralo sa stanjem u kasi pa da se roba kupovala „na crno“ da bi se to stanje izjednačilo. Osim toga, da je društvo LEGATARIUS d.o.o. bilo blokirano pa da su mu EA i ĐA rekli da dnevni utržak ne uplaćuje na banku na račun društva već da ga drži kod sebe i da s njim plaća svu nabavu te da je tako radio sve dok mu knjigovođa ZA nije javila da je račun odblokiran i da se dnevni utržak može nositi na banku i uplaćivati na račun društva, a što da je onda i činio na način da bi u banku odlazio kada bi se skupio iznos od oko 1.000,00. Novac da je uvijek držao u jednoj torbici koja da je stajala iznad šanka i da je ĐA imala pravo raspolagati s tim novcem na način da bi svakodnevno uzimala oko 300,00 kuna za svoje potrebe jer da druge prihode nije imala, a da je vlasnik EA cijelo to vrijeme bio i radio u Saveznoj Republici Njemačkoj. Stoga, da ga je ĐA nadgledala i da je uglavnom radio po njenim nalozima pa da joj je tako početkom kolovoza 2014. napravio reviziju poslovanja koju da je zatražila i da je s tim bila zadovoljna.
5.1.4. Vlasnik EA da se vratio iz Savezne Njemačke sredinom kolovoza 2014. oko Velike Gospe (15.8.2014.) i zatražio od njega da napravi inventuru pa da mu je predao ovu što je napravio za ĐA, ali da s tim nije bio zadovoljan i da mu je onda napravio novu inventuru. Kako ni s tom inventurom nije bio zadovoljan da su se dogovorili da inventuru naprave zajedno ČA i on, međutim da mu je ČA rekao da će on sve sam napraviti pa da mu je predao cijelu dokumentaciju u svezi poslovanja ugostiteljskog objekta. Nakon par dana da ga je ČA nazvao i rekao mu da nedostaje oko 27.000,00 kuna pa da se šokirao i kazao mu da to nije moguće, a ČA da mu je rekao da će sve još provjeriti. Potom da je ČA otišao kod oca u Saveznu Republiku Njemačku i da ga više nije zvao, a on da je nastavio normalno raditi u ugostiteljskom objektu.
5.1.5. Krajem rujna 2014. dok je radio u ugostiteljskom objektu da je došla konobarica IA i kazala mu da ju je zvao EA da dođe raditi pa da se iznenadio. Odmah nakon nje da su došli EA i ČA te zatražili od njega da ode s njima u Petrov stan popričati u svezi revizije poslovanja budući da su utvrdili da nedostaje određeni iznos novca. Kada su došli da je u stanu bila PA (supruga ČA) i peglala robu pa da su otišli u kuhinju i sjeli za stol. EA da je odjednom bacio papire na stol i otvorenim dlanom ga udario po licu i počeo mu prijetiti da će ga odvesti na selo i ubiti ako mu ne vrati novac u iznosu od oko 60.000,00 kuna. Obzirom da je to negirao da je EA uzeo bat za tući meso i zaprijetio mu da će mu smrskati prst po prst dok ne prizna da je otuđio novac. Šokirao se i preplašio pa da je od straha potpisao izjavu koju da je po nalogu EA pisao ČA jer da su mu rekli da će ga pustit tek kada izjavu potpiše. Po toj izjavi da ispada da on priznaje da je prouzročio navedeni manjak novca, a što da nije istina. Kada su ga pustili iz stana da je otišao u ugostiteljski objekt po svoju odjeću i prijenosno računalo i da nije istina da je te prigode uzeo dnevni utržak kako se u postupku to spominje jer da su u ugostiteljskom objektu postojale kamere pa da se to moglo lako dokazati. Sutradan da je sve ispričao roditeljima i da su ga savjetovali da ode na policiju prijaviti EA i KA pa da ih je poslušao, međutim da je policija odbacila prijavu govoreći mu da ne postoji osnova za pokretanje postupka jer da su EA i ČA dali alibije jedan drugome. Više da se nije vraćao raditi u ugostiteljski objekt jer da mu je ustvari to i bio zadnji radni dan po navedenom ugovoru.
5.1.6 Na koncu je napomenuo da je R1 račune morao provoditi kroz kasu i da je to radio dva puta mjesečno pa da bi onda knjigovođi ZA odnio te račune da izračuna porez i druge knjigovodstvene stvari.
5.1.7. Obične račune da nije provodio kroz kasu jer da su to bili „računi na crno“ pa da se na taj način roba kupovala da bi se skladište dovelo na nulu (npr. kada bi vlasnik počastio goste račun da se ne bi izdavao i da bi se onda taj proizvod kupio od dnevnog utrška da se stanje na skladištu izravna sa stanjem kase).
5.1.8. Zaključio je da je do manjka novca isključivo došlo iz razloga što je cijela obitelj ČA živjela od ugostiteljskog objekta „ [obrt]“.
5.2. Iznoseći svoju obrani na raspravi (14. siječnja 2025.) ponovio je naprijed navedeno, ali ipak uz neke sitne razlike. Naime, sada tvrdi da je kao voditelj predmetnog ugostiteljskog objekta imao plaću od 5.500,00 kn i da je po ugovoru za radno mjesto konobara primao na račun minimalac od oko 2.000,00 kn, dok da je preostali iznos od oko 3.500,00 kn primao u gotovini, odnosno „na crno“. Ovaj minimalac da je bio uplaćivan na njegov račun i to na način da bi knjigovođa ZA trebala ispuniti uplatnicu za plaću, nakon što bi joj on dostavio obračun radnih sati, pa da bi došao po uplatnicu koju su onda trebali potpisati EA, ČA ili ĐA i tek onda da bi se taj iznos uplatio na njegov račun, a preostali iznos od 3.500,00 kuna da je sam sebi isplaćivao iz dnevnog utrška.
5.2.1. Objasnio je da su u ugostiteljskom objektu postojale dvije kase, odnosno jedna kasa s dva programa i to jedan službeni program temeljem kojeg da su se izdavali fiskalni računi te drugi neslužbeni program na temelju kojeg da su se izdavali računi na crno. To da se isključivo radilo jer da je društvo LEGATARIUS d.o.o. u tom periodu bilo u blokadi.
5.2.2. U odnosu na preuzimanje voditeljskog posla od ČA je istakao da mu isti nije predao posao na način kako je trebao jer da prilikom odlaska nije proveo nikakvu inventuru stanja novca i robe te je dodao da su se iz dnevnog utržak, koji se nalazio u njegovoj torbici, plaćali svi materijalni troškovi ugostiteljskog objekta, a također i svi ostali troškovi obitelji ČA budući da se predmetni ugostiteljski objekt nalazio u prizemlju njihove obiteljske kuće pa da su se tako plaćali računi mobitela od ĐA, struja i voda obitelji ĐA jer da su svi računi dolazili u ugostiteljski objekt, a da su postojala dva odvojena mjerila struje i vode (ugostiteljski objekt i obiteljska kuću). Također da je ĐA jedne prigode zatražila da joj iz dnevnog utrška preda iznos od 11.000,00 kuna jer da je trebala platiti nekakav porez pa da je to i učinio.
5.3. Na posebna pitanja suda je odgovorio:
- da se na listu 5 spisa nalazi sporna izjavu koju da je potpisao pod prisilom i da ju je namjerno potpisao s desnom rukom (iako je ljevak) iz razloga da bude vidljivo da je bio prisiljen i da potpis ne odgovara njegovom stvarnom potpisu,
- da je imao crvenilo na licu kada ga je EA udario pa da mu je najveća greška što tada nije odmah otišao na hitnu pomoć da se to utvrdi jer da mu je tako rekao i policijski službenik kada je podnosio prijavu protiv EA i ČA,
- da dio iskaza svjedokinje IA pred državnim odvjetništvo od 15. lipnja 2015. nije istinit jer da kada su ga EA i ČA pustili iz stana i kada je došao u ugostiteljski objekt da nije uzeo novac od dnevnog utrška već da je samo uzeo osobne stvari i prijenosno računalo,
- da prilikom davanja obrane pred državnim odvjetništvom nije spomenuo da je ĐA iz dnevnog utrška uzela iznos od 11.000,00 kuna za plaćanje poreza iz razloga što je bio pod stresom zbog ispitivanja pa da se toga nije sjetio te da ga je bilo strah govoriti o nezakonitom načinu poslovanja lokala jer da se plašio da se protiv njega ne pokrenu još neki postupci,
- da je dobavljačima sve račune u gotovini odmah plaćao, ali da postoji mogućnost da ga je jedne prigode, kako tvrdi svjedokinja U (iskaz pred državnim odvjetništvom od 15. lipnja 2015.), u ugostiteljski objekt došla tražiti zaposlenica jednog društva (Prirodni tim d.o.o.) radi nepodmirenog gotovinskog računa za isporučenu robu u iznosu od oko 2.000,00 kuna jer da je očito voće bilo dostavljeno kada on nije bio prisutan u ugostiteljskom objektu pa da nitko nije platio taj račun budući da je jedino on imao ovlast za takvo gotovinsko plaćanja,
- da je R1 račune unosio u kasu kada bi se skupio veći njihov broj, a račune "na crno" da nije unosio u kasu već da ih je radi navedene inventure predao ČA,
- da je za rad ugostiteljskog objekta "na crno" odgovoran isključivo vlasnik EA jer da je njegovo društvo LEGATARIUS d.o.o. bilo u blokadi pa da je od njega tražio da se tako posluje i da se novac na taj način uprihođuje iz razloga da bi se plaće djelatnika i osnovni materijalni troškovi mogli uredno platiti. Takav način poslovanja da je bio od njegovog prvog dana u navedenom ugostiteljskom objektu,
- da je s dnevnim utrškom iz njegove torbice raspolagala ĐA pa da je znala svakodnevno uzimati iznos od oko 100,00 kuna, a ponekad i do iznosa od oko 500,00 kuna i to zbog svojih troškova. Uvijek da bi mu rekla koliko je uzela pa da je o tome vodio evidenciju, a koju da je predao ČA radi provođenja navedene inventure,
- da je s vlasnikom EA imao dogovor da na mjesečni promet ugostiteljskog objekta iznad 100.000,00 kuna ima pravo proviziju od 3% pa da je jednom ili dva puta tu proviziju iz dnevnog utrška sam sebi isplatio,
- da je materijalne troškove ugostiteljskog objekta i obitelji EA plaćao najčešće on, ali ponekad i ĐA,
- da su se konobarice IA i UA (ranije U) plaćale iz dnevnog utrška (ostvarenog prometa) na način da bi se dio plaće (minimalac) njima isplaćivao na račun, a drugi dio da im je on isplaćivao "na crno" u gotovini uz dopuštenje vlasnika EA. Na takav način ("na crno") da je isplaćivao čistače (muža i ženu) koji da su svako jutro prije otvaranja čistili ugostiteljski objekt,
- da bi listovi 12, 13 i 14 vjerojatno predstavljali nekakve obračune troškova za kolovoz i rujan 2014., ali da ih on nije napisao. Iznosi u navedenim troškovima za kolovoz 2014., a koji se odnose na čistačicu, UA i IA, da predstavljaju vjerojatno iznose koji su se njima isplaćivali "na crno" u gotovini, dok da ne zna tko je osoba Č za kojeg stoji iznos od 1.700,00 kn. Isti ti troškovi za rujan 2014. da mu nisu jasni jer se za UA razlikuju pa da mu se čini da bi iznos od 3.700,00 kuna bila cijela plaća konobarice UA (ranije U),
- da je predmetni manjak od 32.636,65 kuna nastao jer da su se EA i ČA "igrali" s računima kroz primke budući da su vještaku dostavili samo dio računa koji su izdavani na crno, a koju dokumentaciju im je on predao. Cijeli način poslovanja ugostiteljskog objekta da je bio nezakonit jer da se zbog blokade društva LEGATARIUS d.o.o. poslovalo "na crno".
5.4. Na pitanja ovlaštenog tužitelja je kazao:
- da je dio plaće (minimalac) koji mu se isplaćivao na račun primao na način da bi on uplatnicu s naznačenim iznosom prvo nosio ĐA, KA ili EA ČA na potpis i zatim na FINA-u ili banku radi uplate na njegov račun pa da mu je na taj način društvo LEGATARIUS d.o.o. izravno uplaćivalo dio plaće jer da je tada bilo u blokadi. Svaku navedenu uplatnicu da je uredno odnio i u knjigovodstveni servis,
- da ne zna u kojem je periodu društvo LEGATARIUS d.o.o. bilo u blokadi, ali da je sigurno bilo neko vrijeme dok je on radio jer da mu je to rekao vlasnik EA i zbog toga da je na naprijed navedeni način poslodavac uplaćivao plaću (minimalac) na njegovo račun,
- da obračune plaća nije dobivao, da je bio zdravstveno osiguran na temelju ugovora na određeno vrijeme te da ne zna je li moguće da je zdravstveno osiguran i da prima plaću u društvu koje je u blokadi.
5.5. Na posebna pitanja opunomoćenika oštećenika i svoga branitelja je naveo:
- da su kamere u ugostiteljskom objektu bile u funkciji i da su EA i ĐA te on imali aplikaciju pa da su u svakom trenutku mogli putem mobitela ili računala priključiti na te kamere i vidjeti što se događa u ugostiteljskom objektu,
- da je društvo LEGATARIUS d.o.o. bilo u blokadi prije nego što se zaposlio u ugostiteljskom objektu " [obrt]",
- da su EA i ČA mogli nesmetano koristiti kasu ugostiteljskog objekta kada bi se nalazili u ugostiteljskom objektu te da ju je ČA i koristio kada je radio navedenu inventuru,
- da se sjetio da mu se zdravstveno osiguranje vjerojatno bilo plaćano na isti način kao i dio plaće (minimalac), ali samo u ime Državnog proračuna pa da je i zbog toga vjerojatno donosio uplatnice kada bi se uplaćivala plaća,
- da se ne sjeća da bi od policije ili državnog odvjetništva dobio pisano rješenje o odbačaju kaznene prijave protiv EA i ČA jer da ga je samo nazvao policijski istražitelj i rekao mu da je prijava odbačena budući da su EA i ČA dali alibije jedan drugome.
6. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te detaljne analize svih izvedenih dokaza, sud je zaključio kako nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koja se optužuje.
7. Naime, kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11 čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena u radu.
8. Tijekom postupka nije bilo sporno da je okrivljenik u inkriminiranom periodu (od 1. kolovoza 2014. do 30. rujna 2014.) obavljao poslove voditelja ugostiteljskog objekta „Aktuell“ u vlasništvu oštećenog društva LEGATARIUS d.o.o., odnosno da se u tom ugostiteljskom objektu neslužbeno („na crno“) zaposlio kao konobar sredinom svibnja 2014. i potom da je 12. lipnja 2014. sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme za te konobarske poslove te da je 1. srpnja 2014. postao voditelj navedenog ugostiteljskog objekta, a što i proizlazi iz njegove obrane, navoda vlasnika oštećenika EA i iskaza svih saslušanih svjedoka te priložene materijalne dokumentacije (ugovor o radu na određeno vrijeme – list 4 spisa).
8.1. Nije sporno ni da su u vremenskom periodu od 1. srpnja 2014. pa do 1. listopada 2014. u navedenom ugostiteljskom objektu radile konobarice IA i UA (ranije U), kao i osobe koje su svako jutro čistile ugostiteljski objekt.
8.2. Isto tako, nije bilo sporno da je EA bio vlasnik trgovačkog društva LEGATARIUS d.o.o. i da se navedeni ugostiteljski objekt „ [obrt]“ nalazio u prizemlju obiteljske kuće EA.
8.3. Također, nesporno je da je društvo LEGATARIUS d.o.o. u vremenskom periodu od 10. veljače 2014. pa do 10. kolovoza 2014. bilo u blokadi (očevidnik o danima insolventnosti – list 424 spisa).
9. Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi i razjasniti, a što je tijekom postupka okrivljenik negirao, jest je li u inkriminiranom razdoblju novčana sredstva ostvarena poslovanjem ugostiteljskog objekta „ [obrt]“ u iznosu od 32.636,65 kuna zadržao za sebe ne položivši ih na žiro račun trgovačkog društva LEGATARIUS d.o.o..
10. S obzirom na navedeno, sud je osim obrani okrivljenika, posebnu pažnju posvetio procjeni iskaza svih saslušanih svjedoka, a posebno EA (vlasnika oštećenika LEGATARIUS d.o.o.), kao i priloženoj materijalnoj dokumentaciji te nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financijsko knjigovodstveno poslove Vladimira Krkleca.
11. Tako je svjedok EA (list 606-609 spisa), inače vlasnik oštećenika LEGATARIUS d.o.o. u bitnom naveo da je okrivljenik u ugostiteljskom objektu „ [obrt]“ počeo raditi u travnju ili svibnju 2014. pa da je njemu povjerio vođenje navedenog ugostiteljskog objekta jer da je morao otići raditi u Saveznu Republiku Njemačku.
11.1. Obveza okrivljenika da je bila da posao vodi marljivo i uredno te da svako dva dana polaže novac na banku, a što da nije činio već da je iskoristio njegovo povjerenje i sebi prisvajao novac pa da su zbog takvog poslovanja ostali dugovi te da je dijelom i okrivljenikova krivica što je oštećenik LEGATARIUS d.o.o. otišao u stečaj i nakon provedenog stečajnog postupka brisan iz sudskog registra.
11.2. Na posebna pitanja suda je odgovorio:
- da je okrivljenik prvo obavljao poslove kao konobar, a onda kao voditelj navedenog ugostiteljskog objekta te da mu je plaća na voditeljskom mjestu bila veća, ali da se ne sjeća tih iznosa te podataka je li njemu i ostalim djelatnicima dio plaće isplaćivao na crno,
- da je s okrivljenikom sklopio samo ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje konobarskih poslova pa kada mu je predočen taj ugovor (list 4 spisa) da se sjetio da mu je voditeljska plaća bila oko 1.000,00-1.500,00 kuna veća od konobarske plaće (3.000,00 kuna) i da mu se taj iznos plaćao „na crno“ i to na način da je plaću sebi i ostalim djelatnicima isplaćivao iz dnevnog utrška, ali da s okrivljenikom nije dogovorio nikakav postotak na ostvareni promet i da se ne sjeća je li okrivljenik od svibnja do lipnja 2014. radio „na crno“ te je li oštećenik LEGATARIUS d.o.o. bio blokiran u kolovozu i rujnu 2014.,
- da je izjavu na listu 5 sastavio njegov sin ČA i da ju je okrivljenik potpisao. Naime, da se zbog problema u poslovanju ugostiteljskog objekta vratio u Republiku Hrvatsku pa da su njegov sin ČA, okrivljenik i on 30. rujna 2014. otišli kod KA u stan i pregledom dokumentacije utvrdili da je okrivljenik prouzročio manjak novca pa da je to priznao i predmetnu izjavu potpisao. Nakon što je napustio stan da se vratio u ugostiteljski objekt i uzeo oko 2.000,00 kuna u gotovini i otišao te da se na posao više nije vratio,
- da mu on i njegov sin ČA prilikom sastavljanja te izjave nisu prijetili niti ga udarali već da je to okrivljenikova laž pa da su čak bili i prijavljeni policiji, ali da je ta prijava odbačena,
- da okrivljenik nije napravio reviziju poslovanja za njegovu suprugu ĐA jer da predavanje takvog dokumenta ĐA nije imalo nikakvog smisla,
- da njegova supruga ĐA nije mogla slobodno raspolagati dnevnim utrškom, ali da je mogla uzimati neke manje iznose od oko 100,00 kuna pa da bi joj okrivljenik to morao dopustiti i o tome voditi evidenciju.
11.3. Prisutni stalni sudski vještak za knjigovodstveno-financijske poslove je u tom trenutku postavio pitanje „je li postojala evidencija robe na crno“ pa mu je predstavnik oštećenika kazao da on to ne zna i da je to pitanje za okrivljenika.
11.4. Na pitanja ovlaštenog tužitelja je odgovorio:
- da je u Saveznu Republiku Njemačku otišao raditi u listopadu 2013., ali da se u Republiku Hrvatsku vraćao pa da je tako bio kući za Božić, Novu Godinu, Uskrs i u svibnju 2014. kada je okrivljenika zaposlio. Potom da su ga iz Splita obavijestili da okrivljenik rastrošno živi pa da je u Republiku Hrvatsku opet došao nekoliko dana prije sastavljanja navedene izjave od 30. rujna 2014., slijedom čega da postoji mogućnost da je od svibnja do rujna 2014. cijelo vrijeme bio u Saveznoj Republici Njemačkoj. Kada je dakle došao da je zatekao manjak novca na računu pa da mu je okrivljenik priznao da ga je potrošio i obećao mu da će ga vratiti te da je zbog toga i potpisao navedenu izjavu,
- da je okrivljenik prije nego se zaposlio u njegovom ugostiteljskom objektu radio kao konobar pa da se dobro snalazio i da mu je sve upute davao usmeno te da mu je dao kontakt knjigovođe i uputio ga da u banku mora odlaziti svaka dva dana polagati dnevni utržak,
- da ne zna koliki je tada bio blagajnički maksimum jer da mu se čini da takvu odluku nije donio,
- da ne zna zbog čega je okrivljenik nakon priznanja da je novac potrošio i potpisivanja predmetne izjave otišao u ugostiteljski objekt i uzeo dnevni utržak u iznosu od 2.000,00 kuna, ali da mu je to rekla konobarica IA.
11.5. Na pitanja branitelja okrivljenika je naveo:
- da se oštećenik LEGATARIUS d.o.o. bavilo i građevinskim poslovima, ali da je utvrđeni manjak, koji je prouzročio okrivljenik, jedan od razloga zbog čega je to društvo otišlo u stečaj,
- da su u stanu njegova sina ČA prilikom potpisivanja navedene izjave bili okrivljenik, njegov sin ČA i on u jednoj prostoriji, a supruga od njegova sina da je bila u drugoj prostoriji,
- da njegov sin ČA nije imao nikakvu ulogu u poslovanju oštećenika LEGATARIUS d.o.o. i ugostiteljskog objekta „ [obrt]“, odnosno da nije sudjelovao u nabavi robe i plaćanju računa jer da se u to vrijeme bavio drugim poslovima,
- da bi njegova supruga ĐA znala iz dnevnog utrška uzimati iznose od po 100,00, 200,00 ili 300,00 kuna pa da bi ga o tome obavijestila, ali da je tu evidenciju morao voditi okrivljenik,
- da je okrivljenik po njegovim uputama račune i režije morao plaćati preko žiro- računa i to novcima iz dnevnog utrška,
- da je voditelj navedenog ugostiteljskog objekta prije okrivljenika bio on te da su u ugostiteljskom objektu postojale kamere, ali da nisu bile u funkciji.
12. Svjedok ČA je u svom iskazu (list 430-431 i 568-570) kazao da je u ugostiteljskom objektu „ [obrt]“, u vlasništvu njegova oca EA, odnosno oštećenika LEGATARIUS d.o.o., radio kao konobar u razdoblju do 1. srpnja 2014. kada da je otišao raditi kao skiper. U navedenom ugostiteljskom objektu da se posluživala hrana i piće te da je okrivljenik počeo raditi 12. lipnja 2014. kao konobar i da je tako radio sve do 1. srpnja 2014. kada je postao voditelj jer da je on, kao što je rekao, otišao na brod. Dakle, da je u razdoblju od 12. lipnja 2014. do 1. srpnja 2014. okrivljeniku detaljno objasnio način na koji će obavljati poslove voditelja ugostiteljskog objekta jer da je unaprijed znao da odlazi 1. srpnja 2014. pa da ga je tako naučio kako se u blagajnu uvode nove primke, odnosno evidentira novo zaprimljena količina robe, kako se obračunavaju radni sati za plaće konobarica, da se roba dobavljačima plaća u gotovini, da se u blagajni ne može zadržavati novac dulje od tri dana u vrijednosti preko 10.000,00 kuna, već da se taj novac mora putem uplate na banci polagati na žiro račun društva, da knjigovođi ZA mora dostavljati račune-primke robe do 19. u tekućem mjesecu jer da do 20. mora predati obračun PDV-a Poreznoj upravi, kao i račune za režije i račune za potrošni materijal da bi mogla uredno voditi konto kartice dobavljača i drugu dokumentaciju bitnu za poslovanje društva. Uz to da mu je pojasnio što sve treba kao voditelj ugostiteljskog objekta činiti i da mu je dao upute ispisane na papiru za slučaj da mu nešto ne bude jasno te broj svog mobitela da ga kontaktira ako mu nešto bude trebalo.
12.1. Okrivljenik da je već imao iskustva u voditeljskim poslovima jer da je ranije vodio ugostiteljski objekt „Red Room“. Plaća da mu je bila oko 5.000,00 kuna i da je po nalogu njegova oca EA trebao mjesečno dostavljati izvješća koja bi sadržavala podatke o dobiti, troškovima i prometu. S obzirom na količinu posla da s okrivljenikom nisu bili dogovoreni nikakvi dodaci na plaću.
12.2. Od svojih poznanika da je krajem rujna 2014. doznao da je okrivljenik postao rastrošan i da svakodnevno kupuje novu odjeću, obuću, iznajmljuje vozila i slično, a istovremeno da ga je knjigovođa obavijestila da se iz ugostiteljskog objekta ne dostavljaju uredno računi pa da je posumnjao da okrivljenik ne polaže novac na banku već da ga zadržava za sebe. Kada je otišao u banku i zatražio izvod s žiro računa oštećenika LEGATARIUS d.o.o. za razdoblje u kojem je okrivljenik bio voditelj ugostiteljskog objekta da je utvrdio da novac nije redovito polagao na banku jer da je na žiro-računu bilo malo novca za promet koji je bio uobičajen u predmetnom ugostiteljskom objektu. Potom da je zatražio od knjigovođe da mu pokaže konto karticu oštećenika LEGATARIUS d.o.o. pa da je utvrdio da okrivljenik knjigovođi nije dostavljao račune od režija, vode, struje, telefona, interneta i dobavljača. Nakon toga da je od okrivljenika zatražio da izvrši inventuru poslovanja da bi utvrdili gdje je nastao problem i da bi ocu EA mogao sastaviti izvješće o poslovanju objekta, međutim da to nije napravio u roku od 15 dana, iako da su od njega u više navrata to tražili, već da mu je samo predao iznos od 200,00 kuna u kovanicama i 50,00 eura i rekao da je to ostatak od novca kojim je platio sve obveze ugostiteljskog objekta.
12.3. Zbog svega toga da su on i otac EA pregledali dokumentaciju i utvrdili da nedostaje iznos novca od oko 60.000,00 kuna i da su potom angažirali sudskog vještaka koji da je utvrdio da nedostaje iznos od 66.000,12 kuna pa da je njegov otac putem odvjetniku podnio kaznenu prijavu protiv okrivljenika.
12.4. Na posebna pitanja je odgovorio:
- da je izjavu na listu 5 spisa pisao on po diktatu svoga oca u prisutnosti okrivljenika iz razloga što je im je okrivljenik priznao da je otuđio novac pa da je predmetnu izjavu zbog toga i potpisao bez ikakve prisile i prijetnje,
- da se ne može sjetiti kolike su bile plaće zaposlenim konobaricama, ali da su se isplaćivale na njihove račune. Dok je on radio u ugostiteljskom objektu da izvan plaće nije bilo nekih bonusa ili isplata na ruke te da je sve račune za vodu, struju, robu on plaćao i da je knjigovodstvo (ZA) obračunavalo te račune i plaće.
- da su on, njegov otac EA i OA dolazili u navedeni ugostiteljski objekt dok je okrivljenik bio voditelj i da mu nije poznato tko je vršio nabavu robe i isplaćivao plaće te jesu li se od dnevnog utrška plaćale neke druge obveze izvan onih vezanih za poslovanje ugostiteljskog objekta,
- da ne zna jesu li tada u ugostiteljskom objektu postojale kamere, ali da danas postoje.
13. Svjedokinja ĐA (list 581-583 spisa) je istakla da je okrivljenik u ugostiteljskom objektu „ [obrt]“, u vlasništvu njenog supruga EA, odnosno oštećenika LEGATARIUS d.o.o., radio kao konobar, odnosno voditelj. Predmetni ugostiteljski objekt da se nalazi u sklopu njihove kuće pa da je gotovo svakodnevno dolazila i razgovarala s okrivljenikom te se raspitivala o tome kakav je bio promet toga dana, ali da nikada nije za sebe uzimala novce iz dnevnog utrška, niti da je dnevni utržak uplaćivana na račun oštećenika LEGATARIUS d.o.o..
13.1. Okrivljenikova glavna obveza da je bila uplaćivanje dnevnog utrška na račun oštećenika LEGATARIUS d.o.o.. Osim toga, da je plaćao robu dobavljačima te da ne zna je li bio odgovoran za plaćanje režijskih i ostalih materijalnih troškova, odnosno da ne zna kako su se oni podmirivali. Knjigovodstvene poslove da je za navedeno društvo obavljala knjigovođa ZA.
13.2. U to vrijeme da joj je suprug EA radio u Saveznoj Republici Njemačkoj pa kada se vratio da je počeo postavljati pitanja gdje je utržak od poslovanja i da je spominjao manjak novca. Kasnije da je utvrđeno da nedostaje više od 50.000,00 kuna pa da je njen suprug EA podnio kaznenu prijavu protiv okrivljenika.
13.3. Na posebna pitanja je odgovorila:
- da je na navedenoj adresi živjela od 2001. do 1. rujna 2014. kada da je otišla kod supruga u Saveznu Republiku Njemačku budući da je tada djeci počela školska godina. Njen suprug EA da je Saveznu Republiku Njemačku otišao raditi 2013., ali da je dolazio kući u [adresa] za Uskrs 2014. i tijekom ljeta 2014.,
- da se ne sjeća kada se okrivljenik točno zaposlio u navedenom ugostiteljskom objektu, kao ni tko je bio voditelj prije njega jer da se o tome brinuo njen suprug EA,
- da je ČA sin njenog supruga EA iz ranijeg braka te da je on bio zaposlen u ovom ugostiteljskom objektu prije nego se zaposlio okrivljenik, ali da ne zna koju je vrstu poslova ČA tada obavljao. Također da joj nije poznato koliko je točno u inkriminirano vrijeme bilo zaposlenika oštećenika LEGATARIUS d.o.o. te na koji način im se isplaćivala plaća,
- da se ne sjeća je li imala nekakva ovlaštenja za društvo LEGATARIUS d.o.o., odnosno je li bila ovlaštena za potpisivanje dokumentacije,
- da se ne sjeća da bi imala primjedbe na rad okrivljenika ili da bi se na njegov rad žalila suprugu EA.
14. Svjedokinja PA (list 576-577 spisa), inače supruga ČA, je navela da je okrivljenik bio zaposlenik u društvo LEGATARIUS d.o.o., u vlasništvu njenog svekra EA pa da je od njega saznala da nije novac od dnevnog utrška polagao na banku, već da ga je zadržao za sebe.
14.1. ČA i ona da nisu živjeli u kući na adresi predmetnog ugostiteljskog objekta „ [obrt]“ te da se ne sjeća da je okrivljenik dolazio u njihov stan i potpisivao nekakvu izjavu i da bi bila pozivana u policiju na razgovor zbog kaznene prijave koju je okrivljenik podnio protiv EA i ČA.
15. Svjedokinja IA (list 428-429 i 565-567 spisa) je kazala da je u ugostiteljskom objektu „ [obrt]“, u vlasništvu EA, odnosno oštećenika LEGATARIUS d.o.o., radila kao konobarica u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 1. svibnja 2015.. Nakon toga da je nastavila raditi u istom ugostiteljskom objektu, ali da vlasnik više nije bio EA (LEGATARIUS d.o.o.), već obrt „ [obrt]“ u vlasništvu ČA.
15.1. U razdoblju od 1. srpnja 2014. do 1. listopada 2014. da je u tom ugostiteljskom objektu radio okrivljenik na mjestu voditelja i da je nju 1. srpnja 2014. zaposlio kao konobaricu.
15.2. Okrivljenik da se kao voditelj ugostiteljskog objekta brinuo o nabavi robe, plaćao račune u svezi troškova koje je ugostiteljski objekt imao, isplaćivao plaće sebi, njoj i drugoj konobarici UA (ranije U) te kontrolirao njihov rad.
15.3. Kada bi radila u jutarnjoj smjeni da bi okrivljenik znao dolaziti na kraj njene smjene i kontrolirati koliki je bio dnevni utržak pa da bi ga uspoređivao s registriranim prometom u blagajni. Na kraju druge smjene, odnosno one popodnevne, da bi također izvršio istu kontrolu. Primopredaja između jutarnje i popodnevne smjene bi se vršila tako što bi se ostavljao polog u novčaniku za drugu smjenu u iznosu od 400,00 kuna, dok bi se ostatak utrženog novca iz prethodne smjene koristio za rad u popodnevnoj smjeni ili da bi se ostavljao u čaši u ormaru na šanku pa da bi se na kraju večeri zbrajao s utrškom popodnevne smjene tako da bi se onda dobio utržak od obje smjene, odnosno od cijelog dana. Dakle, na kraju druge smjene da bi okrivljenik zbrojio utržak svake smjene i usporedio ga s dnevnim prometom iz blagajne te potom zaključio blagajnu i ostavio polog od 400,00 kuna za idući dan, a ostatak novca da bi ponio sa sobom.
15.4. U njenoj smjeni da nikada nije postojala razlika između količine utrženog novca i zbroja novca s popisa dnevnog prometa pa da joj okrivljenik nikad nije prigovorio da bi nedostajala neka količina novca od dnevnog prometa.
15.5. Okrivljenika da je posljednji put vidjela 30. rujna 2014.. Naime, tog dana da je radio u popodnevnoj smjeni (mijenjao UA koja više nije radila) i da ju je ČA pozvao da dođe zatvoriti ugostiteljski objekt pa kada je došla da je tamo zatekla okrivljenika s KA i EA i da su sva trojica ubrzo napustila ugostiteljski objekt. Nakon otprilike sat i po da se okrivljenik vratio i uzeo svoje prijenosno računalo i novac od dnevnog utrška, ali da se s obzirom na protek vremena ne može sjetiti koliko je taj utržak iznosio.
15.6. Na okrivljeniku da te prigode nije primijetila ništa neuobičajeno, odnosno da nije uočila da bi imao nekakve ozljede jer da se nije ponašao drugačije od onoga kako bi se inače ponašao kada bi dolazio po dnevni utržak.
15.7. Nakon što je okrivljenik prestao raditi u ugostiteljskom objektu (1. listopada 2014.) da su ČA i ona otprilike sedam dana unosili u blagajnu račune-primke koji da su se odnosili na naručenu i isporučenu robu za ugostiteljski objekt, a koje da okrivljenik prethodno nije unio u blagajnu.
15.8. Na posebna pitanja je odgovorila:
- da u navedeni ugostiteljski objekt dok je ona radila nisu dolazili ČA i vlasnik EA, ali da je dolazila ĐA (supruga EA) i da bi komunicirala s okrivljenikom. ĐA da nikada od nje nije uzimala dnevni utržak te da nema saznanja da bi dnevni utržak uzimala od okrivljenika ili druge konobarice UA (ranije U),
- da joj se plaća isplaćivala preko računa i da je iznosila 3.800,00 kuna te da nikakve druge bonuse nije primala, ali ipak da postoji mogućnost da joj je okrivljenik plaću za rujan 2014. isplatio u gotovini na ruke,
- da je okrivljenik bio zadužen za polaganje dnevnog utrška na račun oštećenika LEGATARIUS d.o.o. te da je vršio narudžbu robe, ali da ne zna je li tu robu plaćao on ili knjigovodstveni servis. U svakom slučaju da ona nikada nije plaćala robu po narudžbi,
- da je 30. rujna 2014. dobila poziv da dođe zatvoriti ugostiteljski objekt pa kada je došla da su ČA i EA te okrivljenik odmah otišli i da između njih nije bilo povišenih tonova. Kada se okrivljenik vratio da se zadržao oko 5 minuta te uzeo prijenosno računalo i novac od dnevnog prometa. Sada da joj se ipak čini da s njom nije kao inače komunicirao i da je bio tužan,
- da je okrivljenik kao voditelj često boravio u ugostiteljskom objektu na način da je znao doći popiti kavu pa otići i vratiti se nakon par sati, ali da je navečer uvije bio u ugostiteljskom objektu. U to vrijeme sa su u ugostiteljskom objektu postojale kamere, ali da joj se čini da nisu bile u funkciji.
16. Svjedokinja UA (list 426-427 i 567-568) je istakla da je u ugostiteljskom objektu „ [obrt]“, u vlasništvu EA, odnosno oštećenika LEGATARIUS d.o.o., radila kao konobarica u razdoblju od 1. srpnja 2014. do sredine listopada 2014. i da je okrivljenik u tom razdoblju bio voditelj tog ugostiteljskog objekta pa da su njegove zadaće prvenstveno bile brinuti se o nabavi robe te da bi je jednom tjedno mijenjao na mjestu konobara kada bi imala slobodan dan.
16.1. Ugostiteljski objekt da je radio u dvije smjene i da je jutarnja smjena bila od 7:00-15:00 sati, a popodnevna od 15:00-24:00 sati. Na kraju svoje smjene da bi iz blagajne izvukla popis dnevnog prometa pa da bi ga usporedila s dnevnim utrškom svoje smjene i da bi se ti iznosi trebali slagati. Potom da bi ukoliko je radila u popodnevnoj smjeni ostavila 400,00 kuna u novčaniku kao polog pa da bi ga sutradan preuzela kolegica koja je radila jutarnju smjeni. Ostatak dnevnog utrška da bi stavila u čašu u ormarić u šanku pa da bi ga okrivljenik preuzeo kada bi na kraju radnog vremena došao. Tada da bi i provjeravao slaže li se iznos utrška s popisom dnevnog prometa koji bi u obliku trake bio izvučen iz blagajne. Uvijek da je sve bilo u redu i da nikad u njenoj smjeni nije postojala razlika između količine utrženog novca i zbroja novca s popisa dnevnog prometa.
16.2. Jedine neobične situacije da su se dogodila kada je okrivljenika u ugostiteljski objekt došla tražiti zaposlenica jednog društva (Prirodni tim d.o.o.) radi nepodmirenog gotovinskog računa za isporučenu robu u iznosu od oko 2.000,00 kuna te kada joj je kasnila plaća za rujan 2014. pa da joj je okrivljenik rekao da je to zbog blokade žiro računa društva, odnosno EA, ali da joj je plaća isplaćena nakon 5-6 dana.
16.3. Na posebna pitanja je odgovorila:
- da su EA, ĐA i ČA dolazili u navedeni ugostiteljski objekt, ali da se ne sjeća da bi oni uzimali novac iz dnevnog utrška,
- da se ne može sjetiti kolika joj je bila plaća, ali da je u ugostiteljskom objektu radila preko student servisa pa da joj je tako i isplaćivana plaća. Nikakve bonuse ili druge naknade da nije imala,
- da su pristup kasi imale njih dvije konobarice (IA i ona) i okrivljenik te da ne zna tko je plaćao i vršio nabavu robe, ali da u svakom slučaju ona nikada nije plaćala robu po narudžbi.
17. Svjedokinja ZA (list 604-606) je kazala da je inkriminiranom periodu bila knjigovođa za oštećenika LEGATARIUS d.o.o. pa da okrivljenika poznaje jer da je s njim tada surađivala budući da joj je donosio dokumentaciju pa da joj se čini da je u bilanci oštećenika LEGATARIUS d.o.o. ostalo nepoloženih sredstava.
17.1. Na posebna pitanja suda je odgovorila:
- da ne zna je li okrivljenik bio ovlaštena osoba za polaganje novca na račun oštećenika LEGATARIUS d.o.o., da se ne sjeća je li u inkriminirano vrijeme račun oštećenika LEGATARIUS d.o.o. blokiran te da okrivljenika sigurno nije obavještavala o činjenici da bi račun oštećenika bio blokiran ili odblokiran jer da je komunicirala isključivo s vlasnikom društva,
- da je okrivljenik za srpanj 2014. primio plaću u iznosu od 3.268,56 kuna bruto, odnosno 2.560,00 kuna neto, za kolovoz 2014. u iznosu 3.478,77 bruto, odnosno 2.706,05 neto te za rujan 2014. u iznosu od 3.218,25 bruto, odnosno 2.181,18 neto, ali da ne zna je li okrivljenik dio plaće primao i „na crno“ u gotovini te da ne zna na kojem je radnom mjestu bio zaposlen,
- da je okrivljenikova obveza bila da joj do 15. u mjesecu dostavi dokumentaciju koja je uključivala račune, primke robe, račune za režije i materijal te ispis iz kase, a zbog obračuna PDV-a. Ponekad da bi joj okrivljenik znao donijeti nepotpunu dokumentaciju pa da bi njega ili nekog drugog iz društva kontaktirala da se dostavi što nedostaje,
- da se ne može sjetiti je li okrivljenik došao kod nje preuzeti dokumentaciju za kolovoz i rujan 2014. radi provođenja inventure, ali da je i došao da mu je ne bi dala,
- da je društvo LEGATARIUS d.o.o. uredno vodilo knjige po zakonu o računovodstvu te da je ona vodila glavne i pomoćne knjige.
17.2. Na posebna pitanja ovlaštenog tužitelja i branitelja okrivljenika je navela da se ne može sjetiti je li oštećenik LEGATARIUS d.o.o. u to vrijeme imao odluko o blagajničkom maksimumu (prisutni stalni sudski vještak za financijsko knjigovodstvene poslove je u tom trenutku reagirao navodeći da je blagajnički maksimum ugostiteljskog objekta bio 400,00 kuna), da je bila knjigovođa oštećenika LEGATARIUS d.o.o. od osnivanja do brisanja iz sudskog registra, da ne zna tko je bio odgovoran za polaganje novca na račun oštećenika LEGATARIUS d.o.o., da se konobarica koje je radila preko student servisa tako i plaćala te da su se ostali troškovi društva (režije i slično) plaćali preko računa, ali da ih nije ona plaćala već netko iz društva.
17.3. Na posebna pitanja vještaka je kazala da je njen knjigovodstveni obrt vršio obračun plaća i da su u predmetnom ugostiteljskom objektu radili okrivljenik, konobarica IA te još jedna djelatnica preko student servisa, da se ne može sjetiti je li bila zaposlena i čistačica te da se ne može sjetiti jesu li plaće bile isplaćivane preko žiro- računa ili preko blagajne, ali da se tada moglo isplaćivati preko blagajne.
18. U postupku je u odnosu na inkriminirano djelo naloženo provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Vladimiru Krklecu koji je isto sačinio u 28. kolovoza 2015. (list 433-446 spisa).
18.1. U svom nalazu i mišljenju vještak je zaključio:
- da je prilikom izrade vještva koristio priloženu knjigovodstvenu dokumentaciju oštećenika LEGATARIUS d.o.o. i to: a) promet registriran putem fiskalne blagajne za razdoblje od 1. kolovoza do 30. rujna 2014., b) izvršena plaćanja gotovim novcem dobavljača, c) izvršena plaćanja putem žiro-računa, d) izvršen polog na žiro-račun, e) izvršena plaćanja dobavljačima za nabavu robe koja nije evidentirana („nabava na crno“) – označeno na računima „zbog stanja na skladištu“ i f) primke koje su naknadno evidentirane (uzete u obzir),
- da je iz dnevnog utrška vršeno: a) plaćanje računa za nabavljenu robu (R1 računi izdani od dobavljača su se odnosili u knjigovodstveni servis), b) isplaćivanje plaća radnicima, c) podmirivanje drugi troškovi (režije, potrošni materijal i sl.) i d) nabava robe „na crno“ (računi označeni „ne unose se zbog stanja skladišta“, a što da je značilo da je roba nabavljena za potrebe ugostiteljskog objekta „ [obrt]“, ali da nije bila evidentirana te da su radi pravdanja utrošenih novčanih sredstava takvi računi predani GA),
- da je u inkriminiranom razdoblju ostvaren promet u iznosu od 167.285,00 kuna (kolovoz 2014. – 105.723,00 kuna + rujan 2014. – 61.562,00 kuna) i da su vršena plaćanja:
a) gotovinom u iznosu od 2.906,75 kuna (kolovoz 2014. – 2.532,22 kuna + rujan 2014. – 374,53 kuna),
b) preko žiro računa u iznosu od 33.681,01 kuna (kolovoz 2014. – 27.847,16 kuna + rujan 2014. – 5.833,85 kuna),
c) robe koja nije evidentirana (na crno) u iznosu od 7.299,21 kuna (kolovoz 2014. – 2.715,78 kuna + rujan 2014. – 4.583,43 kuna),
d) ostalih troškova u iznosu od 13.478,00 kuna (kolovoz 2014. – 4.540,00 kuna + rujan 2014. – 8.938,00 kuna),
e) naknadno utvrđenih troškovi u iznosu od 41.427,73 kuna (kolovoz 2014. – 30.587,21 kuna + rujan 2014. – 10.840,52 kuna),
f) pologa na žiro-račun oštećenika u iznosu od 35.855,65 kuna (kolovoz 2014. – 30.000,00 kuna + rujan 2014. – 5.855,65 kuna),
pa da je utvrđen manjak novca u iznosu od 32.636,65 kuna (kolovoz 2014. – 7.500,63 kuna + rujan 2014. – 25.136,02 kuna), koji da nije položen na žiro-račun oštećenika LEGATARIUS d.o.o..
18.2. Na raspravi (list 609-611) je vještak je ostao pri svome nalazu i mišljenu te na pitanja suda i stranaka odgovorio:
- da je knjigovodstveni servis vodio glavne i pomoćne knjige na osnovu financijskih isprava dostavljanih od strane okrivljenika, međutim da određeni dio isprava nije bio dostavljan u knjigovodstveni servis (nabavka robe na crno koja se nije evidentirala u poslovnim knjigama) pa da ta roba nije bila evidentirana u poslovnim knjigama, ali da je prilikom izrade vještva to uzeo u obzir,
- da je posebnu rekapitulaciju takve robe na crno napravio u zbirnim iznosima i priložio uz vještačenje uz napomenu da je riječ o neevidentiranim računima po mjesecima za kolovoz i rujan 2014. (2.715,78 kuna + 4.583,43 kuna),
- da je također izvršio pregled svih isprava koje se odnose na naknadno priznate račune (troškove) i koji da se mogu odnositi na različite vrste troškova (kolovoz 2014. – 30.587,21 kuna + rujan 2014. – 10.840,52 kuna),
- da navedeni iznosi neevidentiranih računa i naknadno priznatih računa nisu bili u poslovnim knjigama oštećenika LEGATARIUS d.o.o. budući da u knjigovodstveni servis nikada nisu dostavljeni,
- da prikaz plaće za okrivljenika i ostale djelatnike oštećenika LEGATARIUS d.o.o. nije prikazan u nalazu i mišljenju, međutim da iz iskaza knjigovođe ZA proizlazi da je okrivljenik primao plaću preko žiro-računa, a ostali zaposlenici da su bili plaćeni iz prometa koji se ostvarivao u spornom razdoblju. Takva tvrdnja da proizlazi iz činjenice da je svjedokinja ZA prezentirala samo obračun plaće za okrivljenika, dok da za ostale zaposlenike nije imala takve dokaze,
- da je u svom vještvu naveo da je okrivljenik između ostalog vršio i isplaćivanje plaća pa da bi ti iznosi mogli biti sadržani u iznosima neevidentiranih računa i naknadno priznatih računa (list 442-446 spisa)
- da bi plaće okrivljenika i ostalih zaposlenika u slučaju da su plaćeni preko računa oštećenika mogle biti evidentirani u tablici „Plaćanje preko žiro računa“ (toč. 3. mišljenja – preko žiro-računa),
- da bi iznosi na ime razlike plaće koje bi okrivljenik, konobarice IA i UA (ranije U) te čistačica primali „na crno“ u gotovini mogli biti evidentirani u ostalim troškovima i naknadno utvrđenim troškovima (toč. 3. mišljenja – ostali troškovi i naknadno utvrđeni troškovi), ali da je to nemoguće utvrditi jer da takve financijske isprave ne postoje.
19. Dakle, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vladimira Krkleca jasno i nedvojbeno proizlazi da je vještvo radio na temelju dokumentacije koju mu je dostavio oštećenik LEGATARIUS d.o.o. i koja se između ostalog sastoji i od isprava koje nisu bile dostavljane u knjigovodstveni servis iz razloga što je oštećeno društvo LEGATARIUS d.o.o. poslovalo „na crno“ pa da ta roba „na crno“ nije mogla biti evidentirana u poslovnim knjigama oštečenika LEGATARIUS d.o.o..
19.1. Obzirom da je vještak prilikom izrade vještva robu „na crno“ kako tvrdi uzeo u obzir, sud prihvaća kao logičan, argumentira, visoko-stručan i kvalitetno obrazložen njegov nalaz i mišljenje, ali ipak ne prihvaća njegov zaključak iz kojeg bi proizlazilo da je u predmetnom ugostiteljskom objektu u vremenskom periodu od 1. kolovoza 2014. do 30. rujna 2014. utvrđen manjak novca u iznosu od 32.636,65 kuna (kolovoz 2014. – 7.500,63 kuna + rujan 2014. – 25.136,02 kuna) jer je sud utvrdio da vještak očito prilikom izrade vještva nije imao na raspolaganju cjelokupnu i potpunu dokumentaciju oštećenika LEGATARIUS d.o.o., a koja se prije svega odnosi na robu koja nije bila evidentirana u poslovnim knjigama (neevidentirani i naknadno priznati računi), pa se zaključuje da je vještaku ovakva manjkava i nepotpuna dokumentacija dostavljena od strane vlasnika oštećenika s razlogom budući da mu je išla u prilog i što se s takvim ispravama, koje nisu knjigovodstveno evidentirane, može vrlo lako manipulirati jer je praktički nemoguće utvrditi količinu i sadržaj dokumentacije kada ugostiteljski objekt posluje „na crno“.
19.1.1. Stoga se s pravom mogu postaviti pitanja zbog čega vlasnik EA sudu (vještaku) nije dostavio isprave o poslovanju oštećenika LEGATARIUS d.o.o. od svibnja 2014. kada se okrivljenik zaposlio pa do 1. kolovoza 2014., odnosno u vremenskom periodu kada je društvo bilo u blokadi, jer bi sud u tom slučaju imao širu sliku poslovanja i mogao bi možda pravilnije utvrditi pravo stanje stvari. Nisu dostavljeni ni ugovori o radu konobarice IA i ugovor o djelu konobarice UA (ranije U) pa se samo može zaključiti da EA nije sebe želio izložiti eventualnom kaznenom progonu zbog očito nezakonitog poslovanja kroz duži vremenski period.
19.1.2. Osim toga, ne može se prihvatiti da bi ta dokumentacija koja nije bila evidentirana u poslovnim knjigama (neevidentirani i naknadno priznati računi) bila nesporna, istinita i vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija jer je vještak jasno naveo da je nemoguće točno utvrditi gdje bi prema njegovom vještvu bili sadržani: a) iznosi koje su djelatnici ugostiteljskog objekta primali „na crno“ u gotovini“ i b) iznosi plaće okrivljenika i ostalih djelatnika u slučaju da su isplaćivani iz dnevnog utrška u gotovini (što je utvrđeno u postupku).
19.2. Iz pregleda prometa po računu od 1. kolovoza 2014. do 30. rujna 2014. (list 16-20) je utvrđeno da je oštećeno društvo LEGATARIUS d.o.o.:
1. 11. kolovoza 2014. preko žiro-računa isplatilo:
a) okrivljeniku plaću za srpanj 2014. u iznosu od 2.512,66 kuna, b) konobarici IA plaću za srpanj 2014. u iznosu od 2.560,09 kuna, c) student servisu iznos od 3.637,80 kuna na ime plaće konobarice UA (ranije U) budući da je kod ugovora na djelu preko student servisa procedura da poslodavac isplaćuje plaću student servisu, a potom student servis taj iznos isplati radniku.
2. 15. rujna 2014. preko žiro-računa isplatilo: samo konobarici IA plaću za kolovoz 2014. u iznosu od 2.601,47 kuna,
pa se dođe do zaključka da je okrivljeniku i konobarici UA (ranije U) plaća za kolovoz 2014. isplaćena iz pologa utrška, odnosno prometa ugostiteljskog objekta te da konobarica UA (ranije U) u kolovozu 2014. više nije u ugostiteljskom objektu radila preko student servisa na ugovor o djelu jer bi u tom slučaju oštećenik LEGATARIUS d.o.o. imao obvezu izvršiti uplatu na ime njene plaće student servisu kao što je i napravljeno u kolovozu 2014. (plaća za srpanj 2014.) te bi u slučaju takvog nepostupanja postojalo potraživanje student servisa. Ovakav zaključak suda potkrijepljen je obračunima za kolovoz i rujan 2014. (priloženi uz kaznenu prijavu – list 12-13 spisa) iz kojih bi proizlazilo da je dakle iz pologa utrška u rujnu 2014. isplaćena plaća za kolovoz 2014. čistačici u iznosu od 1.000,00 kuna, konobarici IA u iznosu od 1.240,00 kuna (+2.601,47 kuna preko žiro računa), konobarici UA u iznosu od 3.700,00 kuna te okrivljeniku u iznosu od 2.998,00 kuna, a što ustvari odgovara iznosima plaća za konobarice kako su to u svojim iskazima naveli okrivljenik i IA.
19.2.1. Prema obračunu za kolovoz 2014. (list 12 spisa) proizlazi da je iz pologa utrška u kolovozu 2014. isplaćena plaća za srpanj 2014. čistačici u iznosu od 1.000,00 kuna, konobarici IA u iznosu od 1.240,00 kuna (+2.560,09 kuna preko žiro računa), konobarici UA u iznosu od 600,00 kuna (+3.637,80 kuna preko žiro računa), dok okrivljenika nema na popisu.
19.2.2. Dakle, ako se okrivljeniku pokloni vjera da mu je sveukupna plaća bila u iznosu od 5.500,00 kuna i da je imao pravo na proviziju od 3% na ostvareni promet iznad 100.000,00 kuna kako tvrdi, a sud mu poklanja vjeru (opširnije u nastavku), onda se dođe do zaključka da u dostavljenim ispravama vještaku nedostaju iznosi ostvarene provizije u kolovozu 2014. te iznosi od 2.987,34 kuna za kolovoz 2014. (5.500,00kn- 2.515.66kn – plaća za srpanj 2014.) i od 2.502,00 kuna za rujan 2014. (5.500,00kn- 2.998,00 kuna), odnosno da ustvari nedostaju svi ovi iznosi plaća isplaćivanih iz dnevnog utrška (prometa) jer ih sud nije pronašao u onoj posebnoj tablici u kojoj se možda po navodima vještaka nalaze (neevidentirani i naknadno priznati računi za kolovoz i rujan 2014. – list 442-446 spisa). Isto vrijedi i za iznose koje je ĐA skoro svakodnevno uzimala iz dnevnog utrška (što potvrđuju okrivljenik i EA) jer ta evidencija ne postoji.
19.2.3. Ovdje još samo treba navesti da je netočan navod knjigovođe ZA da bi okrivljenik za srpanj 2014. preko žiro-računa društva primio plaću u neto iznosu od 2.560,00 kuna jer je taj iznos primila konobarica AA, kao i omašku konobarice UA (ranije U) da joj je kasnila plaća za rujan 2014. (odlomak 16.2.) jer se ustvari radi o plaći za kolovoz koja se isplaćuje u rujnu.
19.3. Stoga, sud ne može prihvatiti zaključak vještaka, odnosno ovlaštenog tužitelja da bi okrivljenik u razdoblju od 1. kolovoza 2014. do 30. rujna 2014. oštetio društvo LEGATARIUS d.o.o. za iznos od 32.636,65 kuna kako se to navodi u optužnom aktu jer ne postoji nesporna, istinita i vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija koja bi takvo nešto potvrdila i to prvenstveno iz razloga što je društvo LEGATARIUS d.o.o. po nalogu i uputama vlasnika EA poslovalo „na crno“, a što je u demokratskom društvu neprihvatljivo. Takav način poslovanja se ne može opravdati više mjesečnom blokadom oštećenika jer su se plaće zaposlenicima ugostiteljskog objekta isplaćivale „na crno“ u gotovini i kada je oštećeno društvo odblokirano ta se praksa nastavila jer se roba na taj način nastavila kupovati (list 29-42, 44, 46 i 66-76 spisa).
20. S obzirom na ovakva utvrđenja suda, sasvim je jasno da je iskaz EA (vlasnik oštećenika LEGATARIUS d.o.o.) neuvjerljiv, pun nelogičnosti i proturječja te usmjeren optuživanju okrivljenika jer je prije svega zainteresiran za ishod ovog postupka i naknadu štete.
20.1. Zbog toga mu sud ne može pokloniti vjeru. Naime, EA je prilikom saslušanja pokušao manipulirati s iskazom (kao i sa dostavljanjem dokumentacije) jer se ničega u početku što mu nije odgovaralo nije sjećao (kolika je zaposlenicima bila plaća, je li plaća isplaćivana „na crno“, je li društvo bilo u blokadi), a onda je, kada je suočen s dokazima, svoj iskaz promijenio i baš zbog toga sud ne prihvaća njegov navod da s okrivljenikom nije dogovorio nikakav postotak na ostvareni promet jer se toga jedino sjećao, a što naravno nije logično.
20.2. Neprihvatljivi su njegovi navodi da se ne sjeća je li okrivljenik od svibnja do lipnja 2014. radio „na crno“ budući da mu je to vrlo dobro poznato jer je s okrivljenikom ugovor o radu na određeno vrijeme sklopio tek 12. lipnja 2014.. Kako objasniti njegove tvrdnje da je od okrivljenika zahtijevao da svaka dva dana uplaćuje dnevni utržak na račun oštećenika kada to u periodu od 1. srpnja 2014. do 10. kolovoza 2014. nije bilo moguće, obzirom da je društvo bilo u blokadi. Dakle, njegovi savjeti i upute okrivljeniku su bili suprotni, odnosno zabranjivao mu je u tom periodu uplatu dnevnog utrška na račun oštećenika jer u protivnom društvo očito ne bi moglo normalno funkcionirati, odnosno isplaćivati plaće i podmirivati dnevnu nabavu i troškove.
20.3. Nevjerojatni su i navodi da bi okrivljenik bio odgovoran za stečaj oštećenika LEGATARIUS d.o.o. ako se ima u vidu činjenica da je društvo bilo blokirano mnogo prije nego je okrivljenik zaposlen, a osim toga ozbiljna trgovačka društva za iznose blokade od oko 30.000,00 kuna ne idu u stečaj.
20.4. Neistinitost njegova iskaza se očituje i kada tvrdi da je njegov sin ČA sastavio izjavu (list 5 spisa) prema kojoj okrivljenik priznaje da je u inkriminiranom periodu prouzročio manjak oštećeniku, odnosno da je otuđio novac jer ga opovrgava sin ČA koji navodi da je predmetnu izjavu samo pisao po diktatu svoga oca EA.
20.5. Navedena izjava je jedan od glavnih argumenata predstavnika oštećenika EA, odnosno ovlaštenog tužitelja, da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo jer iz nje proizlazi da okrivljenik priznaje odgovornost za prouzročenu štetu u periodu od 1. srpnja 2014. do 22. rujna 2014. u iznosu od 57.480,00 kuna, međutim ona više nije od nikakvog utjecaja za takav zaključak jer sada okrivljenik osporava da je dug prouzročio i navodi da je ispravu potpisao pod prisilom KA i EA.
20.6. Na koncu, vjerodostojnost njegova svjedočenja dovedena je u pitanje i kada ističe da je on prije okrivljenika bio voditelj ugostiteljskog objekta i da njegov sin nije imao nikakvu ulogu u poslovanju navedenog ugostiteljskog objekta, obzirom da to jednostavno nije istina. Naime, on teoretski nije mogao biti voditelj ugostiteljskog objekta jer prema njegovom iskazu ispada da je u Republici Hrvatskoj u periodu od listopada 2013. pa do svibnja 2014. bio svega nekoliko dana, a što onda ustvari znači da je njegov sin ČA do 1. srpnja 2014. bio voditelj navedenog ugostiteljskog objekta jer tako navodi okrivljenik, a osim toga iz Petrova iskaza jasno i nedvosmisleno proizlazi da je do 1. srpnja 2014. imao itekako važnu ulogu u ugostiteljskom objektu jer je okrivljeniku detaljno objasnio način vođenja ugostiteljskog objekta.
21. Kod takvog stanja stvari, sud ocjenjuje obranu okrivljenika uvjerljivom i iskrenom kada tvrdi da predmetno kazneno djelo nije počinio, ali to ne znači da je sve svoje radne dužnosti uredno obavljao jer suprotno proizlazi iz navoda svjedokinje IA da su ona i ČA otprilike sedam dana unosili u blagajnu račune-primke koje okrivljenik prethodno nije unio u blagajnu.
21.1. Dakle, sud prihvaća obranu okrivljenika u većem njenom dijelu, odnosno u odnosu na odlučne činjenice, ali se ipak ne može prihvatiti dio okrivljenikove obrane kada tvrdi da je ĐA jedne prigode iz dnevnog utrška uzela iznos od 11.000,00 kuna radi plaćanja poreza jer da je to istina onda bi to spomenuo u svojoj detaljnoj obrani pred državnim odvjetništvom kada je pričao o nezakonitom poslovanju oštećenika pa se u konkretnom slučaju radi o uobičajenom preuveličavanju usmjerenom na ekskulpaciju.
21.1.1. Neprihvatljiv je i dio iskaza okrivljenika kada tvrdi da 30. rujna 2014. , nakon dolaska u ugostiteljski objekt iz stana ČA, nije uzeo dnevni utržak jer je i o tome svjedočila IA koja zaista nema razloga lažno teretiti okrivljenika, međutim ta činjenice u konkretnom slučaju nije od odlučne važnosti jer upravo taj novac možda predstavlja dio njegove plaće za kolovoz 2014., a koja mu je u rujnu 2014. isplaćena iz dnevnog utrška.
21.1.2. Navodi okrivljenika da mu je oštećeno društvo LEGATARIUS d.o.o. plaću isplaćivalo na račun za vrijeme blokade ne mogu biti istiniti jer se za vrijeme blokade preko računa ne može poslovati i isplaćivati plaća pa se takvi navodi u konkretnom slučaju mogu pripisati proteku vremena i činjenici da je pomiješao mjesece kada je društvo bilo u blokadi budući se npr. plaća za srpanj isplaćuje u kolovozu. Stoga, za vrijeme blokade je plaća bila isplaćivana preko blagajne iz dnevnog utrška, a ne preko računa, što u konačnici proizlazi iz isplata oštećenika LEGATARIUS d.o.o. prema knjigovodstvenom servisu jer su mu naknade za svibanj i lipanj 2014. uplaćene tek kad je oštećenik odblokiran (list 17-18 spisa).
21.1.3. Sud smatra važnim još samo spomenuti da je knjigovođa ZA vršila obračune plaća i za vrijeme blokade oštećenog društva pa da su se tada na temelju tog obračuna plaće isplaćivale iz dnevnog utrška.
22. Preostalim saslušanim svjedocima sud poklanja vjeru u većem dijelu onog što su iskazivali, međutim ipak i dijelovi njihovih iskaza imaju nedostataka pa ih se ne može u cijelosti prihvatiti kao vjerodostojne.
22.1. Tako se svjedoku ČA ne može pokloniti vjera kada navodi da s okrivljenikom nisu bili dogovoreni nikakvi dodaci na plaću i da su se plaće isplaćivale putem žiro-računa jer je u postupku utvrđeno suprotno.
22.2. Nadalje, sud ne prihvaća iskaz ĐA kada navodi da nije uzimala dnevni utržak jer je to opovrgao njen suprug EA. Isto vrijedi i za iskaz PA kada tvrdi da nije bila kući kada je okrivljenik došao s njenim suprugom KA i svekrom EA budući da suprotno proizlazi iz navoda okrivljenika i njenog svekra EA pa sud zaključuje da na taj način štiti EA i ČA (što nije neuobičajeno s obzirom da su joj u pitanju suprug i svekar i što je naravno zainteresiran za ishod ovog postupka) jer je očito te prigode bilo bar povišenih tonova.
22.3. Iskaze svjedokinja IA i UA (ranije U) sud ne prihvaća samo u dijelu kada tvrde da im je plaća isplaćivana preko računa, odnosno student servisa jer je u postupka kao nesporno utvrđeno da im je cijela plaća ili dio isplaćivan iz dnevnog utrška.
23. Dakle, da bi sud prema čl. 455. st. 1. ZKP/08 izrekao presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim treba nedvojbeno utvrdi da je počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je okrivljenik počinilo kazneno djelo za koje je optužen. Navedeno proizlazi i iz čl. 3. st. 3. ZKP/08 prema kojem one činjenice koje idu na štetu optuženika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle na način da je njihovo postojanje, kako je to prethodno navedeno, izvan svake razumne sumnje, a odlučne činjenice koje idu u korist optuženika treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i onda kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije nego postojanje činjenice koja mu ide u korist.
23.1. Prema tome, može se reći da u konkretnom slučaju ne postoje dokazi koji bi nedvojbeno upućivali da je okrivljenik ŽA počinio kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11, slijedom čega je istoga valjalo osloboditi optužbe u skladu s odredbom čl. 453. toč. 3. ZKP/08.
24. Sud je po službenoj dužnosti nije izvršio konverziju kuna u eure jer bi to zbog velike količine novčanih iznosa stvorilo pomutnju kako strankama tako i vjerojatno višem sudu ako bude odlučivao o žalbi protiv ove presude.
25. Na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećeno društvo LEGATARIUS d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 97167212927, se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
26. Budući da je okrivljenik oslobođen optužbe troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. KZ/11, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja idu na teret proračunskih sredstava suda.
U Splitu, 17. siječnja 2025.
SUDAC
Marjan Saša
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
-okrivljeniku ŽA (putem elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte])
-branitelju okrivljenika Mislavu Baliću, odvjetniku u Splitu
-ODO Split
-opunomoćeniku oštećenika Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu
-u spis