Posl.br.P-170/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljana Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja ad.1. ĐOP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad.2. ĐO [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ad.1. JOP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ad.2. TOP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po OD Lubina i Čutura,radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 20. studeni 2024 g., dana 16. siječnja 2025 g. na ročištu za objavu presude,

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena ad.1 isplatiti u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljima iznos od 4.645,29 Eura/35.000,00 kn sa zakonskom kamatom sukladno čl.29 Zakona o obveznim odnosima, koja na taj iznos teče 11. siječnja 2012 g. do konačne isplate za više zatraženo u iznosu od 70.338,71 Eura više zatražene kamate za razdoblje od 2. siječnja 2011 g. do 10. siječnja 2011 g. i u odnosu na tuženu ad.2 tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranaka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1.U tužbi tužitelji navode tuženicima su u više navrata davali novac u zajam. Tuženici su povremeno vraćali dug u iznosima za koje su tvrdili da mogu izdvojiti za tu namjenu, pa su tako 02. siječnja 2011.g. vratili 1.000,00 EUR-a od ukupnog duga koji je do tada nastao od 75.984,00 EUR-a. Kako su se tuženici obvezali vratiti cjelokupni iznos od 31.12.2011.g, a nisu ispunili svoju obvezu, tužitelji su ih dopisom od 25. studenog 2011.g. pozvali na vračanje zajma u iznosu od 74.984,00 EUR-a u naknadnom roku za ispunjenje od 30 dana. Taj dopis su tuženici zaprimili 05. prosinca 2011.g., pa ni u naknadnom roku za ispunjenje nisu izvršili svoju obvezu. Tužitelj pod 2 je više puta tražio od tuženika ad 2 da vrati dug, međutim na te pozive u početku je obećavao da će zajam vratiti nakon što proda određenu imovinu i sl., odugovlačio je ispunjenje obveze, da bi u posljednje vrijeme na pozive tužitelja na vraćanje zajma tužitelje prijavljivao policiji tvrdeći da nad njim pokušavaju provesti iznudu. Kako tuženici nisu ni u naknadno ostavljenom roku ispunili svoju obvezu, ne žele učiniti u primjerenom roku iako priznaju dug, tužitelji traže da ih sud obveže na vraćanje duga s kamatom od 02. siječnja 2011.g. koja na iznos zajma od 74.984,00 EUR-a, što predstavlja protuvrijednost od 562.281,00 kuna na dan 02. siječnja 2011.g.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ad 1 se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, ne duguje tužiteljima utuženi iznos. Tužitelji nisu tuženiku pozajmljivali nikakve iznose. Tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na oba tužitelja. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika ad1. Dokaz tvrdnjama tuženika jest činjenica što tužbi ne prilaže nikakvi dokazi da bi tužitelji tuženiku išta pozajmili dakle tužitelji nisu dokazali da su isti tuženiku išta dali, odnosno nisu dokazali da je tuženik išta primio od tužitelja.

3.Tijekom postupka preminuo je tuženik ad.1 pa se postupak nastavio voditi naspram zakonskog nasljednika tuženika ad.1.

4.U odgovoru na tužbu tuženik ad 2.navodi tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti su neosnovani pa predlaže iste kao takve odbiti,a tužitelje osuditi na snašanje parničnog troška tuženiku, podredno se tužbu predlaže odbaciti., tužena ad.2. nikada nije bila ni u kakvom odnosu s tužiteljima, a što je razvidno i iz dopisa koji prileži tužbi i koji dopis je upućen od strane punomoćnika tužitelja tuženiku ad.2., a ne tuženiku ad.2. stoga jer tužena ad.2. nije nikada bila niti je sada u nikakvom odnosu s tužiteljima. tužbi ne prilaže nikakvi dokazi da bi tužena bila u ikakvom obvezno pravnom odnosu s tužiteljima, pa stoga budući tužitelji tuženoj ništa nisu dali, ništa nisu predali, ništa nisu pozajmili niti posudili po nikoj osnovi to im tužena nije dužna ništa niti vratiti niti isplatiti. Stoga je tužba neosnovana. Slijedom iznijetog ističe se prigovor promašene aktivne legitimacije oba tužitelja, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tužene ad.2.

5.Tužitelji navode u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod brojem K-27/13 (K-145/13) sud je na ročištu od 11. rujna 2014.g. izveo dokaz saslušanjem tuženika pod 1) JO. Na navedenom ročištu tuženik pod 1) JO iskazivao je kako slijedi:" s gđom odnosno suprugom okrivljenog pod 2) ja sam uvijek uredno komunicirao, s time da ponovno želim istaknuti da ja postojanje svog dugovanja nikada nisam negirao, a niti sam negirao da to dugovanje želim podmiriti…", "ja sam doista rekao vašem drugom sinu koji je pomorac da ću prenijeti dio svojih najčistijih potraživanja na okrivljenika, mislim da se radilo o mjenici ili zadužnici, te da o tome razgovara sa svojim odvjetnikom i to u smislu kako bi mu osigurao tražbinu…".Iz navedenog iskaza okrivljenika pod 1) koji je dan pred ovim sudom nesumnjivo proizlazi kako predmetno dugovanje iz ove parnice doista postoji te je ovakvim iskazom tuženik pod 1) potvrdio osnovu u ovom predmetu, odnosno postojanje duga prema tužiteljima. Iz njegovog iskaza također proizlazi kako je sa tužiteljicom pod 2) uredno komunicirao, nakon što je već bio u zakašnjenju s podmirenjem duga, a sve iz razloga što nije negirao postojanje duga i što je tražio načine kako da podmiri predmetno dugovanje. Tuženik ad 1) priznao postojanje duga već je i istaknuo kako je dug želio podmiriti te kako je bio voljan pronaći način da osigura tužiteljevo potraživanje prema njemu i to na način da svoja potraživanja koja ima prema trećim osobama, a koja su bila sigurna u naplati, prenese na tužitelje i na taj način vrati primljeni novac. Tuženici u odgovoru na tužbu navode kako nemaju nikakvo dugovanje prema tužiteljima, međutim iz navedenog iskaza proizlazi upravo suprotno. Kada se uzme u obzir da je tuženik ad.1) na navedenom ročištu iskazivao pod upozorenjem suda kako je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, onda se njegov iskaz dan u tom predmetu može uzeti kao vjerodostojan i istinit, a navodi iz odgovora na tužbu kao paušalan i usmjeren na odugovlačenje postupka.

6.Tuženik ad.1 navodi prednik tuženika ad.1 dao je svoj iskaz, razvidno je da je potraživanje tužitelja neosnovano budući da nije istina da bi tužitelji tuženiku ad.1. niti tuženoj ad.2. posuđivali ikakav novac. Naime, očigledno je da su se tužitelji bavili nedozvoljenom djelatnošću mijenačkih poslova budući da za tu djelatnost nisu posjedovali potrebne odobrenja nadležnih tijela, a tuženik ad.1. je za potrebe svog poslovanja kod tužitelja mijenjao devize pa se s te osnove stvorila tečajna razlika maksimalno do iznosa od 35.000,00 kn, a koji iznos tuženik ad.1. ni ne spori, pa se njegovo priznanje na koje se tužitelji pozivaju odnosni upravo na taj iznos, sukladno i danom iskazu u naslovnom postupku.

7.Dakle, potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva u cijelosti je neosnovano i ničim dokazano jer dokumentacija koju tužitelji Sudu uporno pokušavaju predočiti kao relevantan dokaz nije vjerodostojna dokumentacija budući ista predstavlja od strane tužitelja rukom pisane zabilješke bez ikakvog potpisa od strane tuženika i bez Ugovora koji bi predstavljao osnov takve evidencije. Slijedom, do sada izvedenih dokaza tijekom postupka također je očigledno da je tužba u odnosu na tuženu ad 2 promašena, budući ista nikada nije bila ni u kakvom odnosu sa tužiteljima niti tužitelji na te okolnosti imaju ikakve dokaze stoga ustraje u cijelosti u prigovoru promašene pasivne legitimacije. Obzirom na nevjerodostojnu dokumentaciju koju su tužitelji predali u naslovni sudski spis pa tako navedeni datumi na istoj nisu vjerodostojni to se opreza radi ističe i prigovor zastare. Slijedom do sada provedenog postupka, a na okolnost da su se tužitelji bavili nelegalnim mijenačkim poslovima što pravni odnos između tužitelja i tuženika ad 1 s osnove kupovine /prodaje deviza čini ništavim predlaže se iz kaznene evidencije Općinskog i Županijskog suda u Splitu pribaviti podatak o tome da li su tužitelji kažnjavani zbog nelegalne prodaje/kupnje deviza, te također od istih sudova pribaviti podatak o tome da li se s iste osnove protiv tužitelja vodi kazneni postupak.

7.Presudom posl. br. Pi-29/2012 odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Sisku rješenjem posl. br. Gž-1401/2016-9 ukinuo navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

8.U daljnjem tijeku postupka tužitelji su ustrajali u tužbi i tužbenom zahtjevu.

9.Tijekom postupka sud je dokazne svrhe pregledao spis K-145/13, Prekršajni spis PP 13J3007/11, Pp 4 J 2819/11, proveo dokaz saslušanjem tužitelja ad1 i 2 tuženika ad1 svjedoka TO, IO i DO, knjigovodstveno financijskim vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o.,Split, pregledana je ostala pisana dokumentacija koja prileži spisu.

10.Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

11.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa, temelji se na tvrdnji tužitelja da su u više navrata pozajmili tuženima utuženi iznos. Među strankama je prijeporno da li postoji tuženikovo dugovanje u utuženom iznosu.

12.Prema odredbi čl.499 Zakona o obveznim odnosima (NN35/05,41708 i 125/11 u daljnjem tekstu ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, a zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate ( čl.500 istog zakona).

13.Prema odredbi čl.504 ZOO-a ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajama niti se on može odrediti iz okolnosti zajma zajmoprimac može vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

14. Iz iskaza tužiteljica ad.1. proizlazi da je sa tuženicima posuđivala određene iznose novca. Prema izvješću TO koja je bila zaposlenica tuženika stanje duga na dan 09. srpnja 2010.g. iznosilo je 598.738,00 kn. Glede predmetnog dugovanja sa tuženicima ni zaključen ugovor o zajmu. Tuženi su u razdoblju od 01.07.do 29.09.2010.g. vratili 47.500,00 kn. Dug je ostao u iznosu od 551.038,00 kn. Nakon toga je postigla dogovor sa tuženom ad.2. da će vratiti dugovano tjedno po 1.000,00 EUR-a, 14.02.2011.g. vratila joj je 1.000,00 EUR- a.20.01.2011.g., a primila iznos od 1.500,00 EUR-a Postoji pisana evidencija koju je vodila, tuženik je u više navrata obećavao da će podmiriti dugovanje ali isto nije podmirio. Tuženicima je bio potreban pozajmljeni novac koji je predmet ovog postupka tužiteljica za izgradnju poslovne zgrade kod bivšeg Mesoprometa na dva kata. Budući su bili u prijateljskim odnosima nije smatrala da treba sklopiti ugovor o zajmu jer su stara generacija ljudi su se vezivali za riječi. Poznato joj daje tuženik priznao utuženo dugovanje na policiji i pred kaznenim sudom i te isto nikada nije osporavao. Kad bi pozajmila određeni iznos novca uvijek je bio prisutan netko njen suprug, sinovi. Tuženik ad.1 bi dolazio u njihovu kuću po prethodno postignutom dogovoru telefonskim putem i tražio određene iznose novca koje sam mu ja predala. Cjelokupni iznos koji je bio posuđen je naknada štete koju je ostvario njen suprug od Brodogradilišta – Split te ušteđevina nje i supruga i cijele njihove obitelji.

15.Tužitelj ad.2 navodi kako je sa svim posudbama bio upoznat IO i TO. IO je bio prijatelj tuženika,a TO je bila zaposlenik u njihovoj firmi. Sve evidencije o stanju duga za tuženika vodila je TO s kojom smo povremeno uspoređivali stanje duga. Tuženik je postupio prevarno prema, obećavao je da će prodati nekretnine u Rijeci i Dubrovniku, međutim, do danas nije vratio dugovanje, tuženike je upoznao preko prijatelja svoga sina IO.

16.Iz iskaza prednika tuženika ad.1. proizlazi u razdoblju od 2005.g. do 2010.g. kupovao je devize od tužiteljice ad.1. a rijetko od njenog supruga tužitelja ad.2..Nije mogao kazati kolike iznose deviznih sredstava kupovao od tužiteljice ali radilo se o iznosima od oko 20.000 EUR-a i tada bi sa tužiteljicom ad.1. postigao dogovor o kupnji 20.000 EUR-a odnosno kazao da mu treba određeni iznos i da ću doći po taj iznos sutra, preksutra, prije puta. Navedene transakcije su se obavljale kod tužiteljice u stanu, nekad na ulici i kod njega u dućanu. Od tužiteljice nije pozajmljivao novac već je isti kupovao iz razloga što je imao poslovne probleme. Nije mogao definirati koliko dugovanje iznosi glede tečajnih razlika a prema njegovom mišljenju to bi iznosilo od 25.000 do 35.000 (tisuća) kn. Na uvid mu je predočena pisana dokumentacija koju je tužiteljica ad.1. priložila u spis izjavio je da prvi put vidi predmetnu dokumentaciju. Njegova supruga tužena ad.2. nije nikad bila u poslovnom odnosu naspram tužitelja. Nadalje navodi da je njegova supruga u razdoblju od 2005.g. do 2010.g. bila vlasnik poduzeća za trgovinu Casteli d.o.o. koja se bavila prodajom, proizvodnjom, uvozom i dr. sve navedene novčane transakcije bile su namijenjene kupnji robe namijenjene za daljnju prodaju. Sve navedeno evidentirano je u u poslovnim knjigama za potrebe blagajne odnosno isplate iz blagajne. Cjelokupno poslovanje tvrtke čiji je vlasnik bila njegova supruga odvijalo se prema njegovim nalozima,a on je vodio cjelokupno financijsko poslovanje. Ne može kazati koliko je ukupno deviznih sredstava kupio od tužitelja ali može kazati da bi se radilo o par stotina tisuća EUR-a a možda i manje. Sve je to trajalo do dana kada sam ja upao u poslovne probleme i nije imao gdje plasirati robu u količinama u kojima je do tada radio odnosno promijenio se način nabave. Poznato mu je stanje dugovanja za koje ga terete tužitelji kad su tužitelj ad.2. i njihov sin postali nasilni prema njemu i njegovoj obitelji i tražili su isplatu odnosno govorili su mi "Daj pare, ubit ću te"… Komunicirao je sa tužiteljicom ad.1. i kazao da ga puste da uhvati malo zraka da sjednu i utvrde koliko je cjelokupno dugovanje i na koji način će vratiti.Njen suprug i mlađi sin su ga napadali fizički , obitelj, djelatnike poslovnih prostora za koje su oni znali. Tečajne razlike za koje smatra da postoje glede cjelokupnog dugovanja nisu nigdje evidentirane odnosno bile su evidentirane u dokumentaciji koja je kasnije nestala odnosno zagubila se možda je mogu naći ali za to je potrebno vrijeme a ni u kojem slučaju ne bi se radilo o dokumentaciji na koju se pozivaju tužitelji. Prestao je sa kupnjom deviza od tužitelja 2010.g. odnosno 2011.g. ne sjećam se točno. Poznaje IO sa njim je pričao o svim segmentima posla odnosno samo o tečajnim razlikama vezanim za predmetno dugovanje. TO je bila upoznata u početku o njihovim međusobnim odnosima koji su odnosi prestali nakon što je TO prestala raditi u firmi u vlasništvu njegove supruge. Iz kojeg razloga nikada prilikom susreta s tužiteljicom pod 1 nije osporavao ono što ona u ovoj parnici traži a bio je upoznat s time tuženik ad.1. odgovara da nikada nije govorio da duga nema u osnovi tečajnih razlika tražio je strpljenje jer mu je tvrtka tada bila u propadanju koja je zapošljavala 292 zaposlenika, pokušavao je spasiti a odgovor tužiteljici je bio strpite se da spasi ono što mora spasiti, imao je dužnika s njima nije mogao razgovarati a kamoli naplatiti dugovanja., nije nikada posudio nikakav iznos novca od tužitelja.

