REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4995/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Ulica S. Širole 4, radi isplate iznosa od 3.616,17 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1498/2022-40 od 29. studenog 2024., 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1498/22-40 od 29. studenog 2024. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 8 dana iznos od 3.616,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 28. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju u roku od 8 dana parnični trošak u iznosu od 482,62 EUR.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 165,22 EUR u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1498/2022-40 od 29. studenog 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplata iznosa od 27.246,00 kn / 3.616,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 28. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose. Tako je sud riješio ocjenom i analizom provedenog dokaznog postupka, a posebno ocjenom iskaza svjedoka te provedenog prometnog vještačenja i primjenom određenja iz Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC) i Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/14) te odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO).

2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, budući presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je za predmetnu štetu isključivo odgovoran tuženik kao koncesionar autoceste jer je istu dužan održavati tako da se njome sigurno može odvijati promet, što je u konkretnom slučaju zbog pristupa divljači na prometnicu očigledno propušteno. Predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 165,22 EUR.

3. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu koju predlaže odbaciti.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda nepravilna i nezakonita zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Uvodno se ukazuje da je predmetno slučaj o sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. i 3. toga Zakona.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 3,616.17 EUR na ime zakonske subrogacije iz čl. 963. st. 1. ZOO-a, a koji iznos je tužitelj platio svom osiguraniku na ime nastale štete na predmetnom vozilu kao posljedice prometne nezgode koja se dogodila 13. listopada 2020.

8. Iz spisa proizlazi da je na kolniku autoceste A3, na 250 km + 65, došlo do oštećenja vozila registarske oznake [registarska oznaka] uslijed udara u divljač – srnu koja se neočekivano našla na kolniku navedene autoceste. Navedeno registarsko vozilo je na dan predmetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj 004021092307. Tužitelj je na ime nastale štete 27. siječnja 2021. izvršio plaćanje štete u iznosu od 27.246,00 kn.

9. Tijekom postupka provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. iz Zagreba. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da je utvrđena dinamika nastanka štetnog događaja i visina štete. U štetnom događaju tegljač skupa vozila osiguranika tužitelja je sredinom prednjeg dijela naletio na lijevi bočni dio srne koja je pretrčavala kolnik, dolazeći skupu vozila s lijeve strane. Budući je prije dolaska policije na očevid skup vozila osiguranika tužitelja pomaknut s mjesta štetnog događaja, a srna je uklonjena s kolnika, to nije moguće utvrditi točno mjesto naleta, kako po dužini tako niti prema širini kolnika. Ukoliko se skup vozila kretao sredinom desne prometne trake, tada je do naleta došlo oko 1,9 m do 2 m od desnog (sjevernog) ruba kolnika autoceste. Za izračun brzine kretanja skupa vozila osiguranika tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta nema elemenata. Tehnički je moguće da se skup vozila kretao iskazanom brzinom od oko 60 km/h. Budući nije poznat način kretanja srne prije štetnog događaja, to nije moguće utvrditi trenutak kada je vozač skupa vozila mogao najranije ugledati srnu. On ju je mogao sigurno ugledati kada je srna preskakala desnu (sjevernu) metalnu odbojnu ogradu, čime je postala opasnost sigurnom prolasku kolnikom. Od trenutka kada je srna preskačući metalnu odbojnu ogradu sigurno ušla u vidno polje vozaču skupa vozila, pa do mjesta naleta, srna je prešla put od oko 5,1 do 5,2 m za vrijeme od oko 0,9 s. U tom trenutku skup vozila se nalazio udaljen od oko 15 m od mjesta naleta. Da je vozač skupa vozila tada i poduzeo radnju intenzivnog kočenja ne bi uspio zaustaviti skup vozila prije mjesta naleta i do naleta na srnu ne bi došlo. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od samo 15 m, dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio oko 43,1 m. Na raspoloživom putu od oko 15 m vozač skupa vozila bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 30,7 km/h. U predmetnom štetnom događaju na tegljaču osiguranika tužitelja nastala je djelomična šteta u iznosu od oko 4.697,46 EUR (bez PDV-a).

10. S obzirom na vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja za pitanje tuženikove odgovornosti mjerodavne su odredbe čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC). Odredbama članka 50. ZC-a je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (stavak 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.). Tuženik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (argument iz čl. 2. st. 1. t. 13. i 17., čl. 26. i čl. 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama. Tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). U skladu s tom odredbom, krivnja za prouzročenu štetu se presumira zbog čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. Iz isprava u spisu i iskaza svjedoka u bitnome je utvrđeno kako je na dan predmetne prometne nezgode tuženik obavio ophodnju autoceste koju je bio dužan obaviti te da na mjestu nastanka predmetne prometne nezgode, zaštitna žičana ograda nije bila oštećena niti zadignuta.

12. Činjenica da nema oštećenja na zaštitnoj ogradi – ne znači da nema tuženikovog propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde, a time niti tuženikove odgovornosti za štetu. To iz razloga što je tuženik kao osoba koja upravlja autocestom bio dužan staviti i održavati žičanu ogradu koja bi spriječila izlazak divljači na autocestu, u konkretnom slučaju na kolniku autoceste našla se divljač – srna, što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, ili da ograda nije dovoljno visoka da spriječi ulaz divljači, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Stoga činjenica što je postojala zaštitna ograda, te činjenica da tuženik obavlja redovite, a po potrebi i izvanredne preglede zaštitne ograde, nisu dovoljne za zaključak da je do predmetne prometne nezgode došlo bez tuženikove krivnje, dok tuženik, na kome je u konkretnom slučaju teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na autocesti, nije dokazao suprotno.

13. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da u predmetnom slučaju postoji tuženikov propust da poduzme mjere radi sigurnog i neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači (konkretno srne) na autocestu. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 873/17-2 od 16. veljače 2021. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-2737/22 od 12. travnja 2023. Posljedično, a kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je utvrditi da tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj autocesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici kojima je namijenjena, odnosno da nije osigurao siguran promet zbog čega postoji tuženikova odgovornost za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, kojom odredbom su propisane pretpostavke odgovornosti.

14. U smislu čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Budući da je za štetu na predmetnom vozilu tužiteljevog osiguranika odgovoran tuženik, tužitelj je ovlašten potraživati od tuženika štetu koju je tužitelj po osnovi predmetnog štetnog događaja nesporno isplatio svom osiguraniku na temelju police osiguranja.

15. Budući je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je odlučiti o parničnom trošku na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u odnosu na osnovu dosuđenog troška, i čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu parničnog troška. Tako tužitelj ima pravo na sljedeći trošak: trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 41,31 EUR i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 41,31 EUR; ukupno iznos od 482,62 EUR.

16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev; a sve kako je odlučeno u točkama I.1. i 2. izreke.

17. Na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka, kako parničnog, tako i žalbenog.

18. Budući je tužitelj uspio sa žalbom ima pravo na trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 165,22 EUR; a sve kako je odlučeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović