Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-291/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv HS, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog HS, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem K-92/2021-13 od 7. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog HS kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku na temelju odredbe članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14, 70/17,126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) stavio je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem K-92/2021 od 17. ožujka 2021. u odnosu na optuženog HS.

1.1. Ujedno je optuženi HS proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 2. KZ/11, te je na temelju odredbe članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, s tim da se na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženom primjenjuje uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi HS u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 i članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan u roku od 30 (trideset) dana platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 697,20 kuna / 92,53 eura1 koji se odnose na paušalnu svotu ovom sudu i troškove nastale dolaskom svjedoka GS.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi HS zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka te predlaže da ga drugostupanjski sud oslobodi svake kaznene odgovornosti kao i obveze snošenja troškova kaznenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

3. Žalba optuženog HS nije osnovana.

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, niti obrazlaže u čemu bi se ona konkretno sastojala, već navodi da je „…izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da presuda nema uopće razloge i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj proturječnosti, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika, odnosno iskaza navedenih svjedoka i zapisnika o očevidu i samih tih isprava i iskaza. Naravno rezultat toga je da je sud odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno sadržaj navedenog zapisnika o ispitivanju svjedoka i zapisnika o očevidu ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja iste "odlučne činjenice“, na koji način parafrazira zakonsku odredbu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5. Optuženik se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da presudu pobija samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer ne ističe koje to odlučne činjenice prvostupanjski sud nije utvrđivao, niti za takve neutvrđene činjenice nudi bilo kakve dokaze. U žalbi prigovara pogrešnoj ocjeni dokaza i pogrešnom izvođenju zaključaka iz takve ocjene.

6. Nije u pravu optuženi HS kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer iz iskaza oštećenog kao svjedoka BS proizlazi da mu je optuženi inkriminirane zgode uputio prijetnje smrću. Iskaz oštećenog kao svjedoka oštećenika u bitnome je potvrđen sadržajem svjedočkog iskaza HSČ.

6.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Naime, u bitnome, optuženik poriče počinjenje kaznenog djela i tvrdi da inkriminiranog dana nije prijetio oštećenom BS.

6.2. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjujući obranu optuženika istu ne prihvaća jer je ista motivirana izbjegavanjem kaznene odgovornosti, a i suprotno proizlazi iz iskaza oštećenog kao svjedoka BS, te svjedokinje HSČ čije je iskaze prihvatio kao vjerodostojne, kao i isprava u spisu i to potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina broj: 01218616 od 28. lipnja 2020. uz pripadajući zapisnik (str. 28-30 spisa), zapisnika o očevidu Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina od 28. lipnja 2020. (str. 31-33 spisa) i kriminalističko-tehničkog izvješća Policijske uprave sisačko- moslavačke, Policijske postaje Kutina od 28. lipnja 2020. (str. 34-35 spisa).

6.3. U kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje.

6.4. Na navode žalbe u kojoj se, u bitnome preocjenjuju provedeni dokazi od strane prvostupanjskog suda, te u velikom dijelu opisuje radnja događanja i situacije kako ih je opisao u svojoj obrani okrivljenik, valja reći da se radi o preocjeni provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio zašto ne vjeruje obrani okrivljenika, te zašto prihvaća iskaz oštećenog BS te iskaze svjedokinje HSČ, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.5. Suprotno navedenim tvrdnjama prvostupanjski sud je pravilno analizirao sve provedene dokaze, posebno je cijenio iskaze svih svjedoka ispitanih u dokaznom postupku, te samu obranu okrivljenika, te je suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenog HS, prvostupanjski sud činjenično stanje pravilno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljeni HS počinio inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, to se u radnjama istog stječu obilježja, kako subjektivna tako i objektivna, navedenog kaznenog djela, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

7. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, međutim, navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže, odnosno ne navodi razloge zašto smatra da kazna na koju je osuđen po prvostupanjskom sudu po svojoj vrsti i mjeri nije primjerena njegovoj kaznenoj odgovornosti za inkriminirano mu kazneno djelo.

8. Nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog odluke o kazni.

8.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio činjenicu da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, te njegove osobne i obiteljske prilike, dok otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije utvrdio. Ispitujući pobijanu presudu glede odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da su utvrđene okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne po prvostupanjskom sudu pravilno vrednovane. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu čl. 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja.

8.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve bitne okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude blaža ili stroža, pa uzimajući u obzir sve navedeno u ovdje konkretnom slučaju, a vodeći računa o težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, kao i o svrsi kažnjavanja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazne zatvora na koju je osuđen optuženi HS primjerena težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, ličnostima optuženika i upravo istoj će se optimalno djelovati na optuženika da ubuduće ne čine kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Izrečena kazna izrazit će dostatnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela.

8.3. Stoga je upravo primjerena kazna uvjetna osuda sa kaznom zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine te će se i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene u članku 41. KZ/11 i utjecati kako na optuženika, tako i na druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

9. Što se tiče prigovora vezano za troškove postupka, njih optuženik ne obrazlaže u svojoj žalbi ali valja reći da su isti neosnovani jer je pravilno prvostupanjski sud odlučio i obvezao okrivljenika da podmiri troškove postupka u iznosu 697,20 kuna/92,453 eura pri tome vodeći računa o duljini i složenosti ovog postupka, te imovinskim prilikama okrivljenika. Naime, okrivljenik je, imajući u vidu njegovo imovno stanje sposoban svojom imovinom podmiriti dugove koje je po zakonu dužan platiti.

10. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 17. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav