REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Bjelovar, Trg Eugena Kvaternika 8
Poslovni broj: Pp – 1146/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalista NO, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika AO, radi prekršaja iz članka 92. stavak 1. točka 2. i 13. Zakona o šumama, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Služba šumarske i lovne inspekcije, Ispostava Križevci, Klasa: 321-01/24-01/135, Urbroj: 443-02-04-06-24-11 od 5. travnja 2024., nakon održane i zaključene, usmene, javne i glavne rasprave dana 15. siječnja 2025., u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti ovlaštenog tužitelja te proglašene dana 17. siječnja 2025. u odsutnosti svih stranaka, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENIK MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i A, r. M, rođen **.**.1969. u mjestu [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, nezaposlen-uzdržava se od poljoprivrede, oženjen, dvoje djece, pismen, prekršajno osuđivan,
k r i v j e
I. što je tijekom kolovoza do studenog 2023. kao fizička osoba koja nije šumoposjednik posjekao stabla lipe i bagrema na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vlasništvo OO, od kojih je izradio 50 prm ogrjeva lipe i bagrema, od kojeg je oko 20 prm vlastitim traktorom prevezao u [adresa] za potrebe kućanstva svoje majke, a oko 30 prm nepoznatim kupcima bez teretnog lista i obilježbe,
dakle kao fizička osoba koja nije šumoposjednik drvene i nedrvne šumske proizvode i drvo posječeno izvan šume i šumskog zemljišta transportirao neobilježeno i bez izdanog propisanog teretnog lista,
II.što je u istom periodu kao pod točkom I., u istoj šumi kao pod točkom I., kao fizička osoba koja nije šumoposjednik obavljao radove pridobivanja drva bez registracije i licencije Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije,
dakle kao fizička osoba koja nije šumoposjednik obavljao radove pridobivanja drva bez registracije i licencije Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije,
pa je time počinio prekršaje iz članka 92. stavak 1. točka 2. i 13. Zakona o šumama, za koje mu se prekršaje, na temelju istog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. i čl. 39. Prekršajnog zakona utvrđuju novčane kazne za svako djelo prekršaja i to:
za prekršaj pod točkom I. u iznosu od 300,00 eura (tristo eura),
za prekršaj pod točkom II. u iznosu od 300,00 eura (tristo eura),
te mu se za sva djela prekršaja
i z r i č e
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 600,00 EURA (ŠESTO EURA).
Izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 90 dana od dana primitka pravomoćne presude, jer će se u protivnom temeljem čl.34.st.2. PZ-a naplatiti prisilnim putem.
Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne i to iznos od 400,00 eura (četiristo eura), u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.
III. Na temelju čl.138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka s naslova paušala u iznosu od 15,00 eura (petnaest eura), u roku od 90 dana, od primitka pravomoćne presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.Državni inspektorat, Služba šumarske i lovne inspekcije, podnio je kod ovog suda optužni prijedlog broj Klasa: 321-01/24-01/135, Urbroj: 443-02-04-06-24-11 od 5. travnja 2024., protiv okrivljenika radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2.Okrivljenik se na navode iz optužbe očitovao na način da se smatra krivim za prekršaj pod točkom I., a za prekršaj pod točkom II. se ne smatra krivim.
3.Okrivljenik u svojoj obrani navodi kako se u odnosu na prekršaj pod točkom II. ne smatra krivim budući mu je DO prodao navedena drva o čemu posjeduje kao dokaz pisanu izjavu istog. On je nakon toga drva porušio i iskoristio za vlastiti ogrjev. Točno je da prilikom prijevoza kod sebe nije imao popratnicu. Navedena drva nisu bila doznačena. Posjekao je drva koja su loša i inače se smatraju korovom. Uzdržava dvoje djece školske dobi.
4.Temeljem priznanja prekršaja opisanog pod točkom I. koje je stavljeno u usporedbu sa pročitanim zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 22. ožujka 2024. i 4. ožujka 2024., kao i priloženom fotodokumentacijom, sud je našao utvrđenim da je priznanje okrivljenika u tom dijelu sukladno provedenim dokazima i da u isto nije imao razloga sumnjati.
5.U odnosu na prekršaj pod točkom II., spornim se pokazalo da li je okrivljenik kao fizička osoba koja nije šumoposjednik u šumi u vlasništvu OO obavljao šumarske radove bez registracije i licence nadležnog tijela.
6.Izvršenim uvidom u kupoprodajni ugovor koji je sklopljen dana 27.3.2023. između okrivljenika i OO, sud je utvrdio kako je DO okrivljeniku prodao isključivo drva za sječu jer se u ugovoru jasno navodi da se prodaje samo drvna masa bez zemljišta te sklapanjem navedenog ugovora okrivljenik nije postao šumoposjednik temeljem kojeg bi uz primjenu članka 50. stavka 4. Zakona o šumama kao šumoposjednik imao pravo samostalno obavljati šumarske radove.
7.Iz zapisnika o inspekcijskom nadzora kojom prilikom je ispitan DO, nesporno je utvrđeno da je kao vlasnik šume prodao okrivljeniku samo drva, a ne zemlju, dok je okrivljenik prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora iskazao kako je kupio šumu od vlasnika. Kupoprodajni ugovor je valjani pravni posao koji je sklopljen između kupca i prodavatelja kojom prilikom se vlasništvo stječe isplatom kupoprodajne cijene te predajom stvari u posjed. U ovom slučaju se radilo o predaji drvne mase iz čega jasno proizlazi da okrivljenik u trenutku pridobivanja drva nije bio šumoposjednik te time nije mogao obavljati šumarske radove bez registracije i bez licence pa je i u tom dijelu ostvario biće djela prekršaja koji mu se stavlja na teret.
8.Prilikom odmjeravanja kazne sud je na strani okrivljenika cijenio obiteljske i imovinske prilike, činjenicu da je nezaposlen, povremeno se uzdržava od poljoprivrede, a do sada nije kažnjavan za ovakvu vrstu prekršaja pa se je sud obzirom na sve navedeno u prvom navratu odlučio primijeniti institut ublažavanja novčane kazne te okrivljeniku utvrdio za svaki od prekršaja blaže novčane kazne od zakonom propisnog minimuma jer sud smatra da će se ovako izrečenom ukupnom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja te da više neće činiti ovakva niti slična djela prekršaja.
9.Međutim, odredbom čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.
10.Okrivljenik je dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, budući sud smatra da plaćanjem troška postupka u minimalnom iznosu neće biti ugroženo uzdržavanje okrivljenika.
U Bjelovaru, 17. siječnja 2025.
Zapisničar
Nacrt odluke izradila:
Irena Kopčinović v.r.
viša sudska savjetnica – specijalista
NO v.r.
SUDAC-MENTOR:
Ratko Laban v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka bez naplate takse.
Dostaviti:
•okrivljeniku
•tužitelju
