Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj: Gž-47/2025-2

U IME R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vesni Kuzmičić, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice Katarine Bižaca, u pravnoj stvari tužitelja LP (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. (Oib: 23057039320) iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-543/2024- 7 od 4. prosinca 2024., dana 17. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-543/2024-7 od 4. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; – dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak podredno preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru pozivom na odredbu čl. 14. predmetnog Ugovora o kreditu kojom su stranke za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, u konkretnom slučaju Općinskog suda u Rijeci.

6. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj 31 Su-409/2023-2 od 2. siječnja 2024. određen je Općinski sud u Virovitici kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu.

7. Odredbom čl. 70. st. 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan. Stavkom 3. istog članka propisano je da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa te stavkom 5. da isprave o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.

8. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZPP-a sud se može u povodu prigovora tuženika proglasiti mjesno nenadležnim ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a prema st. 2. istog zakonskog propisa, sud se može po službenoj dužnosti proglasiti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost i to najkasnije do upuštanje tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.

9. Uvidom u čl. 14. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102162450 od 22. prosinca 2004. utvrđeno je da su stranke za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta banke.

10. U odnosu na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, relevantne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19; dalje ZZP) u kojem je, između ostalih implementirana i Direktiva Vijeća 99/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora te je na taj način hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača.

11. Tako je odredbom čl. 49. st. 1. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 49. st. 2. ZZP).

12. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je i samim zakonom i to na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna (čl. 50. st. 1. ZZP).

13. Odredbom čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je da će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

14. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je odredba čl. 14. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102162450 od 22. prosinca 2004. ugovorna klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo već je sastavni dio tipskog ugovora tuženika, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i financijsku neravnotežu na štetu tužitelja jer bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj bio u obvezi putovati u Rijeku.

15. Na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020. izražen je pravni stav prema kojem prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnosti dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti. Identično pravno shvaćanje zauzeto je i od strane građanskog odjela Županijskog suda u Splitu dana 29. siječnja 2020.godine.

16. S obzirom da je u konkretnom slučaju prorogacijskom klauzulom o mjesnoj nadležnosti ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača- tužitelja, te da bi tužitelj trebao putovati na sud u [adresa] iz [adresa] gdje ima prebivalište na koji način bi bio izvrgnut dodatnim troškovima putovanja i potrebi ulaganja dodatnog vremena (udaljenost između [adresa] i [adresa] automobilom ili javnim prijevozom iznosi više od 200 kilometra i traje više od 3 sata putovanja), što ima za posljedicu svakako otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom, pravilno je prvostupanjski sud takvu prorogacijsku klauzulu ocijenio ništetnom i nepoštenom u smislu citiranih odredbi ZZP i uvažavajući naprijed navedeni pravni stav izražen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020.

17. Slijedom navedenog, kako je prigovor mjesne nenadležnosti tuženika neosnovan, to je prvostupanjski sud pravilno riješio kao u pobijanoj odluci. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a trebalo odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 17. siječnja 2025.

SUTKINJA:

Vesna Kuzmičić