P-343/2023-15
Republika Hrvatska
Općinski sud u Velikoj Gorici
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Martini Grdić, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici protiv 1. tuženika PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužene ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Antunu Šagovcu, odvjetniku u Velikoj Gorici, nakon zaključene glavne rasprave 5. prosinca 2024. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužiteljice i punomoćnika 1. i 2. tuženog, na ročištu za objavu presude 17. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice Republike
Hrvatske, OIB: 52634238587, koji glasi:
" I. Utvrđuje se nevaljanim upis promjene površine i naziva kčbr. [katastarska čestica] tako da glasi: kčbr. [katastarska čestica] oranica Celina, oranica površine 3843 m2, cijepanje kč. br. [katastarska čestica] na nove: kčbr. [katastarska čestica] oranica Celina, oranica površine 6386 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Jelenščak, oranica površine 8625 m2 besteretni otpis čk. br. 121/36 Jelenščak, oranica površine 8625 m2 sa imena i vlasništva Republike Hrvatske te prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ½ dijela i ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ½ dijela, ovdje tuženika te se utvrđuje da je tužiteljica, Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnica nekretnine i to čk.br. 121/36 Jelenščak, oranica površine 8625 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nalaže se ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo vlasništva tuženika GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ½ dijela i ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u ½ dijela na istim nekretninama te upis prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587.
II. Nalaže se tuženicima, PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknaditi tužiteljici, Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana."
II./ Nalaže se tužiteljici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 naknaditi 1. tuženiku PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženoj ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u visini 1.800,77 Eur (slovima: tisuću osamsto eura i sedamdeset sedam centi) u roku 15 (petnaest) dana.
III./ Odbija se zahtjev 1. tuženika PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužene ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za naknadu troškova postupka u iznosu od 100,00 Eur, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužbom od 7. rujna 2021. tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 (dalje u tekstu: tužiteljica) navodi da je rješenjem ovog suda posl. br.: Z-4639/2021 (Z-4045/2020) od 16. srpnja 2021. (koje je zaprimila 17. kolovoza 2021.), donesenim u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, usvojena prijava upisa tuženika od 2. srpnja 2020. na način da se iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopušta promjena površine i naziva kčbr. [katastarska čestica] tako da glasi: kčbr. [katastarska čestica] oranica Celina, oranica površine 3843 m2, cijepanje kč. br. [katastarska čestica] na nove: kčbr. [katastarska čestica] oranica Celina, oranica površine 6386 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Jelenščak, oranica površine 8625 m2 te besteretni otpis čk. br. 121/36 Jelenščak, oranica površine 8625 m2 u vlasništvu Republike Hrvatske i prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/2 dijela i ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/2 dijela, ovdje tuženika.
1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Naslovni sud prilikom donošenja rješenja pogrešno utvrdio činjenično stanje odnosno pogrešno izveo zaključak o postojanju zakonskih pretpostavki da se tuženik upiše kao vlasnik spornih nekretnina.
1.2. Tužiteljica ističe da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, prije provedbe zemljišnoknjižnog pojedinačnog ispravnog postupka, bila upisana kao vlasnica čk.br. 121/4 oranica Celina, površine 1 jutro i 1021 čhv, čk.br. 121/5 oranica Celina, površine 1 jutro i 1021 čhv, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje pravo vlasništva je stekla temeljem zakona i to sukladno čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u svezi čl. 3. st. 1. i čl. 2. st. 1. i 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, obzirom da su se predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu odnosno na dan 23. srpnja 1991. nalazile izvan granica građevinskog područja.
1.3. Tužiteljica navodi da je ranije na predmetnim bilo upisano pravo vlasništva u korist Zemljišne zajednice urbarske općine Novo Čiče, a da su iste prestale postojati stupanjem na snagu Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom (Narodne novine, broj: 36/47), koji je stupio na snagu danom objavljivanja u Narodnim novinama i to dana 19. travnja 1947. godine. Odredbom članka 1. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom (Narodne novine, broj: 36/47) bilo je određeno da se imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina proglašuje općenarodnom imovinom. Isto tako, navedenim Zakonom je bilo propisano da se propisi ovog zakona ne odnose na ona zemljišta koja su na osnovu provedenog diobnog postupka zemljišne zajednice pojedini ovlaštenici dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941. godine kao ni na zemljišta koja pojedinim ovlaštenicima pripadnu u privatno vlasništvo na temelju odobrenog dovršenja diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941. godine time da dovršenje diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941. godine odobravaju okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju ( članak 3. Zakona ).
1.4. Odredbom članka 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom, bila je propisana iznimka od općeg pravila da imovina zemljišnih zajednica postaje općenarodna imovina te ista odredba određuje uvjete koji moraju biti zadovoljeni da bi te nekretnine ostale u režimu vlasništva pojedinih ovlaštenika tog prava, a to su ili da su na osnovu provedenog postupka diobe zemljište pojedini ovlaštenici dobili u svoje vlasništvo prije 6. travnja 1941. ili ako postupak diobe nije dovršen, ali je pokrenut prije 6. travnja 1941., da je naknadno odobreno dovršenje diobenog postupka, s time da dovršenje diobenog postupka odobravaju okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju.
1.5. Tužiteljica drži da tuženik u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku nije dokazao da su ispunjeni navedeni uvjeti u pogledu spornih nekretnina te da nije mogao ni steći pravo vlasništva na istim.
1.6. Isto tako, u vrijeme stupanja na snagu Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom, glede pitanja stjecanja prava vlasništva bio je na snazi Opći građanski zakonik koji se primjenjivao kao pravna pravila. Sukladno pravnom pravilu par. 846. Općeg građanskog zakonika o učinjenoj diobi se mora sastaviti isprava te dionik nekretnine dobiva stvarno pravo na svoj dio tek onda kada je to pravo upisano u javne knjige na temelju isprava sastavljenih radi diobe. Budući da se vlasništvo nekretnina stjecalo upisom u javne knjige na temelju isprave sastavljene radi diobe sukladno tada važećim pravnim pravilima, a u vrijeme kada je pravni prednik tuženika mogao postati privatni vlasnik nekretnina koje su ulazile u zemljišne zajednice takav upis nije izvršen, to i tuženik nije postao vlasnik istih nekretnina.
1.7. Tužiteljica nadalje navodi da je zaključak suda u rješenju posl.br. Z- 4639/21 (Z-4045/20) od 16. srpnja 2021. pogrešan i iz razloga što je odredbom članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov posjed zakonit, istinit i pošten ili barem pošten kao samostalni posjed trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka, odnosno, u slučaju da se radi o nekretninama, 20 i 40 godina. Slijedom navedenog, da bi tuženik u konkretnom slučaju stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini dosjelošću morao je istu nekretninu, zajedno sa svojim pravnim prednicima, samostalno posjedovati najmanje 40 godina budući da nema valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed) sporne nekretnine odnosno nema valjani titulus ili naslov stjecanja posjeda. U rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991., budući da je do tog datuma, odredbom članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Kako je predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva do 8. listopada 1991., to se rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju počinje računati od 8. listopada 1991. Slijedom navedenog, očito je da nije protekao rok od 40 godina kao jedan od uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
1.8. Stoga tužiteljica smatra kako je očito da u konkretnom slučaju nije protekao rok od 40 godina kao jedan od uvjeta za stjecanje prava vlasništva nekretnine koja je bila u režimu društvenog vlasništva dosjelošću te da tuženik nije mogao steći pravo vlasništva na spornoj nekretnini temeljem navedene osnove.
1.9. Također ističe i da tuženici nisu mogli steći pravo vlasništva na spornoj nekretnini temeljem pravnog posla i to ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog **.**.1975. s ČL, budući da primatelji uzdržavanja Antun i ČL u vrijeme zaključenja navedenog ugovora o uzdržavanju nisu bili zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine te nisu mogli prenijeti pravo vlasništva iste nekretnine na davatelja uzdržavanja.
1.10. Stoga, a s obzirom da je provedeni zemljišnoknjižni upis pravno nevaljan odnosno protuzakonit, temeljem odredbe čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (NN broj 63/2019.), podnosi predmetnu tužbu koju predlaže usvojiti u cijelosti.
2. U odgovoru na tužbu od 26. listopada 2023. 1. i 2. tuženici priznaju da je tužiteljica bila upisana kao vlasnica nekretnina koje su predmet ovog postupka, i to kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a da su rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Z-4639/21 (Z- 4045/20) od 16. srpnja 2021. donesenim u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku na novoformiranoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženici upisani kao suvlasnici, svaki u ½ dijela. U odgovoru na tužbu tuženici poriču navod tužiteljice da nisu stekli pravo vlasništva navedene nekretnine i navode da su ispunjavali i ispunjavaju sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću. Posebno ističu da su predmetnu nekretninu stekli na osnovi Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim s Antunom i ČL **.**.1975., od kada se nalaze u kvalificiranom posjedu te da niti predlagatelje niti njihove prednike nikada nitko nije smetao u posjedu predmetne nekretnine. Također navode kako su njihovi preci predmetnu nekretninu stekli dosjelošću na osnovi dugogodišnjeg mirnog uživanja, a koja zemljišna zajednica je prestala postojati prije 6. travnja 1941. potajnom diobom između ovlaštenika, tako da već u trenutku proglašenja imovine zemljišnih zajednica i općenarodnom imovinom, ova zemljišna zajednica nije niti postojala. Navodi da se predmetna nekretnina od kada se pamti nalazi u vlasništvu fizičkih osoba preko 100 godina i da nikada nije pripadala u režim društvenog vlasništva jer na njoj nije postojalo pravo korištenja bilo koje osobe te daje svrha zk ispravnog postupka bila uskladiti stvarno stanje vlasništva sa zk stanjem što je i učinjeno.
2.1. Obzirom na sve navedeno, predlažu tužbu sa tužbenim zahtjevom odbiti uz naknadu parničnog troška.
3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak (list 6-8 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Z-4639/2021 (list 4-5 spisa), ovosudne spise poslovni broj Z-4639/2021, Z-1589/2021 ozn. Z-4045/2020, preslik Kupoprodajnog ugovora od 26. siječnja 1953. (list 44-45 spisa), rješenje Narodnog odbora Kotara Velika Gorica, Odjel za privredu broj 1043/53 od 18. ožujka 1953. (list 48 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 27. veljače 1975. (list 49 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (list 50 spisa), identifikacija čestica (list 51 spisa) te je proveo dokaz saslušanjem 1. tuženika kao stranke i svjedoka ŽL i IL.
4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.
5. Predmet ovog postupka predstavlja tužba radi ispravka upisa na nekretninama upisanima u (novi) zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], Jelenščak, oranica površine 8625 m2.
6. Naime, 2. srpnja 2020. ovdje 1. i 2. tuženici su kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici podnijeli prijedlog radi provođenja pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka na nekretninama upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (utvrđeno temeljem uvida u priklopljeni zemljišnoknjižni spis posl.br. Z-4639/2021, Z-1589/2021 ozn. Z-4045/2020).
6.1. Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici od 15. siječnja 2021. pokrenut je pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak za gore navedene upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] (utvrđeno temeljem uvida u priklopljeni zemljišnoknjižni spis posl.br. Z- 4639/2021, Z-1589/2021 ozn. Z-4045/2020).
6.2. U navedenome postupku, ovdje tužiteljica je 3. ožujka 2021. uložila prigovor posl.br. Z-1589/21 kojim se protivila prijedlogu za provođenjem pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka (utvrđeno temeljem uvida u priklopljeni zemljišnoknjižni spis posl.br. Z-4639/2021, Z-1589/2021 ozn. Z-4045/2020).
6.3. Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br.: Z-4639/21 (Z-4045/20) od 16. srpnja 2021. usvojen je prijedlog predlagatelja te je naložena uknjižbu prava vlasništva u njihovu korist na nekretnini u dotadašnjem vlasništvu Republike Hrvatske (utvrđeno temeljem uvida u priklopljeni zemljišnoknjižni spis posl.br. Z-4639/2021, Z-1589/2021 ozn. Z-4045/2020).
6.4. Nadalje, uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je Republika Hrvatska bila upisana na kč. br. [katastarska čestica], oranica Celina, površine 1 jutro i 1021 čhv i kč. br. [katastarska čestica], oranica Celina, površine 1 jutro i 1021 čhv, sveukupno 2 jutra i 2042 čhv (utvrđeno temeljem uvida u priklopljeni zemljišnoknjižni spis posl.br. Z-4639/2021, Z-1589/2021 ozn. Z- 4045/2020).
6.5. Prema identifikaciji čestica od 12. rujna 2019. (list 50 spisa) nekretnina koja je predmet ovog postupka (ranije upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) - zemljišnoknjižna čestica 121/4, površine 1 jutro i 1021 čhv odgovarala je dijelu katastarske čestice [katastarska čestica], površine 8801 m2 upisanoj u posjedovni list 114 k. o. [katastarska općina].
6.6. Iz prijepisa navedenog posjedovnog lista broj 114 k. o. [katastarska općina] od 2. srpnja 2020. u kojemu je bila upisana kč. br. [katastarska čestica], Jelenščak, livada, ukupne površine 8801 m2 razvidno je da su na istoj kao posjednici bili upisani ovdje tuženici (utvrđeno temeljem uvida u priklopljeni zemljišnoknjižni spis posl.br. Z-4639/2021, Z-1589/2021 ozn. Z-4045/2020).
6.7. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama od 25. rujna 2019. (list 50 spisa) proizlazi da je, uvidom u arhivsku građu podataka katastarskog operata (knjiga popisa promjena od 1954.), kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do 1984. bila upisana na EL iz [adresa], a da je popisom promjena 8/1984 na navedenoj katastarskoj čestici upisana ĆL, [adresa] u ½ dijela i PL, [adresa] u ½ dijela (Ugovor o doživotnom uzdržavanju).
6.8. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojega su dana 27. veljače 1975. (list 49 spisa) sklopili PL i OL, oboje iz [adresa], kao davaoci uzdržavanja i DL i TL iz [adresa], kao primaoci uzdržavanja, razvidno je da su DL i TL izjavili da sve njihove nekretnine, između ostalog i ona upisana u posjedovni list 144 k.o. D. Podotočje i to kč. br. [katastarska čestica], Jelenščak od 1 jutro i 847 čhv, koja nekretnina je predmet ovog postupka, kao i sve ostale nekretnine i pokretnine, poslije njihove smrti daju u vlasništvo i posjed davaocima uzdržavanja (čl. 3.).
6.9. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 26. siječnja 1953. (list 44-45 spisa) utvrđeno je da su DL i Bara nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] D., koje sastoje iz kč. br. [katastarska čestica] livada zvana Jelenšćak u površini od 715 čhv i kč. br. [katastarska čestica] livada zvana Jelenšćak u površini od 1 jutra i 306 čhv, stekli kupnjom od RL (čl. 1.), pri čemu su kupoprodajnu cijenu isplatili u cijelosti (čl. 2.) te je prodavatelj ovlastio kupce da na temelju tog Ugovora ishode uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime (čl. 3.). Rješenjem Narodnog odbora Kotara Velika Gorica, Odjel za privredu, br.: 1043/53 od 18. ožujka 1953. isti je, u smislu čl. 2. Uredbe o kontroli prometa na nekretninama, kao i danih uputa za izvršenje iste, odobrio RL prodaju njegovih nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]., čest. 595 i čest. 596 kupcu SL i TL te je dozvolio kupoprodaju provesti u zemljišnim knjigama.
