REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1962/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lukavec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa odvjetničkom društvu d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Lukavca, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Bandića, odvjetnika, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. da isplati tužitelju ŠŽ novčani iznos od 4.720,94 EUR (slovima: četiritisućesedamstodvadeset eura i devedesetčetiri eurocenta) i to s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na

- iznos od 0,75 EUR od 16.10.2008. do isplate,

- iznos od 13,79 EUR od 16.11.2008. do isplate,

- iznos od 10,81 EUR od 16.12.2008. do isplate,

- iznos od 22,22 EUR od 16.1.2009. do isplate,

- iznos od 25,18 EUR od 16.2.2009. do isplate,

- iznos od 26,53 EUR od 16.3.2009. do isplate,

- iznos od 23,15 EUR od 16.4.2009. do isplate,

- iznos od 21,42 EUR od 16.5.2009. do isplate,

- iznos od 18,41 EUR od 16.6.2009. do isplate,

- iznos od 16,03 EUR od 16.7.2009. do isplate,

- iznos od 16,04 EUR od 16.8.2009. do isplate,

- iznos od 18,59 EUR od 16.9.2009. do isplate,

- iznos od 17,08 EUR od 16.10.2009. do isplate,

- iznos od 16,99 EUR od 16.11.2009. do isplate,

- iznos od 17,72 EUR od 16.12.2009. do isplate,

- iznos od 21,15 EUR od 16.1.2010. do isplate,

- iznos od 23,43 EUR od 16.2.2010. do isplate,

- iznos od 23,63 EUR od 16.3.2010. do isplate,

- iznos od 30,82 EUR od 16.4.2010. do isplate,

- iznos od 27,66 EUR od 16.5.2010. do isplate,

- iznos od 30,71 EUR od 16.6.2010. do isplate,

- iznos od 42,28 EUR od 16.7.2010. do isplate,

- iznos od 38,25 EUR od 16.8.2010. do isplate,

- iznos od 51,31 EUR od 16.9.2010. do isplate,

- iznos od 45,55 EUR od 16.10.2010. do isplate,

- iznos od 40,87 EUR od 16.11.2010. do isplate,

- iznos od 54,68 EUR od 16.12.2010. do isplate,

- iznos od 67,72 EUR od 16.1.2011. do isplate,

- iznos od 58,59 EUR od 16.2.2011. do isplate,

- iznos od 62,09 EUR od 16.3.2011. do isplate,

- iznos od 53,48 EUR od 16.4.2011. do isplate,

- iznos od 58,49 EUR od 16.5.2011. do isplate,

- iznos od 76,98 EUR od 16.6.2011. do isplate,

- iznos od 71,09 EUR od 16.7.2011. do isplate,

- iznos od 105,33 EUR od 16.8.2011. do isplate,

- iznos od 111,86 EUR od 16.9.2011. do isplate,

- iznos od,61 EUR od 16.10.2011. do isplate,

- iznos od 79,53 EUR od 16.11.2011. do isplate,

- iznos od 78,11 EUR od 16.12.2011. do isplate,

- iznos od 81,70 EUR od 16.1.2012. do isplate,

- iznos od 85,82 EUR od 16.2.2012. do isplate,

- iznos od 84,71 EUR od 16.3.2012. do isplate,

- iznos od 82,80 EUR od 16.4.2012. do isplate,

- iznos od 83,55 EUR od 16.5.2012. do isplate,

- iznos od 85,56 EUR od 16.6.2012. do isplate,

- iznos od 84,02 EUR od 16.7.2012. do isplate,

- iznos od 84,41 EUR od 16.8.2012. do isplate,

- iznos od 82,00 EUR od 16.9.2012. do isplate,

- iznos od 80,32 EUR od 16.10.2012. do isplate,

- iznos od 83,29 EUR od 16.11.2012. do isplate,

- iznos od 81,64 EUR od 16.12.2012. do isplate,

- iznos od 83,83 EUR od 16.1.2013. do isplate,

- iznos od 78,84 EUR od 16.2.2013. do isplate,

- iznos od 80,99 EUR od 16.3.2013. do isplate,

- iznos od 82,49 EUR od 16.4.2013. do isplate,

- iznos od 81,05 EUR od 16.5.2013. do isplate,

- iznos od 76,35 EUR od 16.6.2013. do isplate,

- iznos od 1.642,64 EUR 16.7.2013. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. da isplati tužitelju ŠŽ novčani iznos od 5.462,02 EUR (slovima: pettisućačetristošezdesetdva eura i dva eurocenta) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. .“

III Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. nadoknaditi tužitelju ŠŽ trošak postupka u iznosu od 648,64 EUR (slovima: šestočetrdesetosam eura i šezdesetčetiri eurocenta sa zateznim kamatama od 17. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 21. svibnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 02241 kojim mu je stavljeno na raspolaganje iznos od 29.774,64 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, s rokom otplate od 84 jednakih mjesečnih anuiteta. Člankom 2. Ugovora određeno da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 29.774,64 CHF. Odredbom čl. 5. Ugovora određena je promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika. Ističe kako se tuženik koristio ništetnim i nepoštenim odredbama ugovarajući odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivost redovne kamatne stope te da je time povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a time i tužitelja. Smatra kako je tuženik tijekom sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem ugovorio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojim je konačni iznos tužiteljeve novčane obveze prema tuženiku vezao uz tečaj švicarskog franka odnosno ugovorenu kamatnu stopu podložnu tuženikovoj jednostranoj odluci o promjeni. Uzimajući u obzir odredbe članaka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/2014) i članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014), presude u kojima je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, koji su zaključivali ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, obvezujuće su i u ovom postupku. Slijedom navedenog, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja te smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2013., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Ugovor je sklopio u dobroj vjeri te je u potpunosti informirao drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Upućuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ističe kako su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio isplatu 10.182,96 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima sve s pripadajućim kamatama na pojedinačne mjesečne specificirane iznose.

3.1. Nakon izvedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 22. siječnja 2024. (list 106 do 109 spisa) tražio isplatu 4.720,94 EUR s pripadajućim kamatama. Ovakvom dispozicijom tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Međutim, podneskom od 3. veljače 2023. (list 110-111 spisa) tuženik se usprotivio povlačenju tužbe, stoga je postupak nastavljen dalje prema početno postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Plan otplate uz ugovor o kreditu br. 02241 (list 7-27 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 29-31 spisa), Ugovor o kreditu br. 02241 (list 32-36 spisa), Ugovor o kreditu br. (list 50-53 spisa), Ugovor o potrošačkom kreditu (list 54-59 spisa), Plan otplate uz ugovor o potrošačkom kreditu (list 60-61 spisa), izvod iz novinskih članaka (list 62- 78 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. (list 91-98 spisa), pročitana je izjava svjedoka IŽ (list 81-83 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6.1. Predmet spora je zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 21. svibnja 2008. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.

7. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj Ugovora o kreditu broj 02241 od 21. svibnja 2008. (dalje: Ugovor o kreditu), na temelju kojega je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu 29.774,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja te da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen.

8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, a time i valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru te s tim u vezi je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također, sporno je pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene te ugovorne odredbe te je li potraživanje u zastari.

9. Čitanjem čl. II. Ugovora o kreditu utvrđeno je da je ugovoren iznos kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 22.751,00 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Iz odredbe čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.

10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je pročitao izjavu svjedoka IŽ.

11. Iz iskaza svjedoka u bitnome proizlazi kako je od 2003. zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''area manager'' te da su njegovi radni zadaci uključivali edukaciju i savjetovanje prodajnih predstavnika po auto kućama kao i informiranje klijenata. Ističe da je u cijelosti upoznat s politikom poslovanja tuženika prilikom sklapanja ugovora o financiranju vozila. Tuženik je do 30. rujna 2018. u ponudi imao ugovore o kreditu za financiranje kupnje vozila koji su se prvenstveno nudili s valutnom klauzulom u valuti EUR kao primarna valuta poslovanja i preferencija. Na tržištu su se pojavili financijski proizvodi s valutnom klauzulom u valuti CHF, stoga je kao odgovor na zahtjeve tržišta uvedeno financiranje vozila s valutnom klauzulom CHF. Klijentima su se uvijek nudili ugovori s valutnom klauzulom u valuti CHF i u valuti EUR te da je izbor bio na klijentu u kojoj će valuti sklopiti ugovor. U ugovorima je dolazilo do promjene kamatne stope uslijed promjena poreznog zakonodavstva te izmjenama tromjesečnog LIBOR-a na koje tuženik nije imao utjecaja.

11.1. Budući da je svjedok zaposlenik tuženika od 2003. do danas, njegov iskaz ocijenjen je kao subjektivan. Svjedok ne navodi da je izravno pregovarao s tužiteljem u vezi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu niti da je tužitelj mogao pregovarati o pojedinim uvjetima ugovora. Ne isključuje da se u predmetu radi o unaprijed pripremljenom tipiziranom ugovoru. Ne navodi da je tuženik upozoren na rizike i posljedice sklapanja takvog ugovora. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

12. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

13. Dakle, iako je tužitelj načelno bio upoznat s valutnom klauzulom te mu je načelno bilo jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnošću valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku odnosno morala biti poznata.

14. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

15. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.

16. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze koje iz tih odredbi.

17. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje bi mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.

18. Dovodeći u vezu navode tužitelja te sadržaj spisa, odnosno izvedene dokaze, iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., VSRH Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

19. Prema odredbi čl. 324. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.

20. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

22. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.

23. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni početni tečaj za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat taj tečaj za valutu CHF na dan isplate pa se ovako utvrđen tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenim.

24. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je korisnik kredita primjenom valutne klauzule vezane uz švicarski franak pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu, a pojedine anuitete u manjem iznosu u odnosu na ugovor o kreditu bez valutne klauzule, tj. ugovor o kreditu u kunskom iznosu pri čemu je iznos kredita onaj iznos u kunama koji tuženik stvarno isplatio korisniku kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne valutne klauzule 4.724,95 EUR dok je negativna razlike iznosila 4,01 EUR. 25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Tuženik nije prigovarao na navedeni nalaz i mišljenje, osobito na matematički obračun.

26. U odnosu na kamate, tužitelj je svojim zahtjevom obuhvatio kamate na preplaćene iznose i to od dana plaćanja.

27. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju Ugovaranjem prodajnog tečaja Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

29. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).

30. Prema postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao (v. supra t. 3. do. 3.1.) tužitelj je u postupku tražio 10.182,96 EUR s kamatama, a dosuđeno mu je 4.720,94 EUR s kamatama, slijedom čega je uspio u visini s 46,36% svog zahtjeva. U smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a ukupni omjer uspjeha tužitelja u parnici ocijenjen je s 73,18 % (46,36 % + 100 % = 146,36 % / 2 = 73,18 %), a tuženika s 26,82 %, pa kada se oduzme uspjeh jedne strane od druge dođe se do ukupnog uspjeha tužitelju u visini od 46,36 %.

30.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/23 dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (10.182,96 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev- 940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

30.2. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima održanim 13. studenog 2023., 21. veljače 2024., 28. kolovoza 2024. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 800,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR (koliko je i platio) odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja ukupno iznosi 826,55 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/2023) tužitelj kao potrošač je oslobođen plaćanja pristojbi.

30.3. S obzirom na 46,36 % uspjeha (kvalitativan i kvantitativan) u sporu tužitelju pripada 383,19 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR koji je nužan jer bez istog tužitelj ne bi mogao dokazati visinu zahtjeva (na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule – tako i VSRH Rev 229/22 od 1. veljače 2024.). Prema tome, tužitelju ukupno pripada 648,64 EUR. 31. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 17. siječnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO).

32. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 17. siječnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun

- tuženiku po pun