Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-732/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Heleni Zudenigo, odvjetnici u Zadru, protiv ovršenika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Filijala Zadar, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenika i ovrhovoditelja protiv rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-285/2022-72 od 5. lipnja 2022., dana 17. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Žalba ovršenika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, dok se žalba ovrhovoditelja uvažava te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-285/2022-72 od 5. lipnja 2022.:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate tražbine i to glavnice u iznosu od 6.420,46 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. veljače 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka promijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena kao i naplate tražbine ovrhovoditelja na ime zakonskih zateznih kamata tekućih na glavnicu u razdoblju od 1.ožujka 1993. do 14. veljače 2023. u iznosu 19.313,02 Eur-a;

b) ukida u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.500,00 Eur-a te iznosu od 625,00 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedene iznose, kao i u dijelu u kojem ovrhovoditelju nije dosuđen trošak ovrhe preko navedenih iznosa pa se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi odlučeno je:

„Sud određuje predloženu ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

Prijenos radi naplate će se izvršiti i prije pravomoćnosti ovog rješenja.

Trošak ovrhovoditelja određuje se sa 625,00 eura.“

2. Protiv tog rješenja o ovrsi žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava odnosno žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 144/22 i 155/23 dalje: ZPP-a), koji je primijeniti temeljem članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05,121/05, 67/08, dalje: OZ-a dalje: OZ-a) predlažući preinaku pobijanog rješenja.

2.1. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu osporavao osnovanost navoda ovršenika.

3. Protiv istog rješenja o ovrsi u dijelu koji se odnosi na odluku o trošku žali se ovrhovoditelj pozivom na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP- a, koji je primijeniti temeljem članka 19. stavak 1. OZ-a predlažući preinaku rješenja o ovrsi u pobijanom dijelu, podredno ukidanje i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Žalba ovršenika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

4.1. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi:

- kako je ovrhovoditelj 27. siječnja 2012. podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Rev x-331/11-2 od 7. rujna 2011., radi naplate tražbine ovrhovoditelja na ime isplate razlike zatezne zakonske kamate na način naveden u prijedlogu (listovi 2-3 spisa) i to na računima ovršenika;

- kako ovrhovoditelj u tom prijedlogu navodi da je ovršenik podmirio dio dugovanja i to 5.000,00 kn na ime glavnice, te 80.220,56 kn na ime zakonske zatezne kamate na glavnicu duga;

- uz prijedlog za ovrhu dostavljena je presuda prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem II P-5351/09 od 7. travnja 2010. kojom je odlučeno da je dužan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01. ožujka 1993. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za razliku od dosuđenog iznosa od 5.000,00 kuna do zatraženog iznosa od 161.219,71 kuna, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (dalje: Prvostupanjska presuda), presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-2003/10 od 3. studenog 2010. (dalje: Drugostupanjska presuda) kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena naprijed navedena Prvostupanjska presuda i to u dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na zakonske zatezne kamate na iznos od 5.000,00 kuna, tako da je tužbeni zahtjev tužitelja ČK u dijelu kojim je zatražena zakonska zatezna kamata koja na iznos od 5.000,00 kn teče od 1. ožujka 1993. godine pa do isplate, odbijen kao neosnovan.

- kako je dostavljena i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Rev x-331/11-2 od 7. rujna 2011. (dalje: Presuda VSRH) kojom je preinačena naprijed navedena drugostupanjska odluka u pogledu točke 3. u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda. Konkretno, u dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na zakonske zatezne kamate na iznos od 5.000,00 kn, tako da je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan, i to na način da je u odnosu na taj dio odbijena žalbe tužene kao neosnovana i potvrđena u cijelosti prvostupanjska presuda;

- ovrhovoditelj je u spis dostavio financijsko računovodstveno-vještačenje sudskog vještaka Dražena Špindreka od 22. kolovoza 2014. iz kojeg proizlazi da ukupan iznos potraživanja na potonje navedeni dan iznosi 209.084,36 kn;

- tijekom postupka izrađeni nalazi vještaka i to nalaz i mišljenje Maje Kostijal, Stalnog vještaka za ekonomiju, financije, računovodstvo i bankarstvo zaprimljen na sudu 25. studenog 2015. iz kojeg proizlazi da ukupno dugovanje iznosi 93.941,04 kn, od čega ovršenik duguje (nakon uplate od 17. studenog 2011.) iznos od 13.129,80 kn, a nakon prigovora ovrhovoditelja u dopuni dostavljenoj 31. ožujka 2016. iznos od 13.065,43 kn, te financijsko vještačenje Josipa Klišmanića, sudskog vještaka za financije i bankarstvo zaprimljen na sudu 5. srpnja 2017. iz kojeg proizlazi da glavnica duga iznosi 48.378,22 kn, dok zakonske zatezne kamate na dan izrade ovog nalaza iznose 130.161,89 kn.;

- kako je ovrhovoditelj 17. travnja 2018. uredio prijedlog za ovrhu na način da ovrhu predlaže donošenje rješenja o ovrsi na temelju Presude VSRH, te financijskog nalaza i mišljenja vještaka Josipa Klišmanića od 4. srpnja 2017. i to na ime razlike glavnice duga u iznosu od 48.378,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 04. srpnja 2017. do isplate, kao i radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja na ime zakonskih zateznih kamata tekućih na glavnicu u razdoblju od 01. ožujka 1993. do 04. srpnja 2017., u iznosu od 130.161,89 kn, te radi namirenja troškova ovršnog postupka nakon čega je prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi od 16. srpnja 2018.;

- da je ovaj sud je odlukom od 27. veljače 2019., poslovni broj Gž Ovr- 1255/18-2 uvažio žalbu ovršenika, ukinuo rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 49 Ovr-1210/2015-47 od 16. srpnja 2018., te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

- u nastavku postupka, postupajući po zaključku prvostupanjskog suda od 1. travnja 2019, ovrhovoditelj je 9. svibnja 2019. uredio prijedlog za ovrhu, u bitnom, na način da je naveo ovršnu ispravu – prvostupanjsku odluku uz naznaku da je stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti donošenjem Presude VSRH, te predlaže donošenje odluke radi naplate novčanog potraživanja na ime isplate glavnice duga u iznosu od 48.378,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,41% koja na taj iznos teče od dana 05. srpnja 2017. do isplate, kao i radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja na ime zakonskih zateznih kamata tekućih na glavnicu u razdoblju od 01. ožujka 1993. do 09. svibnja 2019. u iznosu od 146.978,20 kn, te radi namirenja troškova ovog ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

- postupajući po nalogu prvostupanjskog suda 13. kolovoza 2019., stalni sudski vještak Monika Perica dostavila je 8. studenog 2019. nalaz i mišljenje (financijsko vještačenje u predmetu pod poslovnim brojem Ovr- 295/19, dalje: nalaz i mišljenje).U nalazu i mišljenju priložen je izračun u kojem se zaključno navodi da je ukupan dug 63.236,54 kn (glavnica 5.000,00 kn, zakonska zatezna kamata od 1. ožujka 1993. do 31. ožujka 1994. - konforman obračun, zakonska zatezna kamata od 1. travnja 1994. do 22. studenog 2011.-proporcionalan obračun), te da je plaćeno 85.811,24 kn (više plaćeno 22.574,70 kn).

- da je prvostupanjskim rješenjem poslovni br 49 Ovr-295/2019-29 od 8. siječnja 2020. odbijen kao neosnovan prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 09. svibnja 2019.

- da je ovaj sud rješenjem od 25. svibnja 2020., poslovni broj : Gž Ovr- 272/2020-2 odbio kao neosnovanu žalba ovrhovoditelja, te potvrdio rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 49 Ovr-295/2019-29 od 8. siječnja 2020;

- da su rješenjem Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-877/2021-4 od 23. veljače 2022. ukinuta rješenja ovog suda posl. br. Gž Ovr-272/20-2 od 25. svibnja 2020. i prvostupanjskog suda poslovni br. Ovr-295/19-29 od 8. siječnja 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Isto tako, odlučeno je da će se o troškovima postupka nastalima povodom revizije odlučiti konačnom odlukom.

5. U tom rješenju Vrhovni sud RH navodi: „11.1. U vezi s načinom obračuna kamata, važno je napomenuti da je do 31. ožujka 1994. bio propisan jedan način obračuna kamata (konformnom metodom bez obzira na razdoblje za koje se kamata obračunavala), a od 1. travnja 1994. drugi način za razdoblje kraće od godinu dana konformnom metodom, a za duže razdoblje jednostavnim kamatnim računom.

11.2. Primjena složenog kamatnog računa do 1. travnja 1994., propisana naprijed navedenim odredbama, koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici, bilo je i razumljiva i prihvatljiva s obzirom na tadašnju monetarnu i financijsku nestabilnost, visoku inflaciju i da je to bilo vrijeme visokih zateznih kamata, a sve iz razloga što se jedino na taj način mogao otkloniti negativni efekt, u to vrijeme, galopirajuće inflacije. Iz navedenog razloga se i obračunavanje zateznih kamata na navedeni način do 31. ožujka 1994. nije protivilo načelu monetarnog nominalizma pa je i "revalorizacija" glavnice primjenom konformne metode načina obračuna kamata imala svoju svrhu u korekciji načela monetarnog nominalizma, zbog čega takvim načinom obračuna kamata nije povrijeđeno niti načelo zabrane anatocizma, odnosno zabrane ograničenja, kapitalizacije dospjelih kamata.

11.3. Nakon 1. travnja 1994., upravo zbog stabilizacije monetarnog sustava i uvjeta relativno niske inflacije i nižih kamatnih stopa zakonodavac se odlučio na promjenu metode izračuna zateznih kamata te je potpuno prihvatljivo i jedino smisleno, a radi očuvanja glavnice, u prijelaznom razdoblju (do 31. ožujka 1994.) obračunate kamate pripisati glavnici i odrediti da na tako novu formiranu osnovicu (glavnicu s pripisanim dospjelim zateznim kamatama) obračunavaju zatezne kamate, jer svako drugačije tumačenje citiranih odredbi bilo bi protivno smislu, kako promjene metode obračuna kamata, tako i svrsi zakonske kamate te očuvanju vrijednosti glavnice.

11.4. U smislu navedenog, prihvaćeno je i pravno shvaćanje na sedmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 21. studenoga 2019., a ono glasi:

"Primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugi način obračuna kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode".

12.1. Nižestupanjski sudovi u ovom slučaju za predmetnu tražbinu nisu ocijenili je li pravilan obračun kamata do 1. travnja 1994. i nakon toga, je li pravilno izvršeno uračunavanje izvršenih nespornih isplate te je li ovršni prijedlog postavljen u skladu s naprijed izraženim shvaćanjem ovoga suda, odnosno radi li se, eventualno, o tome da je ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu tražio nepripadno uvećanu glavnicu (48.378,22 kn) te koliko iznose dospjele, a uplatama nepodmirene zatezne kamate.

12.2. Naime, iz sadržaja ovršne isprave te nalaza i mišljenja vještaka (list 103.) proizlazi da glavnica iznosi 5.000,00 kn, a da osnovica za daljnji obračun kamata na dan 31. ožujka 1994. iznosi 48.378,33 kn te da su izvršene isplate u ukupnom iznosu od 85.220,56 kn (17. studenoga 2011.), pri čemu i sam ovrhovoditelj navodi da je podmirena glavnica u iznosu od 5.000,00 kn.

12.3. Sud je stoga prilikom odlučivanja prethodno trebao utvrditi visini potraživanja ovrhovoditelja na dan 17. studenoga 2011., pri tom poštujući ranije navedeno pravno shvaćanje Građanskog odjela ovog suda, ali i zakonski red uračunavanja izvršenih uplata propisan odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO). Prema toj odredbi ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Što se pak tiče uračunavanja uplata kojima se podmiruju zatezne kamate valja voditi računa o redu uračunavanja istorodnih obveza propisanog odredbom čl. 171. st. 2. ZOO, a prema kojoj se obveze namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje, dakle u konkretnom slučaju, namiruju se prvo najstarije dospjele zatezne kamate.

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrdili niti ocijenili je li ukupna tražbina ovrhovoditelja pravilno obračunata te je li izvršenim uplatama podmirena ili ne, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijanog rješenja. Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ, valjalo ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak“

6. U ponovljenom postupku Monika Perica, sudski vještak za računovodstvo i financije izradila je nalaz i mišljenje koje je dostavljeno sudu 28. veljače 2023., te dopunu nalaza i mišljenja koja je dostavljena sudu 26. travnja 2023. s više izračuna, sve nakon očitovanja ovršenika. Prema prvom izračunu (izrađenom uz pretpostavke: da je glavnica na dan 1. ožujka 1993. - 5.000,00 kn, osnovica za obračun zatezne kamate do 31. ožujka 1994. jest glavnica uvećana za obračunatu zateznu kamatu, osnovica za obračun zatezne kamate od 1. travnja 1994. jest glavnica uvećana za obračunatu zateznu kamatu na dan 31. ožujka 1994. odnosno nova glavnica 48..374.97 kn, obračun zatezne kamate konformnom metodom do 31. ožujka 1994., obračun zatezne kamate konformnom metodom od 1. travnja 1994., izvršena uplata u visini 5.590,68 kn na dan 22. veljače 2011. i uplata od 17. studenog 2011 u visini 80.220,56 kn koje su zatvarale dospijeća tražbina -troškovi, zatezna kamata, glavnica, sukladno čl. 171. i172. ZOO-a, cjelokupna obračunata zatezna kamata se zbraja u ukupan iznos) na dan 14. veljače 2023. glavnica duga iznosi 6.420,46 Eura/48.374,97 kn, a zakonska zatezna kamata od 1. ožujka 1993. do 14. veljače 2023. -19.313,02 Eur/145.513,89 kn, ukupno 25.733,48 EUR-a/193.888,86 kn.

7. Ovrhovoditelj je uredio prijedlog za ovrhu od 28. svibnja 2024. u skladu s navedenim izračunom vještaka, za koji ovaj sud smatra da je u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-877/2021-4 od 23. veljače 2022. te s pravnim shvaćanjem koje je prihvaćeno na sedmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 21. studenoga 2019. uz utvrđenje svih relevantnih činjenica o postojanju tražbine ovrhovoditelja.

7.1. Prije prihvaćanja navedenog pravnog shvaćanja sudska praksa VSRH bila je jednoznačna, i to upravo u smjeru da od 1. travnja 1994. glavnica za obračun kamata ostaje glavnica osnovnog duga, a ne ona uvećana obračunom kamata na dotadašnji način, pripisivanjem dospjelih kamata glavnici.

7.2. Ipak, odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23,155/23,36/24 dalje: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni. Imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u ranije citiranoj odluci VSRH poslovni broj Rev-877/2021-4 od 23. veljače 2022., kao i pravno shvaćanje koje je prihvaćeno na sedmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 21. studenoga 2019., radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud istog prihvaća.

8. Sukladno odredbi članka 20. OZ-a, sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako OZ-om nije drukčije određeno, a prema članku 21. stavku 1. OZ-a, ovršna isprava je i ovršna sudska odluka.

9.Shodno članku 150. stavak 1. OZ-a., ovrha na novčanoj tražbini provodi se pljenidbom i prijenosom, ako OZ-om za pojedine slučajeve nije drukčije određeno.

10. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u potvrđenom dijelu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 19. stavak 1. OZ-a te sukladno odredbi članka 46. stavak 5. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz članka 46. stavak 1. OZ-a na koji pazi po službenoj dužnosti, niti onog na koje ukazuje ovršenik.

10.1. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odredio ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika, na temelju i sukladno ovršnoj ispravi – Prvostupanjskoj presudi koje je tijekom postupka dijelom preinačena Drugostupanjskom presudom i u konačnici djelomično preinačena Presudom VSRH, u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik, dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz kojeg proizlazi postojanje novčanih tražbina za koje se prisilno ostvarenje traži. Isto tako, rješenje o ovrsi u potvrđenom dijelu usklađeno je i s nalazom i mišljenjem Monike Perica, sudskog vještaka za računovodstvo i financije u onom dijelu koji je u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-877/2021-4 od 23. veljače 2022. te s pravnim shvaćanjem koje je prihvaćeno na sedmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 21. studenoga 2019. kako je to navedeno pod točkama 6. i 7. obrazloženja ove odluke.

10.2. Potrebno je naglasiti da se time ne dira u red uračunavanja ispunjenja u smislu odredbi članka 171. i 172. ZOO-a. Isto tako, treba reći i da je ovrhovoditelj u prijedlogu od 28. svibnja 2024. naveo sve potrebne podatke iz Prvostupanjske presude, Drugostupanjske presude i u konačnici Presude VSRH.

10.3. Citirane odluke, na kojima ovrhovoditelj temelji svoj ovršni zahtjev, ovršne su isprave na temelju koje vjerovnik može tražiti prisilno ostvarenje tražbine, a sud može odrediti ovrhu radi ispunjenja tražbine, sukladno članku 20. i 21. OZ-a. Iz stanja spisa u ovoj fazi postupka, ne proizlazi da ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha nije ovršna isprava, da ista nije stekla svojstvo ovršnosti, niti da je ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno da je na drugi način izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka.

10.4. Isto tako, izreka pobijanog rješenje odgovara rješenju o ovrsi na novčanoj tražbini i sadrži sve opće (članak 35. stavak 1. OZ-a) i posebne (članak 150. OZ-a) podatke potrebne za provedbu ovrhe.

10.5. Žalbeni navodi ovršenika u potvrđenom dijelu nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

11. U odnosu na žalbene navode kojima ovršenik ističe da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika te da je tražbina prestala, valja reći, da isti predstavljaju žalbene razloge iz odredbe članka 46. stavak 1. točke 7. i 9. OZ-a, radi čega se upućuje prvostupanjski sud da u odnosu na navedene žalbene razloge po eventualnom ispunjenju pretpostavki postupi prema članku 48. OZ-a.

12. U odnosu na trošak ovršnog postupka, treba reći, da je u prijedlogu za ovrhu od 28. svibnja 2024. navedeno da se radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu odmjerenom po rješenju ovrsi određuje ovrha i radi naplate predujma vještačenja u iznosu od 1.500,00 Eur, dok je predložena je ovrha određena s troškom ovrhovoditelja u iznosu od 625,00 Eura. Preko navedenog iznosa ovrhovoditelju nije dosuđen trošak ovršnog postupka. U ovakvim okolnostima u dijelu u kojem je određen trošak ovršnog postupka, kao i u dijelu u kojem ovrhovoditelju nije određen trošak ovršnog postupka preko navedenih iznosa, a sve imajući u vidu da je rješenje o ovrsi doneseno u smislu odredbe članka 37. st. 3. OZ-a otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu, rješenje o ovrsi je nerazumljivo te proturječno samom sebi.

12.1. Zbog navedenog trebalo je uvažiti djelomično žalbu ovršenika u dijelu u kojim je određen trošak ovršnog postupka ovrhovoditelju, te žalbu ovrhovoditelja u cijelosti u dijelu kojim istom nije dosuđen trošak ovršnog postupka preko iznosa određenih pobijanim rješenjem o ovrsi.

13. Slijedom navedenog je, na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a u vezi članka 19. stavak 1. OZ-a, riješeno kao u izreci.

14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, uvažavajući naprijed navedeno, ponovo odlučiti o prijedlogu za ovrhu u ukinutom dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka kao i o zahtjevu za naknadu troška ovršnog postupka.

U Splitu 17. siječnja 2025.

SUDAC:

Miho Mratović