REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2931/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa odvjetničkom društvu d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Frane Bazina, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika ĆM, odvjetničkog vježbenika, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba toč. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu broj 02437, sklopljen dana 16. lipnja 2008. između parničnih stranaka, a koja odredba glasi: „sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja.“ te ista odredba ne proizvodi pravne učinke.

II Utvrđuje se ništetnom odredba toč. 6.2. Uvjeta ugovora o kreditu broj 02437, sklopljen dana 16. lipnja 2008. između parničnih stranaka, a koja odredba glasi: „…visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta.“ te ista odredba ne proizvodi pravne učinke.

III Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. da isplati tužitelju RM novčani iznos od 1.413,60 EUR (slovima: tisućučetristotrinaest eura i šezdeset eurocenta) i to s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- na iznos od 0,61 EUR od 17.7.2008. godine do isplate

- na iznos od 2,80 EUR od 7.2.2009. godine do isplate

- na iznos od 11,06 EUR od 6.2.2009. godine do isplate

- na iznos od 8,66 EUR od 6.2.2009. godine do isplate

- na iznos od 17,88 EUR od 14.2.2009. godine do isplate

- na iznos od 20,27 EUR od 18.4.2009. godine do isplate

- na iznos od 21,35 EUR od 18.4.2009. godine do isplate

- na iznos od 18,63 EUR od 2.7.2009. godine do isplate

- na iznos od 17,23 EUR od 9.7.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,79 EUR od 9.7.2009. godine do isplate

- na iznos od 12,87 EUR od 1.9.2009. godine do isplate

- na iznos od 12,88 EUR od 24.9.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,94 EUR od 1.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 13,71 EUR od 9.2.2010. godine do isplate

- na iznos od 13,65 EUR od 6.3.2010. godine do isplate

- na iznos od 14,23 EUR od 4.5.2010. godine do isplate

- na iznos od 17,01 EUR od 4.5.2010. godine do isplate

- na iznos od 1.181,03 EUR od 4.5.2010. godine do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. da isplati tužitelju RM novčani iznos od 79,35 EUR (slovima: sedamdesetdevet eura i tridesetpet eurocenta) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.“

V Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. nadoknaditi tužitelju RM trošak postupka u iznosu od 1.492,00 EUR (slovima: tisućučetristodevedesetdva eura) sa zateznim kamatama od 17. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 16. lipnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 02437 kojim mu je stavljeno na raspolaganje iznos od 18.386,66 CHF u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja. Navodi kako je odredbom čl. 5. i čl. 6. Ugovora navedeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. odnosno ugovorena je primjena valutne klauzule vezano uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog iznosa ugovorenog u anuitetima tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru. Ističe kako mu nisu prilikom sklapanja Ugovora pružene adekvatne i cjelovite informacije o uvjetima bitnim za zaključenje Ugovora te kako nije bio u cijelosti informiran o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti glede ugovaranja valutne klauzule. Uzimajući u obzir odredbe članaka 81. stavka 1. i članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, 46/2007, 79/2007) te povrh svega odredbu članka 3. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj na način da je u ugovoru o kreditu ponudio nisku kamatnu stopu i inkorporirao valutnu klauzulu CHF, a istodobno prešutivši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika i rizik povećanja kamatne stope. Tužitelj smatra kako je odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu CHF ništetna, te da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) o stjecanju bez osnove. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja te smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2010., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Ugovor je sklopio u dobroj vjeri te je u potpunosti informirao drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Upućuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ističe kako su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio isplatu 1.492,95 EUR/ 11.248,63 kn s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima sve s pripadajućim kamatama na pojedinačne mjesečne specificirane iznose.

3.1. Nakon izvedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 20. rujna 2024. tražio isplatu 1.413,60 EUR s pripadajućim kamatama. Ovakvom dispozicijom tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. S obzirom da se tuženik podneskom od 27. rujna 2024. usprotivio povlačenju tužbe, tužbeni zahtjev iz tužbe mjerodavan je za donošenje odluke u sporu.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Izračun tečajne razlike za otplaćeni Leasing (list 6 do 7 spisa), Plan otplate uz ugovor o kreditu br. 02437 (list 8 do 16 spisa i list 82-85 spisa), Ugovor o kredit broj 02437 (list 19 do 22 spisa), Ugovor o kreditu br. (list 35 do 38 spisa), Ugovor o potrošačkom kreditu br. (list 39 do 44 spisa), Plan otplate uz ugovor o potrošačkom kreditu br. (list 45 do 46 spisa), izvod iz novinskih članaka (list 47 do 63 spisa), pročitana je izjava svjedoka TM (list 73 do 75 spisa), saslušan je tužitelj (list 145 do 146 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. (list 97 do 101 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6.1. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 16. lipnja 2008. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

7. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj Ugovora o kreditu broj 02437 od 16. lipnja 2008. (dalje: Ugovor o kreditu), na temelju kojega je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu 18.386,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja te da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen.

8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru te s tim u vezi je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene te ugovorne odredbe te je li potraživanje u zastari.

9. Čitanjem čl. II. Ugovora o kreditu utvrđeno je da je ugovoren iznos kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 18.386,66 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Iz odredbe čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.

10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja.

10.1 Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako je 2008. odlučio kupiti auto zbog čega se obratio auto kući Šimun u Vinkovcima u kojem je auto i izabrao. U autokući su mu rekli kako rade sa tuženikom te su mu ponudili potpisivanje predmetnog ugovora o kreditu samo u valuti CHF. Nije mogao pregovarati u vezi pojedinih odredbi, već se radilo o unaprijed pripremljenom i tipiziranom ugovoru. Prilikom pregovora nisu ga upozorili na rizike i posljedice sklapanja takvog ugovora o kreditu. Prilikom pregovora u vezi sklapanja ugovora o kreditu nije bilo mogućnosti ostvarenja kredita u nekoj drugoj valuti osim CHF. Vozilo je koristio isključivo za vlastite potrebe te nije sa njim obavljao nikakvu djelatnost. Iskaz je ocijenjen kao vjerodostojan i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu osobito u dijelu u kojem je iskazivao da je vozilo koristila u privatne svrhe.

11. Nadalje, na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je pročitao izjavu svjedoka TM.

11.1 Iz iskaza svjedoka u bitnome proizlazi kako je od 2003. zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''area manager'' te da su njegovi radni zadaci uključivali edukaciju i savjetovanje prodajnih predstavnika po auto kućama kao i informiranje klijenata. U cijelosti je upoznat s politikom poslovanja tuženika prilikom sklapanja ugovora o financiranju vozila. Tuženik je do 30. rujna 2018. u ponudi imao ugovore o kreditu za financiranje kupnje vozila koji su se prvenstveno nudili s valutnom klauzulom u valuti EUR kao primarna valuta poslovanja i preferencija. Na tržištu su se pojavili financijski proizvodi s valutnom klauzulom u valuti CHF, stoga je kao odgovor na zahtjeve tržišta uvedeno financiranje vozila s valutnom klauzulom CHF. Klijentima su se uvijek nudili ugovori s valutnom klauzulom u valuti CHF i u valuti EUR te je izbor bio na klijentu u kojoj će valuti sklopiti ugovor. Bilo je slučajeva u kojima su stranke u trenutku pregovaranja zahtijevale izmjene ili dopune ugovora. U ugovorima je dolazilo do promjene kamatne stope uslijed promjena poreznog zakonodavstva te izmjenama tromjesečnog LIBOR-a na koje tuženik nije imao utjecaja.

11.2. Budući da je svjedok zaposlenik tuženika od 2003. do danas, njegov iskaz ocijenjen je kao subjektivan. Svjedok ne navodi da je izravno pregovarao s tužiteljem u vezi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Također, iskaz svjedoka je kontradiktoran zato što navodi da je na klijentima bio izbor kredita u valuti CHF ili EUR, dok tužitelj izričito navodi da mu je ponuđen ugovor samo u CHF. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

12. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

13. Dakle, iako je tužitelj načelno bio upoznat s valutnom klauzulom te mu je načelno bilo jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnošću valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku odnosno morala biti poznata.

14. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

15. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.

16. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze koje iz tih odredbi.

17. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje bi mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.

18. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao istinit, proizlazi da je dijelom novca kojega je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja te sadržaj spisa, odnosno izvedene dokaze, iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., VSRH Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

19. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.

20. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

22. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.

23. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni početni tečaj za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat taj tečaj za valutu CHF na dan isplate pa se ovako utvrđen tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenim.

24. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je korisnik kredita primjenom valutne klauzule vezane uz švicarski franak pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu, a pojedine anuitete u manjem iznosu u odnosu na ugovor o kreditu bez valutne klauzule, tj. ugovor o kreditu u kunskom iznosu pri čemu je iznos kredita onaj iznos u kunama koji tuženik stvarno isplatio korisniku kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne valutne klauzule 1.410,20 EUR dok je negativna razlika iznosila 3,40 EUR. 25. Podneskom od 20. rujna 2024. tuženik je prigovorio na navedeni nalaz i mišljenje. Smatra da u nalazu i mišljenju nije odgovoreno na zadatak suda te da nije izrađen u skladu s dokumentacijom u spisu. Ističe da je dio ugovora o kreditu ispunila treća osoba odnosno Croatia osiguranje d.d. u iznosu 77.616,68 kn. Stalni sudski vještak Darko Prpić u očitovanju od 8. listopada 2024. navodi da je u nalazu potpuno odgovorio na zadatak suda. Ističe da je za izradu nalaza zatražio dodatnu dokumentaciju od tuženika, a na što mu je dostavljena knjigovodstvena kartica koja već prileži spisu iz koje nije razvidno tko je uplatitelj. Podneskom od 28. listopada 2024. tuženik je ponovno prigovorio na predmetni nalaz i mišljenje vještaka. Ističe kako nalaz i mišljenje i dalje nisu izrađeni u skladu s dokumentacijom u spisu te da bi uplate koje nije izvršio tužitelj trebale biti izuzete iz izračuna. Slijedom toga, u očitovanju od 8. studenog 2024. stalni sudski vještak Darko Prpić navodi da je izradio dopunu nalaza te je otklonio prigovor tuženika na način da je podijelio uplate tužitelja i Croatia Osiguranja d.d.

26. Nadalje, prema odredbi čl. 161. st. 1. i 2. ZOO-a obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, pa je neosnovan prigovor tuženika u odnosu na uplate na kojima nije naveden uplatitelj, a osim toga tuženik je uredno primao i evidentirao i ovakve uplate (odluka USRH U-III-5101/2021 od 7. lipnja 2023.). Slijedom navedenog, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Vještak je otklonio sve prigovore tuženika te je izradio dodatne izračune, u skladu s prigovorima tuženika, kojima je podijelio uplate tužitelja i Croatia Osiguranja d.d.

27. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju Ugovaranjem prodajnog tečaja Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

29. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).

30. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjevi koji su postavljeni uz činidbu ne uzimaju se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.

31. Prema postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao (v. supra t. 3. do. 3.1.) tužitelj je u postupku tražio 1.492,95 EUR s kamatama, a dosuđeno mu je 1.413,60 EUR s kamatama, slijedom čega je uspio u visini s 94,69 % svog zahtjeva Drugim riječima tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

31.1. Stoga. odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/23 dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (1.492,95 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

31.2. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, sastav podnesaka od 25. listopada 2023. i od 20. rujna 2023., svaki po 200 EUR (tbr. 8/1 OT) zastupanja na ročištima održanim 31. listopada 2024., 12. ožujka 2024., 29. studenog 2024. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1200,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR (koliko je i platio) odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja ukupno iznosi 1.226,55 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/2023) tužitelj kao potrošač je oslobođen plaćanja pristojbi.

31.3. Tužitelju je dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR koji je nužan jer bez istog tužitelj ne bi mogao dokazati visinu zahtjeva (na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule – tako i VSRH Rev 229/22 od 1. veljače 2024.). Prema tome, tužitelju ukupno pripada 1.492,00 EUR.

32. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 17. siječnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO).

33. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 17. siječnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun

- tuženiku po pun