REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-23/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ŠŠ podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kv-2/2025 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog ŠŠ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod točkom I. izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 – dalje: ZKP/08.), protiv optuženog ŠŠ produljen istražni zatvor, određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-950/2024- 4. (ispravno Kir-836/2024.) od 30. rujna 2024. (ispravno 1. rujna 2024.), iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11., s time da mu istražni zatvor teče od dana uhićenja, i to od 30. kolovoza 2024. Pod točkom II. izreke je, na temelju članka 128. ZKP/08., odbijen prijedlog optuženog ŠŠ, podnesen 7. siječnja 2025. po braniteljici Aleksandri Vareškić Fodor, za ukidanje istražnog zatvora, kao neosnovan.
2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi ŠŠ po braniteljici po službenoj dužnosti Aleksandri Vareškić Fodor, odvjetnici iz Velike Gorice, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba usvoji, pobijano rješenje preinači i optuženika odmah pusti na slobodu.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba optuženog ŠŠ nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje na počinjenje inkriminiranih kaznenih djela navodeći da mu se optužnicom na teret stavlja razdoblje od četiri godine, a da je poukom o pravima okrivljenika, koja mu je uručena prilikom prvog ispitivanja, terećen samo za 2024. godinu. Nadalje, žalitelj drži da je nasilje u obitelji jedno od blažih kaznenih djela te da se inkriminacija nesporno može podvesti pod prekršajnu sferu jer žrtva nije zadobila ozljede te joj život nije bio ugrožen. Stoga žalitelj smatra da se iteracijska opasnost može prevenirati mjerama opreza jer optuženik posjeduje nekretninu na adresi različitoj od one na kojoj živi žrtva pa se može tamo preseliti i tako izbjeći svaki kontakt sa žrtvom. Uz navedeno, optuženik ističe da je osoba starije životne dobi kojoj preskače srce i ima upalu mjehura, a što je, po mišljenju žalitelja, propušteno cijeniti. Također, žalitelj drži da nema razmjera između težine djela, ugroženog dobra i oduzimanja slobode optuženiku, posebno uzimajući u obzir da se radi o neosuđivanoj osobi.
6. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog ŠŠ te je sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Također, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer su valjani i dostatno konkretizirani.
7. Protivno žalbenim prigovorima, vezano za opću pretpostavku za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Navedena sumnja proizlazi iz svih do sada prikupljenih dokaza koji su rezultirali podizanjem i potvrđivanjem optužnice, a na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u odlomku 8. na drugoj stranici pobijanog rješenja. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća te razloge jer su dovoljni i odgovarajući pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste. Stoga prigovori žalitelja kojima isti osporava postojanje osnovane sumnje navodeći da je nasilje u obitelji blaže kazneno djelo te da bi se moglo podvesti pod prekršajnu sferu nisu od utjecaja na pravilan zaključak suda o postojanju osnovane sumnje.
7.1. Cijeneći navedeno, neosnovano je i žaliteljevo problematiziranje duljine inkriminiranog razdoblja. Naime, točno je da je, prilikom prvog ispitivanja, optuženik bio osnovano sumnjiv za protupravno ponašanje od neutvrđenog dana pa do 30. kolovoza 2024., a da mu se nakon podnošenja i potvrđivanja optužnice stavlja na teret da je osnovano sumnjiv za protupravno ponašanje od siječnja 2020. pa do 30. kolovoza 2024., no žalitelj očito zanemaruje da se o konkretiziranju početka inkriminiranog razdoblja može razmatrati i u daljnjem tijeku postupka te stoga prigovorom žalitelja nije dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.
8. Nadalje, suprotno daljnjim prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koje ukazuju na postojanje realne i razumno predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela. Naime, pri procjeni iteracijske opasnosti, uz raniju osuđivanost ili neosuđivanost te ličnost počinitelja, u obzir se uzimaju i težina, način i okolnosti počinjenja terećenih kaznenih djela. U konkretnom slučaju, optuženik je, prema činjeničnom opisu inkriminacija, osnovano sumnjiv da bi počinio dva kaznena djela u odnosu na istu žrtvu, svoju suprugu, a da je kazneno djelo nasilja u obitelji činio kroz vremenski period od gotovo četiri godine, u kojemu je, prema navodima supruge odnosno žrtve, kao i optuženikova i žrtvina sina, gotovo svakodnevno bio nasilan pa takvo njegovo postupanje upućuje na upornost i bezobzirnost optuženika kao i na visoki stupanj kriminalne volje na strani optuženika. Uz navedeno, cijenjeno je da je prilikom intervencije policije, uz upućene riječi prijetnji supruzi, spominjao i osobe iz policije, državnog odvjetništva i suda, a kojom prilikom mu je utvrđena i visoka alkoholiziranost od 2,44 g/kg. Stoga je, unatoč činjenici kaznene i prekršajne neosuđivanosti optuženika, ispravan zaključak prvostupanjskog suda da postoje okolnosti koje opravdavaju postojanje realne i razumno predvidive opasnosti da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo te je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen i poseban uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
8.1. Također se ukazuje žalitelju da njegovo zdravstveno stanje nije odlučna činjenica kod procjene postojanja iteracijske opasnosti i primjene mjere istražnog zatvora, kao i da potrebnu medicinsku skrb isti može ostvariti i unutar zatvorskog sustava.
9. Sve gore navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, a posebno cijeneći okolnosti i način počinjenja terećenih kaznenih djela, kao i ličnost optuženika te okolnost da je vještak psihijatar u svom nalazu i mišljenju preporučio izricanje mjere liječenja od ovisnosti o alkoholu za okrivljenika, bez koje postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenog djela kao i počinjenja težeg kaznenog djela, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je utvrđeno da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može, za sada, ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., a kako se to neosnovano predlaže u žalbi.
10. Jednako tako razmatrano je i da li je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovoga načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, a kako se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru od 30. kolovoza 2024., to drugostupanjski sud ocjenjuje da, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti.
11. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 17. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec