Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-418/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sutkinji toga suda Andrei Dujmenović Iveljić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tužene GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, koji glasi:

" Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 01.01.2024. godine, a kojega su sklopili prvotužena GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužena RS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je uvidom u službene evidencije Zavoda utvrđeno da je tužena GS sklopila ugovor o radu s tuženom RS u razdoblju od 1.1.2024. do 5.1.2024. Tuženice se zasnovale radni odnos samo da bi tužena GS ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Članak 122. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđeni status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Člankom 8. Zakona o radu propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Sukladno članku 187. Zakona o parničnom postupku tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.

2. Tužene GS i RS u odgovoru na tužbu ističu da je tužbeni zahtjev neosnovan s obzirom da se ne radi o prividnom ugovoru o radu, kako to navodi tužitelj. Tužena RS je osoba u poodmakloj životnoj dobi i slabog zdravstvenog stanja. Osnovani razlog zaključenja predmetnog ugovora o radu bio je da tužena GS obavi generalno čišćenje i pospremanje njezine kuće nakon što se izvrše građevinski radovi adaptacije, krečenja i još neki dodatni radovi. Navedeno čišćenje tužena RS nije bila u stanju sama obaviti, a htjela je da sve bude legalno i sukladno zakonskim propisima. Budući je tužena GS bila nezaposlena, i nakon što se raspitala u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, na koji način da izvrši prijavu za navedene radove, zaključen je ugovor o radu između tuženih i to na četiri sata. Uredno su plaćene sve obveze po osnovu ugovora o radu, a tužena RS je prijavila i djelatnost u Poreznoj upravi, u registar poreznih obveznika, a sukladno uputi koju je tamo dobila. Tužena GS nije koristila usluge zdravstvenog osiguranje što je moguće provjeriti kroz evidenciju u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, niti je radi toga zaključen predmetni ugovor o radu. Osim toga tužena GS je mlada osoba koja je dobrog zdravlja i nema potrebe za korištenjem usluga zdravstvenog osiguranja, a radni staž će joj u svakom slučaju dobro doći. Tužena RS je 7.2.2024. isplatila plaću tuženoj DS i uplatila doprinose kao i sve druge obveze. Predmetni ugovor je realiziran, odnosno tužena GS je obavila poslove za koje je zaključen ugovor o radu, isplaćena joj je plaća te su plaćeni doprinosi. Tuženice navode i da su za sklapanje ugovora odlučujuće suglasno izjavljene volje suugovaratelja, pa pobude za sklapanje ne utječu na njegovu valjanost. Pobuda niti jedne strane nije bila nedopuštena da bi utjecala na odluku o zaključenju ugovora i njegovu ništetnost. 3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-108/2024-4 od 26. travnja 2024. Općinski sud u Kutini određen je kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u tiskanicu o odjavi za osiguranika GS s Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 31.1.2024. (str. 3-4 spisa), potvrdu o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 31.1.2024. za tuženu GS (str. 5-6 spisa), prijava o prestanku osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 31.1.2024. (str. 7 spisa), ugovor o radu od 1.1.2024. (str. 8-9 spisa), presliku osobne iskaznice tužene GS (str. 10 spisa), izračun i potvrde o plaćanju doprinosa za MIO II. stup, doprinosa za zdravstveno osiguranje i plaće za siječanj 2024. sve od 7.2.2024. (str. 22-23 spisa), potvrdu Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Susedgrad od 30. listopada 2024. o visini dohotka i primitaka za tuženu GS za 2024. (str. 38-39 spisa) te su saslušane tužene GS i RS.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su tužena RS, kao poslodavac, i tužena GS, kao radnik, 1. siječnja 2024. sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme s trajanjem do 5. siječnja 2024.

7. Među strankama je sporno dali je ugovor o radu od 1. siječnja 2024., sklopljen između tužene RS i tužene GS, ništetan.

8. Uvidom u tiskanicu o odjavi za osiguranika GS s Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 31.1.2024., utvrđeno je da je tužena RS, kao obveznik podnošenja prijave, podnijela zahtjev da se tužena GS, kao osiguranik, odjavi s Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te je utvrđeno da je datum stjecanja prava u obveznom zdravstvenom osiguranju 1.1.2024., a datum prestanka prava u obveznom zdravstvenom osiguranju 5.1.2024.

9. Uvidom u potvrdu o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 31.1.2024. za tuženu GS, utvrđeno je da je tužena GS imala sklopljen ugovor o radu na određeno, na nepuno radno vrijeme, s tuženom RS te da je početak osiguranja u Hrvatkom zavodu za mirovinsko osiguranje bio 1.1.2024., a svojstvo osiguranika tuženoj DS prestalo je s danom 5.1.2024.

10. Uvidom u prijavu o prestanku osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 31.1.2024,. utvrđeno je da obveznik doprinosa RSkućanstvo prijavljuje prestanak osiguranja za osiguranika GS radi isteka ugovora o radu, s danom 5.1.2024.

11. Uvidom u ugovor o radu od 1.1.2024. utvrđeno je da isti sklopljen između tužene RS, kao poslodavca, i tužene GS, kao radnika, na određeno (od 1.1.2024. do 5.1.2024.) nepuno (na 4 sata) radno vrijeme. Dalje je utvrđeno da je ugovor o radu sklopljen radi obavljanja poslova čišćenja te da je ugovorena plaća u bruto iznosu od 184,00 EUR.

12. Uvidom u izračun i potvrde o plaćanju doprinosa za MIO II. stup, doprinosa za zdravstveno osiguranje i plaće za siječanj 2024., utvrđeno je da je platitelj, tužena RS, **.**.2024. uplatila na ime doprinosa za MIO II. stup u državni proračun iznos od 9,28 EUR, na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje u državni proračun iznos od 30,60 EUR te na ime plaće za siječanj 2024., tuženoj DS, iznos od 174,80 EUR.

13. Uvidom u potvrdu Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Susedgrad od 30. listopada 2024. o visini dohotka i primitaka, utvrđeno je da tužena GS u razdoblju od siječnja 2024. do kolovoza 2024. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 174,80 EUR.

14. U tijeku dokaznog postupka saslušane su i tužene GS i RS.

15. U svom iskazu tužena GS navela je da predmetni ugovor o radu sklopila s bakom RS. Tužena RS ju je zaposlila jer je imala radove u stanu, odnosno krečilo se, pa je nju zaposlila da počisti stan nakon krečenja. U to vrijeme nije studirala pa su ugovor o radu sklopile da bi ona zaradila neke novce. Prije sklapanja predmetnog ugovora o radu raspitale su se što je sve potrebno za sklapanje ugovora o radu. Plan je bio da ugovor o radu sklope na mjesec dana ali u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje im je rečeno da nije potrebno za takve poslove sklapati ugovor na mjesec dana već je dovoljno sklopiti ugovor na 5 dana. Tako je s tuženom RS sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od 5 dana, i to na 4 sata dnevno. Ona je tih 5 dana, 4 sata dnevno, odrađivala poslove čišćenja za koje je sklopljen ugovor o radu. Nakon odrađenog posla isplaćena joj je plaća. U to vrijeme, a i danas živi na istoj adresi kao i tužena OS, a to je ujedno i prostor gdje je obavljala poslove čišćenja. U to vrijeme kada je sklopljen ugovor o radu, a ni poslije, nije koristila usluge Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tužena RS i ona raspitivale su se u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje što je sve potrebno za sklapanje ugovora o radu te im je rečeno da predmetni rad treba prijaviti i da treba sklopiti ugovor o radu. Poslove čišćenja za koje je sklopljen ugovor o radu je obavljala ona jer je tužena RS stara i bolesna i te poslove nije mogla sama odraditi. Poslije više nije radila niti studirala sve do 1. listopada 2024. kada je upisala Učiteljski fakultet.

16. U svom iskazu tužena RS navela je da je tužena GS njezina unuka s kojom živi na istoj adresi i ima 22 godine. Tužena GS je studirala pa se ispisala s fakulteta i ona ju je htjela prijaviti dok se ne zaposli, odnosno dok se ne upiše na drugi fakultet. Imala je radove u stanu i to krečenje stana i radove u kupaonici, a budući da je bolesna i ima osteoartirtis odlučila je sklopiti ugovor o radu s tuženom GS radi čišćenja stana nakon obavljenih radova. Prije sklapanja ugovora išla se raspitati u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Poreznu upravu o papirologiji potrebnoj za prijavu. Tuženu GS planirala je prijaviti na mjesec dana, međutim, u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje su joj rekli da to, zbog kratkoće posla kojeg je trebalo obaviti, nije potrebno, a osim toga bilo je naznake da bi se tužena GS mogla i zaposliti. Radove čišćenja za koje je sklopljen ugovor o radu tužena GS je obavila i to u razdoblju kako je to navedeno u ugovoru o radu. Za tuženu GS uredno je platila sve doprinose te joj je isplatila plaću. Tužena GS je zdrava i mlada osoba te u razdoblju od 1.1.2024. do 1.5.2024., a ni kasnije, nije koristila nikakve usluge Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tuženu GS prijavila je na kućanstvo te je po uputama Porezne uprave angažirala knjigovođu koji je izračunao iznos poreza, prireza i svih doprinosa, a vezano za predmetni ugovor o radu. Tužena GS od 1. listopada 2024. pohađa Učiteljski fakultet u Petrinji.

17. Sud je prihvatio iskaze tužene GS i tužene RS budući su isti jasni, logični i razumljivi, te su u skladu s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka.

18. Odredbom članka 285. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.

– dalje: ZOO) propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

19. Tužitelj tvrdi da je ugovor o radu koji su sklopile tuženice 1. siječnja 2024. prividan (fiktivni) ugovor, a tužbenim zahtjevom traži se utvrđenje ništetnosti navedenog ugovora.

20. Prividan ugovor podrazumijeva da postoji svjestan nesklad između volje i njenog očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Prema gore citiranoj odredbi članka 285. stavak 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, što znači da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, nego sama zakonska odredba propisuje posljedicu da takav ugovor nema pravnog učinka pa se radi o nepostojećem pravnom poslu. Povezujući navedeno s odredbom članka 247. ZOO, prema kojoj je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, to bi u konkretnom slučaju značilo da između tuženica, kao ugovornih stana ugovora o radu, nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora o radu jer ugovorne strane nisu htjele takav ugovor te se stoga radi se o nepostojećem pravnom poslu i takav ugovor ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, a što kao razloge ništetnosti pravnog posla propisuje članak 322. stavak 1. ZOO. Da prividan ugovor nije ništetan pravno je stajalište i ustaljene sudske prakse (tako: Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-960/2018-2 od 15. veljače 2022., Rev-3586/2018-4 od 21. siječnja 2020. i Rev- 2357/2015-3 od 2. veljače 2016.). Dakle, već zbog toga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

21. Podredno, sud je iz dokaza provedenih u ovom postupku utvrdio da su tužena RS, kao poslodavac, i tužena GS, kao radnik, 1. siječnja 2024. sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme s nepunim radnim vremenom radi obavljanja poslova čišćenja stana, da je posao, radi čijeg je obavljanja sklopljen ugovor o radu, izvršen u skladu s tim ugovorom te da je tužena RS, tuženoj DS, za obavljeni rad, isplatila plaću, a u državni proračun uplatila doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Tužitelj tijekom postupka nije podnio ili predložio niti jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da je za vrijeme trajanja ugovora o radu, ili kasnije, tužena GS koristila prava iz zdravstvenog osiguranja pa da bi to bio razlog sklapanja predmetnog ugovora o radu.

22. Nadalje, tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je postojao svjesni nesklad između volje ugovornih strana prilikom zaključenja ugovora o radu, odnosno da su tužene GS i tužena RS prilikom sklapanja ugovora o radu sklopile neki drugi ugovor, odnosno da ugovor o radu zapravo prikriva neki drugi ugovor, niti je dokazao koji ugovor taj posao zapravo prikriva, odnosno zašto je zaključen.

23. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan pa je odlučeno kao u izreci presude.

Kutina, 17. siječnja 2025.

Sutkinja:

Andrea Dujmenović Iveljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3

2. Tužena GS, [adresa]

3. Tužena RS, [adresa]