REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Broj: P-41/2024-22

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama po sutkinji Anici Wolf kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Mišević, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o., OIB: 90275854576, sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bulić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, dana 30. rujna 2024. godine nakon održane glavne i javne rasprave dana 17. siječnja 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu br.: 17344 sklopljenog 02. veljače 2006.g. između tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika PORSCHE LAESINGA d.o.o. [adresa] iz [adresa], OIB 90275854576 kao kreditora sadržana u Ugovoru o kreditu br.: 17344 u odredbi III. i u čl. 5.1., a u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u „ kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja.

II Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu br.: 17344 sklopljenog 02. veljače 2006.g. između tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika PORSCHE LAESINGA d.o.o. [adresa] iz [adresa], OIB 90275854576 kao kreditora sadržana u odredbi čl. 6.2 i članka 9.1 kojom je ugovorena „ promjenjivost kamatne stope „ na način da je ugovoreno da je „ Kamatna stopa, kao i visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno t. 9.1. ovih ugovornih uvjeta…“, te nadalje: “ Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje, u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit…“

III Nalaže se tuženiku PORSCHE LAESINGU d.o.o. [adresa] iz [adresa], OIB 90275854576 da tužiteljici IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove s osnove promjene tečaja CHF u iznosu od 1.528,67 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

na iznos od 42,22 EUR od 28. veljače 2006.g.

na iznos od 5,42 EUR od 29. prosinca 2008.g.

na iznos od 9,14 EUR od 27. siječnja 2009.g.

na iznos od 10,12 EUR od 27. veljače 2009.g.

na iznos od 19,23 EUR od 29. travnja 2009.g.

na iznos od 6,80 EUR od 28. svibnja 2009.g.

na iznos od 4,24 EUR od 30. lipnja 2009.g.

na iznos od 4,49 EUR od 24. srpnja 2009.g.

na iznos od 3,32 EUR od 25. kolovoza 2009.g.

na iznos od 3,67 EUR od 24. rujna 2009.g.

na iznos od 2,37 EUR od 27. listopada 2009.g.

na iznos od 5,01 EUR od 30. studenog 2009.g.

na iznos od 7,61 EUR od 27. siječnja 2010.g.

na iznos od 8,73 EUR od 26. veljače 2010.g.

na iznos od 9,54 EUR od 23. ožujka 2010.g.

na iznos od 11,35 EUR od 30. travnja 2010.g.

na iznos od 14,60 EUR od 28. svibnja 2010.g.

na iznos od 16,56 EUR od 29. lipnja 2010.g.

na iznos od 20,21 EUR od 30. srpnja 2010.g.

na iznos od 21,94 EUR od 30. kolovoza 2010.g.

na iznos od 24,84 EUR od 28. rujna 2010.g.

na iznos od 23,91 EUR od 27. listopada 2010.g.

na iznos od 25,29 EUR od 26. studenog 2010.g.

na iznos od 32,46 EUR od 30. prosinca 2010.g.

na iznos od 32,38 EUR od 25. siječnja 2011.g.

na iznos od 31,82 EUR od 25. veljače 2011.g.

na iznos od 35,70 EUR od 28. ožujka 2011.g.

na iznos od 72,80 EUR od 30. svibnja 2011.g.

na iznos od 42,44 EUR od 01. srpnja 2011.g.

na iznos od 52,34 EUR od 08. kolovoza 2011.g.

na iznos od 928,12 EUR od 20. rujna 2011.g. po godišnjoj kamatnoj stopi od 15 % za razdoblje do 31. prosinca 2007.g., za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 01. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.217,02 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja 17. siječnja 2025. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate, sve u roku od 15 dana.

V U preostalom dijelu tužiteljica se odbija sa tužbenim zahtjevom preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužiteljica IĆ zastupana po punomoćnici UĆ, OD Mišević i Jarić j.t.d. je podnijela tužbu protiv tuženika Porsche leasing d.o.o. Zagreb radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. Iz tužbe proizlazi da je tužiteljica kao korisnik kredita dana 02. veljače 2006.g. sklopila s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu br.: 17344 ( u daljnjem tekstu Ugovor ), a na temelju Ponude Trgovca br.: 41/2006, tvrtke Idol d.o.o. Osijek od 31. siječnja 2006.g.

3. Predmetnim ugovorom je tuženik odobrio tužiteljici kredit i isplatio ga na račun tvrtke Idol d.o.o. Osijek kao Trgovca, za kupnju vozila u iznosu od 15.381,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF, dok se tužiteljica obvezala otplatiti kredit u jednakim mjesečnim obrocima od 227,19 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, odnosno ukupno vratiti tuženiku iznos od 19.083,96 CHF. Ugovoreni rok otplate je bio 84 mjeseca.

4. Tužiteljica je u cijelosti podmirila svoju obvezu iz sklopljenog Ugovora sa tuženikom i to dana 19. rujna 2011.g., prijevremeno.

5. Ugovorom je bila ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak, na način da je ugovoren kredit u iznosu od 15.381,14 CHF.

6. U konkretnom slučaju nije bilo opravdanih razloga, niti mjesta primjeni valutne klauzule vezane za CHF valutu. Naime, u sporno vrijeme HRK je sukladno monetarnoj politici bila valuta vezana za EUR, te je Hrvatska narodna banka ( dalje u tekstu: HNB) štitila HRK u odnosu na EUR. Tijekom trajanja ugovornog odnosa značajno se mijenjao tečaj CHF u odnosu na HRK, što je imalo za posljedicu povećanje obroka otplate, kao i ukupne obveze tužiteljice izražene u HRK. Mjesečni obrok kredita u odnosu na početno ugovoreni, koji je iznosio 1.072,75 kn, u jednom periodu je čak porastao do iznosa od 1.585,94 kn.

7. Tužiteljica, kao prosječni potrošač prilikom zaključenja ovog Ugovora nije mogla predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, jer u suprotnom ni u kojem slučaju ne bi pristala na zaključenje ovakvog Ugovora temeljem kojeg je plaćala obroke kredita uvećane za čak 47,94 %.

8. Tuženik kao financijska institucija koja se bavila plasmanom kredita putem sklapanja Ugovora o kreditu je imao i trebao imati saznanja što će se s valutom CHF događati u razdoblju koje slijedi, jer naime, radi se, o kako je rečeno, financijskoj instituciji, profesionalnom trgovačkom društvu koje na tržištu postupa i ima obvezu postupati s profesionalnom pažnjom, odnosno pažnjom stručnjaka.

9. Nesporno je činjenično potvrđeno u kolektivnom sporu koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio Savez udruga- Potrošač protiv 8 banaka, koje su se u spornom periodu također bavile plasmanom identičnih kreditnih proizvoda- kredita u kojima je bila ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica uz CHF, a kojim kreditima su povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući takve ugovore i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Tužiteljica se poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018.g. i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 04. srpnja 2013.g.

11. Naprijed naznačena utvrđenja iz kolektivnog spora o prijevarnom i nepoštenom, a posljedično i ništetnom postupanju banaka primjenjiva su i u ovom sporu u odnosu na tuženika, ovo zato što se radi o identičnim kreditnim proizvodima koje je i tuženik nudio u isto vrijeme kada su nuđeni kreditni proizvodi od strane tuženih banaka. Tuženik je postupao kao i banke iz kolektivnog spora. Tuženik je u odnosu na tužiteljicu postupao nepošteno kada tužiteljicu kao drugu ugovornu stranu i potrošača, kod ugovaranja spornog Ugovora o kreditu, a gdje je u pitanju bio standardizirani, tipski ugovor, nije u fazi pregovaranja i sklapanja Ugovora upoznao i obavijestio o sljedećim okolnostima kao što su: rizici vezani za valutnu klauzulu; da je valutna klauzula vezana za CHF koji je neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja HRK u odnosu na EUR, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na HRK nije pod kontrolom HNB-a).

12. Obveza za ovakvu vrstu obavijesti na strani tuženika postojala je prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača, čl. 1. ( dalje u tekstu ZZP-2003 ), kao i prema načelu postupanja u dobroj vjeri, odnosno načelu savjesnosti i poštenju propisanom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ( dalje u tekstu ZOO-2005 ). Ovdje je bitno za istaći da tuženik ne samo da tužiteljicu nije upoznao o svim gornjim rizicima, kada je već Ugovorom predložio i ugovorio primjenu valutne klauzule u CHF, nego čak s tužiteljicom nije nikada ni pregovarao.

13. Tuženik kao profesionalna institucija koja se bavi plasmanom kredita je znao za rizik koji sa sobom nosi ugovaranje ove valutne klauzule. Pored toga što je ovo sve znao, propustio je na adekvatan način o tome obavijestiti i upozoriti tužiteljicu, iako svjestan da tužiteljica ovo ne zna, niti može znati i da joj je iz tog razloga, u najmanju ruku, takva odredba bila nerazumljiva. Uslijed naznačenih propusta koji su nastali u obavješćivanju i upozoravanju tužiteljice, ista nije bila u mogućnosti donijeti valjanju i informiranu odluku o tome da li ili ne sklopiti takav ugovor, odnosno je li oportuno ili ne prihvatiti rizik ugovaranja valutne klauzule, jer da je tomu suprotno, na isti ugovor nikada ne bi pristala.

14. Naprijed opisanim postupanjem tuženika prema tužiteljici nastala je značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Opisano postupanje tuženika i propuštanje da obavijesti tužiteljicu o svim rizicima ovakvog pravnog posla je kao takvo protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom toga, predmetna ugovorna odredba kojom je ugovorena primjena valutne klauzule vezane za CHF je kao takva nezakonita i ništetna, sve prema čl. 322., čl. 323. i čl. 324. ZOO-2005 i čl. 81., čl. 82. i čl. 87. ZZP-2003.

Bitno je ovdje za napomenuti i to da je predmetni Ugovor sklopljen kao tipski (adhezijski) potrošački ugovor, na unaprijed formuliranom, standardnom obrascu o kojemu stranke nisu pregovarale i tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njegov sadržaj.

15. Kamatnu stopu je za tijeka otplate kredita tuženik više puta mijenjao u više navrata, odnosno istu je povećavao. Zbog izmjene kamatne stope mijenjala se i visina obroka otplate kredita, a što je utjecalo na visinu novčane obveze tužiteljice u odnosu na početno ugovoreni obrok te posljedično dovelo i do preplate u ovom ugovornom odnosu po navedenom osnovu.

16. Zakon o zaštiti potrošača ( u daljnjem tekstu: ZZP- 2003 ), koji se primjenjuje na ovaj konkretan slučaj, u čl. 81. Zakona propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, odredbom čl. 82. ZZP-2003 je utvrđeno koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima pa primjenjivo na ovaj konkretan slučaj to je ona odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga, kao i odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanje ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP- 2003.

17. Tužiteljica ima pravo na povrat svega što je tuženik neosnovano stekao od nje temeljem nepoštene poslovne prakse u vidu primjene valutne klauzule vezane za CHF i jednostrane izmjene ugovorene kamatne stope. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 1111. ZOO- 2005, budući da je tuženik temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, a što tužiteljici pripada sa zateznim kamatama od dana uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate.

18. Tužiteljica je svoje navode potkrijepila Ugovorom o kreditu broj: 17344 od 2. veljače 2006.g. koji je zaključen između tuženika kao davatelja kredita i nje kao korisnika kredita, te Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini također od 2. veljače 2006.g., te Izvješćima o promjeni kamatne stope, Planom otplate kredita kao i Izvješćima o otplati kredita.

19. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je prvenstveno isticao prigovor mjesne nenadležnosti o kojem je sud odlučio rješenjem P-674/2023 od 2. listopada 2023.g., a koje rješenje je Županijski sud u Splitu pod brojem Gž- 2615/2023 od 8. siječnja 2024.g. preinačio na način da je odbio prigovor mjesne nenadležnosti i odlučio da se postupak nastavi pred ovim sudom.

20. Tuženik je istakao prigovor aktivne legitimacije tužitelja. Tuženik je osporavao primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača na predmetni ugovorni odnos i isticao je da tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu.

21. Tuženik je isticao prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužiteljice. Iz navoda tuženika proizlazi da treba primijeniti petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, što znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Tuženik je tvrdio kako tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

22. Tuženik je osporavao tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdio je kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Tuženik je navodio kako tužiteljica nije bila stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač, a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka.

23. Tuženik je osporavao tvrdnje tužiteljice kako je odredba o promjeni kamatne stope nepoštena odnosno da ovisi isključivo o jednostranoj odluci tuženika. Tužiteljeve tvrdnje su u potpunosti promašene i paušalne te tuženik nikako nije svojevoljno određivao promjenu kamatne stope, već u skladu s točno određenim parametrima koji uopće niti nisu ovisili o njemu, niti je time tuženik stekao ikakvu korist.

24. Tijekom postupka tuženik je odustao od dokaznog prijedloga neposrednog saslušanja svjedokinje, te dostavio izjavu GĆ iz [adresa] koji je bio zaposlenik Porsche leasinga d.o.o. Sud nije uvažio izjavu navedenog zaposlenika iz razloga što isti nije neposredno sudjelovao prilikom zaključenja ugovora o kreditu sa tužiteljicom nego je svoj iskaz dao općenito pa sud smatra da se ne može primijeniti u ovom postupku kao vjerodostojan iskaz za konkretni ugovor o leasingu jer je navodio općenito poslovni odnos prema strankama ne navodeći konkretnu stranku, odnosno tužiteljicu.

25. Tijekom postupka sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Dajani Vuković stalnom sudskom vještaku koja je svoj nalaz i mišljenje dala stručno, objektivno i nepristrano pa ga je sud u cijelosti prihvatio. Vještakinja je izvršila izračun tečajne razlike u iznosu od 1.386,65 EUR a što predstavlja razliku između više i manje plaćenih iznosa kako je to tabelarno prikazala. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se visina kamatne stope mijenjala, a time i visine anuiteta. Tužiteljica je izvršila prijevremenu otplatu kredita u 9. mjesecu 2011. godine iako nije kredit uredno otplaćivan pa je propuštene uplate namirivala u nekim drugim mjesecima koji su nadolazili. Vještakinja je također prikazala i pozitivnu tečajnu razliku koja iznosi 1.528,67 EUR kako je to prikazano na str. 163 do 167 spisa tabelarnim prikazom. Kako je tužiteljica predložila i izračun razlike kamata vještakinja je to tabelarno prikazala na str. 168 do 173 iz koje je vidljivo da razlika kamata je iznosila 359,90 EUR.

26. Tuženik je osporavao nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, smatrao ga je neprihvatljivim navodeći kako vještakinja nije postupala u skladu s pravilima struke pa je predlagao da vještakinja izradi novi nalaz.

27. Tužiteljica je u cijelosti prihvatila nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka u svim domenama izračuna kako pozitivne tečajne razlike, preplaćene kamate kao i pozitivne i negativne tečajne razlike, a što je sve prikazano u posebnim tablicama u nalazu i mišljenju vještaka kao i konačnom zaključku vještaka.

28. Tužiteljica se pozivala na odredbu VSRH koji je u svojoj recentnoj odluci Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.g. naveo da svaka stranka ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne, a prije svega temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako i kod djelomično ništetnih ugovornih odredbi.

29. Tužiteljica je isticala kako tuženik nije istakao prigovor prijeboja, niti protutužbeni zahtjev, slijedom čega ne postoji nikakav pravni osnov da se istome priznaju bilo kakve razlike, odnosno da se predmetno uzima u obzir kod procjene visine nezakonite pretplate na čiji povrat, temeljem odredaba Zakona, tužiteljica ima pravo. Tužiteljica je također smatrala da bi se tuženikovo potraživanje na tzv. "minus razlika" mogao isticati prigovor zastare, pa je istakla prigovor zastare na eventualna takva potraživanja.

30. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva iz razloga što je tužiteljica u petitu tužbe tražila isplatu iznosa od 359,90 EUR s osnova odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je u tužbi tražila isplatu od 2.057,20 EUR i to samo s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tuženik je smatrao da ovakva izmjena predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva za koji je potreba pristanak tuženika, a on se takvoj preinaci protivio. Nadalje tuženik je isticao da je tužiteljica tražila iznos od 1. 528,67 EUR što predstavlja povlačenje tužbenog zahtjeva u odnosu na prvobitno postavljeni, a tuženik se djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva protivio u potpunosti.

31. Tužiteljica je ovakve navode tužitelja u cijelosti poricala kao neistinite i proizvoljne jer se u konkretnom slučaju ne radi o izmjeni tužbenog zahtjeva već uređenju tužbenog zahtjeva i preciziranju istoga nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

32. Tijekom postupka sud je saslušao tužiteljicu IĆ koja je između ostalog izjavila da se obratila auto kući Škoda u Osijeku radi kupnje osobnog automobila za vlastite potrebe. Osobni automobil je uzela na leasing i sa bankom nije imala nikakav kontakt nego je ugovor o kreditu sačinjen u auto kući. Prilikom sačinjenja ugovora nije mogla utjecati ni na koju odredbu ugovora, pa tako ni valutu jer je auto kuća nudila kredit isključivo u valuti CHF kao najpovoljnijoj i najstabilnijoj. Također nije mogla utjecati o promjenjivoj kamatnoj stopi ni valutnoj klauzuli,, a ona kao laik nije se razumjela u poslovnu politiku auto kuće i zašto nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora.

33. Tužiteljica je izjavila da su joj se rate kredita povećavale, ali od kreditora to jest tuženika nije dobivala nikakve obavijesti zašto se rate kredita povećavaju i pokušala je stupiti u kontakt sa tuženikom, ali u tome nije uspjela pa je nastavila otplaćivati kredit u povećanom iznosu. Tužiteljica je izjavila da je u drugoj banci podigla kredit kako bi otplatila kredit u CHF jer više nije mogla otplaćivati rate kredita iz plaće koju je primala pa je tako kredit otplatila prije vremena.

34. Nakon provedenog postupka i analize svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti u smislu čl. 8. ZPP-a, sud smatra da je tužba tužiteljice od 15. lipnja 2021. godine djelomično osnovana pa ju je kao takvu prihvatio nakon što je detaljno analizirao sve dokaze, proveo vještačenje, saslušao tužiteljicu, izvršio uvid u priležeću dokumentaciju spisa.

35. Nije sporno da je tužiteljica od tuženika zatražila kredit radi kupnje osobnog automobila, a tuženik joj je ponudio kredit koji je u to vrijeme bio najpovoljniji u CHF valuti što je tužiteljica i prihvatila ne poznavajući kreditnu politiku banke pristala je na unaprijed sastavljen ugovor o kreditu u kojem je bila već unaprijed određena kamatna stopa kao i sve ugovorne odredbe o valuti, mjesnoj nadležnosti, načinu otplate.

36. U ovom slučaju sporno je da li su ugovorne odredbe takvog unaprijed pripremljenog i formuliranog ugovora u protivnosti sa zakonom, moralom i ustavom, da li su takve odredbe ništetne ili ne.

37. Tijekom postupka je dokazano da tužiteljica nije mogla pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, jer su one bile unaprijed pripremljene, a tužiteljica je mogla takav ugovor prihvatiti ili ne, a kako nije bila upućena da li može utjecati na pojedine odredbe ugovora ili ih mora prihvatiti, ona ih je prihvatila i ugovor potpisala.

38. Osnovano se tužiteljica poziva na pravomoćnu presudu VTS broj Pž- 6632/2017 i presudu TS u Zagrebu broj P-1401/2012 kojima je utvrđeno, da je između ostalih i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezan glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg zakona o zaštiti potrošaka kao i ZOO.

39. Tuženik je sukladno čl. 323. ZOO dužan vratiti sve što je primio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, a sve to u svezi čl. 1111., čl. 1115. i čl. 1046. ZOO. Tuženik je temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora nezakonito ugovorenom valutnom klauzulom od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti i to u presuđenom novčanom iznosu, a posljedično tome taj iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom na pojedinačno određene dijelove toga iznosa dužan platiti tužiteljici. Tuženik je dužan vratiti ono što je na temelju ništetnog ugovora odnosno dijela ugovora primio.

40. Sud smatra da tuženik neosnovano negira učinak presude donesene u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kojom je prihvaćen zahtjev iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. Tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF kojom je sav rizik tečajnih promjena prebacio na korisnike kredita.

41. Prema mišljenju ovog suda presuda TS u Zagrebu broj P-1401/2012 koja je potvrđena presudama VTS RH broj Pž-7129/2013 i broj Pž-6632/2017 ima izravni učinak na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na posebne parnice koje vode potrošači radi ostvarenja na naknadu, ako se potrošač pozove na utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 502. st.1. ZPP-a.

42. Presuda navedena u kolektivnom sporu odnosi se i na tuženika, a tužiteljica se poziva na pravna utvrđenja iz te presude što je sve u skladu s odredbom čl. 502.c. ZPP-a, dok je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/14) propisano kako odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Na ovo se pitanje izjasnio VS RH na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. godine gdje je doneseno objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

43. Što se tiče valutne klauzule njezino ugovaranje je dopušteno, jer je tako propisano u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO, ali odredba u Ugovoru o kreditu o izračunavanju na temelju valute CHF i o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovoga suda, nije u pravnom smislu odraz navedene zakonske odredbe pa slijedom toga nije izuzeta od primjene Direktive vijeća 90/13 i 93/13 EEZ koji se protive načelu savjesnosti i poštenja, odnosno nepoštenim ugovornim odredbama.

44. U konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu sadrži odredbu prema čijem sadržaju korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO. 45. Sud Europske unije je već presudio kako izraz iz čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 o isključenju iz njezina područja primjene ugovornih odredaba koje su odraz "obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba" ne obuhvaća samo odredbe nacionalnog prava koje se prisilno primjenjuje među ugovornim stranama neovisno o njihovoj volji već i one odredbe koje su dispozitivne i stoga automatski primjenjive onda kada se ugovorne strane u tom smislu nisu drugačije sporazumjele, odnosno kada nije utvrđeno drugačije rješenje.

46. Navedeni je sud u više navrata presudio i da je to isključenje opravdano činjenicom što je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora.

47. Kako ugovor o kreditu sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužiteljicu, kao korisnika kredita, jasno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita i da takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz čl. 22. st.1. ZOO.

48. Sud smatra da potraživanje tužiteljice u zastari u pogledu isplate preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope, jer počinje teći 13. lipnja 2014.g. kada je tužiteljica kao potrošač mogla saznati za nepoštenost tih ugovornih odredbi, a što je u skladu sa stajalištima izraženim sa odlukama suda Europske unije u predmetima C-776/19 do C-782/19 kao i objedinjenom pravnom shvaćanju VS RH broj SU-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.g., jer je tužiteljica tužbu podnijela 15. lipnja 2021.g., nakon proteka roka od pet godina, jer je protekao petogodišnji zastarni rok, obzirom da se radi o stjecanju bez osnove.

49. U pogledu za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF, tužiteljica kao potrošač mogla je saznati za nepoštenost tih ugovornih odredbi tek 14. lipnja 2018.g. kada je nastupila pravomoćnost po kolektivnoj tužbi potrošača, pa u tom slučaju ne radi se o zastari nego je tužba podnesena prije proteka roka od pet godina, pa je u tom djelu sud tužbeni zahtjev usvojio. Tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedene ništetne odredbe u smislu čl. 1111. ZOO kao stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svake pojedine pretplate sukladno čl. 1115. ZOO jer je tužena u pogledu primljenih iznosa preplate nesavjesni stjecatelj, budući je riječ o stjecanju temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koju je u ugovor unijela sama tužena svjesna o kakvim se odredbama radi, a na koje odredbe tužiteljica nije imala nikakve mogućnosti utjecati.

50. Na okolnost utvrđenja visine pretplate po osnovi promjene tečaja CHF u iznosu od 1.528,67 EUR sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom dugogodišnjem vještaku i prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Dajane Vuković jer je nalaz dan u skladu sa zakonom, strukom, objektivno i nepristrano na temelju dokumentacije u spisu.

51. Neosnovani su navodi tuženika da je vještački nalaz izrađen suprotno načelima struke, kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatom, jer sud ne može nadomještati ništetnu odredbu, kamatna stopa i tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora bili su potpuno jasni i određeni.

52. Navedena odluka suda Europske unije obvezuje sud da u sporovima pokrenutim radi zaštite potrošačkih prva istome u cijelosti prizna i dosudi naknadu parničnih troškova koji su bili nužni za svrhovito vođenje parnice, neovisno o postotku njegova uspjeha u sporu. U konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a kod djelomičnog uspjeha u parnici jer bi to bilo u suprotnosti s navedenim odredbama Direktive 93/13.

53. Sud smatra da tužiteljici pripadaju troškovi prema čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a, pa je tuženika obvezao na plaćanje troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 2.217,02 EUR.

54. Parnični troškovi ovog postupka sastoje se od tužbe u iznosu od 200,00 EUR, žalbe na rješenje o nenadležnosti 100,00 EUR, tri obrazložena podneska tužiteljice svaki po 200,00 EUR, dva ročišta svaki po 200,00 EUR i ročišta za objavu presude od 100,00 EUR, što ukupno iznosi 1.400,00 EUR, na to pripadajući PDV od 350,00 EUR, te trošak vještačenja od 400,00 EUR, trošak pristojbe na tužbu 33,51 EUR kao i pristojbe na presudu od 33,51 EUR što ukupno čini troškove od 2.217,02 EUR a koji troškovnik je podnesen u skladu sa odredbama ZPP-a i odvjetničkom tarifom.

55. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 17. siječnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Anica Wolf

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda je javno objavljena 17. siječnja 2025. godine.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika