REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

Broj: Pp-8459/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv OD zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22, 114/22, dalje u tekstu: Zakon o sigurnosti prometa na cestama); povodom prigovora okrivljenika protiv prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, klasa: 211-07/23-1/8904 od 24. srpnja 2023., nakon provedene glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti branitelja okrivljenika te odsutnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, dana 17. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona

Okrivljeni:

RD, OIB: [osobni identifikacijski broj] sin O i R, rođen **.**.2003. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],

[adresa],  završena  SSS-student, nezaposlen, uzdržavan od roditelja, srednjeg imovnog  stanja,  neoženjen,  bez  djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno

nekažnjavan

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi dana 24. srpnja 2023. u 20,10 sati u Tugarama, Poljička cesta, kao vozač osobnog automobila marke Suzuki registarske oznake [registarska oznaka], isti se u svojstvu vozača navedenog vozila na zahtjev policijskog službenika odbio podvrgnuti ispitivanju opojne droge u organizmu,

dakle, da bi se kao vozač motornog vozila odbio podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisustva u organizmu droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, čime bi počinio prekršaj opisan u članku 282. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po članku 282. stavku 9. istog Zakona.

II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi vođenja ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš, izdala je pod gornjim poslovnim brojem prekršajni nalog protiv okrivljenog OD zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude; na koji nalog je okrivljenik podnio prigovor zbog poricanja prekršaja.

2. Postupajući po prigovoru na prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 238. stavak 9. Prekršajnog zakona, Sud je utvrdio da je prigovor podnesen u zakonskom roku te ga je stavio izvan pravne snage, nakon čega je proveo glavnu raspravu.

3. Očitujući se o optužnom aktu pred sudom, okrivljeni RD je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret. U svojoj obrani je naveo da je kritične prigode upravljao osobnim vozilom marke "Suzuki Swift" registarske oznake [registarska oznaka] te je s prijateljem ČD stao u mjesto Gata gdje su zapalili cigaretu i malo razgovarali. Nedugo zatim da se pored njih zaustavilo policijsko vozilo, iz kojeg su izašla dva policijska službenika koja su izvršila pregled naše odjeće i kako nisu pronašli ništa nezakonito, udaljili su se u pravcu Splita. Istaknuo je da su prijatelj i on potom krenuli kući te su ih na putu do Splita u mjestu Tugare zaustavili ti isti policajci koji su vršili kontrolu prometa te ga je jedan od njih upitao je li voljan podvrgnuti se testiranju na prisutnost droga u organizmu, na što je on pristao. Policajac da mu je na to odgovorio kako trenutačno kod sebe nemaju uređaj za ispitivanje pa mu je rekao da će morati s njima ići u policijsku postaju gdje će prespavati i ujutro obaviti testiranje. Istaknuo je da mu je kao alternativu ponudio odbijanje testa, rekavši da će u tom slučaju moći odmah sjesti u vozilo i napustiti mjesto događaja. Kako nema iskustva u ovakvim situacijama, a nije želio provesti noć u policijskoj postaji, da je policajcu kazao kako se u tom slučaju neću podvrgnuti testiranju te je sjeo u auto i s prijateljem otišao put Splita. Dodao je kako je policijski službenik, kada je govorio da će noć provesti u policijskoj postaji, sarkastično dobacio kako ga tamo čekaju "dva zgodna" i ne zna što bi to trebalo značiti. Naglašava kako on nije imao nikakav drugi razlog za odbijanje ovog testa. Dodao je kako mu je policijski službenik ukratko izložio pravne posljedice odbijanja, odnosno rekao mu je kolika je novčana kazna u tom slučaju, a on je pokušao razgovarati s njim da mu malo bolje objasni situaciju, ali je policajac u jednom trenutku zatvorio prozor svoga vozila te mu je samo rekao da se "žali na sudu". Na kraju je istaknuo kako je on bio u potpunosti voljan podvrgnuti se ispitivanju prisutnosti droga u organizmu, ali to nije učinio isključivo zato što, barem prema riječima policajca, bi u tom slučaju morao provesti noć u policijskoj postaji a nije se želio izlagati takvoj neugodnosti.

3.1. Na pitanje branitelja je li bio upoznat sa sadržajem zapisnika o ispitivanju, okrivljenik navodi kako nije bio upoznat sa sadržajem, policajac mu ga je samo u jednom trenutku dao uz zahtjev da ga potpiše kako bi ga pustio da ode, a nije bio upoznat s mogućnošću odbijanja potpisa. U tom pravcu je još naglasio kako nikada nije izjavio da je 20 minuta prije konzumirao drogu marihuanu.

3.2. Na pitanje branitelja okrivljenik je izjavio kako mu policajci nisu rekli što bi u slučaju odlaska u policijsku postaju bilo s njegovim vozilom i njegovim prijateljem koji nije imao vozačku dozvolu sa sobom.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci ČD i ŽD te su pročitani zapisnik o ispitivanju prisutnosti opojnih droga u organizmu i prigovor na prekršaji nalog. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za okrivljenika, odakle je vidljivo da isti nije prekršajno kažnjavan.

4.1. Ispitan u svojstvu svjedoka, policijski službenik ŽD je naveo kako je kritične prigode s kolegom PD vršio nadzor i kontrolu prometa na području mjesta Tugare. Sjeća se da su zaustavili jedno bijelo osobno vozilo kojim je upravljao RD, mladić u ranim dvadesetim godinama. Isti da je uredno posjedovao sve isprave vezane za vozilo te je dragovoljno pristupio testiranju na prisutnost alkohola u organizmu, koji je bio negativan, tj. pokazao 0,00 g/kg, a isti nije inzistirao na ispunjavanju zapisnika o alkotestiranju. Potom da ga je upitao je li se voljan podvrgnuti testiranju na prisutnost lijekova i droga u organizmu, što je isti odbio te je rekao kako je pola sata prije konzumirao drogu marihuanu. Istaknuo je kako ga je potom upoznao s pravnim posljedicama odbijanja te mu je uručio prekršajni nalog zajedno sa zapisnikom i naredbom o određivanju mjere opreza na temelju koje je 12 sati isključen iz prometa te mu je oduzeta vozačka dozvola u navedenom razdoblju. Koliko se sjeća, imenovani je sve dokumente potpisao i preuzeo. Na pitanje suda svjedok ističe kako ne poznaje OD niti ga je ikada prije ovog događaja vidio. 4.2. Na pitanje branitelja svjedok navodi kako je te večeri sasvim sigurno imao jedan uređaj za ispitivanje na prisutnosti droga i lijekova u organizmu, svakako u trenutku kada je okrivljeniku ponudio testiranje. Dodao je kako je riječ uređaju marke „Drager“ koji se nakon jedne upotrebe ne može više koristiti te je potrebno zatražiti novi. Na daljnji upit branitelja svjedok navodi kako je on pripadnik tzv. temeljne policije, s tim da je Policijska postaja Omiš mješovita postaja i on ima ovlasti obavljati poslove nadzora prometa, jedino ne može obavljati očevid. Na daljnji upit branitelja svjedok odgovara kako su kolega i on započeli smjenu u 18,00 sati. Na pitanje branitelja zbog čega bi okrivljenik odbio testiranje ako su pravne posljedice iste kao i kod pozitivnog testa, svjedok odgovara da se ne može sjetiti svih detalja zbog proteka vremena, ali je vjerojatno da je okrivljenik odbio testiranje jer u slučaju pozitivnog testa mora ići vaditi krv i urin a to se obavlja u HMP Omiš.

4.3. Svjedok ČD je pak izjavio kako je kritične prigode bio u društvu s prijateljem OD te su se provozali u Lovrinom autu put Omiša koristeći „staru“ cestu, a zaustavili su se na vidikovcu iznad Omiša gdje su zapalili cigaretu. U jednom trenutku da su im prišla dva policijska službenika koji su ih legitimirali i kako kod njih nisu pronašli nikakva nezakonita sredstva, otišli su s mjesta događaja. Nakon 15-30 min OD i on da su se zaputili u pravcu Splita, s tim da je OD upravljao automobilom. Nadalje ističe da ih je negdje prije Splita zaustavila policijska patrola, a to su bila ova dva ista policajca koja su ih prethodno legitimirala. Dodaje kako su prilikom zaustavljanja ispred njihovog vozila bila još dva vozila koja su usporila kada su vidjeli policijske službenike, ali oni su im samo odmahnuli da prođu te su zaustavili njega i OD. Policajci da su pitali OD vozačku i prometnu dozvolu, a zatim je stariji policijski službenik pitao OD je li voljan testirati se na prisutnost droga u organizmu. OD da je na to pristao, ali mu je policijski službenik rekao da sada u vozilu nemaju "testere", zbog čega će morati ići u policijsku postaju kako bi proveli testiranje. Također da je dobacio "imam dva zgodna u postaji za tebe". OD da je na to odvratio da onda radije neće ići u postaju i na taj način provesti testiranje. Ističe kako ni on ni OD toga dana nisu konzumirali nikakve opijate i koliko on zna nije bilo nikakvog razloga da OD odbije ovakvo testiranje. Na kraju ističe kako je OD čitavo vrijeme komunicirao s policijskim službenikom koji je imao bradu doimao se starije, dok je ovaj mlađi policajac većinu vremena sjedio u službenom vozilu.

4.4. Na pitanje suda je li okrivljenik komunicirao s mlađim policijskim službenikom svjedok odgovara kako su možda izmijenili nekoliko riječi u vezi s osobnim podacima, ali je stariji policijski službenik bio taj koji je razgovarao s OD o testiranju na prisutnost droga i lijekova.

4.5. Na pitanje branitelja svjedok navodi kako OD nije bio podvrgnut ispitivanju na prisutnost alkohola u organizmu, niti mu je to ponuđeno. Na pitanje branitelja svjedok odgovara kako su policijski službenici prilikom prvog susreta provjerili Lovrine podatke putem UKV veze odnosno provjerom u svojim službenim evidencijama, s tim da on sam kod sebe nije imao osobnu iskaznicu. Koliko se sjeća da mu nisu izdali prekršajni nalog zbog neimanja osobne iskaznice. Na daljnji upit branitelja svjedok navodi da okrivljenik u nijednom trenutku nije izjavio da bi on konzumirao marihuanu ili bilo kakvu drugu drogu.

4.6. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti opojnih droga ili lijekova u organizmu Policijske postaje Omiš serijskog broja [serijski broj] proizlazi da je okrivljeni RD odbio ispitivanje.

4.7. U završnom govoru branitelj okrivljenika je naveo kako smatra da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da okrivljenik nije kriv za djelo koje mu se stavlja na teret a što se može zaključiti uzimajući u obzir sve pravno relevantne činjenice te sve mjerodavne okolnosti. Prvenstveno ističe kako je iskaz svjedoka ČD kao i iskaz samog okrivljenika precizan, jasan i vjerodostojan kao i da su navedena dva iskaza u međusobnom suglasju. Naime, da obojica ističu kako su predmetnog dana prvi susret sa policijskim službenicima imali na vidikovcu gdje su ih navedeni policijski službenici legitimirali odnosno inicijalno postupali prema njima. Nadalje ukazuje i na okolnost da su navedeni policijski službenici sukladno ustrojstvu unutar same policije pripadnici temeljnog ogranka čija prvenstvena zadaća nije redovno kontroliranje prometa kako to isti službenici navode. Naime, iz svega navedenog smatra da se može doći do očitog zaključka kako su policajci postupali prema svjedoku ČD i okrivljeniku na vidikovcu u području Gata, kako nisu utvrdili nikakvo protupravno postupanje od strane navedenih, no kako su očito sumnjajući na iste zaustavili policijsko vozilo u neposrednoj blizini predmetne lokacije te "sačekali" dvojicu mladića kako bi ih dodatno provjerili, odnosno potvrdili svoje očite sumnje u protuzakonito postupanje. Dodatno svjedok ČD navodi kako su policijski službenici rukom mahnuli nekolicini vozila ispred vozila okrivljenika da prođu dalje, sa očitom namjerom da zaustave upravo njegovo vozilo. Navedeni činjenični slijed da se u cijelosti uklapa s daljnjim navodima svjedoka ČD i okrivljenika kako navedeni policijski službenici nisu kod sebe imali uređaj za testiranje na prisutnost droga i lijekova u organizmu već su od njih tražili da dođu u PP Omiš te tamo prenoće kako bi se sutradan obavilo testiranje. Radi utvrđivanja i stvarnog razjašnjenja svih spornih okolnosti branitelj ukazuje kako je zatražio od suda da se pribavi službenim putem dokaz o postupanju prema okrivljenom i svjedoku, potvrda o zaduženju uređaja za testiranje od PP Omiš te da se sasluša drugi policijski službenik. No nažalost, navedeno nije moguće zbog očite pasivnosti samog ovlaštenog tužitelja odnosno PP Omiš, pa branitelj u odnosu na navedeno prepušta sudu da pravilno odluči o postojanju navedenih činjenica. Zaključno ističe da, ukoliko su činjenice iznesene od strane okrivljenika točne, ovdje nije bilo riječ o odbijanju testiranja na droge već faktički o odbijanju nezakonitog uhićenja što zapravo jest odvođenje u prostorije PP radi prenoćenja. Slijedom navedenog predlaže sudu da utvrdi sve relevantne okolnosti, primijeni zakonske odredbe te donese odluku kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud smatra kako se iz izvedenih dokaza ne može utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

6. Odredbom članak 282. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da su osobe iz stavak 1., 2. i 3. ovog članka dužne postupati prema zahtjevima policijskog službenika.

6.1. Odredbom članak 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kazniti za prekršaj vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina.

7. Analizirajući rezultate dokaznog postupka, prije svega je vidljivo da ispitane osobe iznose kontradiktorne navode u pogledu odlučnih činjenica, a to je prema mišljenju suda jesu li su policijski službenici okrivljenom OD na primjeren, razumljiv te u krajnjoj liniji zakonit način ponudili ispitivanje pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisustva droga u organizmu, zatim jesu li ga upoznali s pravnim posljedicama eventualnog nepodvrgavanja te na koncu je li imenovani to ispitivanje izričito odbio.

7.1. S jedne strane okrivljenik i svjedok ČD opisuju postupanje policijskih službenika na način da su testiranje na prisutnost droga u organizmu okrivljeniku uvjetovali „noćenjem“ u policijskoj postaji, što faktički predstavlja lišenje slobode, kao i da su imali neprimjerene sarkastične primjedbe u pogledu okrivljenikove sigurnosti prilikom boravka u postaji. Iz njihovih iskaza također proizlazi da policajci uopće ne bi posjedovali sredstvo za testiranje, odnosno da se ispitivanje u tom trenutku nije moglo obaviti, kao ni da nisu adekvatno upoznali okrivljenika s pravnim posljedicama njegovog postupanja. S druge strane, svjedok policijski službenik ŽD je izričito naveo kako mu je okrivljenik kazao da je pola sata prije konzumirao marihuanu te da je istoga osobno upoznao s pravnim posljedicama odbijanja, ali je okrivljenik unatoč tome ispitivanje odbio. Svjedok je također naglasio kako su on i kolega u tom trenutku raspolagali najmanje jednim uređajem za testiranje. Ovaj sud je na navedene okolnosti pokušao ispitati PD, drugog policijskog službenika koji je kritične prigode postupao, kojem je uputio tri poziva za ispitivanje u svojstvu svjedoka, ali se imenovani nijednom nije odazvao niti je opravdao svoj izostanak.

7.2. Nadalje valja primijetiti kako, osim u pogledu odlučnih činjenica, postoje proturječnosti u iskazima ispitanih osoba i u odnosu na određene pomoćne činjenice. Tako svjedok ŽD navodi kako prije ovog događaja nikada nije vidio okrivljenika niti je prema njemu postupao, dok okrivljenik i svjedok ČD tvrde da ih je ista policijska patrola zaustavila svega pola sata prije. Potonji također navode da je stariji policijski službenik, odnosno u konkretnom slučaju PD, bio taj koji je u najvećoj mjeri komunicirao s okrivljenikom; dok svjedok ŽD ističe kako je on razgovarao s OD i uputio ga u postupak ispitivanja. Kontradiktornost postoji i u pogledu ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu kod okrivljenika pa tako spomenuti policijski službenik tvrdi da je okrivljenik podvrgnut ovom ispitivanju i da je rezultat bio negativan, dok svjedok ČD izričito navodi da okrivljeniku nije ponuđeno testiranje na alkohol. U tom pravcu valja primijetiti da spisu ne prileži nikakav zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola koji bi se odnosio na okrivljenog OD.

7.3. Konačno, sud je na prijedlog obrane od nadležne policijske postaje zatražio podatak o broju uređaja za mjerenje prisutnosti droga i lijekova u organizmu kojima je postaja raspolagala na dan 24. srpnja 2023., rasporedu istih uređaja po prometnim ophodnjama te koliko je navedenih uređaja upotrijebljeno istoga dana, sve s ciljem utvrđivanja svih relevantnih činjenica i vjerodostojnosti iskaza svjedoka i okrivljenika; međutim na navedeni dopis nikada nije zaprimljen odgovor.

7.4. Stoga, analizirajući sve prikupljene podatke i dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj vezi, ovaj sud smatra kako se ne može s dostatnom izvjesnošću, to jest s razinom pouzdanosti potrebnom za osuđujuću presudu; utvrditi da se okrivljeni RD kritične prigode jasno i nedvosmisleno odbio podvrgnuti ispitivanju tehničkim uređajem radi utvrđivanja prisutnosti droga u organizmu, niti da bi mu u tom smislu od strane službenih osoba bile prezentirane sve relevantne okolnosti i pravne posljedice. Naime, polazeći od utvrđenih kontradiktornosti i nedorečenosti u iskazu te općenito postupanju policijskih službenika, ovaj sud ne može nekritički prihvatiti iskaz svjedoka ŽD te isključivo na njemu temeljiti zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Pritom se ne može zanemariti ni širi kontekst pojave velikog broja prekršajnih postupaka zbog istog prekršaja, u kojima je primijećen sličan obrazac nedovoljno jasne komunikacije sa sudionicima u prometu i, mora se primijetiti, upitnih metoda utvrđivanja prekršaja od strane redarstvenih vlasti. Sve navedene okolnosti upućuju na zaključak da tijekom postupka nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

7.5. Iz tog razloga sud je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona donio presudu kojim se okrivljenik oslobađa od optužbe.

8. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa kako je vođenje postupka rezultiralo oslobađanjem od optužbe, troškovi vođenja postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Split, 17. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić, v.r.

Mario Bakota, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi u pisanoj formi putem ovog Suda, u dva ista primjerka.

Dostaviti: okrivljeniku, branitelju, tužitelju, u spis