7. U svom iskazu 1. tuženik PL naveo je da je oženio ĆL rođ. SL 1968. i da su već tada njezini roditelji DL i TL obrađivali zemlju koja je predmet ovog postupka i to sve do svoje smrti te da su istu stekli, odnosno da ju je njegov tast kupio od Stjepana Paviše 1953. Nadalje je iskazao da su ju oni stekli Ugovorom o doživotnom uzdržavanju 1975. i da ju od tada neprekidno uživaju, a da ju sada obrađuje HL koji ju je kupio. Također je izjavio da svi zajedno ovu nekretninu posjeduju 71 godinu i da se radi o nekretnini površine otprilike jutro i pol koja je s jedne strane gdje se nalazi put šira, a s druge strane gdje se nalazi šumarak uža, da nije ograđena, ali da su međe vidljive i da je s jedne strane međaš ŽL, a da s druge strane misli da je HL. Također je izjavio da je nekretnina oduvijek istih gabarita, da se oduvijek obrađivala i da se sijao kukuruz, ječam i pšenica, a da pravo vlasništva nije nikada bilo osporavano niti je posjed bio smetan niti njima, a niti roditeljima njegove supruge.
7.1. Svjedok ŽL iskazao je da o nekretnini koja je predmet ovog postupka ima saznanja jer se ta zemlja nalazi desno od njegove čestice, gledajući od puta odnosno jer su mejaši. Naveo je da se, iako nema saznanja o broju čestice, radi o poljoprivrednom zemljišnu odnosno zemlji, obradivoj površini nepravilnog oblika, otprilike površine jutro i pol, koja nije ograđena, ali da ima vidljive međe u odnosu na okolne međe i na kojoj je sada posijan kukuruz. Nadalje je izjavio da, još dok je on bio dijete, prije otprilike 40 godina, to je bilo od oca gospođe OL, o čemu ima saznanja jer su oni na svojoj nekretnini čuvali krave, a on je na svoju nekretninu dolazio gledati usjeve, a i da mu je njegov otac pričao da je to njegova zemlja. Iskazao je da, kako je on umro, da ga je vjerojatno naslijedila gospođa OL jer su sada P u posjedu, ali kako su oni ostarili, da su tu zemlju radili on i HL koji su tamo sijali kukuruz. Također je izjavio da nitko nikada tamo nije dolazio i da ne zna da je bilo spora oko vlasništva ili posjeda.
7.2. Svjedok IL iskazao da zna da je riječ o zemlji koja se nalazi u Gornjem Podotočju, da se s gornje strane te zemlje nalazi kanal, a s donje šumarak, dok su s lijeve i desne strane mejaši. Nekretnina je s gornje strane šira, s donje strane uža te, iako nije imao saznanja o broju čestica, iskazao je da predstavlja jednu cjelinu jer unutar iste nema međa i da je otprilike površine 1 jutro. Nadalje je iskazao da ga je, kako je on iz Gornjeg Podotočja, prije otprilike 10-ak godina PL pitao da li bi obrađivao tu zemlju, na što je pristao i da ju je obrađivao sve do unatrag otprilike dvije godine. Također je izjavio da zna da su gospodin PL ili njegova supruga ĆL oduvijek gazde te zemlje, ali da ne zna tko je bio prije njih niti kako su oni stekli, da pretpostavlja da su naslijedili. Izjavio je i da on ima saznanja unatrag 10 godina od kada je tu zemlju obrađivao i da nikada tamo nikada nije dolazio niti je imao kakvih problema oko obrađivanja, a da saznanja o osporavanju prava vlasništva ili smetanja posjeda nema. Iskazao je da je sada nekretnina posijana, ali da nema saznanja tko je u posjedu.
7.3. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze 1. tuženika i svjedoka, budući su isti sudu logični, životni i uvjerljivi, a osim toga, isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza navedenih svjedoka i 1. tuženika nisu ničim dovedeni u sumnju. Osim toga, isti su u bitnome suglasni kako međusobno tako i s ostalim dokazima provedenim tijekom postupka. Što se tiče isprava sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.
8. Na temelju iskaza 1. tuženika i saslušanih svjedoka koji su suglasni s materijalnim dokazima izvedenim tijekom postupka, posebice Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 27. veljače 1975. i Povijesti promjena na katastarskim česticama od 25. rujna 2019., utvrđeno je da su 1. i 2. tuženici, kao davatelji uzdržavanja, od primatelja uzdržavanja EL i [adresa] stekli kč. br. [katastarska čestica] k.o. D. Podotočje, Jelenščak od 1 jutro i 847 čhv, na kojoj je primatelj uzdržavanja DL u katastarskom operatu bio upisan najkasnije od 1954. godine, od kada postoji arhivska građa podataka katastarskog operata. Također, utvrđeno je da su pravni prednici 1. i 2. tuženika bili u posjedu predmetnih nekretnina više od 40 godina, da su iste uživali na način da su ih obrađivali (sijao se kukuruz, ječam i pšenica), kao i da su 1. i 2. tuženici od sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 1975. u posjedu nekretnine te da ju od tada nesmetano i neprekinuto posjeduju, pri čemu niti njima niti njihovim pravnim prednicima posjed nije nitko smetao, pa tako niti tužiteljica.
9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice ovaj prvostupanjski sud primijenio je slijedeće materijalnopravne odredbe:
9.1. Odredbom čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, dalje: ZZK) propisano je tko ima pravo zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak), rokovi za podizanje takve tužbe te kako se na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.
9.2. Prema čl. 208. st. 1. ZZK pojedinačni ispravni postupak je poseban zemljišnoknjižni postupak u kojem se ispravljaju zemljišnoknjižni upisi, a provodi se kad postoji opravdani razlog. Pojedinačni ispravni postupak može se provesti glede jednog ili više zemljišnoknjižnih uložaka. U stavku 3. istog članka navedeno je da opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i zbog čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje prema odredbama ovoga Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.
9.3. Prema čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV), dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. toga članka.
9.4. Odredbom čl. 160. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članka određeno je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema stavku 3. istog članka nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. U stavku 4. istog članka navedeno je da, kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. U stavku 4. istog članka navedeno je da, kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću. Prema stavku 6. navedenog članka, na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.
9.5. Prema čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
10. U konkretnom slučaju predmet postupka je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da sud utvrdi nevaljanim upis promjene površine i naziva kčbr. [katastarska čestica] tako da glasi: kčbr. [katastarska čestica] oranica Celina, oranica površine 3843 m2, cijepanje kč. br. [katastarska čestica] na nove: kčbr. [katastarska čestica] oranica Celina, oranica površine 6386 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Jelenščak, oranica površine 8625 m2 te besteretni otpis čk. br. 121/36 Jelenščak, oranica površine 8625 m2 sa imena i vlasništva Republike Hrvatske i prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/2 dijela i ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/2 dijela, ovdje tuženika te da se utvrdi da je tužiteljica, Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnica nekretnine i to čk.br. 121/36 Jelenščak, oranica površine 8625 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da se naloži ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo vlasništva tuženika GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/2 dijela i ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 1/2 dijela na istim nekretninama te upis prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587. Navedeni zahtjev se u materijalnom pravnom smislu temelji na odredbi čl. 205. ZZK.
11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila upisana kao vlasnica nekretnina koje su predmet ovog postupka, i to kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da su rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Z-4639/21 (Z-4045/20) od 16. srpnja 2021. donesenim u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku 1. i 2. tuženici upisani kao suvlasnici, svaki u ½ dijela, na novoformiranoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sporno je da su 1. i 2. tuženici doista stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, a upis kojeg je u zemljišnoj knjizi izvršen temeljem rješenja ovosudnog zemljišnoknjižnog odjela od 16. srpnja 2021. posl. broj Z-4639/2021 (Z-4045/2020).
12. Prije svega valja reći da je, prema odredbi čl. 208. ZZK, pojedinačni ispravni postupak postupak koji je u pravni sustav uveden sa svrhom učinkovitog sredstva za usklađenje zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja u onim slučajevima u kojima stvarno i katastarsko stanje ne odgovara upisanom zemljišnoknjižnom stanju. Stoga takav postupak treba predstavljati učinkovito pravo sredstvo za usklađivanjem katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja u slučajevima u kojima predlagatelji raspolažu ispravama iz kojih proizlazi opravdanost i osnovanost pokretanja takvog postupka (isti stav izražen u odluci VSRH Rev-410/2022 od 4. travnja 2023.).
13. S druge strane, stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti predstavlja stjecanje vlasništva na temelju zakona, što znači da određena osoba stječe navedeno pravo trenutkom ispunjavanja zakonom propisanih pretpostavki, i onda kada iste nisu u skladu sa stvarnim zemljišnoknjižnim stanjem. Za takvu vrstu stjecanja prava vlasništva je nužno utvrditi i ispuniti zakonom propisane uvjete za stjecanje vlasništva, a koji su kao takvi propisani odredbom čl. 159. ZV-a te se odnose ne samo na različite rokove stjecanja već i kvalitetu posjedovanja koja je različita za kvalificiranog posjednika u odnosu na posjednika koji je samo pošten i čije poštenje se kao takvo presumira.
14. U ovom postupku 1. i 2. tuženici dokazali su da su od EL i ML Ugovorom o doživotnom uzdržavanju 27. veljače 1975. stekli nekretninu koja je predmet ovog postupka - kč. br. [katastarska čestica] k.o. D. Podotočje, Jelenščak od 1 jutro i 847 čhv, na kojoj je primatelj uzdržavanja DL u katastarskom operatu bio upisan najkasnije od 1954. godine, od kada postoji arhivska građa podataka katastarskog operata. Dakle, 1. i 2. tuženici dokazali su da se predmetna nekretnina nalazi u njihovom neprekidnom posjedu i posjedu njihovih pravnih prednika najkasnije od 1954. Prema tome, 1. i 2. tuženici su, zajedno sa svojim pravnim prednicima, u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine zasigurno više od 40 godina.
15. Upravo navedeno utvrđenje o postojanju neprekidnog posjeda 1. i 2. tuženika i njihovih prednika kroz vremenski period u trajanju od više od 40 godina od utjecaja je na pitanje osnovanosti postavljenog tuženoga zahtjeva odnosno ukazuje na neosnovanost istoga, obzirom da su 1. i 2. tuženici stekli pravo vlasništva temeljem dosjelosti. Pritom je posjed 1. i 2. tuženika zakonit jer se temelji na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 27. veljače 1975. sklopljenim s DL [adresa] i Lučić Barom. Jednako tako, posjed 1. i 2. tuženika je istinit jer nije utvrđeno da bi bio pribavljen silom, prijevarom li zlouporabom povjerenja. Na kraju, posjed 1. i 2. tuženika je pošten jer nije utvrđeno da bi isti bili u posjedu spornih nekretnina znajući da nemaju pravo na posjed istih.
16. Sukladno navedenome, sud nije kao odlučne prihvatio navode tužiteljice da se vlasništvo nekretnina zemljišnih zajednica stjecalo upisom u javne knjige na temelju isprave sastavljene radi diobe sukladno tada važećim pravnim pravilima, a da takav upis nije izvršen za korist prednika tuženika, kojim slijedom niti tuženici nisu postali vlasnici istih nekretnina, a obzirom da su 1. i 2. tuženici dokazali stjecanje prava vlasništva temeljem druge osnove odnosno temeljem dosjelosti.
17. U odnosu na navode tužiteljice prema kojima se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, valja reći da iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 2776/2016-2 od 29. siječnja 2019. proizlazi kako na primjenu i učinke odredbe čl. 388 st. 4. ZV, a koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 58/97 od 17. studenoga 1999., valja primijeniti pravna shvaćanja koja su izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske br. 35298/04., Radomilja i drugi protiv Hrvatske br. 37685/10 te Jakeljić protiv Hrvatske br. 22768/12) prema kojima se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba računati i vrijeme posjedovanja koje je proteklo prije toga dana odnosno prije 8. listopada 1991.
18. Dakle, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i pravnih shvaćanja Europskog suda za ljudska prava proizlazi da se u vrijeme dosjelosti može računati i vrijeme koje je teklo prije 8. listopada 1991., pa kada se takvo utvrđenje poveže sa činjenicom prema kojoj su prednici 1. i 2. tuženika uživali predmetne nekretnine najkasnije od 1954. godine (u kojem trenutku je nekretninu uživao DL kao pravni prednik tuženika, a kako je to navedeno u Povijesti promjena na katastarskim česticama od 25. rujna 2019.), to jasno i nedvosmisleno ukazuje da su 1. i 2. tuženici stekli pravo vlasništva temeljem dosjelosti, a obzirom je protekao vremenski period od 40 godina u sklopu kojega je njihov posjed bio obilježen karakteristikama poštenja (koje se presumira) i samostalnosti, i pri čemu se u to vrijeme uračunava i vrijeme za koje su njihovi prednici neprekidno posjedovali nekretnine kao pošteni samostalni posjednici.
19. Iz navedenog proizlazi kako su predlagatelji, ovdje 1. i 2. tuženici, dokazali osnovanost svoje prijave u zemljišnoknjižnom pojedinačnom ispravnom postupku okončanome rješenjem posl.br. Z-4639/21 (Z-4045/20) od 16. srpnja 2021., slijedom čega ovaj sud ne pronalazi razloge za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja, a obzirom da je pojedinačni ispravni postupak u konkretnom slučaju predstavljao usklađivanje stvarnog i katastarskog sa zemljišnoknjižnim stanjem temeljem isprava koje su ukazivale na opravdanost takvog postupanja.
20. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23; dalje Tarifa). 1. i 2. tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu - 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), podnesak – 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), prijedloga za povrat u prijašnje stanje – 50 bodova (Tbr. 8.2. Tarife), zastupanja na ročištima 16. svibnja 2024., 9. srpnja 2024., 16. rujna 2024. i 5. prosinca 2024. - 100 bodova svako odnosno ukupno 400 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) što zbrojeno čini ukupno 650 bodova, pomnoženo sa vrijednošću jednog boda 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) daje iznos priznatog troška postupka od 1.300,00 Eur, koji uvećan za 10% (Tbr. 40. Tarife), trošak PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife) i sudske pristojbe na prijedlog za povrat u iznosu od 13,27 Eur, ukupno iznosi 1.800,77 Eur.
20.1. U odnosu na zatraženi trošak sastavljanja prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 10. veljače 2022. u iznosu od 200,00 Eur, kako je Tbr. 8.2. Tarife propisano da odvjetniku pripada 50 % nagrade iz toč.1. navedenog tarifnog broja, ali ne više od 100 bodova, 1. i 2. tuženiku pripada pravo na trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8.2. Tarife), pomnoženo sa vrijednošću jednog boda 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) daje iznos priznatog troška od 100,00 Eur, dok je u preostalom dijelu zahtjeva odbijen.
21. Stoga je, temeljem svega navedenoga, odlučeno kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 17. siječanj 2025.
Sutkinja
Martina Grdić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DN-a:
1. Tužiteljici, po zakonskom zastupniku
2. Tuženiku, po punomoćniku
