Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-16/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari I. tužitelja KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i II. tuženika NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Borisu Kunčeku, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, Osijek, trg Ante Starčevića 7, radi utvrđenja prava vlasništva, izvan ročišta, 17. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba od 8. siječnja 2025. povučena.

II. Nalaže se I. tužitelju KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelju NČ, da tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade trošak postupka u iznosu od 400,00 EUR-a (četristoeura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je prednik tužitelja NČ IČ bila vlasnica nekretnine dulje od četrdeset godina, a koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] u naravi gradilište i dvor, Donjodravska obala površine 212 m2 i kčbr. [katastarska čestica] u naravi voćnjak Donjodravska obala površine 569 m2, a koji su uknjižene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelji su temeljem čl. 186.a Zakona o parničnom postupku predložili sklapanje nagodbe s tuženikom, a radi priznanja vlasništva nekretnine na kčbr. [katastarska čestica]. Tuženik je negativno odgovorio na zahtjev za mirno rješenje spora. Kako je prednik tužitelja IČ bila vlasnica nekretnina dulje od četrdeset godina, a koje se nalaze na kbr. 8403 u naravi gradilište i dvor. Donjodravska obala površine 212 m2 i kčbr. [katastarska čestica] u naravi voćnjak Donjodravska obala površine 569 m2, a koje su uknjižene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Prednici tužitelja kupili su nekretnine prije više od četrdeset godina, te su stekli posjed i na susjednoj nekretnini koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište Donjodravska obala površne zemljišta 201 m2, a upisane u broju zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kako se u vrijeme pokretanja postupka radilo o nekretninama koje su u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, to je za dosjelost potreban posjed nekretnina 20 godina, a budući da prednici tužitelja duže od četrdeset godina su u posjedu predmetne nekretnine, to što je ispunjen uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugi stvarnim pravima. Tijekom vremena nitko nije osporavao tužiteljima pravo vlasništva, niti je tuženik poduzimao kakve radnje koje bi dovele u pitanje posjed tužitelja. Uzimajući u obzir protek vremena, zakonske uvjete za stjecanje vlasništva putem dosjelosti i činjenicu da su tužitelji u dobroj vjeri cijelo vrijeme, tužitelji imaju pravo na priznavanje prava vlasništva. S obzirom da je zbog napuštenost navedene nekretnine postojala ugroza za ljudske živote i imovinu predmetna nekretnina je fizički ograđena od strane prednika tužitelja, a kako bi se spriječile krađe i eventualna materijalna šteta na vlasništvu tužitelja, s obzirom da se radi o susjednoj čestici. Prednik tužitelja i sami tužitelji nastavili su održavati te koristiti predmetnu nekretninu u kontinuitetu sve do današnjeg dana. Budući da se ovdje radi o stjecanju vlasništva na temelju zakona – dosjelošću, to je tuženik u obvezi priznati tužiteljima pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i omogućiti valjanu uknjižbu Zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini i izdati tabularnu ispravu sukladno pravilima zemljišnoknjižnog sprava. Slijedom izloženog tužitelji predlažu da ovaj sud donese slijedeću presudu kojom će utvrditi da su tužitelji stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da tužitelji tvrde da bi stekli vlasništvo nekretnine tuženika, kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tužitelji smatraju da bi bili samostalni i pošteni posjednici nekretnine, pa da bi vlasništvo stekli dosjelošću. Tako tužitelji tvrde da bi posjed nekretnine stekli nakon što su kupoprodajnim ugovorom stekli vlasništvo susjedne kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nakon čega su stekli posjed i predmetne nekretnine. Tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženica prvenstveno osporava tvrdnje tužitelja da bi imali pošten posjed predmetne kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužitelji znaju kako nemaju pravni temelj koji bi ih ovlastio na posjed predmetne nekretnine, a što je razvidno iz same tužbe. Tako u tužbi stoji da bi tužitelji kupili susjednu nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica], nakon čega su „stekli posjed i na susjednoj nekretnini koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica]“. Krajnje je nejasno kako su to tužitelji „stekli posjed“ na predmetnoj nekretnini kada sami priznaju da su kupili jedino kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno da nisu kupili predmetnu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Iz navedenog je razvidno kako su tužitelji svjesni činjenice da nemaju pravni temelj koji bi ih ovlastio na posjed predmetne nekretnine, zbog čega ne mogu biti pošteni posjednici iste. Budući da nemaju pošteni posjed nekretnine tužitelji ne ispunjavaju osnovni uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Iz istog razloga nije potrebno saslušavati predložene svjedoke. Naime, čak i kada bi svjedoci potvrditi da su tužitelji u posjedu nekretnine, ovo je nebitno za ishod spora budući da već iz same tužbe proizlazi kako su tuženici nepošteni posjednici te stoga ne mogu steći vlasništvo dosjelošću. Tome se dodaje kako postoje i razlozi koje dovode u sumnju vjerodostojnost cjelokupne tužbe. Naime, sama tužba napisana je paušalno, šturo i krajnje nejasno. Tužbi nisu priloženi nikakvi materijalni dokazi osim zk. izvatka, a jedini predloženi dokazi su svjedoci. Povrh toga iz tužbe su izostavljene ključne činjenice – kada je sklopljen navodni ugovor između tužitelja i njihovog prednika IČ, te kada su tužitelji uopće stupili u posjed predmetne nekretnine i na temelju koje pravne osnove. Imajući u vidu navedeno, tuženik ističe kako se u ovom predmetu odlučne činjenice ne mogu utvrđivati isključivo na temelju personalnih dokaza, budući da predloženi svjedoci mogu imati interes iskazivati u korist tužitelja, pa je njihove iskaze nužno potkrijepiti materijalnim dokazima da bi se smatrali vjerodostojnima. Isto tako, tuženik opreza radi osporava i navode da bi tužitelji uopće bili posjednici predmetne nekretnine, pogotovo da bi bili posjednici „duže od četrdeset godina“, kako to stoji pod IV/ tužbe. Podredno navedenom, ističe se kako nije proteklo dovoljno vremena za stjecanje vlasništva dosjelošću. Naime, čak i kada bi prihvatili tvrdnje tužitelja da je njegov posjed samostalan i pošten, tada rok za stjecanje vlasništva dosjelošću iznosi 40 godina jer se radi o nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske, sukladno čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelji ne navode kada su točno stekli posjed predmetne nekretnine, ali tvrde da je su posjedi stekli prije četrdeset godina, iz čega je razvidno da rok za stjecanje vlasništva dosjelošću nije mogao proteći prije podnošenja tužbe jer se radi o stvari koja je bila u društvenom vlasništvu. Naime, odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Slijedom navedenoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Podneskom od 13. siječnja 2025. tužitelji su povukli tužbu iz razloga što je tuženica 20. prosinca 2024. objavila javni poziv za podnošenje ponuda za kupnju nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, a među njima je i predmetna nekretnina.

4. Tuženici je obavijest o povlačenju tužbe dostavljena 14. siječnja 2025. u kojoj je obavijesti upozorena kako će se smatrati da je pristala na povlačenje tužbe, ako se u roku 15 dana od dostave obavijesti ne izjasni o povlačenju. Podneskom od 14. siječnja 2025. tuženica je navela da se ne protivi povlačenju tužbe, te je potraživala naknadu troška parničnog postupka i to troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a i trošak sastava podneska od 14. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a, što sveukupno iznosu 400,00 EUR-a.

5. Budući da je tuženica pristala na povlačenje tužbe, sud je sukladno čl. 193. st. 1. u Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP, u nastavku: ZPP) odlučio kao pod toč. I. izreke.

5.1. Tužitelji su povukli tužbu, pa su tužitelji dužni tuženici sukladno čl. 158. st. 1. ZPP- a naknaditi troškove postupka. Tuženici pripada naknada troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku Tarifa), te naknada troška sastava podneska od 14. siječnja 2025. kojim se očitovala da pristaje na povlačenje tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 400,00 EUR-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. II. izreke.

Osijek, 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. ODO Osijek na br. P-DO-3/2025