17.Iz iskaza svjedoka TO proizlazi kako je bila zaposlenik do mjeseca travnja 2009.g u firmi Kasteli vlasništvo tuženika te je obavljala knjigovodstveno-financijske poslove. Tuženi su posuđivali određene iznose od tužiteljice i isti su vraćeni, a o kojim iznosima se radi i koliko je dugovanje bilo ne može sa sigurnošću kazati. Tuženici su posuđivali određene iznose novca u svoje ime a ne na račun firme. Svi iznosi bili su evidentirani kod gospodina JO a isti nisu bili evidentirani u poslovnoj evidenciji i to su bili obični papiri. U više navrata odlazila je kod tužitelja preuzimala posuđeni novac u ime tuženika također im je vračala određene iznose novca, a kakav je sporazum između njih bio to mi nije poznato znam da se je radilo o EUR-ima i da se pratio tečaj. Koliko je bilo ukupno dugovanje u trenutku kada je napuštala firmu tuženika, to nije bio dug od 10.000,00 kn radilo se o većem iznosu ali koliki je bio točno iznos ne zna niti je interesiralo,o posudbama nisu sastavljane nikakve isprave već je bilo na riječ. Posuđene iznose uspoređivala je sa tužiteljicom, na taj način pratili stanje duga. Nakon što je prestala s radom kod tuženika došla je obučiti novu djelatnicu za rad par dana a od tada nije više nikada radila kod tuženika.

18.Iz iskaza svjedoka IO proizlazi u razgovoru sa tuženikom ad.1. saznao je da isti ima nepodmireno dugovanje naspram tužitelja u iznosu od oko preko 70.000 EUR-a a to mu je tuženik izričito kazao prije 6-7 godina otprilike. Svi su se međusobno poznavali iz razloga što sam je imao dva dućana na Cankarjevoj poljani a gdje je tuženik imao također dućan a budući su svi bili prijatelji sa tužiteljima tako su započeli razgovor o predmetnom dugovanju i također mu je kazao da je tužitelj ad.2. dolazio kod njega tražiti svoj novac. Tuženik ad.1. je tada dobro poslovao imao je dućane diljem Hrvatske i šire započeo je izgradnjom poslovne zgrade negdje na području Splita a ne znam iz kojeg je razloga posudio novac, a pretpostavljam da je posudio novac za robu ili za izgradnju poslovnog prostora. Tom prigodom predlagao je tuženiku ad.1. da pokuša mirnim putem riješiti predmetno dugovanje na način da tužiteljima vrši obročnu otplatu a to je on u načelu prihvatio a poznato mu je da to nije realizirano. da li je posudba novaca išla u nekoliko navrata odnosno da li je to trajalo kroz dulje vrijeme svjedok odgovara da se je novac posuđivao u dužem vremenskom periodu u više navrata. Nije bio prisutan kada je tuženik posudio novac od tužitelja, predmetno dugovanje nije podmireno do danas.

19.Iz iskaza svjedoka DO proizlazi tuženik ad.1. u više navrata pozajmljivao novac od njegovih roditelja u razdoblju od 2007.g. do 2011.g.Radilo se o ukupnom iznosu od 84.984 Eura koji iznos su utvrdili on i tuženik ad.1. kada su se sastali u više navrata i kad je on njemu ponudio, odnosno njegovim roditeljima u zamjenu kuću kao ekvivalent predmetnog dugovanja a to je bilo 2012.g. kada je vodio pregovore sa njim. Glede predmetne kuće vodi se sudski postupak i dokumentacija odnosno papiri nisu čisti pa je tuženik ad.1.predlagao njegovim roditeljima da preuzmu taj postupak, a on je takav prijedlog tuženika ad.1. odbio. Evidenciju o dugovanju tuženika vodila je njegova majka tužiteljica ad.1. Glede predmetnog dugovanja pokušao je sa tuženikom ad.1. postići dogovor na način da isplati godišnje po 25.000 Eura, međutim, do danas taj dogovor nije realiziran a svi pregovori naspram tuženika su prekinuti. Rok za vraćanje zajma nije bio određen jer nije bio niti utvrđen način vraćanja zajma. Upoznati sa činjenicom da su njegovi roditelji posuđivali novac tuženicima bili su njegov brat i gospodin IO te gospođa ŠO koja je radila kod tuženika,te tuženici. Predaja novaca tuženicima izvršena u njihovom stanu i to po apoenima od 100-500 Eura, a ne može se sjetiti točno kada je to bilo i kojeg datuma, a bio je nazočan kad su tužitelji predavali novac tuženim deset puta. Tužitelji nisu sačinili ugovor o zajmu iz razloga što su tužitelji vjerovali tuženicima na riječ i na povjerenje tuženik JO tada u to vrijeme dobro je poslovao a vlasnik je tvrtke Kastel d.o.o. i dr. Koliko je povjerenje među strankama trajalo prije nego je svjedok ponudio tuženicima da sklope ugovor o navodnom povratu dugovanog u tri rate na 25.000 eura, koliko je godina to trajalo svjedok odgovara da je to trajalo negdje do 2011.g. do 2012.g.

20.Pregledom vještva Centar za vještačenje d.o.o. utvrđeno je tužbenim zahtjevom se navodi da su tužitelji tuženicima u više navrata davali novac koji su isti povremeno vraćali s tim da od ukupnog duga iznos od 75.984,00 EUR nije vraćen. Spisu prileži dopis punomoćnika tužitelja upućen pok. JO (list spisa 5) od dana 25.11.2011.g. kojim se navodi da su tužitelji pok. Đ i supruzi IOP predali iznos od 74.984,00 EUR iz osnove zajma po kojoj osnovi dug nije vraćen. Dopisom je primatelj pozvan u roku od 30 dana ispuniti svoju obvezu i vratiti zajam. U odgovoru na tužbu (list spisa 8 i 9) zaprimljenog dana 07.05.2012.g. tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim navodeći da tužitelji tuženom nisu nikad pozajmljivali nikakve iznose.

21.Spisu ne prileži vjerodostojna dokumentacija iz koje bi se mogla nedvojbeno utvrditi visina duga tuženika prema tužiteljima po osnovu pozajmica, ne prileže ugovori, isplate u korist primatelja sredstava, potvrde o primitku sredstva, uvjeti moguće danih pozajmica kao ni potvrde o mogućim povratima pozajmljenih sredstva. Stoga je izvršena analiza cjelokupne dokumentacije u spisu temeljem koje je izvršena rekonstrukcija potraživanja po tužiteljima te visina duga po tuženicima. Zapisnikom o održanom ročištu od 24.06.2014.g. (list spisa 14) se navodi u ime tužitelja da tuženici nisu osporavali postojanje duga kao i da su vođeni pregovori o podmirenju uz prijedloge dostave isprave iz predmeta Općinskog suda u Sinju br. 503/10 u pravnoj stvari tužiteljice GO protiv BO uz navođenje da bi tuženici tvrdili da će nakon okončanja tuženik podmiriti svoj dug. Međutim, ne prileži potvrda o priznavanju utuženog iznosa od strane tuženika. Na okolnost priznanja duga od strane tuženika predložen je uvid u spis prekršajnog suda u Splitu Pp 13 J-3007/11 i Pp 13 J-2819/11 te spis Općinskog suda u Splitu K-27/13. Spisu prileži Optužnica koju je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, dana 30.11.2012.g., Broj: K-DO-2432/11, podiglo temeljem čl. 38. St. 2.t.9. i čl. 540. i 524. u svezi čl. 342. Zakona o kaznenom postupku (list spisa 88; predmet K-145/13, rukom precrtan broj K-27/13) protiv PO i ĐO u vezi postupanja u nakani da od JO ishode vraćanje duga. U predmetu K-DO-2432/11 koji je vodilo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, sačinjen je Zapisnik o ispitivanju svjedoka JO, dana **.**.2012.g. (list spisa 19 uz popis podnesaka i otpravaka uz kaznenu prijavu koju je JO podnio protiv PO i ĐO) iz kojeg je razvidno da je JO priznao postojanje duga prema osumnjičenicima u tom predmetu, koji dug bi nastao po osnovu tečajnih razlika proizišlih iz kupoprodaje deviza ali da mu nije poznat iznos. U istom postupku (K-DO-2432/11) sačinjen je zapisnik o ispitivanju svjedoka MO od dana 09.05.2012.g. iz kojeg proizlazi da je ista dostavila dug JO u iznosu 331.000,00 kuna (list spisa 47 tog postupka), od kojeg iznosa su vraćeni iznosi od 22.000,00 kn te su posuđeni iznosi od 10.000,00 EUR te 7.000,00 kn te da je konstatiran dug, utvrđen s ŠO, u iznosu od 598.538,00 kn od čega je vraćeno 47.500,00 kn te 1.000,00 EUR uz novu posudbu od 1.500,00 EUR koji iznosi nisu vraćeni. Također istom predmetu prileži zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆO, od 26.06.2012.g. (list spisa 65, predmet K-DO-2432/11) u kojem se navodi da svjedokinja pretpostavlja da bi uzrok ponašanja okrivljenika (prijetnje) dugovanje njenog supruga (op.vještaka, pok. JO) koji on ne priznaje, navodeći da JO nije posuđivao nikakav novac te da joj je poznato da okrivljenici u tom postupku (II. tužitelj u ovom predmetu) mijenjaju devize a koje usluge je koristio JO te da je mišljenja da ukoliko i postoji bilo kakav dug da bi isti mogao nastati kao posljedica tečajnih razlika. Također je navela da su okrivljenici u kontaktu s JO tražili isplate iznosa u rasponu od 30.000 EUR do 70.000,00 EUR. Spisu prileži presuda u predmetu K-27/13, donesena od strane Općinskog suda u Splitu, dana 23.01.2013.g. kojom je izdan Kazneni nalog temeljem optužnice od 30.11.2012.g., K-DO-2432/11. U Zapisniku s glavne rasprave održane dana 11.09.2014.g., u predmetu K-145/13, okrivljenici su iskazali da oštećenik u tom postupku (JO) duguje iznos od preko 500.000,00 kn (list spisa 118). Istim zapisnikom se navodi da je JO iskazivao (list spisa 119) da od okrivljenika u tom postupku, podredno u vezi potraživanja tužitelja u ovom postupku, nije posuđivao novac već mijenjao svaka 3-4 dana te su se posljedično mijenjali i iznosi te da je po toj osnovi nastao dug kao i da je o tome vodio svoju evidenciju (koja ne prileži niti jednom predmetu). Također se navodi da bi JO iskazivao da je imao namjeru prenijeti dio svojih najčišćih potraživanja na okrivljenika u smislu osiguranja tražbine dok u tom trenutku nije bio utvrđen iznos duga JO a za koji iznos nije razvidno da bi bio utvrđen ni naknadno. Stoga iznos duga JO po njegovom priznanju se u tom predmetu ne navodi niti proizlazi da bi bio utvrđen. Spisu prileži dokumentacija vezano uz spis Pp 18 J-2927/11, kojom je Prekršajnom sudu u Splitu podnesen Optužni prijedlog protiv ĐO (list spisa 127). Iz Zapisnika o glavnoj raspravi u predmetu Pp 18 J-2927/11 od 25.11.2011.g. (list spisa 132) proizlazi da je okrivljenik (ĐO, a uvezi duga u ovom postupku) naveo da mu je JO dužan ukupno 75 tisuća eura dok se u završnom govoru branitelja okrivljenika navodi da bi JO bio dužan stanoviti iznos novca (list spisa 136 a). U istom predmetu je dana 23.12.2013.g. sačinjen Zapisnik o nastavku glavne rasprave (list spisa 135) kada je ispitan svjedok JO a iz čijeg iskaza nije razvidno priznavanje duga, navodi se da bi se riječi „vrati pare“ i sl. odnosile na neki navodni dug. U Zapisniku s glavne rasprave održane dana 22.01.2015.g. u predmetu K-145/13 se navodi da je okrivljenik u tom postupku (RO) naveo JO je meni dužan iznos od 74.984 EUR. U presudi izrečenoj dana 26.01.2015.g. u predmetu K-145/13 (list spisa 152) se navodi da je oštećenik u tom postupku JO kazao kako je dulje godina od MO kupovao devize, odnosno eure, te da su se kroz taj period stvorile određene tečajne razlike, pa je tako nastao i njegov dug prema okrivljenicima kojeg ne osporava. U istoj presudi se navodi da je TO, koja je bila zaposlenica u tvrtci oštećenika, JO do travnja 2009.g. iskazala da je ona sačinila dokument „specifikacija novca-total“ (koji prileži listu spisa 57 u predmetu K-DO- 2432/11) ali da se istekom vremena ne sjeća da li se to odnosilo na MO, kao i da je znala odlaziti u obiteljsku kuću MO gdje bi u kuverti ili odnosila novac koji je JO poslao MO ili bi ŽO njemu slala novce ali kako se radilo o privatnoj stvari da nikad nije pitala koje iznose novca su slali jedan drugom. Također se navodi da je svjedokinja TO dvije godine prije inkriminiranih događaja u predmetu K-145/13 prestala raditi za JO. Specifikacija novca-total ne sadrži bilo koji potpisa te ne navodi o čemu bi bila riječ. Spisu prileži Omot spisa Pp 13J-3007/11, u prekršajnom predmetu protiv osumnjičenika RO, ali iz kojeg predmeta se ne može nedvojbeno utvrditi o kojem iznosu mogućeg dugovanja JO bi bila riječ. Nadalje, spisu prileži Zapisnik o održanoj glavnoj raspravi 30P:Pi-29/12 (list spisa 30) od dana 12.02.2016.g. iz kojeg je razvidno da tužitelji potražuju iznos od 551.038,00 kn. Na istom ročištu je svjedokinja UO iskazivala da je kod tuženika radila do travnja 2009.g. dok je svjedok IO iskazivao da mu je tuženik prije 6-7 godina (što bi značilo, uzevši u obzir datum Zapisnika, tijekom 2009 ili 2010.g., napomena vještaka), da ima nepodmireno dugovanje naspram tužitelja od preko 70.000,00 EUR te je iskazivao da nije bio prisutan kad bi tuženik posuđivao novac kao i da dugovanje po njegovim saznanjima nije podmireno. Zapisnik o održanoj glavnoj raspravi 30P:Pi-29/12 (list spisa 47) od 05.07.2016.g. navodi da je MO vodila evidenciju vezano uz utuženo dugovanje. Istim Zapisnikom se navodi da je tuženi, JO, naveo da je u razdoblju od 2005.g. do 2010.g. kupovao devize od tužiteljice te da je po toj osnovi nastalo dugovanje po osnovu tečajnih razlika u iznosu od 25.000 do 35.000 kn (list spisa 48). Također je naveo da je sa dugovanjem za koje ga terete tužitelji bio upoznat kad su tužitelj ad. 2. i njegov sin postali nasilni prema njemu i njegovoj obitelji tražeći isplatu te je naveo da tečajne razlike za koje smatra da postoje glede cjelokupnog dugovanja nisu bile evidentirane odnosno da su bile evidentirane u dokumentaciji koja je kasnije nestala odnosno bila zagubljena te da se ne bi radilo o dokumentaciji na koju se pozivaju tužitelji u ovom postupku. Također se navodi da je prestao sa kupnjom deviza od tužitelja 2010.g. odnosno 2011.g., točnog vremena se ne sjeća. Spisu prileži preslika rukom pisane specifikacije (list spisa 34), koja se dovodi u vezu s dostavljenim od strane tužitelja na ročištu od 05.07.2016.g. u kojem Zapisniku se navodi da se dostavlja specifikacija koju je vodila tužiteljica MO, u kojoj se navodi: Usporedila s ŠO **.**.2010.g.598538 kn : 7,30 = 81991 EURO- 47500 551038:7,30 = 75484 EOlja vratila 1.1.2011.g. 1000 E,74484 E14.1.2011 1000 E,73484 E,Uzela oko 20.1.2011. 1500,74984 E,Rukom je navedeno uz 7.984 E Markov dug 20.1.2011.god.Iz dokumentacije nije razvidno tko je točno sačinio navedenu specifikaciju te ista ne sadrži potpise niti tko bi bio dužan kao ni kome bi netko bio dužan. Također se ne navodi na što se odnosi iznos od 598538 kn odnosno kako bi proizišlo iz navedene nepotpisane specifikacije u iznosu od 81.991 EUR kao ni kada bi moguće bio isplaćen iznos te tko bi bio primatelj sredstava. Također, iz spisa K-145/13,pod pretpostavkom da bi se „Usporedila s ŠO“ po navedenoj specifikaciji odnosilo na TO, proizlazi da je TO bila zaposlena kod tuženika u ovom postupku do travnja 2009.g. (list spisa 32), dok se na dokumentu na listu spisa 34 navodi da je uspoređeno 09.07.2010.g. Nadalje, spisu prileži rukom pisana specifikacija (list spisa 35) s nazivom Usporedila s Vesnom u kojoj se navodi specifikacija iznosa koja navodi u opisu – Vraća 2010.g. s iznosima po datumima za srpanj ukupno 15.500,00 kn; kolovoz u iznosu 17.250,00 kn; rujan iznos od 3.750,00 kn, rujan od 09.09. do 29.09. iznos od 13.000,00 kn te zbroj od 10.07.do 30.09. od 47.500,00 kn. Iz specifikacije je također razvidno da je iskazan zbroj za razdoblje od 10.07. do 31.07. (2010.g.) od 15.500,00 kn (14X 750,00 kn + 3x 1.000,00 kn) a na istoj specifikaciji se navodi da bi bila riječ od 13.500,00 kn (što i odgovara zbroju navedenom u specificiranim iznosima). Međutim iz ukupno navedenog iznosa od 47.500,00 kn moguće je da je riječ o iznosu koji se navodi na specifikaciji (list spisa 34) gdje se iskazuje umanjenje iznosa od 47.500,00 kn. Navedena specifikacija također ne sadrži bilo čiji potpis niti sadrži podatke o čemu je točno riječ. Spisu prileže Isplatnice (list spisa 53-68) iz kojih nije razvidno tko ih je sačinio, na koje društvo i koju blagajnu se odnosi, kao i po kojoj točno osnovi bi bile vršene isplate iz blagajne. Isplatnice sadrže iznose koji se navode i na specifikaciji (list spisa 35) s tim da se u opisima isplatnica navodi da bi isplata bila izvršena: za potrebe blagajne, odobrila gđa ĆO, odobrio gosp. JO. Na svim isplatnicama je sadržano da bi isplata iz blagajne bila izvršena gđi. MO. Isplatnice iz neidentificirane blagajne sadrže nečitke potpise blagajnika i primatelja. Slijedom navedenog, iz sadržaja blagajničkih isplatnica nije razvidno na teret koje osobe su isplate izvršene ni po kojoj osnovi. Spisu prileži rukom pisani izračun (list spisa 36) na kojem se navodi Usporedila s ŠO **.**.2010.g. iznos od 81.991 EUR (navodi se 81991 E što se moguće odnosi na iznos u valuti euro) kao i preostali iznosi sadržani na specifikaciji koja prileži spisu (list 34) i na kojoj se (zaokruženo, označeno) iskazuje broj 74984 koji se može dovesti u vezu s iznosom na prethodnoj specifikaciji s oznakom 74984 E a što se moguće odnosi na iznos 74.984,00 EUR i gdje je rukom napisano Markov dug. Ni navedena specifikacija ne sadrži podatke o tome tko ju je sačinio, nije potpisana, te ne sadrži podatke o čijem dugu i po osnovu čega bi mogući dug stvarno i nastao. Spisu prileže Specifikacije total (list spisa 37-38) s iznosima novca u apoenima ali iz kojih nije razvidno na što se uopće odnose, tko ih je sačinio kao ni kad bi navedene specifikacije nedvojbeno bile sačinjene. U praksi se specifikacija novca u apoenima u pravilu koristi kod blagajničkog poslovanja ali u ovom predmetu nije razvidno iz tako sačinjene specifikacije o čemu bi bila riječ. Nadalje, spisu prileži izlist komunikacije s broja [broj telefona] i [broj telefona] u razdoblju od lipnja do prosinca 2011.g. (list spisa 39-41) iz koje bi proizišlo da je korisnik broja [broj telefona] JO, a korisnik broja [broj telefona] MO. U odnosu na navedenu komunikaciju spisu ne prileži da bi bilo provedeno vještačenju po vještaku za informatiku i/ili telekomunikacije te se polazi od pretpostavke da bi bila riječ o vjerodostojnoj komunikaciji koju strane u postupku ne spore. Iako je iz komunikacije razvidno da bi se ista odnosila na rješavanje duga, ista u niti jednoj poruci ne sadrži iznos o kojem dugu koji se potražuje i po osnovu čega bi bila riječ kao ni iznos duga koji bi se moguće priznavao kao ni po kojoj osnovi. Slijedom navedenog, dokumentaciji u spisu ne prileže podaci o iznosima i datumima isplata pozajmica koje bi tužitelji odobrili tuženicima, ne prileže uvjeti odobravanja mogućih pozajmica kao ni datumi dospijeća istih. Spisu ne prileže potvrde o primopredaji novčanih sredstava po osnovu pozajmica kojom bi tuženici potvrdili primitak sredstava od tužitelja po osnovu pozajmica te ne prileže prometi po računima strana u postupku iz kojih bi bila razvidno da su isplate u korist računa tuženika izvršene s računa tužitelja. Stoga, dokumentaciji ne prileže vjerodostojna dokumentacija o nastanku te iznosu moguće visine potraživanja tužitelja po osnovu danih pozajmica. Međutim, uzevši u obzir cjelokupnu dokumentaciju, Zapisnici s održanih ročišta, proizlazi da je pok. JO priznao postojanje duga ali koji se ne odnosi na predmet ovog spora, po osnovu pozajmica, već da bi dug proizišao iz tečajnih razlika temeljem kupoprodaje deviza od tužitelja nastao u razdoblju od 2005.g. do 2010.g. u iznosu od 25.000,00 kn do 35.000,00 kn (list spisa 48) odnosno primjenom fiksnog tečaja konverzije kuna u euro u iznosu od 3.318,07 EUR do 4.645,30 EUR. Dokumentacija o mogućem povratu iznosa proizišao iz kupoprodaje deviza po osnovu tečajnih razlika ne prileži spisu te ne prileži ni specifikacija iznosa kupoprodaje deviza na koju bi se tečajne razlike odnosile. Pravno je pitanje mogućnosti kupoprodaje deviza koje se moguće odvilo među stranama u koje pitanje vještak ne ulazi. Slijedom navedenog, zaključuje se da bi tuženici bili dužni tužitelju najkasnije na dan 31.12.2010.g. iznos od najmanje 3.318,07 EUR ali koji iznos ne bi proizlazio iz primljenih pozajmica već iz tečajnih razlika po osnovu mjenjačkih poslova, kupoprodaje deviza, dok dokumentacija o mogućem povratu ne prileži spisu. Mišljenje:Na zahtjev Naslova izvršen je uvid u predmetni spis sa dokumentacijom koja je stavljena na raspolaganje vještaku. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeno pitanje:spisu ne prileži dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi da su tužitelji tuženima odobrili bilo koje iznose pozajmice temeljem kojih bi postojalo potraživanje tužitelja po utuženoj osnovi i u utuženom iznosu od 75.984,00 EUR. Ukoliko bi se uzeo u obzir iskaz pok. JO sadržan u Zapisniku o održanoj glavnoj raspravi 30P:Pi-29/12 (list spisa 47) od 05.07.2016.g., proizlazi da je pok. JO bio dužan tužiteljima po osnovu tečajnih razlika proizišlih iz poslova kupoprodaje deviza s tužiteljima, mjenjački poslovi (koji poslovi nisu predmet ovog spora), u iznosu od najmanje 3.318,07 EUR a koji iznos tečajne razlike bi izvjesno nastao zaključno s 31.12.2010.g te za koji ne prileži dokumentacija o povratu.

22.Prema odredbi čl.214 ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. St.1 Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. St 2. Sud se neće može obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Zastara potraživanja s naslova vraćanja zajam počinje teći od dana kada je zajmodavac stekao pravo zahtijevati vraćanje zajma. Dana 2. siječnja 2011 g. izvršen je povrat iznosa 1000 EUR-a, a tužba je podnijeta 11. siječnja 2011 g. dakle van zastarnog roka stoga je prigovor tuženika odbijen kao neosnovan. Prema odredbi čl.240 ZOO-a zastara se prekida kada dužnik prizna dug i na posredan način kao što je davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

23.Prednik tuženika ad.1 priznao je dugovanje u iznosu 4.645,29 eura / 35.000,00 kn (list 48 spisa) stoga je tužiteljima dosuđen navedeni iznos .Na temelju iskaza tužitelja i tuženika ad.1, te svjedoka proizlazi da su tužitelji posuđivali određene iznose novca tuženiku ad.1 stoga se prigovor promašene aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika ad.1 ukazuje neosnovanim. Tužena ad.2 nije bila u obvezno pravnom odnosu naspram tužitelja stoga je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika ad.2. čl.139 toč.1 Zakona o nasljeđivanju NN 35 /05) između ostalog propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza pok. JO utvrđeno je da je tužena ad.1 zakonska nasljednica, a tužena ad.2 se odrekla nasljedstva. Tužiteljima je priznata zatezna kamata tekuća od podnošenja tužbe čl.29 ZOO-a. Stoga je odlučeno kao u izreci. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.155 i 154 st.2 ZPP-a.

U Splitu, 16. siječanj 2025.g.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku. tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis