REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-8667/2020-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ana-Mariji Žužul Horvat, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 3. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Borana Bušurelo, odvjetnika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan prvi tužbeni zahtjev tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da tužitelju VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.648,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na:

- iznos od 200,27 eura počevši od 16. studenog 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 218,93 eura počevši od 16. prosinca 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 219,33 eura počevši od 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 206,77 eura počevši od 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 212,85 eura počevši od 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 155,48 eura počevši od 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 170,28 eura počevši od 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 150,93 eura počevši od 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 197,37 eura počevši od 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 170,28 eura počevši od 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 44,61 eura počevši od 16. rujna 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 104,94 eura počevši od 16. listopada 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 195,42 eura počevši od 16. studenog 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 151,58 eura počevši od 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 186,55 eura počevši od 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 202,18 eura počevši od 16. veljače 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 222,39 eura počevši od 16. ožujka 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 159,26 eura počevši od 16. travnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 340,12 eura počevši od 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 204,76 eura počevši od 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 118,93 eura počevši od 16. srpnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 23,30 eura počevši od 16. rujna 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 242,45 eura počevši od 16. listopada 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 211,21 eura počevši od 16. prosinca 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 182,23 eura počevši od 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 83,19 eura počevši od 16. veljače 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 95,67 eura počevši od 16. ožujka 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 136,67 eura počevši od 16. travnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 195,25 eura počevši od 16. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 118,84 eura počevši od 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 117,15 eura počevši od 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 111,82 eura počevši od 16. kolovoza 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 119,34 eura počevši od 16. rujna 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 178,41 eura počevši od 16. listopada 2018. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da tužitelju VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.340,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na:

- iznos od 153,90 eura počevši od 16. studenog 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 168,22 eura počevši od 16. prosinca 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 168,52 eura počevši od 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 158,88 eura počevši od 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 163,55 eura počevši od 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 119,46 eura počevši od 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 130,84 eura počevši od 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 115,98 eura počevši od 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 151,67 eura počevši od 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 130,84 eura počevši od 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 34,28 eura počevši od 16. rujna 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 80,63 eura počevši od 16. listopada 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 150,17 eura počevši od 16. studenog 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 116,46 eura počevši od 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 143,34 eura počevši od 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 155,35 eura počevši od 16. veljače 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 170,88 eura počevši od 16. ožujka 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 122,37 eura počevši od 16. travnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 261,34 eura počevši od 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 157,33 eura počevši od 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 91,38 eura počevši od 16. srpnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 17,91 eura počevši od 16. rujna 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 186,31 eura počevši od 16. listopada 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 162,30 eura počevši od 16. prosinca 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 140,03 eura počevši od 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 63,92 eura počevši od 16. veljače 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 73,51 eura počevši od 16. ožujka 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 105,02 eura počevši od 16. travnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 150,03 eura počevši od 16. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 91,32 eura počevši od 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 90,02 eura počevši od 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 85,92 eura počevši od 16. kolovoza 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 91,7 eura počevši od 16. rujna 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 137,08 eura počevši od 16. listopada 2018. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.522,80 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30.1.2015., te je u razdoblju od 1.2.2013. do umirovljenja u listopadu 2018. obavljao poslove radnog mjesta "pročelnik zavoda". Prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, pa tako i tužitelja i tuženika, prvenstveno su uređena, - u razdoblju od dana 12. prosinca 2012. godine do dana 09. ožujka 2017. godine Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od dana 12. prosinca 2012. godine (Narodne novine, broj: 141/2012, nastavno: TKU 141/12), - u razdoblju od dana 09. ožujka 2017. godine do dana 01. prosinca 2017. godine Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od dana 09. ožujka 2017. godine (Narodne novine, broj: 24/2017; nastavno: TKU 24/17),

- u razdoblju od dana 01. prosinca 2017. godine Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od dana 07. prosinca 2017. godine (Narodne novine, broj: 128/2017; nastavno: TKU 128/17). Navedeno proizlazi iz odredaba članka 1. svih prethodno citiranih TKU-ova, prema kojima se istima utvrđuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama. Prema odredbi članka 1. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj: 27/01, 39/09), predmetnim zakonom uređuju se načela za određivanje plaća službenika i namještenika u javnim službama. Sukladno odredbi članka 2. istog zakona, javne službe jesu: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. S obzirom da je tuženik javna ustanova kojoj se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, tuženik je nesporno javna služba, dok je tužitelj nesporno službenik u javnoj službi. Odredbama članka 51. TKU 141/12 i članka 50. TKU 24/17 i TKU 128/17, propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, kao i da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje, iste odredbe propisuju da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Sukladno odredbama članka 54. stavka 1. TKU 141/12 i članka 53. stavka 1. TKU 24/17 i TKU 128/17, osnovna plaća radnika uvećava se za prekovremeni rad 50%. U stavku 2. istih članaka propisano je da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Tužitelj ima znanstveni stupanj doktora znanosti, slijedom čega mu je tuženik obračunavao uvećanje osnovne plaće za 15%, ali samo na redovni mjesečni fond sati. Iz prethodno citiranih odredaba TKU-a proizlazi kako zaposlenici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće na ime znanstvenog stupnja doktora znanosti, imaju pravo na to uvećanje i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Unatoč tome, tuženik tužitelju nije obračunavao i isplaćivao dužni iznos uvećanja plaće na ime znanstvenog stupnja doktora znanosti i za sate rada ostvarene kao prekovremeni rad, već je navedene dodatke obračunavao i isplaćivao samo za sate rada ostvarene kao redovan rad. Navedeno pravno shvaćanje tužitelja potvrđeno je i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela VSRH (8/19) održanoj dana 09. prosinca 2019. godine. Naime, VSRH je zauzeo shvaćanje da zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, pa tako i tužitelja i tuženika, osim TKU-om, uređena su u razdoblju od dana 01. srpnja 2014. godine do dana 01. ožujka 2008. godine Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, sklopljenim dana 02. prosinca 2013. godine između Vlade Republike Hrvatske i Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske i Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara (Narodne novine, broj: 143/2013; nastavno: KU 143/2013) te Dodatkom I. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 04. kolovoza 2015. godine (Narodne novine, broj: 96/2015), dok su od dana 26. ožujka 2018. godine pa do dana podnošenja ove tužbe uređena Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljenim dana 26. ožujka 2018. godine (Narodne novine, broj: 29/2018; nastavno: KU 29/2018), odnosno Dodatkom I. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 25. ožujka 2019. godine (Narodne novine, broj: 35/2019) i Dodatkom II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 30. rujna 2019. godine (Narodne novine, broj: 92/2019). Prema predmetnim kolektivnim ugovorima, tuženik ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i na dodatak na plaću za izvanrednu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Tijekom dužeg vremenskog razdoblja, različite zdravstvene ustanove različito su obračunavale predmetne dodatke, s tim da ih je većina obračunavala samo na redovni fond sati rada, kao i dodatak za znanstveni stupanj. Zbog navedenog pogrešnog tumačenja odredaba kolektivnog ugovora, VSRH zauzeo je prethodno navedeno pravno shvaćanje. Analogno tom pravnom shvaćanju, ni pravno ni zdravorazumski ne postoji osnova na temelju koje tužitelj ne bi imao pravo, kao nositelj znanstvenog stupnja doktora znanosti, da mu se plaća uvećava na ime znanstvenog stupnja i u prekovremenom radu, kao što mu se uvećava u redovnom radu. Naime, tužitelj je doktor znanosti i tijekom redovnog radnog vremena i prekovremenog rada te u svakom radnom satu obavlja isti posao. Budući da je tuženik tužitelju obračunavao dodatak za znanstveni stupanj samo na radne sate u redovnom radu svakog mjeseca, tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu dodatka za prekovremene sate rada. Tužitelj je dužne mjesečne iznose na ime dodatka na plaću za znanstveni stupanj doktora znanosti utvrdio na način kako slijedi. Tako, primjerice za mjesec svibanj 2018. godine: Osnovica= 5.421,54, propisani koeficijent= 2,6380, minuli rad= 0.2, dodatak za znanstveni stupanj= 0.15, redovni mjesečni fond sati= 184, ukupni fond sati rada= 264, prekovremeni rad= 80 (Prekovremeni rad obuhvaća sve sate koji nisu u redovnom mjesečnom fondu sati, a koje je tužitelj proveo u radu na svojemu radnom mjestu.) Umnožak osnovice i propisanog koeficijenta iznosi 14.302,02 (IZNOS 1). Umnožak osnovice i propisanog koeficijenta te minulog rada iznosi 2.860,40 (IZNOS 2). Zbroj iznosa 1 i iznosa 2 iznosi 17.162,42 (iznos 3) te predstavlja osnovicu za izračun plaće. Dijeljenjem iznosa 3 i redovnog mjesečnog fonda sati dobiva se iznos od 93,27 (IZNOS 4) te predstavlja cijenu jednog sata u redovnom mjesečnom fondu sati rada. Umnožak iznosa 4 i broja prekovremenih sati iznosi 7.461,6 (IZNOS 5). IZNOS 5 predstavlja osnovicu za prekovremeni rad. Umnožak iznosa 5 i dodatka za znanstveni stupanj za doktora znanosti iznosi 1.119,24, slijedom čega je dužni iznos na ime dodatka za znanstveni stupanj doktora znanosti za prekovremene sate u predmetnom mjesecu 1.119,24 kn. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom uređenim podneskom od 9.3.2023. postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tako da prvim zahtjevom traži da mu tuženik isplati iznos od 5.648,74 eura, a ako sud isti ne prihvati tada zahtijeva iznos od 4.340,45 eura i parnični trošak sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu. U sporom razdoblju za obračun plaće tužitelja primjenjuje se Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 92/19). Člankom 45 KU definirani su pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, kako slijedi: čl. 45 "Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća." Svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju se isključivo od osnovne plaće utvrđene st. 2 čl. 47 KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. Zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl. 19 st. 6 KU: "Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora." Tumačenja su objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a kao primjer citira Zaključak broj 106: Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Navodi da se tužitelj referira na odluku Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (8/19) Su-IV-56/19-18 od 9.12.2019. Odluka Vrhovnog suda odnose se na "… pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KU…" iz čega proizlazi da se ista ne odnosi na uvećanje plaće na ime znanstvenog stupnja. Uvećanje plaće na ime znanstvenog stupnja je uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17) čl. 53 st. 2: "Osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti." Što čini osnovnu plaću, koja je osnovica za obračun uvećanja i dodataka, isključivo je pravno pitanje. Prema čl. 47 KU, prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Sporno uvećanje plaće na ime znanstvenog stupnja se obračunava na osnovnu plaću, što znači da se ne obračunava na prekovremene sate. Slijedom navedenog, budući da se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom pravnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu, obračunske liste, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o., te je izvršen uvidu Zaključak 105. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22- dalje ZPP), sud je utvrdio da je prvi tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, dok je drugi tj. eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovan.

5. Na ročištu 3.12.2024. punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključenje glavne rasprave, dok tuženik, iako uredno pozvan, na isto nije pristupio, pa je sud odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za znanstveni stupanj doktor znanosti za utuženo razdoblje.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao doktor medicine, liječnik specijalist, bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pročelnik Zavoda na mandatno razdoblje, te je bio u kumulativnom radnom odnosu s Medicinskim fakultetom, pa je imao pravo na 80% plaće kod tuženika, kao što nije sporno da mu je naprijed navedeni dodatak isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. isti nije isplaćivan u odnosu na prekovremeni rad. 8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18), a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18, Dana 25. ožujka 2019. sklopljen je Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 35/19, dalje Dodatak I. KU), te je istim u čl. 2. I 5. Određeno da su ugovorne strane suglasne da se Ugovor u cijelosti nastavlja primjenjivati od 27. ožujka 2019. godine te se ovaj Dodatak I. primjenjuje do zaključenja Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a najduže do 31. srpnja 2019. godine. Dana 31.srpnja 2019. sklopljen je Izmjene Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 78/19, dalje Izmjene Dodatka I. KU), te je istim određeno da se Dodatak I. primjenjuje do zaključenja Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a najduže do 31. listopada 2019. godine. Dana 27.09.2019. sklopljen je Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 93/19, dalje Dodatak II. KU), te je istim određeno da se Dodatak I. i II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuju do 31. prosinca 2022. godine.

9. Prema čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18) osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema st. 3. istog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

10. Nadalje, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12, dalje TKU) u čl. 51. TKU određuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema čl. 51. st. 2. TKU osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Dakle, tužitelj u utuženom razdoblju ima pravo i na dodatak za znanstveni stupanj doktora znanosti, a koji dodatak od 15% je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća i financijskog vještačenja, no nije plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

11. Slijedom navedenog, tijekom postupka je utvrđeno da:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika kao pročelnik Zavoda, te je bio u kumulativnom radnom odnosu s Medicinskim fakultetom,

- da tužitelju pripada dodatak za znanstveni stupanj doktora znanosti temeljem čl. 54. st. 2. TKU,

- da tuženik za prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju tužitelju nije isplaćivao dodatak za znanstveni stupanj doktor znanosti,

- da je tužitelj prekovremene sate rada odradio na istom radnom mjestu na kojem mu je za redovan rad isplaćen dodatak na plaću za znanstveni stupanj.

12. Prema odredbi članka 47. KU/13 definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan člankom 47. KU/13. To znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Stoga nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe članka 83. stavak 3. ZR/09 odnosno članka 91. stavak 3. ZR/14 koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom članka 91. stavak 3. ZR/14.

13. Prema čl. 7. ZR poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Dakle, upravo je tuženik, kao poslodavac sukladno čl. 5. st. 1. ZR-a, odnosno čl. 7. st. 1. ZR/14 dužan tužitelju isplatiti primjerenu plaću za obavljeni rad a koja plaća je utvrđena prema pravima iz KU te preuzetim obvezama iz ugovora o radu i to zajedno sa svim uvećanjima na koja tužitelj, u smislu čl. 94. ZR i odredaba KU, ima pravo.

14. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja u svom nalazu i mišljenju navodi da na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja je da 1.) Neobračunati dodatak za znanstveni stupanj dr. znanosti utvrđen primjenom koeficijenta radnog mjesta 2,027 po kojem je obračunata plaća za prekovremeni rad, za razdoblje od listopada 2015. do rujna 2018. godine, iznosi:

- 40.878,92 kn – ako potraživanje tužitelja ne treba umanjiti na ime kumulativnog radnog odnosa, odnosno;

- 32.703,12 kn – ako potraživanje tužitelja treba umanjiti za 20% na ime kumulativnog radnog odnosa.

2.) Neobračunati dodatak za znanstveni stupanj dr. znanosti utvrđen primjenom koeficijenta radnog mjesta 2,638 po kojem su obračunati svi elementi plaće osim plaće za prekovremeni rad, za razdoblje od listopada 2015. do rujna 2018. godine, iznosi:

- 53.200,59 kn – ako potraživanje tužitelja ne treba umanjiti na ime kumulativnog radnog odnosa, odnosno;

- 42.560,45 kn – ako potraživanje tužitelja treba umanjiti za 20% na ime kumulativnog radnog odnosa. Mjesečni iznosi, vidljivi su iz izračuna u nalazu.

15. Sud je prihvatio matematičke izračune iz nalaza i mišljenja vještaka, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

16. Među strankama nije sporno da potraživanje tužitelja treba umanjiti za 20% na ime kumulativnog radnog odnosa, ali je sporno primjenom kojeg koeficijenta treba utvrditi utuženi dodatak za znanstveni stupanj. Tužitelj smatra da treba primijeniti koeficijent radnog mjesta 2,638 po kojem su obračunati svi elementi plaće osim plaće za prekovremeni rad, dok tuženik smatra da treba primijeniti koeficijent 2,027 po kojem je obračunata plaća za prekovremeni rad. Sukladno tome, tužitelj je postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tako da zahtijeva isplatu razlike plaće po koeficijentu 2,638, a podredno ako sud isti ne usvoji, tada zahtijeva prema koeficijentu 2,027.

17. Dakle, među strankama je sporno koji je od dva izračuna vještaka ispravan odnosno sporno je:

- da li neobračunati dodatak za znanstveni stupanj dr. znanosti treba utvrđen primjenom koeficijenta radnog mjesta 2,027 po kojem je obračunata plaća za prekovremeni rad (kako to tvrdi tuženik), te tada isto iznosi ukupno 32.703,12 kn odnosno 4.340,45 eura (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450) ili

- da li neobračunati dodatak za znanstveni stupanj dr. znanosti treba utvrditi primjenom koeficijenta radnog mjesta 2,638 po kojem su obračunati svi elementi plaće osim plaće za prekovremeni rad (kako to tvrdi tužitelj), te tada isto iznosi ukupno 42.560,45 kn odnosno 5.648,74 eura (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

18. Tuženik navodi da je (prvi) tužbeni zahtjev postavljen prema koeficijentu 2,638, što je protivno čl. 53 st. 5 KU i Zaključka 105 Zajedničkog povjerenstva koji propisuje da se prekovremeni rad ostvaren radom u dežurstvima primjenjuje koeficijent specijalista, a koji koeficijent prema Uredbi o koeficijentu složenosti poslova iznosi 2,027 i koji treba primijeniti (kao u drugom tj. eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu).

19. Prema čl. 53. st. 5. KU za radnike kojima je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak ili taj dodatak ostvaruju temeljem odredbi ovoga Ugovora, plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava se u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura.

20. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da su tužitelju svi elementi plaće obračunati primjenom koeficijenta radnog mjesta 2,638, dok mu je plaća za prekovremeni rad obračunata primjenom koeficijenta radnog mjesta 2,0274, pa da je tuženik dodatak za znanstveni stupanj obračunavao za sate prekovremenog rada, taj dodatak bi bio obračunat primjenom koeficijenta 2,0274.

21. Po mišljenju ovoga suda, ispravna je varijanta izračuna vještaka prema kojem je neobračunati dodatak za znanstveni stupanj dr. znanosti utvrđen primjenom koeficijenta radnog mjesta 2,027 po kojem je obračunata plaća za prekovremeni rad, a nije ispravna varijanta izračuna vještaka prema kojem je neobračunati dodatak za znanstveni stupanj dr. znanosti utvrđen primjenom koeficijenta radnog mjesta 2,638 (koji koeficijent tužitelj ima zbog svog mandatnog položaja pročelnika Zavoda). To iz razloga, što je u čl. 58. st. 2. KU/13 navedeno da se položajni dodatak ne primjenjuje na radnike kojima je koeficijentom složenosti poslova utvrđen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta, a upravo se o tome radi kod tužitelja. Osim toga, u čl. 53. st. 5. KU/13 navodi se da za radnike kojima je u koeficijentima složenosti poslova sadržan položajni dodatak i taj dodatak ostvaruju temeljem odredbi tog ugovora plaća za vrijeme dežurstva izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava se u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura, a to je u konkretnom slučaju osnovna plaća radnog mjesta liječnika specijaliste. Dakle, prekovremeni rad tužitelja proizašao je sa osnova dežurstva na poslovima liječnika specijalista, a ne s osnova radnog mjesta pročelnika Zavoda. Tome valja dodati da se iz isplatnih lista vidi da je tužitelj imao dežurstva, te je tužitelj upravo temeljem rada u dežurstvu ostvario prekovremene sate, dok u spisu ne postoji druga dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je tužitelj ostvario prekovremene sate i u nekom drugom obliku rada.

22. Stoga i ovaj sud smatra da je pravilan izračun tužiteljeve tražbine prema varijanti izračuna vještaka po kojoj je kao koeficijent složenosti tužiteljevih poslova za prekovremeni rad uzet koeficijent radnog mjesta liječnika specijalista od 2,027 pa je stoga valjalo odbiti prvi postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan, dok je usvojen drugi tj. eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 32.703,12 kn odnosno 4.340,45 eura (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

23. Ovakvo pravno stajalište je zauzeto i u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2075/19-2 od 21. siječnja 2020.

24. Najstarije potraživanje tužitelja odnosi se na listopad 2015. koje je dospjelo 16. studenog 2016. U konkretnom slučaju je propisan petogodišnji rok zastare iz čl. 139. ZR/14. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 13. studenog 2020., dakle unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

25. Tužitelju su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.), a kako je istima određeno da plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužitelj uspio po osnovi 100% i po visini 76%, dakle, uspio je ukupno sa 88% (100+76=176:2=88), a tuženik sa 12%, te je zatim od postotka tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 76%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužitelju odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 76%.Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100, bodova, ročište 27.1.2021., 29.3.2022. i 3.12.2024. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 12.1.2021. i 26.3.2021. po Tbr. 8/1 - po 100 bodova za svaki, podnesak od 9.3.2023. po Tbr. 8/4 - 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.100,00 eura, a uvećano za trošak PDV- a iznosi 1.375,00 eura, Kako je tužitelj uspio u sporu sa 76%, to trošak tužitelja iznosi 1.045,00 eura. Tome valja dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 238,90 eura, koji je tužitelju priznat u cijelosti budući je bio neophodan za vođenje spora, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.522,80 eura. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 9.6.2022. budući isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1 ZPP-a. Isto tako tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu i uručenje presude jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne.

27. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 17. siječnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku