REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-154/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja WWW PRESS d.o.o., OIB: 30442616078, Pavla Hatza 3, Zagreb, kojeg zastupa osoba ovlaštena za zastupanje direktor ŽL, protiv tuženika GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o, OIB: 20985255037, Radnička cesta 1, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1680/2017-134 od 18. prosinca 2024., 17. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1680/2017-134 od 18. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1680/2017-134 od 18. prosinca 2024. odbija se kao neosnovan prigovor tužitelja od 26. studenog 2024. izjavljenog protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-1680/2017 od 15. listopada 2024. kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije, za rješenje o odbačaju prijedloga za dopuštenje revizije i dodatna pristojba za to rješenje u ukupnom iznosu od 2.004,11 EUR.
2. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da prvostupanjski sud smatra da je neosnovan prigovor tužitelja protiv rješenja prvostupanjskoga suda kojim se tužitelju nalaže podmiriti sudsku pristojbu za prijedlog za dopuštenje revizije, rješenje o odbačaju prijedloga za dopuštenje revizije i dodatna pristojba iz razloga što pobijano rješenje sadrži sve zakonom propisane sastojke iz čl. 28. Zakona sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) te da je očito da je pravilno određena visina pristojbe koju tužitelj mora podmiriti.
3. Protiv pobijanoga rješenja tužitelj izjavljuje žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka, pogrešne primjene materijalnoga prava. U bitnome žalitelj ističe da je pobijanim rješenjem počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka opisana u čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) jer odluka nije pravilno obrazložena. Također, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo, konkretno, prekluzivni rok od 3 dana u kojem je prvostupanjski sud sukladno čl. 29. st. 2. ZSP-a dužan otpremiti strankama rješenje kojim odlučuje o prigovor tužitelja protiv rješenja kojim se nalaže plaćanje sudske pristojbe.
4. Odgovor na žalbu nije izjavljen.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.
7. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a poglavito bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj posebno upire u žalbi. Izreka pobijanog rješenja je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima rješenja, rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga rješenje moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Također, neosnovan je i žalbeni razlog kako je pobijano rješenje, kojeg je donio u predmetu uređujući sudac, nezakonito i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer rješenje nije otpremljeno strankama u roku od 3 dana, sukladno čl. 29. ZSP-a. Žalitelj pogrešno navodi da u čl. 29. ZSP-a rok za otpremu od 3 dana predstavlja prekluzivni rok. Prekluzivni rokovi su oni rokovi čijim propuštanjem stranke kao posljedicu gube pravo na poduzimanje te pravne radnje. Slijedom navedenoga, očito je da prekluzivni rokovi ne mogu biti propisani za radnje suda te sud propuštanjem roka iz čl. 29. ZSP-a ne gubi pravo na donošenje pobijanoga rješenje niti je zato to rješenje nepravilno i nezakonito.
9. Stoga, prvostupanjski sud pravilno je naložio plaćanje sudske pristojbe te je donio pravilnu odluku kada je pobijanim rješenjem odbio prigovor tužitelja kao neosnovan.
10. S obzirom na sve gore navedeno, sukladno čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 17. siječnja 2025.
Sutkinja
Mirna Maržić
