Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2620/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji po sucu tog suda Senki Kirša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĐUM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Rogiću, odvjetniku iz Rijeke i 2. ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke protiv tuženika: 1. VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Veljko Knežević i dr. iz Rijeke, 2. ŠU, [adresa], 210m S-43497 Kungsbacak i 3. Kristine Lygnerud, Onsala Vassvag 25, 43937 Onsala, obje zastupane po punomoćnici Ani Hrabar, odvjetnici iz Zagreba,radi utvrđenja bračne stečevine i upisa prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi od 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su bračni drugovi sada pokojni SU i FU na ime bračne stečevine suvlasnici svaki u ½ suvlasnička dijela na nekretnini opisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa], dvorište površine 242 m2, dvorište površine 70 m2, spremište površine 17 m2, stambena zgrada kbr. 3, površine 314 m2, ukupne površine 643 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 1. suvlasničkog dijela: 1/6 etažno vlasništvo (E-1), stan u suterenu na nacrtu označeno br. 1., a što su tuženici dužan priznati, te trpiti i dozvoliti da temeljem ove presude tužitelji, kao zakonski nasljednici iza pokojne SU u zemljišnim knjigama upišu na svoje ime vlasništvo i to svaki tužitelj svoj zakonski dio od 1/5 dijela na ½ dijela opisane nekretnine,u roku od 15 dana.

Tuženici su dužni solidarno tužiteljima naknaditi prouzročene troškove ovog parničnog postupka zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po stopi kako je to određeno člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana. "

II-Nalaže se tužiteljima da tuženiku VU nadoknade prouzročeni parnični trošak u visini od 3.770,86 EUR (slovima: tri tisuće sedamsto sedamdeset eura i osamdeset i šest lipa), u roku od 15 dana, te se tuženik VU odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška.

III-Nalaže se tužiteljima da tuženicima ŠU i RU nadoknade prouzročeni parnični trošak u visini od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Dana 18. srpnja 2002. tužitelji su ustali tužbom protiv tuženika TU radi utvrđenja bračne stečevine i upisa prava vlasništva. U tužbi navode da su FU i pok. supruga SU živjeli u braku koji je prestao smrću supruge 8. studenog 1999. Za vrijeme trajanja bračne zajednice tuženik i njegova pok. supruga SU stekli su zajedničkim radom bračnu stečevinu i to 1/ 6 dijela grč. 300 kuća od 660 m2 na kojoj je uspostavljeno pravo vlasništva na stan u suterenu na nacrtu označeno brojem 1, sve upisano u z.k.ul. "E" 60 k. o. [katastarska općina],a koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo TU.Iza pok. SU vođen je ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-59/00 u kojem su utvrđeni njezini zakonski nasljednici i to suprug FU, te njeno troje djece i unuka, ovdje tužitelji ĐUM i sin ĐU, svaki u 1/5 dijela. U ostavinskom postupku raspoređena je samo pokretna imovina,a ne i polovica dijela imovine koju je stekla u braku sa TU. Pozivom na odredbu članka 253. Obiteljskog zakona predlažu da su usvoji tužbeni zahtjev na utvrđenje da su FU i pok. SU suvlasnici , svaki u ½ dijela na nekretnini i to 1/6 dijela grč. 300 odnosno na stan u suterenu na nacrtu označeno brojem 1, sve upisano u z.k.ul. "E" 60 k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i dozvoliti da se temeljem presude tužitelji kao zakonski nasljednici iza pok. SU upišu kao vlasnici , svaki u 1/5 dijela na ½ dijela stana, uz naknadu parničnog troška.

2.U odgovoru na tužbu FU navodi da je tužbeni zahtjev nerazumljiv u subjektivnom i objektivnom smislu. Iz tužbe da nije moguće utvrditi tko su tužitelji, tužbeni zahtjev da je neprovediv u zemljišnim knjigama. Navodi da tužitelji nisu ovlašteni na podnošenje tužbe radi utvrđenja bračne stečevine, te nemaju pravnog interesa jer su svoja eventualna prava mogli ostvariti u okviru odredaba Zakona o nasljeđivanju. Predlaže odbaciti tužbu. Glede navoda da bi stan predstavljao bračnu stečevinu navodi da brak nije trajao neprekidno do smrti PU, da su se supružnici prvi puta vjenčali 1950. godine, te razveli 1964.,a ponovno su sklopili brak 1972. Nositelj stanarskog prava bio je FU koji je sklopio ugovor o prodaji sa Gradom opatija uz obvezu isplate kupoprodajne cijene,koja je u cijelosti isplaćena novcem tuženika VU. Osporava da bi se radilo o bračnoj stečevini , ustraje kod prijedloga za odbacivanje tužbe, podredno predlaže odbiti tužbeni zahtjev, sve uz naknadu parničnog troška. Tijekom postupka, osim što je osporena aktivna legitimacija tužiteljima, FU istaknuo je i prigovor promašene pasivne legitimacije jer da predmetni stan nije njegovo vlasništvo već vlasništvo VU.

3.Proveden je dokazni postupak uvidom u vlasnički list (list 4 spisa), u ovosudni predmet O-59/00, u Ugovor broj 1984/94 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (list 14 i 15 spisa),u Ugovor o darovanju nekretnine od 9. svibnja 1997. (list 17 do 19 spisa), saslušana je tužiteljica ĐUM (list 22 spisa), te je saslušan FU u svojstvu tuženika (list 22 i 23 spisa).

4.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka donijeta je prvostupanjska presuda posl. broja P-389/2002 od 29. prosinca 2003. kojom je usvojen tužbeni zahtjev.

5.Rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gž-1485/2004 od 14. veljače 2007. ukinuta je prvostupanjska presuda P-389/02 od 29. prosinca 2003. i predmet vraćen istome sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju se u bitnome navodi da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja i pogrešan je pravni pristup da se u konkretnom slučaju primjenjuje Obiteljski zakon i zakonska pretpostavka da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Predmetna nekretnina, kako to proizlazi iz dokaznog postupka. stečena je odnosno kupljena za vrijeme trajanja Zakona o braku i porodičnim odnosima (N.N. 51/89, 56/90) slijedom čega je sud prvog stupnja trebao utvrđivati pretpostavke iz čl. 276., 277. i 287. citiranog Zakona i to u pravcu da imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, da je zajednička imovina ona koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova prema čl. 287. ZBPO-a udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju imovine i u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Stoga se upućuje prvostupanjski sud da u ponovljenom postupku utvrdi relevantne činjenice iz navedenih odredbi čl. 276., 277. i 287. ZBPO-a, te utvrdi da li navedeni stan predstavlja zajedničku ili posebnu imovinu bračnih drugova, pri čemu će cijeniti činjenicu da li je novac za kupnju stana dat u zajam od strane sina VU ili je darovan bračnim drugovima ili samo jednom od njih,te ukoliko utvrdi da se radi o zajedničkoj imovini, utvrdit će veličinu suvlasničkih dijelova, vodeći računa o svim elementima navedenim u čl. 287. st. 2. ZBPO-a, te će ponovno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

6.U ponovljenom postupku izvršen je uvid u dopis Erste banke od 10. listopada 2007. (list 65 spisa), saslušana je svjedokinja BU, javni bilježnik (list 66 spisa), izvršen je uvid u izjavu VU od 8. studenog 2007. (list 71 spisa), u izjavu ČU od 19. studenog 2007. (list 72 spisa), u potvrdu od 29. lipnja 2002. (list 78 spisa), dopunski je saslušana tužiteljica ĐUM (list 84 spisa), saslušan je tužitelj ĐU (list 84 i 85 spisa), izvršen je uvid u punomoć od 27. kolovoza 1997. godine (list 86 spisa), u izjavu TU od 2. ožujka 2005. (list 92 spisa), u prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti od 2. rujna 2008. (list 99 i 100 spisa), u nalaz psihijatra od 17. lipnja 2008. (list 107 spisa), u izjavu TU od 4. lipnja 2008. (list 108 spisa), u pismo TU od 11. kolovoza 2008. (list 109 spisa), te u pisma i uputstva OU (list 110 do 115 spisa).

7.Tuženik FU je tijekom postupka priznao tužbeni zahtjev.

8.Dana 14. listopada 2008. donijeta je presuda na temelju priznanja posl. broj P-130/2007, koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1192/2012 od 27. ožujka 2012. i predmet je vraćen na ponovno suđenje. U bitnome se navodi da budući je neprijeporno da je FU otuđio spornu nekretninu VU, čime da je izgubio vlasnička prava na istoj,a među ostalim i pravo raspolaganja, to da je njegovo priznanje tužbenog zahtjeva protivno pravilima javnog morala zbog čega u smislu odredbe članka 3. stavak 3 Zakona o parničnom postupku nisu postojale pretpostavke za prihvaćanje takve procesne dispozicije.

9.U ponovljenom postupku izvršen je uvid u dopis Doma za starije i nemoćne Volosko od 1. lipnja 2012., te je rješenjem P-197/2012 od 11. lipnja 2012. ,a koje rješenje je postalo pravomoćno 4. srpnja 2012., određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja izvanparničnog postupka koji se vodi radi lišenja poslovne sposobnosti TU pod poslovnim brojem R1-67/2008.

10.Rješenjem posl. broja R 1-79/2008 od 19. listopada 2010. koje je postalo pravomoćno **.**.2013. TU potpuno je lišen poslovne sposobnosti.

11.Rješenjem poslovnog broja P-197/2012 od 4. travnja 2013., koje je postalo pravomoćno 2. kolovoza 2013., nastavljen je postupak.

12.Rješenjem poslovnog broja P-436/2013 od 22. listopada 2013., koje rješenje je postalo pravomoćno 12. studenog 2013.,ponovno je utvrđen prekid postupka, ovoga puta zbog smrti tuženika TU.

13.Rješenjem poslovnog broja Pu P-6698/2015 nastavljen je postupak prekinut zbog smrti tuženika, te su pozvani nasljednici VU, IU i RU na preuzimanje postupka. Rješenje je postalo pravomoćno 14. studenog 2023.

14.U ponovljenom postupku izvršen je uvid u predmet Pu O-914/2015 iza pok. TU, u vlasnički list od 11. ožujka 2024. (list 116 i 117 spisa), u ovosudno zemljišnoknjižno rješenje poslovnog broja Z-7241/2024 od 28. svibnja 2024. (list 123 i 124 spisa), dopunski je saslušana tužiteljica ĐUM i saslušan je tuženik VU (list 151 i 152 spisa).

15.Sud je odbio prijedlog tužitelja ĐU za odgodom ročišta cijeneći da se radi o starom predmetu,da je ročište na prijedlog tužitelja već odgađano, da je tužitelj ĐU već dao iskaz u ovom predmetu, te da priložena liječnička dokumentacija nije prevedena na jezik suda.

16.Stranke nisu u ovom postupku stavljale druge dokazne prijedloge.

17.Tuženice MU i RU priznale su tužbeni zahtjev u ovom postupku, međutim kako su s obzirom na sadržaj materijalnopravnog odnosa tuženici jedinstveni suparničari, to se prema prirodi stvari spor može riješiti na jednak način prema svim suparničarima pa nije bilo mjesta donošenju presude na temelju priznanja u odnosu na imenovane tuženice.

18.Predmet spora u ovoj parnici predstavlja zahtjev tužitelja kao zakonskih nasljednika pok. SU na utvrđenje da stan u [adresa] na adresi [adresa] predstavlja bračnu stečevinu pok. SU i pok. TU, te nalog tuženicima da su dužni trpiti upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime tužitelja, sukladno njihovim nasljedničkim dijelovima.

19.Tužitelji kao zakonski nasljednici pok. SU aktivno su legitimirani za podnošenje ove tužbe budući su njezini univerzalni pravni sljednici,a ostavinska imovina prelazi na nasljednike u trenutku smrti ostavitelja. Po ocjeni ovog suda nije upitna niti pasivna legitimacija. U trenutku podnošenja ove tužbe tuženikom je označen FU, djed tužiteljice ĐUM i otac tužitelja ĐU, a koji je bio upisani vlasnik predmetnog stana u cijelosti i bračni drug pok. SU. Tijekom postupka isti je preminuo, a njegovi zakonski nasljednici su sve stranke ovog postupka, slijedom čega su na preuzimanje na pasivnoj strani pozvani sin VU, te nasljednici pok. sina CU, ŠU i RU, dakle nevjesta i unuka pok. TU.

20.Provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da su SU i FU bili u braku u kojem je rođeno petoro djece: sin VU, sin ĐU, sin EU koji je umro 1991. godine bez potomaka, sin PU koji je umro 2013. i čiji su nasljednici supruga ŠU i kći RU, te sin LU koji je umro 1976. godine i čija je nasljednica ĐUM.

21.Što se tiče protivljenja tuženika VU preinaci tužbenog zahtjeva, ovaj sud je mišljenja da se ne radi o preinaci. Na navedenom je području proveden postupak obnove zemljišne knjige. Odlukom Predsjednika Općinskog suda u Rijeci broj 13 Su-461/19 od 29. listopada 2019. otvorena je zemljišna knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] sa danom 4. studeni 2019., te novoformirana čestica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara čestici ranije oznake grč. 300 k. o. [katastarska općina].

22.Predmetni stan FU stekao je temeljem Ugovora broj 1984/94 od 29. rujna 1994. o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, za iznos od 45.341,00 kn, a koji iznos je plaćen odjednom u cijelosti.

23.Nadalje, nedvojbeno je da je FU za života otuđio predmetni stan, te je 9. svibnja 1997. zaključio sa sinom VU Ugovor o darovanju nekretnine. Ugovor je zaključen u obliku javnobilježničke isprave,a istim je ugovorena osobna služnost doživotnog prava stanovanja u korist TU i njegove supruge SU, te isti prileži ovome spisu.

24.Tužiteljica ĐUM u svom iskazu u bitnome navodi da predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu, da njezina baka SU nije bila zaposlena, kao i da su supružnici iznajmljivali dio stana i kuću u [adresa] koja je bila vlasništvo bake. Poznato joj je da su se baka i djed rastavljali i ponovno vjenčali,te da su u braku imali ekonomska zajednicu i zajedno su vodili domaćinstvo. Poznato joj je da su se mijenjala dva stana za predmetni stan u [adresa], misli da je na jednom stanu baka imala stanarsko pravo.

25. FU, u svom stranačkom iskazu danom 16. svibnja 2003. u bitnome navodi da se sa suprugom SU oženio prvi puta 1950. i u braku su bili do 1964.Nakon toga su 12 godina bili razdvojeni,a 1976. su se ponovno vjenčali. Oba puta su imali zajedničko domaćinstvo i ekonomsku zajednicu. On je 15 godina bio u vojsci, radio je u "Transjugu" i u "Luci". Njegova supruga kratko vrijeme radila je u "Duhanu" Rijeka, u trafici, par godina. Imala je kuću u [adresa], bila je iznajmljena za iznos od 200-300 DEM mjesečno koji iznos im je otac njegove supruge jednom godišnje donosio. Taj su prihod ubirali do 1992. Oboje su se brinuli od djeci, supruga je kuhala. Dio stana u [adresa] su iznajmljivali. Prije tog stana on je imao stanarsko pravo na stanu u [adresa] ([adresa]) površine 38 m3,a pokojni sin EU imao je stanarsko pravo na stanu u [adresa] i ta dva stana su mijenjali za predmetni. Ta je zamjena izvršena 1982. On i i supruga živjeli su u stanu u [adresa] prije predmetnog stana. Prilikom otkupa ovog stana nije razgovarao sa suprugom da bi polovica stana bila upisana na njezino ime, ona nije ništa pitala odnosno suglasili su se da on bude nositelj stanarskog prava,a to je dogovorio i sa sinom EU. Sa sinom VU zaključio je ugovor o doživotnom uzdržavanju , prije toga darovni ugovor. On mu je dao 8.000,00 DEM za kupnju stana u [adresa], uredio ga je i napravio dva apartmana. Pok. supruga SU bila je suglasna da se stan daruje sinu VU.

26.Svjedok BU, javni bilježnik, u svom iskazu u bitnome potvrdila je navod TU da je supruga SU bila suglasna sa time da se predmetni stan daruje sinu VU. Nema saznanja o tome čijim je sredstvima kupljen stan.

27.Tužitelj ĐU u svom stranačkom iskazu u bitnome navodi da su i majka i otac radili,a da je otac imao problema sa alkoholom. Otišao je rano u Kanadu i pomagao koliko se moglo. Majka ga je 1997. opunomoćila za postupak koji se vodio u [adresa].Stan u [adresa] iznajmljivao se gostima, nema saznanja o tome da bi VU dao novac za kupnju stana. Majka je održavala domaćinstvo,prala i čistila. Nije imao saznanja da će stan biti darovan.

28.Rješenjem posl. broja R 1-79/08 od **.**.2010. FU potpuno je lišen poslovne sposobnosti.

29.Tuženik VU u svom stranačkom iskazu u bitnome navodi da je dolazio u razdoblju od 1990. do 1996/1997 i pomagao roditelje,a pokopao je i brata EU. Za vrijeme rata negov otac nije primao mirovinu i on ih je oboje financirao. Dao im je novac za kupnju stana, kompletno ga renovirao, rekao roditeljima da tu mogu doživotno živjeti i napravio dvije garsonjere kao bi oni imali od čega živjeti. Ne spori da se radi o stanu roditelja,ali smatra da je stan bio državni dok on nije dao novce da se otkupi i da je stan njemu darovan.

30.Po ocjeni ovog suda, nedvojbeno je da je predmetni stan u [adresa] stečen za vrijeme trajanja braka SU i GU.

31.Sud iskaze saslušanih stranaka u ovom postupku cijeni iskrenim, te nalazi da su isti u suglasju sa priloženom dokumentacijom s time što je životno prihvatljivo da tužiteljica ĐUM kao unuka nema konkretnijih saznanja od onih koje je iskazala u ovom postupku. Upravo iskazi stranaka, kako tužitelja, tako i tuženika, upućuju na to da se radi o stanu koji je predstavljao bračnu stečevinu njihovih prednika.

32.Nedvojbeno je da su SU i FU bili u braku od 1950. do 1964. godine, te ponovno od 1975. do smrti SU. U predmetni stan u [adresa] uselili su kao supružnici, radilo se o stanu na kojem je postojalo stanarsko pravo,a stan je otkupljen 1994. godine temeljem Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo s time da je SU dala suglasnost svom suprugu za kupnju predmetnog stana.Ništa u ovom postupku ne upućuje na to da bi navedena suglasnost imala neko veće značenje. Nedvojbeno je da su na predmetnom stanu stanarsko pravo imala oba bračna druga.

33.S obzirom na uputu drugostupanjskog suda i primjenu odredaba Zakona o braku i porodičnim odnosima (N. N. 51/89, 56/90) ovaj sud cijeni da su bračni drugovi bili suvlasnici predmetnog stana svaki u jednakim omjerima. FU je bio u radnom odnosu, radio je u vojsci, potom u trgovačkim društvima "Transjug" i "Luka" Rijeka, te je primao mirovinu. AU radila je kratko vrijeme u trgovačkom društvu "Duhan" Rieka,a potom je bila domaćica. Imali su petoro djece o kojima je brigu većinom vodila majka, a osim brige o djeci ista je brinula o domaćinstvu, kuhala, čistila. Predmetni zajednički stan se iznajmljivao gostima što je također iziskivalo dodatan angažman i trud. U konačnici, u zajedničko domaćinstvo dolazio je i prihod od posebne imovine SU.

34.Nadalje, iz iskaza svjedoka BU, kojeg ovaj sud cijeni istinitim, nedvojbeno je da je SU bila suglasna s time da se predmetni stan daruje sinu VU. U prilog tome govori i sadržaj samog ugovora jer je razvidno da je pravo osobne služnosti doživotnog stanovanja ugovoreno i u njezinu korist.

35.Nedvojbeno je da je novac za kupnju predmetnog stana dao sin VU,a ovaj sud cijeni da se radilo o pozajmici, što upravo proizlazi iz potvrde koju je tuženik VU uložio u spis.

36.Drugostupanjski sud u svojoj drugoj ukidnoj odluci Gž-1192/2012 u obrazloženju navodi da je neprijeporno da je FU otuđio predmetnu nekretninu sinu VU, te da je time izgubio vlasnička prava na istoj , pa i pravo raspolaganja,a isto tako navodi da je u pogledu iste nekretnine tijekom 2001. , prije pokretanja predmetne parnice između istih ugovornih stranaka zaključen i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Međutim, dok Ugovor o darovanju prileži ovome spisu, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije priložen niti predložen kao dokaz, pa se o toj činjenici ovaj sud posebice ne izjašnjava.

37.Što se tiče Ugovora o darovanju i navoda tuženika da bi se radilo o ništetnom pravom poslu, obrazlaže se kako slijedi.

38.Kao što je već utvrđeno, predmetni stan u [adresa] koji je bio predmet Ugovora o darovanju zaključenog između TU i VU predstavljao je zajedničku imovinu supružnika TU i SU stečenu u braku.

39.Na raspolaganje bračnom stečevinom treba primijeniti odredbe onog zakona koji je bio na snazi u vrijeme raspolaganja, dakle 9. svibnja 1997.

40.U relevantnom razdoblju bio je na snazi Zakon o braku i porodičnim odnosima (N.N. 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94) koji je u članku 277. propisivao da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno. Svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

41.Nesporno da je između bračnih drugova nije došlo do pisanog sporazuma o diobi nekretnine,a koji oblik je kao takav propisan odredbom članka 278. citiranog Zakona. To je svojim iskazom potvrdio i FU.

42.Ovaj sud, međutim, cijeni da Ugovor o darovanju od 9. svibnja 1997 nije ništetan.

43.Ugovorom je ugovoreno plodouživanje u korist oba bračna druga što upućuje na činjenicu da je i pok. SU imala saznanja o navedenom pravnom poslu. Nadalje, iz iskaza javnog bilježnika BU nedvojbeno proizlazi da je SU bila prisutna zajedno sa suprugom u njezinom javnobilježničkom uredu kada su se dogovarali o predmetnom darovanju, te da je istoj objasnila pravne učinke navedenog pravnog posla. U takvim okolnostima ovaj sud cijeni da nije izostala suglasnost drugog bračnog druga za učinjeno darovanje, neovisno o tome što nije bila potpisnik ugovora.

44.Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

45.Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tuženika koji je odmjeren je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).

46.Tuženiku VU priznat je trošak pristupa ročištima 18.12.2022., 6.3.2003., 16.5.2003., 10.11.2003., 22.12.2003., 18.4.2007., 3.7.2007., 27.11.2007., 10.4.2008., 3.6.2008., 5.6.2012., 18.3.2024. 16.12.2024. (Tbr.9.1.) koji iznosi 250 bodova po pojedinoj radnji odnosno 500,00 € po radnji s time što je pristup na ročišta 18.12.2002., 6.3.2003., 16.5.2003., 10.11.2003., 22.12.2003. 18.4.2007. 3.10.2007., 27.11.2007., 10.4.2008. i 3.6.2008. priznat u trećini iznosa. Radi se o zastupanju pravnog prednika tuženika TU. Nadalje, priznat je trošak sastava podnesaka od 3.7.2007., 30.11.2007., 12.4.2008., 6.6.2008., 28.7.2008., 20.8.2008., 28.8.2008., 4.9.2008., 16.9.2008., 10.9.2012., 11.9.2012., 14.3.2013., 15.7.2013., 3.7.2024. u traženoj visini od 25% po radnji sukladno Tbr.8.4., s time što su podnesci koji se odnose na zastupanje pravnog prednika također priznati u trećini iznosa (3.7.2007., 30.11.2007., 17.4.2008., 6.6.2008., 28.7.2008., 20.8.2008. , 28.7.2008., 4.9.2008.). Nadalje, tuženiku VU priznat je trošak sastava žalbi od 21.1.2004., 9.10.2008., 29.10. 2008. i 30.10.2008. sukladno Tbr. 10.1. koji se odnosi na žalbe protiv presude, te po Tbr. 10.4. koja se odnosi na sastav žalbe protiv rješenja. Sastav žalbe od 21.1.2004. priznat je u trećini iznosa, sukladno već obrazloženom. Na ukupno priznati trošak priznat je i trošak PDV-a od 25% (Tbr.46.).Dakle, tuženiku VU priznat je ukupan trošak od 3.770,86 €.

47.Tuženiku VU nije priznat trošak sastava podnesaka od 1.8.2007. jer se radi o požurnicama koji trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 14.8.2007., a radi se o prijedlogu za osiguranje dokaza koji nije prihvaćen. Također nije priznat niti trošak sastava podneska od 24.10.2013. koji se cijeni nepotrebnim budući je sud već donio rješenje o prekidu ,a nije priznat niti trošak sastava žalbe od 28.4.2021. jer sa žalbom tuženik nije uspio. 48.Tuženicama MU i RU priznat je trošak pristupa na ročišta 18.3.2024. i 16.12.2024. u visini od 500,00 € po radnji (250 bodova, Tbr.9.1.), uvećano za iznos PDV-a od 25% koji iznosi 250,00 € (Tbr.46.), dakle priznat im je ukupni trošak od 1.250,00 €.

U Opatiji, 17. siječnja 2025.

S u d a c:

Senka  Kirša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Pun. tužitelja ĐUM, odvjetnik Marko Rogić

2. Pun. tužitelja ĐU, odvjetničko društvo Vukić i partneri 3. Pun. tuženika VU, Odvjetničko društvo Knežević i partneri 4. Pun. tuženika MU i Kristine Lygnerud, odvjetnica Ana Hrabar