Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pn-175/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borni Marjanoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Zagreb, Ul. grada Vukovara 49, OIB: 52634238587, zastupanog po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, te zakonske zastupnice tuženika Svjetlane Tolj, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u ODO u Osijeku, uz javnu objavu presude, 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB 52634238587, Zagreb, s osnova neimovinske štete platiti tužitelju IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 10.000,00 EUR (desettisućaeura), sa zateznom kamatom od 6. listopada 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, Zagreb, s osnova imovinske štete platiti tužitelju IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 2.871,75 eura/21.367,19 kn, uvećano za zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita

P n -

1 7

5 /

2 0

2 2 -

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od podnošenja tužbe pa do 31.12.2022. godine, a od 1.1.23. pa do isplate za zatezne kamate koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i to:

- na iznos od 576,50 eura / 4.343,66 kn od 16.09.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 576,50 eura / 4.343,66 kn od 16.10.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 155,20 eura / 1.169,37 kn od 16.11.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 514,97 eura / 3.880,04 kn od 16.03.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 576,50 eura / 4.343,66 kn od 16.04.2022. godine pa do isplate - na iznos od 472,08 eura / 3.556,80 kn od 16.05.2022. godine pa do isplate.

III. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 9.908,42 EUR (devettisućadevetstoosameuraičetrdesetdvacenta), zajedno s zateznom kamatom na taj iznos od dana podnošenja tužbe do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak postupka u iznosu od 2.264,49 EUR (dvijetisućedvjestošezdesetčetirieuraičetrdesetdevetcenti) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška u iznosu od 2.082,45 EUR (dvijetisućeosamdesetdvaeuraičetrdesetpetcenti), kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe na način kako je to tužitelj naznačio na glavnoj raspravi održanoj kod ovog suda 4. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 2.6.2022. Ministarstvu pravosuđa podnio zahtjev za mirno rješenje spora koje je isto i zaprimilo i vodilo pod brojem UP/I-702-03/22-01/85. Ispunjene su procesne pretpostavke za podnošenje tužbe (186.a ZPP). O aktivnoj i pasivnoj legitimaciji stranaka, tužitelj navodi kako je tuženik neopravdano tužitelja lišio slobode i na taj način je počinio grub napad na njegovu slobodu te mu počinio imovinsku i neimovinsku štetu. O činjeničnom stanju tužitelj navodi kako je Županijsko

P n -

1 7

5 /

2 0

2 2 -

državno odvjetništvo u Osijeku protiv tužitelja 5.10.2021. podignulo optužnicu, a Županijski sud u Osijeku je 6.1.2021. potvrdio optužnicu i pred istim sudom je protiv tužitelja, u predmetu Kmp-6/2021 vođen kazneni postupak zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode-silovanje žrtve DS. Tužitelj je uhićen 8.7.2021., a istražni zatvor mu je određen 10.7.2021., koji je ukinut 7.10.2021., nakon čega je tužitelj pušten na slobodu. Tužitelj je bio na slobodi do 2.2.2022. kada mu je ponovno određen istražni zatvor koji je trajao do 22.4.2022. Na raspravi održanoj 22.4.2022. zamjenica ŽDO Osijek odustala je od optužbe jer iz dotad provedenog dokaznog postupka te svih dokaza ne proizlazi da je tužitelj počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Sud je temeljem takve izjave zamjenice ŽDO Osijek donio presudu kojom se optužba prema tužitelju odbija. O pravnom osnovu sukladno članku 25. stavku 4. Ustava RH, svatko tko je bio nezakonito (neopravdano) lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku. Isto tako, sukladno članku 14. Zakona o kaznenom postupku osoba koja je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom. Sukladno odredbama članka 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Tužitelj postupanjem tuženika trpi neimovinsku štetu za koju tuženik odgovara sukladno odredbama članka 1100. ZOO. Tužitelj također trpi i imovinsku štetu u vidu izmakle koristi, za koju tuženik odgovara sukladno odredbama 1089. ZOO. O visini tužbenog zahtjeva, tužitelj navodi kako je postupanjem tuženika za posljedicu pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 174.406,86 kn. O visini neimovinske štete, tužitelj navodi kako za određivanje pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, treba imati na umu sljedeće okolnosti: neopravdano lišavanje slobode grub je napad na tuženikovu slobodu. U konkretnom slučaju, tužitelj je ukupno 170 dana neopravdano lišen slobode (8.7. - 7.10.21. i 2.2. - 22.4.22.) što je znatno utjecalo na tužiteljevo duševno zdravlje, na što su utjecale brojne okolnosti (životnu dob oštećenika, neizvjesnost oko trajanja i ishod kaznenog postupka, tjelesnu (fizičku) udaljenost od obitelji i prijatelja, period proveden u zatvoru, strah od ponovnog zatvaranja i zatvorenika, osudu okoline - stigma). Protiv tužitelja je vođen kazneni postupak za počinjenje kaznenog djela - silovanje, za koje kao rezultat tužitelj trpi društvenu osudu i prijekor, čime su povrijeđeni tužiteljev ugled i čast. Tužitelj je kao mlada, psihički i fizički zdrava osoba (22 godine), optužen za kazneno djelo silovanja druge muške osobe koja ima 63 godine, posljedica čega je da je izgubio vezu sa dugogodišnjom djevojkom, prijateljima i pojedinim članovima uže obitelji. Dugotrajni kazneni postupak je bio vođen, a istražni zatvor određen, isključivo na temelju iskaza ‘oštećenika’, koji je bio ustrajan u svojim konfabulacijama, a što je sud prepoznao tek nakon vještačenja. To unatoč činjenici da tijekom istrage niti jedan od materijalnih dokaza nije upućivao na zaključak o optuženikovoj krivnji. To povjerenje suda u oštećenikov iskaz (kontra medicinskim dokazima) ulijevalo je dodatni strah u duljinu trajanja zatvora i ishod kaznenog postupka. Okolnost da je protiv tužitelja istražni zatvor ponovno određen nakon što je bio na slobodi nešto manje od 3 mjeseca i bio duboko uvjeren da se više nikada neće morati vraćati. Tužitelj je ponovno, znači dva puta, prolazio kroz kalvariju uhićenja i sprovođenja u istražni zatvor, uz dodatnu neizvjesnost o ishodu postupka. Tužitelj ima stanovite poteškoće pri uključivanju u normalan život, obzirom da živi u relativno maloj sredini, gdje ljudima nije mogla ostati nepoznata činjenica: pritvaranja i silovanja muškarca, pa isti trpi (prvo) osudu i (drugo) podsmijeh okoline, koji osjećaj će ga pratiti i u budućnosti. Upravo zbog gore

P n -

1 7

5 /

2 0

2 2 -

navedenih objektivnih nelagodnosti, a tiču se povrede ugleda i časti koje su sadržane u boravku u zatvoru, činjenicu da je tužitelj bio optužen za spolni odnošaj sa starim muškarcem (pravna narav kaznenog djela) i činjenicu duljine trajanja zatvora, (neosnovano lišenje slobode, povreda prava na slobodu) tužitelj smatra da mu s osnova naknade neimovinske štete za pretrpljene duševne bolove pripada 150.000,00 kn. Naknada u iznosu od 150.000,00 kn predstavlja pravičnu novčanu naknadu povrede prava osobnosti (za ugled, čast ii slobodu) koju trpi tužitelj imajući u vidu težinu povrede i posebice okolnosti slučaja. Na okolnost utvrđivanja visine pretrpljene neimovinske štete, tužitelj ukazuje na nove, izmijenjene orijentacijske kriterije i na gornju granicu pravičnog obeštećenja (uvećanje za 50%). Također, tužitelj trpi i imovinsku štetu u vidu izmakle koristi. U trenutku neopravdanog lišavanja slobode, tužitelj je bio zaposlen kod poslodavca Instos d.o.o. kod kojeg je temeljem ugovora o radu primao plaću u bruto iznosu od 5.500,00 kn. Za vrijeme neopravdanog lišavanja slobode tužitelj nije radio, a poslodavac je tužitelju odobrio neplaćeni dopust i za to vrijeme mu je od ukupne bruto plaće isplaćivao samo doprinose na plaću. Stoga ispada da je tužitelj za vrijeme trajanja neopravdanog lišavanja slobode trpio imovinsku štetu izmakle koristi u ukupnom iznosu 24.406,86 kn.

1.1. Tužitelj je prvotno podneskom zaprimljenim kod ovoga suda 8. ožujka 2023. uredio tužbeni zahtjev na način da je uskladio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.). Potom je podneskom od 12. svibnja 2023. izvršio preinaku tužbenog zahtjeva na način da je isti povisio, sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Tužitelj je, nakon usmeno obrazloženog nalaza i mišljenja vještaka, na raspravi održanoj kod ovog suda 4. prosinca 2024. naveo kako sukladno nalazu i mišljenju vještaka smanjuje, a budući da su plaćeni doprinosi zajedno s pripadajućim porezima, preinačio tužbeni zahtjev na način da potražuje sada samo u neto iznosu, odnosno povlači tužbu pod točkom II. izreke za iznos od 816,98 eura, te je slijedom iznijetoga odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Odredbom članka 480. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku propisano je da naknada štete ne pripada osobi iz točke 1. stavak 1. ovog članka ako su postojale okolnosti iz članka 95. ZKP/97, odnosno članka 107. ZKP/08, a koji propisuje da su redarstvene vlasti ovlaštene uhititi osobu protiv koje izvršavaju dovedbeni nalog, te osobu protiv koje treba izvršiti rješenje o pritvoru, odnosno osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje pritvora iz članka 123. ZKP/08. Tužitelju je temeljem rješenja Županijskog suda u Osijeku određen istražni zatvor iz zakonskih razloga predviđenih upravo odredbom članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Iz naprijed navedenog je razvidno da su ispunjene negativne pretpostavke iz članka 480. stavka 3. ZKP-a. Tužitelj je uhićen zato što su postojale osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti i radi izvršenja rješenja o pritvoru, pa tužitelj sukladno odredbi članka 480. stavka 3. ZKP-a nema pravo na naknadu štete. Tuženik ističe kako je kazneni postupak pokrenut iz razloga što je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je tužitelj počinio kazneno djelo silovanja, uzimajući u obzir sve bitne činjenice odlučne za određivanje istražnog zatvora, odnosno postojanje osnovane sumnje i činjenicu da je postojala opasnost da bi tužitelj boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo. Osim toga, valja ukazati da svaka povreda prava osobnosti iz članka 19. Zakona o obveznim odnosima ne znači

P n -

1 7

5 /

2 0

2 2 - bezuvjetno i pravo oštećenika (tužitelja) na isplatu pravične novčane naknade. To će pravo u slučaju spora oštećenik (tužitelju) ostvariti samo i isključivo, ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, a to će biti samo onda kad je ta povreda iznimno teška da je kod oštećenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Stoga se ta vrsta naknade ograničava samo na naknade štete, koje prema svojem intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu prava osobnosti. Tuženik osporava da tužitelju pripada naknada štete zbog povrede prava osobnosti u utuženom iznosu od 882,35 kn 117,11 EUR po danu provedenom u istražnom zatvoru. Sukladno podacima koji slijede iz tužbi priložene dokumentacije, tužitelj je rođen 1999. godine. Također, tužitelj ničim ne dokazuje da je imao poseban ugled u sredini u kojoj živi, niti su mediji prenosili informacije o predmetnom događaju i njegovim osobnim podacima, što bi opravdalo veći iznos naknade štete. Imajući u vidu naprijed navedene okolnosti, pravična naknada zbog povrede prava osobnosti, a prema ustaljenoj praksi sudova u ovakvim slučajevima, može iznositi oko 200,00 – 280,00 kn po danu pritvora. Sloboda čovjeka je jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i kao takva vrednota novčano je nemjerljiva. Naknada koja se u slučaju povrede prava slobode priznaje tužitelju ima simbolično značenje - satisfakciju, te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi, ali niti biti takva da obezvrjeđuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena. Slijedom navedenog, tuženik smatra kako je zatraženi iznos od 150.000,00 kn, odnosno 882,35 kn po danu zatvora neosnovan i neprimjeren ciljevima kojima treba služiti ovakva vrsta naknade štete i to iz razloga jer nisu nastale povrede osobnosti, ugleda i časti u većem stupnju nego je to nužno kod svakog lišenja slobode. Sve naprijed navedeno ukazuje kako tužitelj nije pretrpio povrede ugleda i časti niti u sredini u kojoj živi niti u radnom okruženju, te je slijedom navedenog neosnovan i ničim potkrijepljen zahtjev tužitelja za isplatom naknade nematerijalne štete u visini od 882,35kn po danu pritvora. O navedenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište u većem broju odluka u relativno usporedivim slučajevima, a među kojima se navodi presuda Vrhovnog suda broj Rev 422/2013-3 od 5. ožujka 2014. u kojoj se navodi da je naknada od 280,00 kn/37,16 EUR po danu neosnovanog pritvaranja tužitelja primjerena i sukladna citiranim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Potrebno je stoga kod utvrđivanja pravične novčane naknade voditi računa o njezinoj svrsi te o mogućoj zlouporabi navedenog instituta, odnosno da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.Vezano uz zahtjev tužitelja za isplatom neisplaćene plaće u društvu Instos d.o.o. tuženik ističe sljedeće: Tužitelj uz tužbu nije dostavio Odluku o neplaćenom dopustu društva s Instos d.o.o. na koju se u tužbi poziva. Iz Službene bilješke o uvidu u podatke o visini dohodaka i primitaka Ministarstva financija, Porezne uprave razvidno je da je tužitelju isplaćena plaća i za kolovoz 2021, veljaču 2022. i djelomice ožujak 2022.Tužitelj navodi da je bruto plaća iznosila 5.500,00 kn, te da je u utuženom razdoblju svakomjesečno primio plaću kako je to naveo u tablicu u tužbi, te potražuje razliku plaće. U slučaju da je tužitelj primio plaću u iznosima navedenim u tablici nejasno je koji je iznos razlike do 5.000,00 kn (bruto iznos) uplaćen na ime doprinosa, te koliko je uplaćeno na ime poreza i prireza. Slijedom navedenog, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i naložiti tužitelju da mu naknadi prouzročeni parnični trošak

3. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu prilježeću dokumentaciju i to u potvrdu o slanju zahtjeva za mirno rješenje spora (stranica 8 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku od 7. travnja

P n -

1 7

5 /

2 0

2 2 - 2022., broj kmp-6/2021-41 (stranice 9-11 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku od 22. travnja 2022., broj kmp-6/2021-54 (stranica 12 spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku od 22. travnja 2022., broj kmp-6/2021-55 (stranice 13-15 spisa), obračunske liste (stranice16-26 spis i stranica 42 spisa), službene bilješke o uvidu u podatke o visini dohodaka i primitaka (stranice 34-35 spisa), sudsku praksu (stranica 41 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (stranice 87-51 spisa) i odgovor na zahtjev od 21. rujna 2022. (stranice 92-93 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Dajani Vuković, dipl.oec. (DV Consulting d.o.o.), pročitan je nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke od 10. svibnja 2023. (stranice 59-63 spisa), te je ispitana vještakinja financijsko- knjigovodstvene struke, kao i tužitelj.

3.1. Na raspravi održanoj 4. prosinca 2024. sud je odbio dokazne prijedloge zakonske zastupnice tuženika za pribavom podataka, budući da bi se pribavom istih odugovlačio postupak, a također činjenicu da li je tužitelj zaposlen više godina ili kraće, ne utječe na odluku u ovom predmetu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je naknada imovinske štete na ime izgubljene zarade, te naknadu neimovinske štete, a sve iz razloga neutemeljenog uhićenja i izdržavanja kazne, sukladno članku 1049. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. – dalje u tekstu: ZOO.), a u svezi sa člankom 14. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. – dalje u tekstu: ZKP.).

6. Među parničnim strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija.

6.1. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi pravni osnov i iznos od 6.288,40 eura, na ime neimovinske štete, tuženik je djelomično priznao dio navedenog tužbenog zahtjeva.

7. Među parničnim strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu neimovinske štete, te u cijelosti imovinska šteta odnosno da li je tuženik dužan naknaditi istu radi izgubljene zarade, kao i njezina visina.

8. Tužitelj IS je u svom iskazu naveo kako je imao 22 godine kada je bio uhićen i to radi sumnje na počinjenje kaznenog djela silovanja. Nakon uhićenja je prvo samo kontaktirao branitelja, a nije se s nikime od svoje obitelji potom čuo. Ističe kako je zbog tog uhićenja izgubio i kontakte s nekim prijateljima, međutim s obitelji nije. Potom iskazuje kako je prilikom prvog uhićenja bio u radnom odnosu između 4,5 godine u kojem radnom odnosu je ostao za vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru, a ističe kako mu za to vrijeme nije bila isplaćivana plaća, a isto tako mu nije poznato jesu li mu bili isplaćivani doprinosi. Nakon izlaska iz istražnog zatvora, nastavio je radni odnosi kod istog poslodavca, a danas radi kod drugog poslodavca. Potom ističe kako je ukupno bio dva puta uhićen i to je prvi puta proveo u istražnom zatvoru između 2 i 3 mjeseca, a na isto mu je bila teška prilagodba i u zatvoru je imao osigurano sve potrebno, u smislu hrane, izlaska na zrak i drugo. Potom iskazuje kako je nakon što je pušten na slobodu nakon svega dva mjeseca bio drugi puta uhićen, te je proveo ponovno u istražnom zatvoru između 2 i 3 mjeseca. Prilikom drugog uhićenja, iskazuje

P n -

1 7

5 /

2 0

2 2 -

kako je tada bio na radom mjestu te su ga uhitili za vrijeme radnog vremena. Protiv njega nikada prije nije bio vođen kazneni postupak, niti je ikada bio osuđivan ili na policiji. Nadalje, nakon što je prvi puta pušten iz istražnog zatvora, tek je nakon dva mjeseca došao k sebi i opustio se, te su ga opet iz njemu tada nepoznatog razloga uhitili, a ističe i kako nakon drugog uhićenja nije imao tjedan dana kontakta sa svojom obitelji niti garderobu, niti saznanja zbog čega je točno bio uhićen, te nije ni mogao razgovarati sa svojim odvjetnikom. Ističe da mu je nakon što je priveden drugi puta rečeno da je samo ponovno priveden iz istog razloga. Posebno ističe kako je tih tjedan dana proveo u istom radnom odjelu koje je nosio u trenutku uhićenja. Provocirali su ga i maltretirali drugi zatvorenici radi tog kaznenog djela, u smislu da su ga tjerali da čisti wc-e, tresli su mu krevete i slično. Potom iskazuje da je on češće od drugih čistio wc- e, a budući da je bio osumnjičen za navedeno kazneno djelo, a i on se nalazio najmlađi među njima. Potom iskazuje kako nije oba puta bio u istoj ćeliji, svaki puta su bili različiti drugi ljudi te je svima ponovno morao objašnjavati što se dogodilo u njegovom slučaju. Ističe kako su ga provocirale i maltretirale druge osobe u zatvoru na ranije opisani način. Nadalje, iskazuje kako mu je od dva puta koja je proveo u istražnom zatvoru, drugi puta bilo puno lošije zbog uvjeta, odnosno da je drugi puta bio u ćeliji s čovjekom koji je ubio svog oca, za koje kazneno djelo je dobio 30 godina zatvora, bilo mu je nelagodno i spavati, a posebno ističe i kako je kada je bio ponovno uhićen, bio u stanju većeg šoka. Iskazuje kako nisu bile u istražnom zatvoru druge osobe prisutne za to kazneno djelo, a kada je bio prvi puta u zatvoru, u ćeliji je s njim bilo prisutno ukupno 10 osoba, a drugi puta 12 osoba. Napominje kako je kada je drugi puta bio uhićen tražio i premještaj iz ćelije, međutim za isto je odbijen. Nakon izlaska iz zatvora mu je psihičko stanje bilo katastrofalno, a imao je i noćne more koje ima i danas na način da se vraća u istražni zatvor. Ističe i kako mu je zbog svega toga i majka oboljela na živce. Ističe kako mu je bilo prvi puta lakše prijateljima i obitelji objasniti situaciju te su mu svi i povjerovali, međutim kada je drugi puta bio uhićen, te nakon što je izašao iz istražnog zatvora, bilo mu je teže za objasniti jer je ponovno uhićen, pa zbog same te činjenice mu nisu odmah povjerovali da nije kriv za opisano kazneno djelo. Nadalje, iskazuje kako DS koji je bio žrtva za kojeg se vodio kazneni postupak, sretne često budući da živi nedaleko od njega, a jednom prigodom mu je dobacio da mu je žao za sve, međutim iskazuje kako on na to ništa nije reagirao, te ga danas zna samo sresti putem. Prilikom onog uključenja u svezi razloga zašto mu osam dana nisu dopustili telefonski poziv, ističe kako mu nisu ništa rekli, a on se na to nije žalio, već mu je samo komandir usmeno rekao kako ima proces koji mora proći. Ističe kako je on sam osobno davao podatak ostalim zatvorenicima zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela zbog kojeg se nalazi u istražnom zatvoru. Ističe i kako se nije žalio Upravi zatvora pismeno, već samo usmeno na uvjete u ćeliji i usmeno je i dobio odgovor da mu se takav zahtjev odbija. Ističe kako mu drugi zatvorenici nisu otvoreno prijetili, a također nije niti tražio stručnu pomoć budući se nije želio nalaziti u njihovoj evidenciji zbog budućeg mogućeg zaposlenja. Također, niti njegova majka nije tražila stručnu pomoć. Iskazuje kako je u trgovačkom društvu Instos bio zaposlen od 2018. godine pa do svega par mjeseci kada je drugi puta izašao iz istražnog zatvora. Ističe da su u vrijeme kada mu nije bilo dopušteno osam dana kontaktirati nikada, tada bile prisutne covid mjere.

9. Iz potvrde o slanju zahtjeva za mirno rješenje spora (stranica 8 spisa) proizlazi kako je Ministarstvo pravosuđa i uprave zaprimilo 2. lipnja 2022. zahtjev za mirno rješenje spora.

P n -

1 7

5 /

2 0

2 2 -

10. Iz rješenja Županijskog suda u Osijeku od 7. travnja 2022., broj kmp-6/2021-41 (stranice 9-11 spisa) proizlazi kako je protiv II. optuženog IS (ovdje tužitelja) produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP.

11. Iz rješenja Županijskog suda u Osijeku od 22. travnja 2022., broj kmp-6/2021-54 (stranica 12 spisa) proizlazi kako je protiv II. optuženog IS (ovdje tužitelja) ukinut istražni zatvor te je pušten odmah na slobodu.

12. Iz presude Županijskog suda u Osijeku od 22. travnja 2022., broj kmp-6/2021-55 (stranice 13-15 spisa) proizlazi kako je prema II. optuženom ŽS (ovdje tužitelju) odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanje iz članka 153. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona/11. uz primjenu članka 36. stavka 2. Kaznenog zakona/11.

13. Iz obračunskih lista (stranice16-26 spis i stranica 42 spisa) proizlazi kako je tužitelju isplaćena plaća za srpanj 2021., dok mu za razdoblje od kolovoz-listopad 2021. nije isplaćena plaća, a kao razlog naveden neplaćeni dopust, također mu je u listopadu 2021. uredno isplaćena plaća, kao i za siječanj 2022., dok mu za razdoblje veljača, ožujak i dio travnja 2022. nije isplaćena plaća, a kao razlog također naveden neplaćeni dopust.

14. Iz službenih bilješki o uvidu u podatke o visini dohodaka i primitaka (stranice 33- 35 spisa) proizlazi vidljivo je kako je u veljači 2022. tužitelj imao primanja po osnovi dohotka od nesamostalnog rada (isplaćena plaća za siječanj 2022., a koji podatak odgovora obračunskoj list sa lista 26 spisa), također da je imao dohodak od nesamostalnog rada u kolovozu 2021. (isplaćena plaća za srpanj 2021., a koji podatak odgovora obračunskoj list sa lista 16 spisa), te dohodak od nesamostalnog rada u ožujku 2022. (isplaćen dio plaće za veljaču 2022., a koji podatak odgovara podatku s obračunske liste sa lista 23 spisa).

15. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora (stranice 87-91 spisa) proizlazi kako je tužitelj, kao predlagatelj postavio zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete tuženiku u iznosu od 174.406,86 kuna.

16. Iz odgovora na zahtjev od 21. rujna 2022. (stranice 92-93 spisa) proizlazi kako je Ministarstvo pravosuđa i uprave, u ime tuženika, smatralo osnovanim naknadu u iznosu od 47.320,00 kuna, na ime neimovinske štete.

17. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Consulting d.o.o. (Dajana Vuković) od 10. svibnja 2023. (stranice 59-63 spisa) proizlazi kako je u siječnju 2022. godine isplaćena i bruto i neto plaća više od plaće koju je tužitelj ostvario u srpnju 2021. godine i stoga su ti iznosi prikazani s predznakom „-„. Dakle, ukupno je manje plaćeno ruto plaće 38.930,31 kuna – više plaćeno 27,49 kuna, pa je sveukupna razlika 38.902,82 kune, odnosno ukupno je manje plaćeno neto plaće 30.341,53 kuna i više plaćeno 17,02 kuna, pa je sveukupna razlika manje plaćene neto plaće 30.324,51 kuna. Iz gornjeg pregleda je vidljivo da je vještakinja temeljem naloga suda obračunala razliku od kolovoza 2021. godine sa zaključno travnjem 2022. godine, međutim i podnesak tužitelja je vidljivo da tužitelj ne potražuje razliku plaće za studeni 2021. i prosinca 2021.

P n -

1 7

5 /

2 0

2 2 -

17.1. Nalaz i mišljenje vještakinje Consulting d.o.o. (Dajana Vuković) sud je ocijenio vjerodostojnim jer je izrađen u skladu s pravilima struke, detaljno i stručno. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

17.2. Saslušana na raspravi, vještakinja Consulting d.o.o. (Dajana Vuković) iskazala je kako ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 10. svibnja 2023. te nije imala ništa drugo za dodati. Tužitelju su u cijelosti isplaćeni doprinosi, pripadajući porez i prirez, preostao je neisplaćeni iznos izračuna u neto razlike, a na način kako je to navela u svom nalazu i mišljenju.

18. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu prvotno osporio pravnu osnovu, valja prvotno istaknuti kako je Odredbom XXX Glave Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 115/06., 152/08., 76/09., 80/11. i 143/12. - dalje u tekstu: ZKP/97.) reguliran je postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba, a koja glava ZKP/97 se primjenjuje budući da je stupanjem na snagu trenutno većeg Zakona o kaznenom postupku prestao važiti ZKP/97 osim: – odredaba Glave XXX. toga Zakona, koje će se primjenjivati do donošenja posebnog zakona, pa je tako odredbom članka 476. stavkom 1. ZKP/97 je propisano da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom. Kako je u ovome postupku utvrđeno da optužba odbijena, valja napomenuti kako nisu od utjecaja razlozi zbog kojih je pritvor bio određen, već je bitan sam ishod postupka da protiv osobe koja je bila u pritvoru je optužba odbijena (tako u svojoj odluci i Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetu broj U-III-1839/06 od 7. svibnja 2009.). Stoga prigovori tuženika kako je člankom 480. stavkom 3. ZKP/97 propisano da tužitelj nema pravo na naknadu štete ovome sudu nije prihvatljiva. Također za napomenuti je kako je tuženik na pripremnom ročištu održanom kod ovoga suda 16. ožujka 2023. priznao pravnu osnovu.

19. Uzimajući u obzir odgovor tuženika na tužbu u dijelu u kojem priznaje tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.288,40 eura ovaj sud je ulazio u ocjenu dokaza i dokazivanje za navedenu neimovinsku štetu stoga što je sud morao ocijeniti pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, budući da tužitelj potražuje iznos od 19.908,42 eura.

20. Pri dosuđivanju visine naknade neimovinske štete valja imati na umu sve okolnosti slučaja, kao što su trajanje lišenja slobode, uvjete izdržavanja kazne, činjenicu izdvajanja iz obitelji, reakcije životne sredine na lišenje slobode, zabrinutost zbog uhićenja i moguće osude, posljedice boravka u pritvoru na psihičko i fizičko zdravlje, a posebice jačinu i trajanje duševnih boli koje je zbog toga pretrpio oštećenik (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud u predmetu broj Rev-231/2015-2 od 15. svibnja 2019.).

21. Odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO je propisano u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju,

P n -

1 7

5 /

2 0

2 2 -

dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. propisano pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Sud je stoga cijenio sve gore navedene okolnosti i utvrdio kako je tužitelj proveo ukupno 170 dana lišen slobode, da je u svome iskazu naveo kako je u zatvoru imao sve osigurano, da je on mlađa osoba, koja, u trenutku uhićenja, nije u braku niti ima djece, da mu je teško pala prilagodba na zatvor, da nikada ranije nije bio osuđivan, da mu je navedeno utjecalo na njegovu obitelj (prvenstveno majku koja je, kako navodi, oboljela na živce), ali da niti on, a niti ona nisu tražili stručnu pomoć, kao i da mu je, po izlasku iz zatvora psihičko stanje bilo loše, to prvenstveno iz razloga jer je dva puta bio uhićen.

23. Slijedom navedenoga ovaj sud smatra opravdanim dosuditi pravičnu novčanu naknadu tužitelju iz članka 1100. stavka 1. ZOO-a, a u svezi sa člankom 19. stavkom 1. i 2. ZOO-a. Naknada štete je financijska kompenzacija koja se dosuđuje osobi koja je pretrpjela štetu kao rezultat nečijeg postupka ili propusta.

24. Kao rezultat utvrđenja visine naknade štete ovaj sud je ocijenio kako su uvjeti u kojima je tužitelj boravio u zatvoru odgovarali propisanim standardima, da navedeni slučaj nije bio medijski popraćen, da se radi o uhićenju osobe mlađe životne dobi, da nije zatražena liječnička (psihološka pomoć). Također ustaljena sudska praksa zbog povrede prava osobnosti je uobičajena u visini od 26,55 eura do 37,16 eura po danu provedenom u pritvoru/istražnom zatvoru.

24.1. Međutim, valja istaknuti također kako je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 15. lipnja 2020. promijenio orijentacijske kriterije iz 2002. godine, a na način da se po svim osnovama povećavaju za 50%.

24.2. Također valja istaknuti kako se ni ne može zanemariti činjenica da je tužitelju stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela silovanja starije muške osobe, te da ta činjenica je sigurno utjecala na ponašanje njegove okoline prema njemu, pa je tako tužitelj i iskazao na ročištu održanom kod ovoga suda kako je izgubio kontakte s nekim od prijatelja. Za istaknuti je nadalje kako je u tužbi tužitelj naveo da je zbog optužbe za predmetno kazneno djelo tužitelj naveo kako je izgubio vezu s dugogodišnjom djevojkom, te pojedinim članovima uže obitelji, međutim ova činjenica ničim nije dokazana, naime, saslušanjem tužitelja, sud je utvrdio kako isti nije izgubio kontakt s obitelji, a također nije iskazivao da je izgubio dugogodišnju djevojku (koja činjenica je i upitna jer je u doba kada je bio uhićen imao 22 godine), pa navedeno je sud cijenio kao neutvrđeno. Sud je također kao otegotnu činjenicu, pri odmjeravanju visine naknade štete utvrdio da je tužitelj bio dva puta zatvoren (u razmaku od 2-3 mjeseca), što je sigurno dodatno negativno utjecalo na njega, poglavito u smislu objašnjavanja okolini kako je ponovno uhićen radi sumnje na počinjenje opisanog kaznenog djela.

25. Kako je sud na ovaj način utvrdio sve gore navedene činjenice sud je uvjerenja kako pravična novčana naknada s osnove neimovinske štete iznosi 10.000,00 eura. Naime uvažavajući sudsku praksu kojom se određuje visina neimovinske štete kod neosnovano lišenih osoba koja bi za 170 provedenih dana u zatvoru bila 6.300,00

P n -

1 7

5 /

2 0

2 2 -

eura, sud je stava kako navedeni iznos, i to kako zbog promijene orijentacijskih kriterija tako i zbog činjenice da je tužitelja dva puta bio zatvoren, da je optužen za počinjenje kaznenog djela – silovanja starije muške osobe, iznos od 10.000,00 eura je opravdan i dostatan. Sukladno članku 1103. ZOO-a usvojen je zahtjev tužitelja za naknadu zatezne kamate na navedeni iznos, i to od dana podnošenja tužbe. Stoga je slijedom iznijetoga odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.

26. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva (naknadu imovinske štete) valja napomenuti kako je odredbom članka 1085. stavka 1. ZOO je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Člankom 1086. ZOO je propisano obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Člankom 1089. stavkom 1. ZOO je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je člankom 3. propisano da pri ocjeni visine izmakle koristi se uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

27. Kako je tužitelj zatražio naknadu imovinske štete radi izgubljene zarade, ovaj sud je navedene dokaze cijenio na način da je u postupku utvrdio a to prvenstveno uvidom u obračunske liste (list 16-26 spisa), kao i iz iskaza tužitelja, da je isti bio u radnom odnosu, prije, za vrijeme i nakon što je bio pritvoren. Činjenica je li tužitelj bio zaposlen, kako to on tvrdi od 2018. ili kasnije ovome sudu nije od utjecaja na rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, utvrđeno je u postupku, a to prvenstveno uvidom u priložene obračunske liste, ali i uvidom u podatke o visini dohotka (list 33 spisa) kako je tužitelj prije uhićenja imao uredno isplaćenu plaću, odnosno da je isti bio u radnom odnosu.

27.1. Stoga ovaj sud nalazi opravdanim dosuditi trošak na ime imovinske štete koji se odnosi na izgubljenu zaradu u ukupnom iznosu od 2.871,75 eura, budući da je tužitelj dokazao ovome sudu da je imao prihoda prije nego je pritvoren. Kako je vještak utvrdio da je navedena neisplaćena razlika u iznosu od 2.871,25 eura, ovaj sud je također ocijenio kako je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu s pravilima struke, te ga, kao takvog u cijelosti i prihvatio, te je na taj način utvrdio i visinu postavljenog zahtjeva u odnosu na imovinsku štetu. Za napomenuti je kako je navedeni iznos izražen u neto plaći, jer je tijekom ovog postupka utvrđeno kako je poslodavac tužitelja uredno uplaćivao doprinose za vrijeme neosnovanog lišenja slobode tužitelja, a koji se odnosi na razdoblje za izmaklu korist od kolovoza 2021. do listopada 2021., te od veljače 2022. do travnja 2022.

28. Kamate na svaku pojedinačnu neisplaćenu plaću (izmaklu koristi) sud je utvrdio kao dan dospijeća svakog pojedinog obroka za svaki mjesec izmakle koristi, sve sukladno članku 1086. ZOO-a.

29. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točci II. izreke ove presude.

30. Kako ovaj sud nije mogao utvrditi u ovome postupku kakve su to psihičke posljedice ostale na tužitelju, pa ni njegovim članovima obitelji (majci), kako to tužitelj i navodi, te gubitak veze s dugogodišnjom djevojkom, odnosnom pojedinim članovima uže obitelji, kao i činjenicu da nigdje nije bio medijski popraćen ovaj slučaj, pa je i upitno kolika je to okolina koja je znala za što ga se tereti pa je zbog toga proživljavao (veću, dodatnu) osudu u odnosu na onu koje se smatra uobičajenom u ovakvim postupcima, sud stoga

P n -

1 7

5 /

2 0

2 2 -

nije prihvatio zahtjev tužitelja za dodjelu neimovinske štete u visini preko zatraženih 10.000,00 eura, pa je stoga za iznos od 9.908,42 eura valjalo odbiti kao neosnovanim i odlučiti kao u točci III. izreke ove presude.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.-dalje u tekstu: ZPP). Tužitelj je uspio u ovoj parnici sa 55 %, a tuženik sa 45%. U pogledu osnove tužitelj je uspio sa 100%. Dakle ukupan uspjeh tužitelja u trošku je 77,5 %. Tuženik je uspio u parnici u visini od 22,5%. Kada se oduzmu postotci ostaje obveza tuženika na isplatu tužitelju u iznosu od 55% (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Zadru broj Gž-823/22 od 12. rujna 2022.). Tužitelju je nadalje priznat trošak ovog postupka prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za trošak zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 250 bodova, sukladno Tbr. 7. točci 8. tarife, sastava tužbe, u visini od 250 bodova, sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife, zastupanje na ročištima održanim 16. ožujka 2023. te 5. prosinca 2024. u visini od po 250 bodova za svako, sukladno Tbr. 9. točci 1. Tarife, pristupa na ročište koje je odgođeno 15. svibnja 2023. u visini od 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točci 5. Tarife, kao i za sastav obrazloženog podneska od 15. studenog 2022. sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife u visini od 250 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 3.375,00 eura. Također je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 138,97 eura. Kako je tužitelj djelomično uspio u ovome sporu u iznosu od 55%, valjalo je stoga odrediti da tuženik naknadi tužitelju u iznosu od 1.932,68 eura. Trošak za vještačenje je priznato tužitelju u cijelosti, a isti iznosi 331,81 eura, pa je ukupni trošak 2.264,49 eura, te je stoga valjalo odlučiti kao u točci III. izreke ove presude.

32. Tužitelj je nadalje odbijen za razliku zatraženog troška pristupa na odgođeno ročište u visini od 12,5 bodova, te za razliku zatraženog troška pristupa na ročište za objavu u visini od 75 bodova, budući da je Tarifom propisano kako oba navedena troška ne mogu biti priznati u iznosu većem od 50 bodova. Također kako tužitelj nije u cijelosti uspio u ovome sporu, to je djelomično i odbijen za zatraženi trošak, a sve zajedno u iznosu od 2.082,45 eura i sukladno uspjehu u ovome sporu (članak 154. stavak 2. ZPP-a).

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 17. siječnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

P n -

1 7

5 /

2 0

2 2 -

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Zakonskom zastupniku tuženika