Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2021/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu I-tužitelja ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužiteljice RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, Klanjčića 8a, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 37836302645, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 10. siječnja 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 17. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0166, URBROJ: 532-02-03-02- 02/1-24-4 od 8. ožujka 2024. godine.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave presude donese novu odluku.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli tužbu ovom sudu dana 11. travnja 2024. godine protiv rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0166, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-24-4 od 8. ožujka 2024. godine, kojim se odbija žalba tužitelja, te se potvrđuje rješenje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, KLASA: UP/l-612-03/23- 06/277, URBROJ: 251-14-02/002-23-11 od 2. studenoga 2023. godine. Potonjim rješenje odbija se zahtjev žalitelja za izdavanje suglasnosti za uklanjanje postojeće stambene zgrade u [adresa], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema priloženom Projektu uklanjanja građevine, stambene zgrade, V. [adresa], kojeg je izradilo Nemeth projekt d.o.o. iz Zagreba, Grškovićeva 31/A, broj T.D. 21/2023 od ožujka 2023. godine i Izjavi ovlaštenog inženjera građevinarstva-statičara, NĐ dipl.ing.građ., Kontost projekt d.o.o. iz [adresa], s obzirom da je na istoj utvrđeno da se ne radi o dotrajalosti ili većim oštećenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine ili njezina dijela, te ista neposredno ne prijeti sigurnosti, zdravlju ljudi i drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom području.
2. Tužitelji u tužbi navode da je pobijano rješenje nezakonito i ništetno. Predlagatelji su suvlasnici nekretnine u [adresa], stambena zgrada br. 10, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedenu zgradu, predlagatelji su naslijedili rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: O-1148/22. od 4. svibnja 2022. i ispravak tog rješenja od 9. prosinca 2022. Radi se o staroj nesolidnoj i neodržavanoj zgradi, uništenoj u potresu, pa obzirom da ta zgrada nije podobna za korištenje, naprotiv opasna je za okolinu i same suvlasnike, jer se urušava i njezini nosivi elementi potpuno su propali, pa je dužnost suvlasnika da je uklone i otklone opasnost koja prijeti za život i zdravlje ljudi i nastanku veće štete. Stoga su sukladno propisima, naručili elaborat uklanjanja zgrade po ovlaštenom arhitektonskom uredu Nemth projekt d.o.o. kojem prileži mišljenje i nalaz statičara dipl. ing. VĐ, iz društva Kontost projekt d.o.o. iz Zagreba, te zatražili dozvolu obzirom da se sporni objekt nalazi u zaštitnoj zoni B kulturnog dobra. Prvostupanjsko tijelo odbijalo je zahtjev predlagatelja, no ono je ukinuto u žalbenom postupku, te ponovno vraćeno prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Podneskom od 27. rujna 2023. godine radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i radi pravilne ocjene cijelog predmeta, predlagatelji su predložili održavanje očevida na licu mjestu, te provođenje stručnog vještačenja građevinske struke, posebno statičara. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo nije provelo niti jednu procesnu radnju, nije održalo niti jednu raspravu, nego je jednostavno ponovilo svoju odluku donošenjem pobijanog rješenja. Prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo svojata si pravo da odlučuju o interesima i pravnim pitanjem građana, a da uopće ne provode proceduru, ne provode dokazni postupak, već uporno i bezrezervno ustraju kod knjiških planova i propisa o zaštiti kulture, kao da je dovoljno da se oni donesu i kao da su oni sami sebi svrha. Upravna tijela apsolutno ne postupaju sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, ne poštuju načela upravnog postupka, te donose odluku kojom se teško vrijeđaju i ograničavaju prava građana. Načelo utvrđenja materijalne istine nalaže da se u postupku utvrdi pravo stanje stvari, pravilno utvrde sve činjenice bitne za pravilnu primjenu odredaba materijalnog prava. U ovom postupku tužitelji su ponudili elaborat uklanjanja građevine i mišljenje vještaka statičara, koji zauzimaju stav da je objekt u takvom stanju da ga se mora ukloniti. Tijekom postupka predložili su očevid na licu mjesta, uz sudjelovanje nezavisnih vještaka građevinske struke, posebno statičara, obzirom na iznesenu tvrdnju da su statički elementi objekta nepopravljivi. Upravno tijelo i pobijano rješenje ne prihvaća elaborat uklanjanja objekta, ne prihvaća nalaz statičara. Dakle, upravno tijelo poziva se na neidentificirana mišljenja i stavove, preglede koji nisu izvršeni u ovom upravnom postupku, na temelju nepoznatih znanja i iskustva nepoznatih osoba, pa donosi fantastičan zaključak da objekt treba obnoviti i da nije podložan uklanjanju. Čemu se onda uopće i provodi upravni postupak. On nema nikakvog smisla, kada upravna tijela ne utvrđuju činjenice, nego potvrđuju svoje planove i želje, ne provode niti jedan jedini dokaz, a sudjelovanje predlagatelja svodi se na žalbu. Međutim, pozivanje na opću deklaraciju o zaštićenom području ne može riješiti ovaj slučaj. Ako je u drugostupanjskom postupku razmotreno očitovanje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, zašto to očitovanje nije dostavljeno predlagateljima, možda bi i oni imali u vezi toga nešto iskazati i predložiti. Konzervatorska podloga Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode nije nedodirljiva “sveta krava”, pa ako Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisuje iznimke i dopušta uklanjanje objekta zbog potpune dotrajalosti i oštećenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine, te postoji opasnosti za okolinu, sigurnost i zdravlje ljudi, i ti se nedostaci ne mogu otkloniti. Dakle, u ovom postupku je potrebno sa sigurnošću utvrditi da li se radi upravo o takvom objektu, koji se ne može sanirati, popraviti, koji predstavlja opasnost za ljude i imovinu, pa tek nakon toga može se donijeti zakonita odluka. Država, odnosno grad Zagreb, osim što su tu zgradu “kulturno zaštitili” ništa drugo nisu učinili da bi tu zaštitu eventualno i omogućili. Stoga ograničenja i zabrane koje se pobijanim aktima nalažu i opterećuju, tužitelji ne mogu pretrpjeti test razmjernosti, bespravno se ograničava uživanje prava vlasništva radi nemoguće zaštite propalog objekta, i radi očuvanja u najmanju ruku sporne i preživjele urbane sredine, koja je toliko naružena nedosljednim postupanjima istog upravnog tijela, i koja se je promijenila da nema niti govora o tome da bi se radilo o tradicionalnoj gradnji seoskog naselja krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Obzirom da to u upravnom postupku upravna tijela nisu provele dokazni postupak, već svoje odluke donose na temelju mišljenja i zaključka svojih stručnih tijela datih izvan ovog postupka i u vremenskom razmaku od prije 20- ak godina, tužitelji predlažu da ovaj sud provede dokazni postupak i utvrdi pravno relevantne činjenice, koje su odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovom sporu, a to je prvenstveno stanje nosećih elemenata i same građevine, te racionalne mogućnosti da se ona održi, odnosno da se ukloni.
3. Slijedom iznesenog tužitelji predlažu da sud poništi rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-612-08/23- 02/0166, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-24-4 od 8. ožujka 2024. godine, te da suglasnost za uklanjanje kuće sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja odgovora kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da naloži tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak postupka.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tužbeni navodi tužitelja u potpunosti su neosnovani. U provođenju drugostupanjskog upravnog postupka, razmotreno je očitovanje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode na navode iz žalbe. U istome se navodi da ostaju kod stručnih stavova, koji su prethodili donošenju rješenja, te smatraju žalbu neosnovanom. Vezano za navod žalitelja da im nije omogućeno da ravnopravno sudjeluju u postupku, te da je Zavod proveo upitan očevid, navodi se da je zgrada dokumentirana prilikom redovitih prijašnjih obilazaka terena provedenih od strane Zavoda sukladno zakonskim ovlastima, a o građevinskom stanju zgrade zaključeno je na osnovi očevida, koji je uključivao pregled vanjštine dostupan s ulice, kao i temeljem priloženih fotografija unutrašnjosti, koje su dostavljene od strane žalitelja u izjavi statičara. Navodi se da Zavod nije izvršio očevid u prisustvu stranke radi hitnosti procedure i stoga što je u predmetnom slučaju bilo moguće i samo vanjskim pregledom uz predočene fotografije unutrašnjosti konstatirati da je moguća njezina rekonstrukcija i obnova zahvatima konsolidacije konstruktivnih elemenata i sklopova, kojima će se zadovoljiti zahtjevi mehaničke otpornosti i stabilnosti konstrukcije. Također ističe se da je žaliteljima pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pitanjima kroz izjavljenu žalbu. Napominje se da sukladno članku 6. stavku 1. točki 12. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode je nadležno tijelo za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara na prostoru Grada Zagreba, te je očevid obavljen od strane stručne osobe, odnosno diplomiranog inženjera arhitekture-konzervatora, koji je sukladno svom obrazovanju i dugogodišnjem iskustvu u potresnoj obnovi na sličnim primjerima povijesnih zgrada oštećenih u potresu, mogao donijeti zaključak o stanju nosive konstrukcije i potencijalu obnove na temelju vizualnog pregleda, a koji je upotpunjen saznanjima o stanju unutrašnjosti zgrade na temelju dostavljenih fotografija. Također u Izjavi ovlaštenog inženjera građevinarstva-statičara TĐ, dipl.ing.grad., uz navedeno, da zgrada ne zadovoljava bitan zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti konstrukcije, te predlaže uklanjanje iste, ističe se da u navedenoj Izjavi nije numeričkom analizom ili sondiranjem dokazano stanje nosive građevne konstrukcije, koja zahtjeva uklanjanje, već je isto zaključeno vizualnim pregledom i temeljem iskustva. Dakle, predmetnom Izjavom nije dokazano da se radi o vrsti oštećenja kojima je izravno ugrožena njena stabilnost, koja je prijetnja sigurnosti, zdravlju ljudi, drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom području, a ta se prijetnja ne može na drugi način otkloniti. Također se napominje da neodržavanje zgrade nije argument za njeno uklanjanje, a ni dotrajalost konstrukcije, što je vidljivo iz postojećih primjera obnove povijesnih zgrada koje datiraju i iz ranijih povijesnih razdoblja. Zgrada se može konsolidirati na razne načine suvremenim metodama i materijalima kojima se neće utjecati na njezin integritet, a koje se provode u praksi i kod jače oštećenih zgrada. Ističe se da Zavod ostaje pri stajalištu da se navedena oštećenja konstrukcije mogu sanirati zahvatima pojačanja konstruktivnih elemenata i sklopova (međukatne konstrukcije, pojačanja i saniranja opečenih zidova i temelja, konsolidacije i eventualne zamjene oštećene krovne građe, saniranje podne ploče), kao i problemi s kapilarnom vlagom, te popravci ili zamjene izvorne stolarije prema izvornim elementima uz prilagođavanje potrebama suvremenog stanovanja. Isto tako smatra se da nisu ograničena vlasnička prava suvlasnika parcele, budući da je dana mogućnost rekonstrukcije i obnove postojeće povijesno vrijedne zgrade, kao i obnova i prenamjena gospodarskih zgrada. Slijedom navedenoga, neosnovani su i neutemeljeni navodi žalitelja o ograničavanju njihovog prava vlasništva, kao i o provođenju ograničenja koja su nerazmjerna za vlasnika i predstavljaju prekomjerni teret za vlasnika. Za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka, temeljem odluke Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, izrađen je stručni nalaz i mišljenje, KLASA: UP/ll-612-08/23-02/0166, URBROJ: 399/03¬24-3 od 28. veljače 2024. godine, koje je Povjerenstvo u cijelosti uvažilo. Vizualnim pregledom može se nedvojbeno utvrditi kako je građevina, uslijed nedostatka redovitog održavanja pretrpjela oštećenja koja je potrebno u kratkom roku ukloniti i popraviti, jer će svakako dovesti do toga da konstruktivni elementi zgrade postanu ugroženi. Obaveza je vlasnika da zgradu u svom vlasništvu održava u dobrom stanju, te uklanja oštećenja koja bi mogla dovesti do toga da objekt bude statički nestabilan. Sukladno članku 4. stavku 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, vlasnici i nositelji prava na kulturnom dobru, te drugi imatelji kulturnoga dobra odgovorni su za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara. Neodržavanje zgrade nije argument za pristupanje njenom uklanjanju i postoje brojni primjeri obnove i konstruktivne sanacije povijesnih građevina, sličnih konstruktivnih značajki. Zbog vrijednosti ove tradicijske građevine kao dijela zaštićene kulturno - povijesne cjeline, potrebno je svakako izvršiti detaljnu analizu konstrukcije prema svim pravilima struke, kako bi se nedvojbeno utvrdilo njeno stanje, te da li je izravno ugrožena njena stabilnost, a da se oštećenja ne mogu na drugi način sanirati, odnosno da li se ispunjavaju uvjeti za uklanjanje građevine unutar zaštićene kulturno - povijesne cjeline sukladno članku 64. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Zbog toga je opravdan stav Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu da nije moguće izdati suglasnost za rušenje bez detaljno izvedenog pregleda u smislu statičke stabilnosti građevine i razmotrenih mogućnosti cjelovite obnove. Nadalje, vezano uz navod tužitelja da mu nije dostavljeno očitovanje nadležnog Zavoda, ističe se da je predmetno očitovanje izrađeno povodom žalbe tužitelja u prvostupanjskom postupku. Navedeno očitovanje interni je akt djelatnika službenog tijela, te isto nije bilo dužno obavještavati stranku o navedenom. Osim toga, tužitelju je pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima kroz izjavljenu žalbu i kroz sudjelovanje u ovom upravnom sporu, pa tako i o predmetnom očitovanju (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi, Poslovni broj: Us-1912/2010-4). Vezano za tužbeni navod da su mu povrijeđena vlasnička prava, ističe se da time što je određena nekretnina stavljena pod režim zaštite, ne dira se u vlasništvo nad tom nekretninom, već se stvaraju pretpostavke za zaštitu dobra, te se na taj način eventualni zahvati tužitelja na kulturnom dobru mogu kontrolirati i izvoditi sukladno konzervatorskim uvjetima i samim tim spriječiti mogućnost devastacije predmetnog dobra.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0166, URBROJ: 532-02-03-02- 02/1-24-4 od 8. ožujka 2024. godine (stranica 5-12 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, KLASA: UP/l-612-03/23- 06/277, URBROJ: 251-14-02/002-23-11 od 2. studenoga 2023. godine (stranica 13- 15 spisa), zapisnik s 10. sjednice Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske od 29. veljače 2024. godine, stručni nalaz i mišljenje od 28. veljače 2024. godine, stručnu analizu i valorizaciju od 26. travnja 2023. godine, mišljenje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode o mogućnosti uklanjanja zgrade na parceli kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 31. studenog 2022. godine, izjavu ovlaštenog inženjera građevinarstva – statičara iz ožujka 2023. godine, rješenje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, KLASA: UP/I-612- 03/23-06/277, URBROJ: 251-14-03/013-23-04 od 27. travnja 2023. godine, rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0085, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-23-3 od 15. rujna 2023. godine, projekt uklanjanja građevine stambene zgrade u [adresa], V. [adresa] trgovačkog društva Nemeth projekt d.o.o. iz ožujka 2023. godine, zapisnik o pregledu stambene zgrade od 26. travnja 2023. godine, te zahtjev za davanje suglasnosti za uklanjanje kuće od 5. travnja 2023. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 8. ožujka 2024. godine, kojim se odbija žalba tužitelja, te se potvrđuje rješenje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, KLASA: UP/l-612-03/23-06/277, URBROJ: 251-14-02/002-23-11 od 2. studenoga 2023. godine. Potonjim rješenje odbija se zahtjev žalitelja za izdavanje suglasnosti za uklanjanje postojeće stambene zgrade u [adresa], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema priloženom Projektu uklanjanja građevine, stambene zgrade, V. [adresa], kojeg je izradilo Nemeth projekt d.o.o. iz Zagreba, Grškovićeva 31/A, broj T.D. 21/2023 od ožujka 2023. godine i Izjavi ovlaštenog inženjera građevinarstva-statičara, NĐ dipl.ing.građ., Kontost projekt d.o.o. iz [adresa], s obzirom da je na istoj utvrđeno da se ne radi o dotrajalosti ili većim oštećenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine ili njezina dijela, te ista neposredno ne prijeti sigurnosti, zdravlju ljudi i drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom području. Naime, tuženik ističe da je konzervatorskim očevidom i priloženim fotografijama unutrašnjosti zgrade utvrđeno da u predmetnoj Izjavi nije dokazano da se radi o vrsti oštećenja, kojim je izravno ugrožena stabilnost predmetne zgrade, odnosno da prijeti sigurnosti, zdravlju ljudi, drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom području, a da se ta prijetnja ne može na drugi način otkloniti. Navodi se da je zgradu moguće i potrebno statički konsolidirati, a zahvatima u unutrašnjosti osigurati suvremene zahtjeve stanovanja uz očuvanje vanjskog gabarita i obnovu svih karakterističnih arhitektonskih elemenata, te da zgradu nije nužno ukloniti obzirom da ista ne predstavlja prijetnju, odnosno ne prijeti neposredno sigurnosti, zdravlju ljudi i drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom području. Ističe se da je o mogućnosti uklanjanja zgrade izdano mišljenje 31. studenoga 2022. godine, u kojem je istaknuto da zbog svoje vrijednosti predmetnu zgradu treba očuvati i obnoviti u izvornim karakteristikama, dok se gospodarske zgrade mogu prenamijeniti u postojećim gabaritima uz suvremene intervencije. U provođenju drugostupanjskog upravnog postupka, razmotreno je očitovanje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. U istome se navodi da ostaju kod stručnih stavova, koji su prethodili donošenju rješenja, te smatraju žalbu neosnovanom. Ističe se da je Zavod izradio konzervatorsku podlogu, koja je ugrađena u odrednice važeće planske dokumentacije, u kojoj se za zaštićena seoska naselja mjerama zaštite, na području zone zaštite B, primjenjuje konzervatorska zaštita očuvanih elemenata povijesne urbane strukture, pejzažnih vrijednosti te očuvanih skupina i pojedinačnih povijesnih građevina. U mjerama zaštite određena je zaštita slike naselja, njegove povijesne matrice i karakterističnog mjerila, održavanje karakteristične povijesne matrice te očuvanje prostornih detalja, visokog i niskog zelenila, ograda, te njegovanje tipične organizacije parcela sa stambenim i poljoprivrednim građevinama. Vezano za navod žalitelja da im nije omogućeno da ravnopravno sudjeluju u postupku, te da je Zavod proveo upitan očevid, navodi se da je zgrada dokumentirana prilikom redovitih prijašnjih obilazaka terena provedenih od strane Zavoda sukladno zakonskim ovlastima, a o građevinskom stanju zgrade zaključeno je na osnovi očevida koji je uključivao pregled vanjštine dostupan s ulice kao i temeljem priloženih fotografija unutrašnjosti koje su dostavljene od strane žalitelja u izjavi statičara. Navodi se da Zavod nije izvršio očevid u prisustvu stranke radi hitnosti procedure i stoga što je u predmetnom slučaju bilo moguće i samo vanjskim pregledom uz predočene fotografije unutrašnjosti konstatirati da je moguća njezina rekonstrukcija i obnova zahvatima konsolidacije konstruktivnih elemenata i sklopova, kojima će se zadovoljiti zahtjevi mehaničke otpornosti i stabilnosti konstrukcije. Također, ističe se da je žaliteljima pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pitanjima kroz izjavljenu žalbu. Ističe se da u navedenoj Izjavi nije numeričkom analizom ili sondiranjem dokazano stanje nosive građevne konstrukcije koja zahtjeva uklanjanje, već je isto zaključeno vizualnim pregledom i temeljem iskustva. Dakle, predmetnom Izjavom nije dokazano da se radi o vrsti oštećenja kojima je izravno ugrožena njena stabilnost, koja je prijetnja sigurnosti, zdravlju ljudi, drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom području, a ta se prijetnja ne može na drugi način otkloniti. Također se napominje da neodržavanje zgrade nije argument za njeno uklanjanje, a ni dotrajalost konstrukcije, što je vidljivo iz postojećih primjera obnove povijesnih zgrada koje datiraju i iz ranijih povijesnih razdoblja. Zgrada se može konsolidirati na razne načine suvremenim metodama i materijalima kojim se neće utjecati na njezin integritet, a koje se provode u praksi i kod jače oštećenih zgrada. Ističe se da Zavod ostaje pri stajalištu da se navedena oštećenja konstrukcije mogu sanirati zahvatima pojačanja konstruktivnih elemenata i sklopova (međukatne konstrukcije, pojačanja i saniranja opečenih zidova i temelja, konsolidacije i eventualne zamjene oštećene krovne građe, saniranje podne ploče), kao i problemi s kapilarnom vlagom, te popravci ili zamjene izvorne stolarije prema izvornim elementima uz prilagođavanje potrebama suvremenog stanovanja. Isto tako smatraju da nisu ograničena vlasnička prava suvlasnika parcele, budući da je dana mogućnost rekonstrukcije i obnove postojeće povijesno vrijedne zgrade kao i obnova i prenamjena gospodarskih zgrada. Također se ističe da, unatoč u žalbi navedenim primjerima interpolacija i izgradnje koje se mjerilom ne uklapaju u postojeće tkivo naselja, prostorna struktura naselja u velikoj je glavnini očuvana kao i pojedinačne drvene i zidane tradicijske građevine, uz već obnovljenu staru školu, te crkvu i župni dom, a koji je povijesni element naselja koje treba nastojati očuvati radi zadržavanja slike naselja. Potrebno je istaknuti da privatno vlasništvo nije zapreka za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra. Time što je određena nekretnina stavljena pod režim zaštite kulturnih dobara, ne dira se u vlasništvo nad tom nekretninom, već se isključivo utvrđuje sustav mjera zaštite kojih se vlasnik u cilju očuvanja kulturnog dobra dužan pridržavati u izvršavanju svojih vlasničkih prava nad nekretninom, kao i provedbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i drugih propisa kojima se jamči očuvanje kulturne baštine. Slijedom navedenoga, neosnovani su i neutemeljeni navodi žalitelja o ograničavanju njihovog prava vlasništva, kao i o provođenju ograničenja koja su nerazmjerna za vlasnika i predstavljaju prekomjerni teret za vlasnika. Nadalje, navedeni stručni nalaz i mišljenje donesen je dana 28. veljače 2024. godine, KLASA: UP/ll-612-08/23-02/0166, URBROJ: 399/03-24-3. Za [adresa] izrađena je Konzervatorska studija za utvrđivanje svojstva nepokretnog kulturnog dobra [adresa], iz veljače 2004., kojom je predmetna građevina valorizirana kao građevina koja posjeduje vrijednost izvornosti, te povijesnu i arhitektonsku vrijednost i potrebno ju je očuvati u što izvornijem obliku. Projektant angažiran od strane žalitelja, PĐ d.i.a. iz tvrtke Nemeth projekt d.o.o. iz Zagreba, postavio je prethodni upit o mogućnosti uklanjanja navedene građevine i gospodarskih zgrada na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je na upit dobio odgovor - mišljenje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Zagreb (KLASA: 612-03/22-05/768, URBROJ: 251-14- 03/013-22-02 od 31. studenog 2022. godine). Navedenim mišljenjem zgrada i okućnica visoko je valorizirana unutar kulturno povijesne cjeline [adresa], te je navedeno kako je zgradu potrebno očuvati u izvornim karakteristikama uz sanaciju, manju rekonstrukciju i uz pregradnje koje bi omogućile suvremeno stanovanje, te uz mogućnost prenamjene gospodarskih zgrada u postojećim gabaritima i uz suvremene intervencije. Mišljenjem su nabrojene osnovne mjere zaštite i način pristupa projektiranju, kao i obavezu ishođenja propisanih zakonskih akata. Mišljenjem je investitor i prije definiranja projektnog zadatka bio informiran o zakonskim obvezama vezanim uz građevine smještene unutar zaštićene Kulturno - povijesne cjeline [adresa] u [adresa] - Povijesne jezgre seoskog [adresa]. Pregledom situacije na terenu utvrđeno je kako se radi o zidanoj prizemnici, zabatom orijentiranoj na ulicu. Ulično pročelje raščlanjeno je s dva prozora u prizemlju, te manjim prozorom u zoni zabata, dok se glavni ulaz u građevinu nalazi na dvorišnom pročelju. Očuvani su arhitektonski ukrasi - raščlamba uglova građevine istacima u žbuci („klesanci“), profilirani potkrovni vijenac i pilastri izvedeni u žbuci na uličnom pročelju. Vidljivo je da je također, barem djelomično, očuvana povijesna stolarija (glavni ulaz u građevinu). U dubini parcele nalaze se gospodarske građevine, a također su vidljivi ostaci uređenja parcele s predvrtom na uličnoj strani i voćnjakom u dubini parcele (zelenilo je neodržavano). Građevina je izgrađena vjerojatno početkom 20. stoljeća i predstavlja vrijedan primjer bogatije ruralne stambene gradnje. Sjeverno od građevine, vrlo blizu smještena je druga tradicijska građevina istog tipa, ali jednostavnijeg oblikovanja, dok se s južne strane nalazi povijesno vrijedna građevina drugog tipa (visoka prizemnica sljemena paralelnog s ulicom, obogaćena arhitektonskim ukrasima tipičnim za prvu polovicu 20. stoljeća). U ostatku obuhvata kulturno povijesne cjeline [adresa] nalaze se očuvane tradicijske stambene ili gospodarske građevine uklopljene sa suvremenom gradnjom. lako je novih građevina mnogo više, očuvano je mjerilo naselja i njegov ruralni karakter. Neodržavanje zgrade nije argument za pristupanje njenom uklanjanju i postoje brojni primjeri obnove i konstruktivne sanacije povijesnih građevina, sličnih konstruktivnih značajki. Zbog vrijednosti ove tradicijske građevine kao dijela zaštićene kulturno - povijesne cjeline, potrebno je svakako izvršiti detaljnu analizu konstrukcije prema svim pravilima struke kako bi se nedvojbeno utvrdilo njeno stanje, te da li je izravno ugrožena njena stabilnost, a da se oštećenja ne mogu na drugi način sanirati, odnosno da li se ispunjavaju uvjeti za uklanjanje građevine unutar zaštićene kulturno - povijesne cjeline sukladno članku 64. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Zbog toga je opravdan stav Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu da nije moguće izdati suglasnost za rušenje bez detaljno izvedenog pregleda u smislu statičke stabilnosti građevine i razmotrenih mogućnosti cjelovite obnove. Pregledom građevine evidentno je kako vlasnici nisu postupali sukladno članku 20. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kojim su propisane obaveze vlasnika kulturnog dobra, te su zbog neodržavanja građevinu doveli u zapušteno stanje. Slijedom svega navedenoga predlaže se žalbu odbiti. Razmotrivši žalbu i predmetni spis, Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija u potpunosti je prihvatilo stručno mišljenje, te nalazi u tijeku drugostupanjskog upravnog postupka da je žalba neosnovana. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara člankom 64. stavkom 3. propisuje da suglasnost za uklanjanje građevine unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njezina dijela izdaje nadležno tijelo, uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, kada se radi o visoko valoriziranim građevinama ili njihovu dijelu. U predmetnom slučaju riječ je o zgradi valorizirana kategorijom B1, stoga Vijeće nije bilo dužno dati svoje mišljenje, te je ocjena suglasnosti za uklanjanje predmetne građevine u nadležnosti nadležnog tijela, odnosno Gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu. Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba nadležan je za ovaj predmet prema području na kojem se izgrađeni objekti nalaze, a sama zaštita kulturnog dobra jest poglavito provedba mjera zaštite pravne i stručne naravi propisanih odredbama ovoga Zakona, a sukladnih pravilima konzervatorske struke. Vezano za žaliteljev navod da se krše njegova prava koja se odnose na raspolaganje vlasništvom, te se poziva na Europsku konvenciju o ljudskim pravima koja propisuje nepovredivost vlasništva, tuženik ističe da se u predmetnom postupku primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u kojem su prilikom donošenja ugrađene odredbe međunarodnih uredbi i direktiva iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara, a u kojem je između ostalog člankom 20. propisano da je vlasnik kulturnog dobra obavezan postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom, a osobito ga čuvati i redovito održavati, provodite mjere zaštite utvrđene istim Zakonom i drugim propisom, te između ostalog o svim promjenama na kulturnom dobru, oštećenju ili uništenju obavijestiti nadležno tijelo u propisanom roku.
8. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, pa nije prihvatio stajalište tuženika da je žalba tužitelja neosnovana, jer je tuženik u potpunosti prihvatio stručni nalaz i mišljenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Više stručne savjetnice – konzervatora, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0166, URBROJ: 399-03/24-3 od 28. veljače 2024. godine. Međutim, u predmetnom mišljenju se navodi da zbog vrijednosti ove tradicijske građevine kao dijela zaštićene kulturno-povijesne cijeline, potrebno je svakako izvršiti detaljnu analizu konstrukcije prema svim pravilima struke kako bi se nedvojbeno utvrdilo njeno stanje, te da li je izravno ugrožena njena stabilnost, a da se oštećenja ne mogu na drugi način sanirati, odnosno da li se ispunjavaju uvjete za uklanjanje građevine unutar zaštićene kulturno-povijesne cijeline sukladno članku 64. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Zbog toga je opravdan stav Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu da nije moguće izdati suglasnost za rušenje bez detaljno izvedenog pregleda u smislu statičke stabilnosti građevine i razmotrenih mogućnosti cjelovite obnove. Dalje se navodi da se u Izjavi ovlaštenog inženjera građevinarstva – statičara, koji je izradio TĐ, mag.ing.aedif. utvrđuje na temelju vizualnog pregleda i iskustva da zgrada, obzirom na razinu oštećenja treba biti uklonjena. Ta izjava nije popraćena istražnim radovima, sondiranjima, numeričkom analizom, te sama izjava nije dokaz da je izravno ugrožena stabilnost građevine ili da sama konstrukcija predstavlja direktnu opasnost zbog mogućnosti urušavanja. Unatoč navedenome, Gradski zavod za zaštitu spomenika, kulture i prirode u svom očitovanju od 18. prosinca 2023. godine navodi da je isti temeljem članka 6. stavka 1. točki 12. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nadležno tijelo za zaštitu i očuvanju kulturnih dobara na prostoru Grada Zagreba, te da je očevid proveden od strane stručne osobe, odnosno diplomiranog inženjera arhitekture – konzervatora, koji je sukladno svojem obrazovanju i dugogodišnjem iskustvu, kao i iskustvu u potresnoj obnovi na sličnim primjerima povijesnih zgrada oštećenih u potresu, mogao donijeti zaključke o stanju nosive konstrukcije i potencijalu obnove na temelju vizualnog pregleda, a koji je upotpunjen saznanjima o stanju unutrašnjosti zgrade na temelju dostavljenih fotografija. Tako tuženik navodi da je u predmetnom slučaju bilo moguće i samo vanjskim pregledom uz predočene fotografije unutrašnjosti konstatirati da je moguća njezina rekonstrukcija i obnova zahvatima konsolidacije konstruktivnih elemenata i sklopova, kojima će se zadovoljiti zahtjevi mehaničke otpornosti i stabilnosti konstrukcije. Iz zapisnika o pregledu stambene zgrade u [adresa] k. o. [katastarska općina] od 26. travnja 2023. godine proizlazi da prilikom očevida nije bilo moguće pristupiti u dvorište, te je temeljem tog očevida Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode dao dana 26. travnja 2023. godine stručnu analizu i valorizaciju, pa se navodi da se predmetna prizemna zgrada može valorizirati B1 kategorijom, te je se sukladno mjerama zaštite treba očuvati uz sve potrebne zahvate (konsolidacije, pojačanja konstrukcije), uz manje zahtjeve kojima će biti omogućene potrebe suvremenog stanovanja. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja doneseno je rješenje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, KLASA: UP/I-612-03/23-06/277, URBROJ: 251-14-03/013-23-04 od 27. travnja 2023. godine, a u predmetu izdavanja prethodnog odobrenja za uklanjanje stambene zgrade u [adresa]., kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Isto je rješenje poništeno rješenjem Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0085, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-23-3 od 15. rujna 2023. godine, jer je u preambuli pobijanog rješenja pogrešno naveden članak 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, temeljem kojeg je rješavana predmetna upravna stvar, te se ističe da je konkretnu upravnu stvar trebalo riješiti temeljem članka 64. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Unatoč tome u preambuli rješenja Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, KLASA: UP/l-612- 03/23-06/277, URBROJ: 251-14-02/002-23-11 od 2. studenoga 2023. godine se navodi da se u ponovljenom postupku, u predmetu izdavanja prethodnog odobrenja za uklanjanje stambene zgrade u [adresa]., kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] donosi rješenje kojim se odbija zahtjev tužitelja za izdavanje suglasnosti za uklanjanje postojeće stambene zgrade. Pri tome je potrebito naglasiti da iz obrazloženja istog proizlazi da je izreka tog rješenja kontradiktorna, budući da nije odgovarajućim dokazima na predmetnoj zgradi utvrđeno da se ne radi o dotrajalosti ili većim oštećenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine ili njezina dijela, te ista neposredno ne prijeti sigurnosti, zdravlju ljudi i drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom području. To stoga što u ponovljenom postupku nisu izvedivi nikakvi novi dokazi, već se činjenično stanje temelji na dokazima iz predmeta izdavanja prethodnog odobrenja za uklanjanje predmetne stambene zgrade, iako su tužitelji svojim podneskom od 2. listopada 2023. godine predložili održavanje očevida na licu mjesta uz prisustvo i sudjelovanje nezavisnog sudskog vještaka građevinarstva i statičara, a radi pregleda objekta i davanja stručnog mišljenja o stabilnosti objekta i njegovom stanju. Dakle, iz gore iznesenog proizlazi kontradiktornost navoda iz uvoda, izreke i obrazloženja rješenja od 2. studenog 2023. godine, a sve vezano uz primjenu članka 64. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, koji propisuje da iznimno od članka 62. ovoga Zakona, nepokretno kulturno dobro zaštićeno posebnim rješenjem, građevina unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njihov dio može se ukloniti kada se utvrdi da se radi o dotrajalosti ili većim oštećenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine ili njezina dijela, te one neposredno prijete sigurnost, zdravlju ljudima i drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom području, a ta se prijetnja ne može na drugi način otkloniti. U ponovljenom postupku uočene kontradiktornosti je potrebito otkloniti.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1., u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.
10. Sud je dosudio tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 10. siječnja 2025. godine – 1.000,00 eura, te PDV-a – 500,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2. Odvjetničke tarife.
U Zagrebu 17. siječnja 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke III. izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Željko Petrišić, [adresa] Zagreb, Klanjčića 8a
2. Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, 10000
Zagreb, Runjaninova 2, sa spisom
3. U spis
