REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-55/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1686/2019 od 26. studenog 2024., 17. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1686/2019 od 26. studenog 2024 u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1686/2019 od 26. studenog 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 584,25 eur, sa zateznim kamatama (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.169,50 eur sa zateznim kamatama (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eur.
2. Protiv točaka I. i II. izreke presude prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju žalbe u bitnome navodi da od tuženika potražuje 50% iznosa isplaćenog putnici u vozilu svog osiguranika na ime naknade štete, odnosno iznos od 584,20 eur jer smatra da je tuženikov osiguranik odgovoran u omjeru od 50% za nastali štetni događaj. Smatra da je prvostupanjski sud nepravilno postupio kada je ocijenio da je tužiteljev osiguranik isključivo odgovoran za nastali štetni događaj, jer iz podataka u spisu (isprava) proizlazi suprotno. Osporava i parnični trošak te ističe da je prvostupanjski sud nepravilno postupio kada je vrijednost boda obračunao po 2,00 eur i za one parnične radnje koje su poduzete u vrijeme dok je prema Odvjetničkoj tarifi vrijednost boda bila 1,33 eur (radnje poduzete prije 1. studenog 2022.). Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 182,54 eur.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
6. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatom koji je tužitelj prema tuženiku postavio na temelju odredaba čl. 963. i čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Tužitelj traži isplatu iznosa od 584,25 eur, koji iznos predstavlja 50% od iznosa koji je temeljem izvansudske nagodbe isplatio putnici u vozilu osiguranog kod tužitelja s osnove naknade cjelokupne štete, nastale kao posljedica ozljeda koje je putnica zadobila u prometnoj nezgodi 9. rujna 2017.
7. Svoj zahtjev tužitelj temelji na navodu da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo vozilo stranih registarskih oznaka osigurano kod Allianz osiguranja u Mađarskoj i da je vozač tog vozila u omjeru od 50% odgovoran za nastanak štetnog događaja, a koji činjenični navod je tuženik tijekom postupka osporio ističući da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran tužiteljev osiguranik.
8. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da iz izvedenih dokaza, naročito nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke izvedenog na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja proizlazi da je vozilo osigurano kod tužitelja svojim prednjim, krajnje lijevim dijelom naletjelo na stražnji, krajnje desni dio vozila osiguranog kod tuženika (na osnovi odredaba čl. 22. i čl. 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu - „Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23). Mjesto sudara nalazilo se oko isprekidane uzdužne crte koja razdvaja lijevu i desnu prometnu traku kolnika autoputa. Provedena analiza vještaka pokazuje da se neposredno prije sudara vozilo tužiteljevog osiguranika nalazilo u radnji prestrojavanja iz lijeve u desnu prometnu traku dok se vozilo tuženikovog osiguranika najvećim dijelom svoje širine kretalo lijevom prometnom trakom na način da je desni bok vozila tuženikovog osiguranika prelazio na desnu prometnu traku za oko 1,2 m, što znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila tužiteljevog osiguranika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. To stoga što je tužiteljev osiguranik na dovoljno velikoj udaljenosti ispred sebe mogao procijeniti način i brzinu kretanja vozila tuženikovog osiguranika pa da se kretao tehnički prilagođenom brzinom kretanja u odnosu na vozilo tuženikovog osiguranika, do sudara ne bi došlo (list 105. – 108. spisa).
9. Također, i iz podataka o prometnoj nezgodi (list 26. spisa) proizlazi da se vozilo osigurano kod tužitelja nije kretalo sredinom desne obilježene prometne trake, iz kojeg je razloga prednjim dijelom vozila naletjelo na stražnji desni bočni dio vozila osiguranog kod tuženika, a koje se kretalo lijevom prometnom trakom, u istom smjeru.
10. Iz naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 1072. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Naime, uzimajući u obzir isprave u spisu, osobito nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao odgovornost tuženikovog osiguranika za nastali štetni događaj i njegovu krivnju.
11. Naime, u primjeni odredbe čl. 1072. ZOO-a potrebno je cijeniti ponašanje oba sudionika u prometnoj nezgodi, tj. jesu li oba sudionika svojim ponašanjem doprinijela šteti i ako jesu u kojem omjeru. Iz izvedenog dokaznog postupka može se zaključiti da postoji isključivo tužiteljeva krivnja za predmetnu štetu. Tužitelj nije dokazao da postoji tuženikova krivnja za predmetnu štetu, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. Nadalje, neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, kada je vrijednost boda obračunao po 2,00 eur i za one parnične radnje poduzete prije 1. studenog 2022.
13. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pri odmjeravanju parničnog troška tuženiku primijenio Odvjetničku tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, odnosno primijenio je vrijednost boda od 2,00 eur (15,00 kn) propisanu odredbom Tbr. 50. Odvjetničke tarife koja je u primjeni od 5. studenog 2022. („Narodne novine“ broj 126/22 ; dalje: Odvjetnička tarifa/22) za sve poduzete radnje u postupku, dakle, i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Odvjetničke tarife/22, sukladno odredbi Tbr. 48. st. 3. Odvjetničke tarife/22.
14. Prema Tbr. 48. st. 3. Odvjetničke tarife/22 kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
15. Budući da je drugostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena 26. studenog 2024., dakle, u vrijeme kada je na snazi Odvjetnička tarifa/22, pravilno je prvostupanjski sud kada je donosio odluku o naknadi parničnog troška primijenio tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Odvjetnička tarifa/22) te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Odvjetničke tarife/22 odnosno prije 5. studenog 2022. dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eur.
16. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
Zagreb, 17. siječnja 2025.
Sudac
Maja Bilandžić
