REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-265/2023-21

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Biliš, odvjetnica u Korčuli, protiv tuženih 1. AŽ, [adresa], koju zastupa privremeni zastupnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, 2. BŽ, [adresa], koju zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, 3. DŽ, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, 4. JŽ, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, i 5. LŽ, [adresa], koju zastupa privremeni zastupnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane dana 11. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice te punomoćnika tuženih od 2-4, dana 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik 1/4 dijela čest. zem. [katastarska čestica], maslinjak, površine 773 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] (zk.tijelo 5) k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuje da temeljem ove presude može zatražiti i postići upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime u navedenom dijelu na naznačenoj nekretnini uz prethodno brisanje tog prava sa imena prednika tuženih pok. LŽ ČŽ, [adresa].

II. Dužni su tuženi od 2-4 naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 527,78 € u roku od 15 dana uz zakonsku zateznu kamatu počev od presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj isključivi posjednik i stvarni vlasnik nekretnine pobliže označene u izreci, da je na toj katastarskoj čestici upisan u zemljišnoj knjizi za 3/4 dijela, da je takav upis ishodio po pravomoćnoj presudi ovoga suda pod posl.br. P-445/17 od 24. listopada 2018. te da je dosjelošću stekao i preostali suvlasnički dio koji je u zemljišnoj knjizi još uvijek upisan na prednika tuženih pok. ČŽ. Stoga je tužbom od 30. ožujka 2023. tužitelj zatražio da ga sud ovlasti na upis prava vlasništva i za preostalu 1/4 dijela te postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. U postupku je utvrđeno da tužene ad 1 i 5 imaju prebivalište u inozemstvu no poziv im se na datu adresu u Republici Srbiji nije mogao uručiti pa im je sud postavio privremenog zastupnika u skladu s odredbom čl. 84. st. 1. i 2. toč. 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP). O tome je sud izdao oglas koji je objavljen na oglasnoj ploči ovoga suda i u Narodnim novinama pod br. 20/24 na strani br. 94.

2. 1. Privremeni zastupnik tuženih ad 1 i 5 odvjetnik Željko Šušak nije se očitovao na navode tužbe niti je pristupio na zakazano ročište.

2. 2. Tuženi od 2-4 su u odgovoru na tužbu (list spisa br. 26) osporili tvrdnju tužitelja da je dosjelošću stekao pravo suvlasništva i na onom suvlasničkom dijelu koji je upisan na ime njihova prednika. Predložili su da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Proveden je dokaz pregledom ovosudnog parničnog spisa pod br. P- 445/17 (raniji broj P-222/12), pregledom isprava u spisu, saslušanjem svjedoka SŽ, CŽ, TŽ i EŽ te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmetom raspravljanja u ovoj je parnici nekretnina katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označena kao maslinjak površine 773 m[2] (list spisa br. 16). Iz priloženog zk izvatka utvrđeno je da je na istoj nekretnini tužitelj upisan za 3/4 dijela dok se preostali suvlasnički dio od 1/4 vodi na ime prednika tuženih pok. ČŽ.

5. 1. Tužitelj predmetnom tužbom zahtjeva da se utvrdi njegovo pravo vlasništva i na preostalom suvlasničkom dijelu (1/4) s tvrdnjom da je to pravo stečeno dosjelošću temeljem zakonitog i kvalificiranog posjeda kojega je njegov prednik vršio još od 1957. po osnovu kupoprodajnog ugovora, a sve pozivajući se i na utvrđenja iz pravomoćne presude ovoga suda pod posl.br. P-445/17 od 24. listopada 2018.

5. 2. Iz sadržaja ovosudnog parničnog spisa P-445/17 je utvrđeno:

- da je ova parnica pokrenuta tužbom tužitelja KŽ od 2 travnja 2012. i to u odnosu na tad upisane suvlasnike OŽ (3/4 dijela) i ČŽ (1/4 dijela)

- da je takva tužba u odnosu na tamošnjeg tuženika ČŽ odbačena nakon što je sud utvrdio da je imenovani preminuo 1978. tj. prije podnošenja tužbe, a sve sukladno odredbi čl. 82. u 83. ZPP-a

- da je presudom pod osl.br. P-445/17 od 24. listopada 2018. utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva za 3/4 dijela predmetne nekretnine uz ovlaštenje da temeljem iste presude postigne uknjižbu prava vlasništva u tom omjeru, a presuda je postala pravomoćna 17. veljače 2021.

- da iz obrazloženja spomenute presude jasno proizlazi da su na strani tužitelja ispunjeni svi uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću budući je njegov otac posjed vršio još od 1957., a riječ je o poštenom posjedu

-  da  je  tužiteljev  otac  posjed  predmetnog  zemljišta  vršio  po kupoprodajnom ugovoru od 22. srpnja 1957. zaključenog s prodavateljicom ĐŽ, da je u to vrijeme na zemljište bila vinova loza, da je posljednjih godina vinova loza propala te da su zasađene masline

- da iz iskaza svjedoka saslušanih u toj parnici nedvojbeno proizlazi da je obitelj ČŽ 1950-tih godina prodala sve svoje nekretnine u opisanom predjelu preselivši se u [adresa]

- da je u istom postupku utvrđeno kako je tužitelj isključivi posjednik ovog zemljišta, a sve temeljem sporazuma u obitelji odnosno usmenog darovanja od strane njegovog oca

- da posjed predmetnog zemljišta tužitelj vrši samostalno počev od 1990.

- da je tužiteljev otac i u katastru bio evidentiran kao posjednik označenog zemljišta i to počev od 1957.

5. 3. Upitan na iste ove okolnosti tužitelj u svome iskazu ističe da u ovoj parnici može samo ponoviti sve ono što je već detaljnije iskazivao u parnici pod posl.br. P-445/17 na tamo održanom ročištu do 10. listopada 2013. On dalje navodi da je predmetno zemljište od 1957. godine u zakonitom posjedu njegovog oca, da je zemljište nekada pripadalo obitelji ČŽ koja je prodala svoje imanje odselivši u [adresa], da ovakav neprekinuti kvalificirani posjed nikada nitko iz te obitelji nije ometao, da je u međuvremenu propala vinova loza na tom zemljištu, da je on sam zasadio petnaest stabala maslina i da predmetnu nekretninu u cijelosti smatra svojom sukladno pravnim poslovima u svojoj obitelji.

5. 4. O posjedovnom stanju utužene nekretnine iskazivali su u ovom postupku svjedoci SŽ, CŽ, TŽ i IŽ.

5. 5. Svjedokinja SŽ izjavljuje da joj je dobro poznato gdje se nalazi utuženo zemljište, a pozivajući se i na iskaz u ranijoj parnici P-445/17 tvrdi da je u neposrednoj blizini u istom predjelu i ona imala u vlasništvu vinograd koji je u međuvremenu zapušten i prodan, no u vrijeme dok je češće dolazila na svoju nekretninu uglavnom je viđala tužiteljevog oca, a potom samog tužitelja da obrađuju kulture s time što je i njihova loza dotrajala te su zasađene masline.

5. 6. Svjedok CŽ tvrdi da su mu okolnosti oko izgleda i posjeda utužene nekretnine poznate unazad četrdesetak godina jer sa sjeverne i istočne strane tog zemljišta on ima u vlasništvu nekretnine. Ovaj svjedok ističe da utuženo zemljište danas predstavlja uređeni maslinik, da je upravo tužitelj pred desetak godina sadio masline i da nikada nije čuo da bi bilo tko treći polagao pravo na istu nekretninu.

5. 7. Svjedok TŽ također posjeduje zemljište u istom predjelu te se sjeća da je tu ranije bila vinova loza te da je neposredno uz granicu sa njegovom nekretninom tužitelj sadio krumpir i drugo povrće. On dalje navodi da je upravo tužitelj izvadio dotrajalu lozu i zasadio masline te je on sam opravdano smatrao da je ovo zemljište u cijelosti vlasništvo tužitelja.

5. 8. Svjedok IŽ je tužiteljev nećak te potvrđuje da je po kazivanju u obitelji saznao da je to zemljište još 1957. godine kupio njegov djed, da je nakon djedove smrti posjed nastavio sam tužitelj, a da je vinova loza zasađena na tom zemljištu u međuvremenu propala.

6. Ocjenom svih provedenih dokaza ovaj je sud utvrdio da su na strani tužitelja ispunjeni svi uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.

6. 1. U ovoj su pravnoj stvari po pitanju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva mjerodavna pravila koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a sve sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZV).

6. 2. Kako je otac tužitelja u posjed opisane nekretnine ušao koncem 50-tih godina prošlog stoljeća, potrebno je naglasiti da su u to vrijeme vrijedile odredbe Općeg građanskog zakonika kojim je u paragrafu 1460 kao temeljna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću propisan pošteni, zakoniti i istiniti posjed. U paragrafu 1468 OGZ-a bilo je određeno da je za stjecanje dosjelošću potreban protek roka od 30 godina.

6. 3. Posjed tužiteljevog prednika je zakonit jer se temelji na valjanom pravnom osnovu i to kupoprodajnom ugovoru od 22. srpnja 1957. (priložen u ovosudnoj parnici P-445/17 na listu tog spisa br. 12). takav je ugovor zaključen između kupca UŽ i prodavateljice ĐŽ a iz toč. I ovog pravnog posla proizlazi da su predmetom kupoprodaje nekretnine koje su bile uknjižene kao vlasništvo prodavateljice kao i " čest. zem. [katastarska čestica] koju je kupila od ČŽ". Tužiteljevu tvrdnju da je predmetom kupoprodaje bila upravo i utužena nekretnina i da je obitelj ČŽ prodala svoje zemljište u ovom predjelu potkrijepili su u tijeku postupka u svojim iskazima saslušani svjedoci.

6. 4. Takav je posjed tužiteljevog oca trajao sve do 1990-tih godina nakon čega je pošteni i samostalni posjed nastavio vršiti tužitelj. U međuvremenu je bio na snazi (počev od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997.) Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91) kojim je u čl. 28. bilo propisano da je za redovitu dosjelost potreban rok od 10 godina., a za izvanrednu dosjelost rok od 20 godina. Jednako je tako i odredbama čl. 159. i čl. 160. ZV-a propisano da je za stjecanje vlasništva dosjelošću poštenim posjedom potreban rok od 20 godina.

6. 5. Sam tužitelj posjed opisane nekretnine vrši počev od 1990. kada mu je, a kako to proizlazi iz sadržaja provedenih dokaza, otac prepustio posjed nakon čega je tužitelj vinovu lozu koja je u međuvremenu dotrajala izvadio i zasadio masline.

6. 6. Tužitelj je, a što je već nedvojbeno utvrđeno u ovosudnoj parnici P- 445/17, bio pošteni posjednik cjeline utužene nekretnine, pri tome mu se uračunava i posjed njegovog prednika slijedom čega je svakako istekao rok za stjecanje vlasništva dosjelošću propisan citiranim odredbama.

7. Stoga je osnovana tužiteljeva tvrdnja da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnome stanju pa je sud, a utvrdivši da je tužitelj dokazao sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev i presudio kao u pravorijeku.

8. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbi čl. 154. st. 1. te primjenom čl. 161. ZPP-a imajući u vidu da suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove i da su u ovom slučaju samo tuženi od 2-4 osporili osnovanost tužbenog zahtjeva. Ukupni troškovi potrebni za vođenje ove parnice iznose 879,64 € a sastoje se od izdataka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno odvjetničkoj tarifi (sastav tužbe i zastupanje na tri održana ročišta po 100 bodova odnosno 200 €) te sudskih pristojbi na tužbu (26,55 €) i odluku (53,09 €). Kako je u ovom postupku parnični trošak zatražen samo od pojedinih suparničara tj. tuženih od 2-4 sud ih je obvezao naknaditi tužitelju razmjeran dio troška (3/5) te platiti iznos od 527,78 €.

U Korčuli, 17. siječnja 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud.