Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: R1-15/2025-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sutkinji Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi EČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoj po punomoćnici Meliti Marić Nekić, odvjetnici u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene na Županijskom sudu u Sisku putem audio-video veze 17. siječnja 2025., u prisutnosti prisilno zadržane osobe, njezine punomoćnice i voditelja odjela EČF, istog dana,
r i j e š i o j e
Temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj EČ u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT PPOPOVAČA u trajanju do 30 dana, počevši od 14. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Na temelju obavijesti NEUROPSIHIJATRIJSKE BOLNICE DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB) o prisilnom zadržavanju uz priležeću dokumentaciju, Županijski sud u Sisku je 15. siječnja 2025. sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. ZZODS po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, prisilno zadržane osobe EČ.
1.1. U obavijesti NPB se navodi da je pacijentica primljena 11. siječnja 2025. na liječenje na akutni ženski odjel, da je dovezena vozilom hitne pomoći uz pratnju policije od kuće gdje je i bila intervencija na poziv kćeri nakon svađe kad je bila izrazito verbalno agresivna, psovala je, vikala, proklinjala i iznosila suicidalne i homicidne prijetnje prema obitelji „da će ubiti sebe i druge oko sebe kada izađe iz Popovače“. navodi se da je prilikom dolaska dala pisani pristanak, međutim ne slaže se s liječenjem, paranoidna je prema suprugu i kćeri. U prijedlogu se navodi i da je ranije psihijatrijski liječena u OB Sisak i KBC Sestre Milosrdnice zbog depresije i psihoze, zadnja hospitalizacija je bila 2008. pod dijagnozom sumanuti perzistirajući sumanu poremećaj, smoinicijativno je prekinula uzmanje terapije, bez kontrole od 2010., godinama verbalno agresivna, paranoidna prema suprugu, odbijala odlazak psihijatru.
2. Sukladno prethodnom dogovoru s voditeljicom odjela, a s obzirom na veći broj oboljelih pacijenata od scabiesa, ročište je održano putem audio-video veze.
3. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe zatraženo je mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Milene Peša-Morožin, koja je u pisanom nalazu i mišljenju navela kako iz psihičkog statusa proizlazi da je EČ, udana, majka dvoje djece, umirovljenica, živi sa suprugom. U bolnicu je dovezena kolima hitne medicinske pomoći uz pratnju policije koju je pozvala kćer nakon što je bila svadljiva, verbalno agresivna uz suicidalne izjave. Kod prijema opširno opisivala obiteljsku problematiku vezano za brigu o suprugu koji je teško pokretan i koji noću ne spava te je iscrpljenih kapaciteta. Suprug iste je bio radi bolesti neko vrijeme na smještaju u Domu a sada je kod nje kući. Optuživala je supruga da on namjerno pada kako bi nju opterećivao te kako namjerno noću ustaje te da on želi u Dom jer mu je tamo prijatelj. Prijetila da će ubiti sebe i druge osobe kada izađe iz Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača. Od obitelji se saznaje da je ranije liječena psihijatrijski u Općoj bolnici Sisak i KBC Sestre Milosrdnice zbog depresije i psihoze, zadnja hospitalizacija u KBC Sestre Milosrdnice 2008. pod dijagnozom Perzistirajući sumanuti poremećaj, prekinula je uzimati terapiju, 2010., imala je paranoidne ispade prema suprugu ali se nije htjela liječiti. Kod prijema je pristala na liječenje da bi zatim postala zahtjevna za otpustom. Zatraženo je mišljenje vještaka uz preporuku za pokretanje prisilnog liječenje te je obrazloženo da je ista opasna za sebe i okolinu, disforična, agitirana, paranoidna prema suprugu i kćeri.
3.1. Iz psihičkog statusa proizlazi da je pri svijesti, psihomotorno mirna, kontakt se uspostavlja i održava, orijentirana prema sebi i prostorno, vremenski dezorijentirana. Mišljenje opširno, disocirano, u sadržaju projektivna i paranoidna prema suprugu. Negira obmane osjetila. Raspoloženje blaže disforično. Ne iznosi obmane osjetila. Održanih je voljno nagonskih dinamizama, afektom slabije modulacije. Dekoncentrirana, vigilne pažnje. Navodi da ima problem sa suprugom radi stalne svađe i da je zet nagovara da se rastavi. Navodi da je u bolnicu došla radi „obiteljske gluposti“. Negira da se liječila ranije psihijatrijski. Narušenih je kognitivnih sposobnosti uslijed dugogodišnjeg psihotičnog procesa. Kod pregleda nije agresivna, negira suicidalne misli i nakane. Prema svom stanju bez uvida i potpuno nekritična.
3.2. Prema dokumentaciji i stanju kod pregleda proizlazi da je EČ primljena u bolnicu u stanju psihotične dekompenzacije u okviru osnovne psihičke bolesti organskog sumanutog poremećaja F 06.2. Ista ima godinama psihičke tegobe te se samo sporadično liječila i samovoljno prekidala terapiju. Svojim ponašanjima radi bolesti narušavala je obiteljsku dinamiku u kući najviše u odnosu na supruga i djecu. Pred prijem bila je duže vrijeme pogoršanog psihičkog stanja što je rezultirao svađama u kući te je kulminiralo na dan prijema kada je postala verbalno agresivna i prijeteća. Na primijenjenu terapiju je psihomotorno mirna ali i dalje pod utjecajem psihopatoloških proživljavanja. U kliničkoj slici dominiraju sumanuta uvjerenja paranoidnog karaktera usmjerena na članove obitelji. Involucijom i radi neliječene psihoze došlo je do oštećenja kognitivnih sposobnosti te opustošenja i dezorganizacije osobnosti. Prema svom stanju je bez uvida i potpuno nekritična. Psihijatrijsko liječenje je potrebno i opravdano, te se zaključno može reći da su sa psihijatrijske strane ispunjeni kriteriji za prisilnu hospitalizaciju do trideset dana na odjelu psihijatrije.
4. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem EČ, prisutne liječnice, te je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju, kao i nalaz i mišljenje sudskog vještaka.
5. Prisutna voditeljica odjela i na ročištu je u cijelosti ostala kod dosadašnjih navoda i prijedloga o potrebi određivanja prisilnog smještaja pacijentici, te dodala da inače pacijenticu liječi doktorica RČF, te da je pacijentica u incidentnoj situaciji kod kuće izjavljivala da bi se mogla ubiti, stoga se ostaje kod prijedloga.
6. EČ je iskazala da ona pristanak nije dala iz razloga što je njezin suprug invalid i on ovisi o njoj, ona o njemu brine, a imaju i imovinu o kojoj također treba brinuti, sin je u Puli, kćer je u Samoboru, preko sina plaća račune. Iskazala je da taj dan kada su je doveli, kod kuće su se posvađali kao djeca, bili su i sin i kćer i zet i razgovarali su kako će i što će i onda je ona rekla da više ne može i da će se ubit i tako je do ovoga došlo. Navela je da se prije trideset godina liječila u bolnici u Vinogradskoj na psihijatriji kako bi mogla dobiti rješenje za mirovinu, da joj liječenje nije potrebno, tek će joj biti potrebno ako ostanem u bolnici. Ovo joj je i sramota i stid, a u kući se sve poremetilo. Iskazala je da tom prilikom kod kuće kćer je pošandrcala i pozvala je hitnu pomoć, da je kćer eksplozivna.
7. Prisutna voditeljica odjela navela je da je pacijentica zadnji puta liječena 2008. na psihijatrijskom odjelu u Zagrebu KBC Vinogradska, da se prestala kontrolirati 2010., da od tada više nije koristila terapiju, a iz anamneze dobivene od kćeri proizlazi da je u tom razdoblju iskazivala verbalnu agresivnost, da je bila neugodna prema ocu, da je odbijala otići psihijatru, a dijagnoza pod kojom se liječi Perzistirajući sumanuti poremećaj.
8. Nakon što je upoznata sa nalazom i mišljenjem vještaka, na pitanje da li je razumjela što joj je rečeno iskazuje potvrdno klimanjem glave, a na pitanje odvjetnice je iskazala da nije suglasna da u bolnici ostane trideset dana.
9. Slijedom navedenog, a utvrđenog tijekom postupka, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, sud je zaključio da prisilno zadržana osoba EČ boluje od organskog sumanutog poremećaja a u bolnicu je primljena u stanju psihotične dekonpenzacije jer dugi niz godina (od 2010.) ne koristi terapiju i ne odlazi na kontrole kod psihijatra. Zbog navedenog, kao i činjenice da je prije dolaska hitne pomoći imala suicidalne i homicidne prijetnje zaključuje se da ista ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život, zdravlje i sigurnost, ali i tuđi život, zdravlje i sigurnost, jer ista prema svom stanju i zbog svoje bolesti nema uvida u bolest i potrebu liječenja.
10. Razmatrajući tijekom postupka utvrđeno činjenično stanje, sud je zaključio da ambulantno liječenje EČ nije dostatno, te je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a budući da se radi o osobi s težim duševnim smetnjama, koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS i kojoj je potrebna psihijatrijska pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi liječenja.
11. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbi članka 39. i 41. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Sisak, 17. siječnja 2025.
Sutkinja
Martina Budinski Modronja
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Dostavna naredba:
1. EČ, NPB DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, VI odjel
2. Punomoćnica: Melita Marić Nekić, odvjetnica u Sisku
3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, VI odjel 4. Hrvatski zavod za socijalni rad
5. U spis
