REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-190/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RG, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog RG, podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. ožujka 2024. broj K-1543/2020-77, u sjednici održanoj 17. siječnja 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi RG, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. veljače 2024. do 11. ožujka 2024.
II. Odbacuje se žalba optuženog RG kao nepravovremena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi RG je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare, iz članka 236. stavka 1. KZ/11., te je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.
1.1. Primjenom članka 57. KZ/11., optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava osam mjeseci, dok se dio kazne u trajanju deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečeni neuvjetovani dio kazne uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. veljače 2024. do 11. ožujka 2024.
1.3. Primjenom članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), oštećenoj IG je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 796,34 eura te je naloženo optuženiku navedeni iznos isplatiti oštećenici u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, dok je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenica upućena u parnicu.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08.
2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi RG.
2.1. Državni odvjetnik je žalbu podnio zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći strožu kaznenopravnu sankciju.
2.2. Optuženi RG je žalbu podnio osobno, bez izričitog isticanja žalbenih osnova, a sadržajno zbog odluke o kazni, s prijedlogom preinačiti mu izrečenu kaznu "iz djelomične uvjetne u potpuno uvjetnu kaznu".
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana a žalba optuženog RG je nepravovremena.
U odnosu na oduku pod točkom I. izreke
6. U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.
6.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
6.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
6.3. Prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio, uz iskazano kajanje i žaljenje, priznanje kaznenog djela, kojim je optuženik ubrzao i olakšao vođenje kaznenog postupka, kao i njegove osobne i obiteljske prilike, odnosno očinstvo jednog maloljetnog djeteta, te je pravilno otegotnom ocijenjena ranija optuženikova osuđivanost. Sud je ujedno smatrao kako na kaznu olakotno utječu iskazana optuženikova spremnost za nadoknadu štete oštećenici te pobude koje su optuženika motivirale na protupravno postupanje, odnosno njegova želja da na nezakonit način dođe do brze zarade ne razmišljajući o posljedicama.
6.4. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja precijenio značaj ovih olakotnih okolnosti, dok je nedovoljno cijenio utvrđenu otegotnu okolnost, uslijed čega je izrečena preblaga kaznenopravna sankcija.
6.5. Opravdano ističe žalitelj da je prvostupanjski sud propustio pravilan značaj dati optuženikovoj višestrukoj dosadašnjoj osuđivanosti. Naime, optuženik se u razdoblju od 2011. pa nadalje, u kontinuitetu, u čak 18 navrata javlja kao počinitelj kaznenih djela teških krađa, krađa, razbojništava, nasilničkog ponašanja u obitelji, krivotvorenja isprava te utaja, a u nekoliko navrata i prijevara. Razvidno je, dakle, kako je riječ, među ostalim, o istovrsnim kaznenim djelima, a optuženik je tzv. specijalni povratnik, kojeg ni sve dosadašnje osude ni izrečene mu uvjetne i bezuvjetne kazne nisu odvratile od daljnjeg protupravnog ponašanja, pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela. Pored toga, uvjerenje suda kako je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne doista djelovalo na optuženika te će optuženik pokazati da protupravno postupanje više nije obrazac njegovog ponašanja, zbog čega nije nužno optuženiku izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, osobito je relativizirana podatkom o optuženikovom ponašanju nakon počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je ovdje osuđen, koje je rezultiralo pravomoćnim presudama iz kolovoza 2021. i rujna 2021., zbog počinjenih kaznenih djela silovanja i prijevare. Ovu okolnost je prvostupanjski sud propustio pravilno vrednovati u smislu kvalitete optuženikovog ponašanja nakon počinjenja kaznenog djela. S tim u vezi je prevelik značaj uložen u optuženikovu izjavu spremnosti naknade štete oštećenici, koja predstavlja tek verbalizaciju obećanja budućeg navodno primjerenog ponašanja optuženika, ali za koju ne postoji potvrda u spisu.
6.6. Napominje se žalitelju kako je neosnovan njegov stav da optuženikovo očinstvo djeteta ne predstavlja olakotnu okolnost. Naime, žalitelj zanemaruje da se radi o maloljetnom djetetu, kojeg je optuženik kao otac dužan uzdržavati, a žaliteljevo neprimjereno isticanje da očinstvo optuženika nije spriječilo u počinjenju kaznenog djela ne predstavlja izlaganje relevantnih okolnosti koje imaju utjecaj na pravilnost odmjeravanja vrste i mjere kazne. Isto tako, iskorištavanje dobrohotnosti oštećenice je nužan sastojak počinjenja kaznenog djela prijevare, kojim se zloupotrebljava tuđa lakovjernost. Protivno aludiranju žalitelja, optuženikovi postupci svojom protupravnošću ne nadmašuju one okolnosti koje su uobičajeno svojstvene kaznenom djelu zbog kojeg je optuženik osuđen. Stoga ovu okolnost nije dopušteno dvostruko vrednovati, najprije kao bitno obilježje djela, a onda i kao otegotnu okolnost. Međutim, opravdano tvrdi žalitelj kako je prvostupanjski sud nepravilno olakotnima ocijenio pobude koje su optuženika motivirale da na nezakonit način dođe do brze zarade. Naime, pored toga što se želja za brzim i nezakonitim ostvarenjem imovinske koristi svakako ne može označiti olakšavajućim u pristupu odmjeravanju kazne, prvostupanjski sud je zanemario kako opisani motiv također predstavlja jedno od konstitutivnih obilježja zakonskog bića kaznenog djela zbog kojeg je optuženik osuđen.
6.7. Sve su to okolnosti koje se nedovoljno reflektiraju u vrsti kazne na koju je optuženik osuđen i koje ne daju osnova za primjenu djelomične uvjetne osude. S obzirom na izloženo, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), procijenjeno je optimalnim optuženog RG osuditi na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, koja je primjereno utvrđena i po prvostupanjskom sudu. Međutim, uvažavajući sve utvrđene okolnosti, a kako ne postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće činiti kaznena djela, nije opravdano izricanje djelomične uvjetne osude. Upravo izrečenom kaznom zatvora, bez njenog djelomičnog uvjetovanja, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
6.8. Stoga je pogrešan zaključak suda prvog stupnja kako je djelomičnom uvjetnom osudom moguće ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u smislu specijalne, tako i u pogledu generalne prevencije.
6.9. Zato je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o kazni, kao u izreci ove presude.
7. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
7.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
U odnosu na odluku pod točkom II. izreke
9. Prema podacima u spisu predmeta (dostavnica iza lista 203 spisa), optuženi RG je pobijanu presudu primio 20. ožujka 2024., a njegov branitelj, odvjetnik Tomislav Barišić, prema podacima u sustavu eSpis, 13. ožujka 2024. Računajući rok za podnošenje žalbe od kasnijeg dana, sukladno članku 91. ZKP/08., rok za žalbu od petnaest dana istekao je 4. travnja 2024. (četvrtak). S obzirom na to da je optuženik žalbu podnio, običnom poštanskom pošiljkom, tek 11. srpnja 2024., to je žalba podnesena nakon isteka zakonskog roka.
9.1. Napominje se optuženiku da bi njegova žalba, čak i da je točan njegov žalbeni prigovor da je pobijanu presudu primio 7. lipnja 2024., o čemu u spisu predmeta nema potvrde, bila nepravovremena, jer bi i u tom slučaju petnaestodnevni žalbeni rok istekao 24. lipnja 2024.
10. Stoga je, na temelju članka 481. stavka 1. ZKP/08., odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Velika Gorica, 17. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
