Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-22/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja BH vl. stolarskog obrta GOD iz Rijeke, Bačići 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9 protiv tuženika MRNJAVAC d.o.o. Matulji, Frlanska cesta 3A, OIB: 39503432286, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Badovinac, odvjetnik u Zagrebu, Demetrova 22, radi isplate 1.210,43 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj-sudski predmet: Ovrv-1925/2021, javnobilježnički predmet: UPP/OS Ovrv-80/2021 od 1. ožujka 2022. koje je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović sa sjedištem u [adresa] u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 1.117,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. srpnja 2021. po stopi od 7,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 7,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., a od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024. a od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka u iznosu od 149,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. ožujka 2022. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj-sudski predmet: Ovrv-1925/2021, javnobilježnički predmet: UPP/OS Ovrv-80/2021 od 1. ožujka 2022. koje je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović sa sjedištem u [adresa] u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u preostalom iznosu od 93,44 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. srpnja 2021. nadalje te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 990,59 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. siječnja 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 1. prosinca 2021. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 1.210,43 EUR s kamatom. Na rješenje o ovrsi poslovni broj-sudski predmet: Ovrv-1925/2021, javnobilježnički predmet: UPP/OS Ovrv-80/2021 od 1. ožujka 2022. koje je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović sa sjedištem u [adresa], kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor navodeći da osporava osnovu i visinu tražbine te ističe da je između stranaka postojao određeni poslovni odnos, ali i dogovor rješavanja određenih situacija prijebojem.

2. Općinski sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj Povr-433/2022-3 od 28. studenog 2022. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 14. ožujka 2023.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-22/2023-3 od 20. ožujka 2023., rješenje o ovrsi poslovni broj-sudski predmet: Ovrv-1925/2021, javnobilježnički predmet: UPP/OS Ovrv-80/2021 od 1. ožujka 2022. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga primjenom odredbe članka 58. stavak 2. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.).

4. Tužitelj je istaknuo da je prigovor tuženika u cijelosti paušalan i neosnovan te usmjeren na odugovlačenja postupka. Vjerodostojna isprava u cijelosti specificira račun broj 55/01P/1 koji je izdan nakon prihvata ponude broj 53/2020 od 28. studenog 2020. Ponuda za izradu rukohvata je dostavljena nakon dogovora s tuženikom na e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] te je s ponuđenom cijenom u cijelosti prihvaćena. Sukladno dogovoru stranaka, usluga je pružena i izrađen je rukohvat, koji je tuženik po završetku radova pregledao i prihvatio, nakon čega je izdan i utuženi račun. Tuženik netočno tvrdi da je u konkretnom slučaju postojao dogovor da će se naručena usluga po ponudi riješiti kompenzacijom i da se usluga neće fakturirati. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi da je usmeni dogovor između stranaka bio sljedeći: tužitelj neće fakturirati tuženiku izvršene radove specificirane u računu R2: 55/01P/1 budući da je pričinio štetu tuženiku. Naime, tužitelj je pričinio štetu na objektu tuženika, preciznije u hali tuženika, prilikom upravljanja bagerom u vlasništvu tužitelja kojega je vozio na servis u predmetnu halu. Tadašnji zaposlenik tužitelja prilikom ulaska u halu oštećuje rub servisnih vrata, uslijed čega je oštetio tj. otkinuo dio panela i limenih opšava. Naime, tuženik je vlasnik u cijelosti (1/1) nekretnine koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Opatija upisana u z. k. ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i označena kao k. č. br. [katastarska čestica], Poli kasarne, prirodno neplodno zemljište ukupne površine 8645 m2 – u naravi poslovna hala, u Mučićima, Mučići b.b. Radi navedenih oštećenja tuženik je bio primoran sanirati oštećenja te je za radove izvršene od strane ovlaštenog limara podmirio račun u iznosu od 7.941,00 kuna. Zbog opisanog događaja dogovor između stranaka bio je da tužitelj neće fakturirati izvršene radove na objektu tuženika, a tuženik neće potraživati naknadu štete. Dakle, izdavanjem predmetnog računa i podnošenjem prijedloga za ovrhu tužitelj je postupio protivnu dogovoru stranaka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu te saslušanjem tužitelja BH (iskaz na stranici 78-79 spisa), zastupnika po zakonu tuženika GH (iskaz na stranici 80 spisa), svjedoka RH (iskaz na stranici 84 spisa) i svjedoka HH (iskaz na stranici 86 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

7. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

8. Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje iznosa od 1.210,43 EUR za izradu rukohvata od hrasta prema računu broj 55/01P/1 od 12. srpnja 2021. s dospijećem 19. srpnja 2021. (stranica 44 spisa). Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj tuženiku 29. studenog 2020. poslao ponudu 53/20 za izradu rukohvata od hrasta (stranica 43-45 spisa), kao što nije sporno da je tuženik ponudu usmeno prihvatio. Stoga nije sporno da je između tužitelja kao izvođača i tuženika kao naručitelja sklopljen ugovor o djelu sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Nije sporno da je tužitelj izradio rukohvat od hrasta u tuženikovoj hali u Mučićima te da je tuženiku izdao utuženi račun broj 55/01P/1 od 12. srpnja 2021. (stranica 44 spisa). Tuženik nesporno nije imao prigovora na izvedene radove (iskaz zastupnika po zakonu tuženika na stranici 80 spisa). Slijedom navedenog, nije sporno da je tuženik dužan tužitelju platiti naknadu za izradu rukohvata tužitelju temeljem utuženog računa. Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

10. Sporno jest je li dio tužiteljeve tražbine prestao postojati, s obzirom na tuženikove navode da je tužitelju izjavio prijeboj s osnove naknade štete koju mu je uzrokovao tužitelj, odnosno njegov radnik. Također je sporna visina nastale štete tuženiku, a koju štetu tuženik potražuje u iznosu od 4.136,00 kuna, a prema računu 36/1/1 od 1. lipnja 2021., koji je tuženiku izdalo društvo Limarija Filipović d.o.o. Sesvete (račun na stranici 52 spisa), koju je stavio u prijeboj.

11. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odrednom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s time da se predmnijeva obična nepažnja (st. 2. istog članka). Dakle, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjenje kumulativno (čl. 1045. ZOO-a). Stoga je tuženik bio dužan dokazati sve naprijed navedene pretpostavke odgovornosti za štetu.

12. Među strankama nije sporno da je tužiteljev radnik (RH) prilikom upravljanja bagerom u vlasništvu tužitelja oštetio ukrasni završni opšavni lim na ulaznim vratima u halu tuženika. Ta činjenica proizlazi i iz iskaza svih saslušanih osoba. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi nastalu štetu sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

13. Nadalje je sporna visina nastale štete tuženiku. Zastupnik po zakonu tuženika je iskazao da je u prijeboj stavio tražbinu prema tužitelju koja se odnosi na naknadu štete i to prema računu Limarije Filipović d.o.o. koja mu je izradila i montirala opšavne limove te da se na nastalu štetu odnosi stavka računa-izrada i montaža opšava (23,5 m x 176,00 kuna/m) u iznosu od 4.136,00 kuna (stranica 52 spisa).

14. Tužitelj je osporio visinu nastale štete koju od njega potražuje tuženik navodeći da je tužiteljev radnik oštetio završni lijevi opšavni lim na ulaznim vratima dužine 4 metra te da je tužiteljev limar te radove tada naplaćivao u iznosu od 170,00 kuna/m. Zastupnik po zakonu tuženika OH je na pitanje suda na što se odnosi 23,5 metara izrade opšava odgovorio je da je riječ o velikim garažnim vratima kroz koja ulaze šleperi. Svjedok RH je iskazao da je granom bagera oštetio opšavni lim na velikim ulaznim vratima te da je riječ o oštećenju od otprilike pola metra.

15. Na temelju iskaza tužitelja i svjedoka RH sud prihvaća iskaz tužitelja da je oštećen lijevi opšavni lim na ulaznim vratima u tuženikovu halu dužine 4 metra kao logičan i životan s obzirom da je i svjedok RH iskazao da je granom bagera oštetio otprilike pola metra opšavnog lima na ulaznim vratima s lijeve strane. Logično je da na opisani način tužiteljev radnik nije mogao oštetiti opšavni lim na cijelim vratima odnosno u dužini od 23,5 metara, čiju naknadu štete traži tuženik. Račun Limarije Filipović d.o.o., na koji se poziva tuženik odnosi se na izradu i montažu opšava na cijelim ulaznim vratima u halu od 23,5 metara, a tužiteljev radnik oštetio je opšavni lim na lijevoj strani ulaznih vrata. Stoga sud prihvaća navod tužitelja da je potrebno zamijeniti 4 metra opšavnog lima, dok tuženik ničim nije dokazao da je uslijed nastalog oštećenja potrebno zamijeniti opšavni lim na cijelim ulaznim vratima u halu dužine 23,5 metara, što je tuženik bio dužan učiniti na temelju odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Sukladno tome, sud je utvrdio da je postojala tuženikova protutražbina prema tužitelju s osnove nastale štete na tuženikovim ulaznim vratima u halu dužine 4 metra x 176,00 kuna (cijenu radova je sud prihvatio s obzirom da je i tužitelj naveo da je tada cijena tih radova iznosila cca 170,00 kuna/m), odnosno u iznosu od 93,44 EUR/704,00 kuna.

16. Tužitelj je osporavao da mu je tuženik dao izjavu o prijeboju, odnosno iskazao je da nikada nije dogovoreno da bi se predmetni račun podmirio prijebojem. No tuženik je, u svakom slučaju u ovom postupku, dao izjavu o prijeboju navodeći da je tužitelju u više navrata usmeno izjavio prijeboj. Sukladno odredbi članka 196. ZOO-a prijeboj nastaje kada se da izjava o prijeboju, a nakon čega se smatra da je pravni učinak prijeboja nastao onoga trenutka kada su se ispunile pretpostavke za prijeboj. Činjenica što tužitelj nije prihvatio prijeboj nije od utjecaja na samu izjavu o prijeboju, već je odlučno je li tuženikova protutražbina postojala ili nije u trenutku davanja izjave o prijeboju. Naime, isticanjem takvog prigovora u parnici tuženik tvrdi da je tužiteljeva tražbina nastala i da je ona postojala, ali da je naknadno djelomično prestala zbog postojanja njegove protutražbine i zbog izjavljenog prijeboja.

17. Tuženik je dokazao da je njegova tražbina po osnovi naknade štete prema tužitelju nastala u iznosu od 93,44 EUR/704,00 kuna, da su bile ostvarene zakonske pretpostavke za prijeboj i da je tužitelju izjavio prijeboj. Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele (čl. 195. ZOO-a). Tuženikova tražbina je istovrsna s tražbinom tužitelja te su obje dospjele i to tužiteljeva tražbina u iznosu od 1.210,43 EUR/9.120,00 kuna temeljem računa broj 55/01P/1 od 12. srpnja 2021. prema tuženiku te tuženikova tražbina u iznosu od 93,44 EUR/704,00 kuna temeljem nastale štete tuženiku od 1. lipnja 2021. Slijedom toga, sud utvrđuje osnovanim tuženikove navode da je tužiteljeva tražbina u iznosu od 93,44 EUR/704,00 kuna prestala prijebojem i to 12. srpnja 2021. Prestankom glavne tražbine prestalo je i sporedno potraživanje, pa tuženik nije u obvezi plaćati zateznu kamatu na iznos od 93,44 EUR/704,00 kuna nakon što su tražbine u tom iznosu prebijene 12. srpnja 2021. Sukladno tome, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi u dijelu koji se odnosi na plaćanje iznosa od 1.117,00 EUR/8.416,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. srpnja 2021. do isplate (t. I. izreke presude). U preostalom iznosu od 93,44 EUR/704,00 kuna sud je ukinuo predmetni platni nalog i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan (t. II. izreke).

18. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Sud je odlučio da je tuženik dužan nadoknaditi sve troškove tužitelju budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (7%), a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.210,43 EIR, priznao parnični trošak u iznosu od 990,59 EUR (t. IIl. izreke). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 53,09 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava podneska od 4. travnja 2023., kojim se očituje na tuženikove navode iz prigovora u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištima 25. listopada 2023., 4. travnja 2024., 29. listopada 2024. i 6. prosinca 2024. u iznosu od po 150,00 EUR (ukupno 600,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 750,00 EUR uvećano za PDV 187,50 EUR sukladno Tbr.

19. Odredba či. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki ll. izreke presude.

Rijeka, 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a u vezi s čl. 502. st.

1. ZPP-a).