Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžmp-1/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TN i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kovm-1/2025-9 od 3. siječnja 2025., u sjednici održanoj 17. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog TN.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 1. i čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) protiv okrivljenog TN produljen istražni zatvor, koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 7. prosinca 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni TN putem braniteljice po službenoj dužnosti Jelene Damjanović Barić, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu „iz svih zakonom dozvoljenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenik pusti da se u nastavku postupka brani sa slobode.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-28/2025 od 16. siječnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik u pravnom lijeku ističe da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju paušalno naveo da se u konkretnom slučaju svrha zbog koje je produljen istražni zatvor (u žalbi se očitom omaškom u pisanju spominje određivanje istražnog zatvora) ne bi mogla postići izricanjem neke od mjera opreza, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu.

6. Suprotno tome sud prvog stupnja je u točki 8. obrazloženja osporenog rješenja u dovoljnoj mjeri obrazložio svoj stav o nužnosti primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile. Iz sadržaja tog obrazloženja evidentno je da ovakav zaključak prvostupanjski sud izvodi iz svih onih okolnosti koje upućuju na postojanje istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti, a koje svojom brojnošću i značajem i po ocjeni ovoga suda drugog stupnja ukazuju da mjere opreza u ovom slučaju nisu dovoljno pouzdana i sigurna garancija u prevenciji opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, odnosno da se njima ne bi na učinkovit način otklonila ta tzv. iteracijska opasnost koja nesumnjivo postoji na strani okrivljenika.

7. U nastavku žalbe okrivljenik u sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporava samo pravilnost zaključka suda prvog stupnja u pogledu egzistiranja istražno-zatvorske osnove iz naprijed navedene zakonske odredbe, pri čemu smatra da mu taj sud nije mogao uzeti u obzir sankcije koje su mu izricane kao maloljetnom počinitelju kaznenih djela, tim više što je on prema podacima iz kaznene evidencije neosuđivan, te ukazuje da se u ovom kaznenom postupku pojavljuje u svojstvu mlađeg punoljetnika, što znači da njegova mlada dob opravdava primjenu maloljetničkog zakonodavstva prema kojem se istražni zatvor određuje samo u izuzetnim slučajevima.

8. Protivno naprijed iznijetim žalbenim primjedbama sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju, pored nesporne osnovane sumnje da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo razbojničke krađe za koje se tereti, isto tako ispravno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu za produljenje istražnog zatvora – postojanje istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.

8.1. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da nije u pravu kada negira mogućnost korištenja podataka o ranijoj „osuđivanosti“ okrivljenika kao maloljetnika, jer se i o navedenom vodi evidencija kod ministarstva nadležnog za socijalnu skrb za područje Republike Hrvatske (čl. 1. Pravilnika o evidenciji odgojnih mjera), te se ti podaci prema čl. 4. st. 4. Zakona o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje i čl. 10. st. 1. spomenutog Pravilnika mogu dati na uvid državnom odvjetništvu i sudu u svrhu provođenja kaznenog postupka prema evidentiranoj osobi. Osim toga ti podaci govore o osobnosti počinitelja koji se sada osnovano sumnjiči za istovrsno kazneno djelo kao mlađi punoljetnik, ukazuju na njegov prijašnji život i neusklađenost njegova ponašanja sa zakonom, te otkrivaju njegove sklonosti u kriminalnom postupanju, a što je važno kod ocjene i prognoze o okrivljenikovom budućem ponašanju. Kada se, dakle, uzmu u obzir neupitne činjenice da su okrivljeniku u dva navrata bile pravomoćno izricane zavodske odgojne mjere (upućivanje u odgojnu ustanovu i upućivanje u odgojni zavod), koje inače spadaju u teže odgojne mjere, kao i to da je protiv njega aktualan još jedan kazneni postupak na temelju potvrđene optužnice zbog produljenog kaznenog djela krađe, tada nema nikakve dvojbe da je sud prvog stupnja u pravu kada ustvrđuje da su to one osobite okolnosti koje u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a upućuju na objektivnu i razumno predvidivu opasnost da će okrivljenik na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, pogotovo kada se imaju u vidu i dodatne neprijeporne okolnosti da je okrivljenik nezaposlen, bez imovine i bilo kakvih izvora prihoda, a prema vlastitom priznanju konzumira opojna sredstva (Galaxy). Sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti uistinu upućuju na stvarnu i konkretnu tzv. iteracijsku opasnost zbog koje je neophodna daljnja primjena istražnog zatvora protiv okrivljenika, neovisno o njegovoj mladoj životnoj dobi, jer blaže zakonske mjere doista ne pružaju dostatno jamstvo u sprječavanju te opasnosti.

9. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, s time da je pobijano rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 17. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić