Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-400/2020-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] i to: GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po upravitelju MAIOR DOMUS d.o.o. iz Osijeka, Hrvatske Republike 43, a svi zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & Partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, protiv I. tuženika US, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice CS, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Vladimiru Burić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. iz Osijeka, radi ostvarivanja susjedskih prava, izvan ročišta, 17. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba od 17. srpnja 2020. povučena.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 17. srpnja 2020., podijeli tužbu protiv tuženika radi ostvarivanja susjedskih prava. U tužbi navode da su suvlasnici nekretnine koja leži na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišnih knjiga Općinskog suda u Osijeku, u naravi stambena zgrada i dvorište [adresa], dok su tuženici višegodišnji korisnici/posjednici susjedne nekretnine koja leži na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišnih knjiga ovog suda, u naravi kuća i dvorište, [adresa], a koja susjedna nekretnina je u vlasništvu I. tuženikove majke RS (ranije CS). Nadalje, navode da pokreću ovaj spor preko zakonskog zastupnika Upravitelja stambene zgrade odnosno tvrtke Maior domus d.o.o. Tuženici navode da su u ljeto 2019., otprilike po njihovu povratku s mora, suvlasnici GS i ŠS na unutarnjem zidu stambene zgrade – nekretnine tužitelja, odnosno, unutar posebnog dijela – stana u njihovom vlasništvu, primijetili da se pojavila vlaga koja se od trenutka pojavljivanja počela širiti te uzrokovati niz problema navedenim suvlasnicima te predstavljati ozbiljnu opasnost obzirom pored toga što ugrožava i oštećuje nosivi zid kao zajedničko vlasništvo svih Suvlasnika stambene zgrade. Ističu da je predmetnim vlaženjem suvlasnicima GS i ŠS u proteklom periodu nastali raznorazni problemi unutar njihovog stana, poput vidljivog oštećenja i naruženja unutarnjeg zida, intenzivnijeg problema sa strujom i dr. Isto tako, ističu kako osim materijalne štete navedeni problemi su postali i opasni po samo zdravlje navedenih suvlasnika, a pogotovo njihove maloljetne djece, zbog čega je postalo jasno da je potrebno što hitnije onemogućiti daljnje širenje ugrožavajućeg stanja. Nadalje, navode kako su saznali da je na nekretnini tuženika izmještena voda na način da je ista znatno približena vanjskom zidu nekretnine tužitelja, te su zaključili da postoji mogućnost da je predmetno izmještanje vode u manjoj ili većoj mjeri povezano s predmetnim nastankom vlage. Slijedom toga, a u svrhu rješavanja navedenog problema, obavijestili su o istome predstavnika Upravitelja Božu Tojčića koji je stupio u kontakt s tuženicima da ih upozna s pojavljivanjem vlage, međutim, isti su rekli da oni ništa nisu radili te da je kod njih sve u redu i nisu ga pustili unutra. Nakon toga, navode da su tužitelji nebrojeno puta usmeno stupili u kontakt s tuženicima, kao višegodišnjim korisnicima/posjednicima susjedne nekretnine, pokušavajući im ukazati na nužnost odnosno hitnost situacije, no nakon dugotrajne borbe i kontinuiranog odbijanja tuženika, konačno su jednom prilikom dopustili vrlo kratki ulazak tužiteljima u pratnji predstavnika Upravitelja stambene zgrade i stručne osobe građevinara, te je sačinjen popis potrebnih radnji radi nužne sanacije, a koje radnje se u bitnome odnose na postavljanje hidroizolacije s vanjske strane zida tužiteljeve nekretnine te vršenja ostalih popratnih radnji u cijelu optimalnog obavljanja sanacije. Ističu kako su se sami obvezli angažirati izvođače odnosno snositi sve predvidive i nepredvidive troškove predmetnog posla. Isto tako, navode da nakon što su usmeno pozvali tuženike da se očituju u kojem periodu bi im odgovaralo da tužitelji angažiraju izvođače, opet došlo do pasivnosti od strane tuženika i to na način da su konstantno ignorirali tužitelje i izbjegavali kontakt s njima, pa su tužitelji odlučili pisanim putem i to u dva navrata putem pošte s povratnicom uputiti tuženike na dužnost da dopuste ostvarivanje tužiteljevih susjedskih prava, međutim, tuženici su u oba navrata odbili odnosno s namjerom propustili zaprimiti pošiljku. Isto tako, navode, da su se tuženici oglušili i na pismeni poziv za mirno rješenje stvari, iako su ovaj puta imali uvid u sadržaj istog. Pored svega, u tužbi su ukazivali i na to da tuženici nisu bili i neće biti ubuduće spremni izvršiti svoju obvezu da u konkretnom slučaju ispoštuju susjedsko pravo tužitelja dopuštanja i trpljenja pristupa na svoju nekretninu. Slijedom svega predložili su sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženicima tužiteljima dopuste privremeni pristup u dvorište svoje nekretnine i trpe taj privremeni pristup radi ostvarenja susjedskih prava tužitelja putem nužnog izvođenja radova sanacije vlage. Potraživali su i troškove parničnog postupka.
2. Tuženici su 2. listopada 2020. podnijeli odgovor na tužbu u kojem su naveli da su korisnici-posjednici nekretnine jer u nekretnini živi isključivo II. tuženica. Nadalje, navode da I. tuženik unazad više godina živi i radi u inozemstvu pa nema čak niti posredni posjed nekretnine, pa kako I. tuženik nije vlasnik niti korisnik predmetne nekretnine, temeljem čl. 100. st. 4. ZV-a nije pasivno legitimiran biti strankom u ovom postupku te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Isto tako, naveli su da nemaju nikakvih saznanja o činjeničnim navodima iz tužbe te da nisu niti mogli odbiti tužiteljima pristup na njihovu česticu, odnosno, tužitelji ih o tome nikada nisu niti izvijestili. Nadalje, navode da nakon što je netko od tužitelja zamolio II. tuženicu da im omogući pregled od strane stručne osobe, ona je to omogućila, ali da ju nakon toga više nitko nije kontaktirao niti je pitao da im omogući pristup na česticu. Ističu da se ne protive pristupu nekretnini u kojoj živi II. tuženica, te da se ne bi protivili niti da je pitana prije podnošenja ove tužbe. Navode i kako dopis koji su tužitelji priložili uz tužbu II. tuženica nikada nije primila, a što je vidljivo i iz povratnice koja je priložena, a na kojoj nema njezina potpisa. Isto tako, navode da nemaju saznanja tko je primio dopis upućen ES, jer ih nitko o tom dopisu nije izvijestio. Tuženici navode da pod pretpostavkom istinitosti činjeničnih navoda iz tužbe ne osporavaju tužbeni zahtjev, ali da osporavaju da su na bilo koji način prouzročili vlaženje na zidu zgrade tužitelja. Nadalje, ističu da kako nisu dali povoda tužbi, a priznaju tužbeni zahtjev ukoliko postoji potreba za upotrebom njihova zemljišta u svrhu otklanjanja građevinskih nedostataka na nekretnini tužitelja, u smislu odredbe čl. 157. ZPP-a zahtijevaju da sud naloži tužiteljima da im nadoknade prouzročene parnične troškove. Isto tako, naveli su da zahtijevaju, a ukoliko sud prihvati tužbeni zahtjev, da temeljem odredbe čl. 107. st. 3. ZV-a sud tužiteljima naloži nadoknadu za privremenu uporabu nekretnine u visini koja ne može biti manja od one koja se određuje u slučajevima nepotpunog izvlaštenja.
3. Punomoćnici parničnih stranaka su zajedničkim podneskom od 6. studenog 2024. izvijestili sud da tužitelji povlače tužbu u cijelosti, a da se tuženici usuglašavaju s povlačenjem tužbe, te da su stranke suglasne da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
4. Budući da su tužitelji povukli tužbu, te da su stranke suglasne da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, te da su tuženici pristali na povlačenje, ovaj sud je na temelju čl. 193. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. u nastavku: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.
Osijek, 17. siječnja 2025.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
- Punomoćnicima parničnih stranaka
