Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-458/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, protiv protivnice osiguranja CD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić Begović, odvjetnici u Zagrebu, radi osiguranja, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja izjavljene protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1051/2024-4 od 26. rujna 2024., dana 17. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba protivnice osiguranja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1051/2024-4 od 26. rujna 2024.

II. Protivnici osiguranja se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijano rješenje, koje je izdano sukladno odredbi čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024 – dalje: OZ), prvostupanjski sud je, sukladno prijedlogu predlagateljice osiguranja, donio na temelju rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-415-02/2024-001/09083, Urbroj: 513-007-01/2024-01 od 21. lipnja 2024., a radi osiguranja novčane tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu od 666,28 EUR-a (glavnica 662,14 EUR-a i kamate 4,14 EUR-a) sa zateznom kamatom na glavnicu u iznosu od 662,14 EUR-a tekućom od 22. lipnja 2024. do isplate, odredivši u toč. I. izreke osiguranje na nekretninama protivnice osiguranja prema prijedlogu predlagateljice osiguranja od 13. rujna 2024., uknjižbom založnog prava u korist predlagateljice osiguranja na nekretninama protivnice osiguranja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ujedno odredivši da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršnost tražbine radi čijeg je osiguranja uknjižba dopuštena i da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti tražbine imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla. Točkom II. izreke naložio je protivnici osiguranja naknaditi predlagateljici osiguranja trošak postupka osiguranja u iznosu od 100,00 EUR-a.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija protivnica osiguranja zbog svih zakonskih žalbenih razloga, te navodi da rješenje o ovrsi od 21. lipnja 2024. nije steklo svojstvo ovršnosti jer joj nikad nije dostavljeno, te da predlagateljica osiguranja nije dokazala da je prije pokretanja postupka osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretnini pokušala naplatiti svoje potraživanje na novčanim sredstvima protivnice osiguranja kod Financijske agencije. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbaciti prijedlog za osiguranje podredno odbiti prijedlog za osiguranje.

3. Predlagateljica osiguranja je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode protivnice osiguranja kao neosnovane te predložila odbiti žalbu protivnice osiguranja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba protivnice osiguranja nije osnovana.

5. Razlozi zbog kojih protivnica osiguranja može pobijati rješenje o osiguranju normirani su odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1-11. i st. 4. i 5. u svezi čl. 290. OZ-a. Imajući u vidu da protivnica osiguranja od svih žalbenih razloga zbog kojih je ovlaštena pobijati rješenje o osiguranju sadržajem svoje žalbe upućuje na razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a (da ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti), ovaj sud je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ispitao pobijano rješenje u pravcu žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a i da osiguranje nije određeno na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a. Prvostupanjski sud, također, nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba ovršnog postupka na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 – dalje: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim predmetima primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a odredivši osiguranje primjenom odredbe čl. 295 do čl. 298. OZ- a, sukladno prijedlogu predlagateljice osiguranja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Prema odredbi čl. 296. OZ-a na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja.

7. U smislu citirane zakonske odredbe mjeru osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava predlagatelj osiguranja može tražiti samo na temelju one isprave koja je postala ovršna, pa kako je u ovom konkretnom slučaju riječ o ovršnom rješenju donesenom u upravnom postupku, isto je ovršna isprava ako je postalo ovršno po pravilima koja uređuju taj postupak. Obzirom da je na priloženom poreznom rješenju od 21. lipnja 2024., a kojim je utvrđena novčana tražbina predlagateljice osiguranja prema protivnici osiguranja, otisnuta potvrda ovršnosti (list 4 prvostupanjskog spisa), prema kojoj je isto ovršno s danom 25. srpnja 2024., to su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 296. OZ-a za osiguranje tražbine predlagateljice osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja, te je pravilno prvostupanjski sud na temelju odredbi članka 295. do članka 298. OZ odredio takvo osiguranje.

8. Neosnovani su žalbeni navodi kojima protivnica osiguranja ističe da predmetna ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, jer je na istoj otisnuta potvrda ovršnosti (članak 23. točka 4. OZ), zbog čega tim žalbenim prigovorom nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja o osiguranju. Žalbeni navodi protivnice osiguranja kojima osporava pravilnost i zakonitost ovršne isprave nisu od odlučnog značaja jer prvostupanjski sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost navedene ovršne isprave, obzirom da se radi o odluci nadležnost upravnog tijela, već je istu protivnica osiguranja, ukoliko smatra da ovršna isprava temeljem koje je određeno osiguranje nije pravilna i zakonita, ovlaštena osporavati i pobijati u okviru upravnog postupka.

9. Obzirom da u ovom konkretnom postupku nije niti zatražena niti određena provedba ovrhe na novčanim sredstvima radi naplate novčane tražbine, već isključivo osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja, kao i imajući u vidu da upravo o dispoziciji same predlagateljice osiguranja ovisi da li će pokrenuti postupak radi ostvarenja ili postupak radi osiguranja svoje tražbine, to ostali žalbeni navodi protivnice osiguranja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

10. Slijedom navedenog valjalo je žalbu protivnice osiguranja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o osiguranju temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

11. Protivnici osiguranja nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer ista nije uspjela sa svojom žalbom.

U Varaždinu, 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović