REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-261/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LŠ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog LŠ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 3. studenog 2023. broj K-616/2023-16, u sjednici održanoj 17. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog LŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, optuženi LŠ je proglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavka 2. KZ/11. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a primjenom članka 56. stavaka 1. do 3. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Primjenom 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženi LŠ je dužan platiti troškove kaznenog postupka, na ime paušalne svote, u iznosu 500,00 eura.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi AŠ putem braniteljice Ire Pavić, odvjetnice iz Rijeke, zbog odluke o kazni, s prijedlogom "uvažiti navode predmetne žalbe i donijeti blažu odluku o kazni".
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog odluke o kazni.
6.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
6.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio, uz iskazano žaljenje i kajanje, njegovo priznanje kaznenog djela. Isto tako, pravilno je olakotnim ocijenjena dosadašnja optuženikova neosuđivanost, kao i njegov pokušaj pomirenja s oštećenicima, te briga o njihovom zdravlju i angažman s osiguranjem u vezi isplate štete, dok naročito otegotnih okolnosti nije nađeno.
6.3. Nasuprot žalbenim tvrdnjama, kojima žalitelj višestruko ponavlja istaknute olakotne okolnosti, koje je prvostupanjski sud imao u vidu, sud prvog stupnja je pravilno vrednovao sve odlučne okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Neosnovano žalitelj tvrdi da je izrečena kazna prestroga, smatrajući kako sud prvog stupnja nije dovoljno cijenio značaj olakotnih okolnosti te da nije u dostatnoj mjeri cijenio činjenicu da na strani optuženika ne postoje značajne otegotne okolnosti. Protivno ovim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilan značaj dao optuženikovoj samokritičnosti, koja se odrazila u njegovom priznanju kaznenog djela te iskazanom kajanju i žaljenju, a priznanje djela je pravilno vrednovano, kada je ocijenjeno doprinosom brzini okončanja postupka i olakšanju njegovog vođenja. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno valorizirao optuženikovu dosadašnju usklađenost ponašanja sa zakonima, koju žalitelj neosnovano naglašava, precjenjujući njen značaj. Naime, kroz okolnost optuženikove nekažnjavanosti je jasno kako ovo počinjeno kazneno djelo predstavlja izolirani incident u optuženikovom dosadašnjem pridržavanju zakonskih propisa. Pri tomu, ovakvim prigovorima žalitelj ispušta iz vida stupanj povrede zaštićenog dobra, odnosno konkretne okolnosti i način počinjenja kaznenog djela, zanemarujući kako je optuženik izazvao prometnu nesreću u kojoj su dvije osobe zadobile teške tjelesne ozljede. Isto tako, neopravdanim stavom o izrečenoj kazni kao pretjerano naglašenoj retribuciji, žalitelj zanemaruje kako je optuženik osuđen na kaznu zatvora koja tek neznatno premašuje minimum kazne zatvora propisane zakonom, sukladno članku 44. stavku 1. KZ711., kao što se i trajanje vremena provjeravanja nalazi u donjoj granici zakonom propisanog trajanja uvjetne osude, prema članku 56. stavku 3. KZ/11.
6.4. S obzirom na izloženo, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), bilo je opravdano optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci. Uvažavajući sve utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne optuženik neće činiti kaznena djela, pa je opravdano izrečena uvjetna osuda, s vremenom provjeravanja u trajanju dvije godine. Upravo izrečenom uvjetnom osudom izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
6.5. Zato nije osnovano blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik.
7. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
7.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 17. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
