REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P 5269/19-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 3) CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. br. 10, svi zastupani po pun. Igoru i Jadranki Kalebić, odvj. u Splitu protiv tužene ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. iz odvj. društva Đ i Babić u Splitu, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave održane dana 16. listopada 2024. g. u prisutnosti tužiteljice pod 3) s pun. tužitelja od 1) do 3) i pun. tužene, dana 16. siječnja 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 28. svibnja 2015. g. između pok. KA, kao primateljice uzdržavanja, i tužene ŽA, kao davateljice uzdržavanja, i potvrđen od strane Općinskog suda u Splitu dana u postupku pod brojem R1-803/15 dana 1. rujna 2015. g.''.

II.Dužni su tužitelji pod 1), 2) i 3) u roku od 15 dana isplatiti tuženoj na ime troškova postupka iznos od 900,00 EUR.

Obrazloženje

Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena u podnesku od 3. srpnja 2019. g. kao protutužba u predmetu ovog suda broj P 1486/19. U tom je predmetu (P 1486/19) tužiteljica ŽA ustala dana 2. travnja 2019. g. tužbom protiv tuženika pod 1) ĐAE, pod 2) IA, pd 3) ĐA, pod 4) TA, pod 5) CA, pod 6) FA, pod 7) PA, pod 8) OA, pod 9) LA, pod 10) DA, pod 11) BA, pod 12) ZA, pod 13) VA, pod 14) NA, pod 15) ŠA, pod 16) JA, pod 17) RA i pod 18) GA, navodeći da je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. svibnja 2015. g. pravna slijednica pok. KA, ud. ČA te da joj pripada pravo na utvrđenje da ½ dijela imovine upisane na pok. ČA ne ulazi u ostavinsku masu iza njegove smrti jer predstavlja bračnu stečevinu pok. KA te je u tom predmetu zatraženo donošenje presude kojom će se utvrditi da u ostavinu iza pok. ČA ne spada ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer predstavlja bračnu stečevinu pok. KA, odnosno nakon njene smrti imovinu tužiteljice. U podnesku od 3. srpnja 2019. g. tuženici pod 2), 3) i 4) iz predmeta koji je započeo pod poslovnim brojem P P 1486/19: ĐA, SA i CA podnijeli su protutužbu navodeći da Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 28. svibnja 2015. g. između pok. KA, kao primateljice uzdržavanja, i ŽA, kao davateljice uzdržavanja, nije valjan jer taj Ugovor pok. KA nije potpisala, a sve da ga je i potpisala da nije bila u stanju shvatiti značenje svog potpisa na tom Ugovoru. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28. svibnja 2015. g., koji je ovjeren kod ovog suda dana 1. rujna 2015. g. pod brojem R1 803/15.

Na ročištu od 1. listopada 2019. g. održanom u predmetu ovog suda broj P 1486/19 odlučeno je da će se o istaknutom protutužbenom zahtjevu formirati poseban predmet i da će se o tom zahtjevu raspravljati odvojeno od raspravljanja u tom predmetu. Nakon razdvajanja predmet je dobio novi poslovni broj P 5269/19.

U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su navodi tužitelja neistiniti. Pok. KA da je svega osam dana pred smrt bila smještena u Dom za starije i nemoćne osobe u Zadvarju i to po preporuci i uputi liječnika.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O- 3170/13 od 10. prosinca 2015. g. iza smrti ČA, rješenja Gž-1644/16 od 17. travnja 2018. g., Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. svibnja 2015. g., smrtnog lista za pok. KA, dokumentacije koja sadrži fotokopije i originale potpisa pok. KA, zapisnika iz predmeta javnog bilježnika Radoslava Vukovića u [adresa], kao povjerenika ovog suda, broj O-1992/18 od 16. i 27. srpnja 2018. g., dijelova zdravstvenog kartona pok. KA, predmeta javnog bilježnika Radoslava Vukovića u [adresa] broj Ov-41/05 o sastavljanju javne oporuke i predmeta ovog suda broj R1-803/15. Sud je proveo dokaz vještačenjem po vještakinji za rukopise Ljerki Zdunić koja je izradila pisani nalaz i mišljenje od 4. srpnja 2023. g., saslušanjem tužiteljice pod 3) i tužene te svjedoka MA i EA.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja pod 1), 2) i 3), kao zakonskih nasljednika primateljice uzdržavanja pok. KA, za utvrđenje ništetnosti i pravne nevaljanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su tužena, kao davateljica uzdržavanja, te pok. KA, kao primateljica uzdržavanja, zaključile 28. svibnja 2015. g., a ovjerile pred Općinskim sudom u Splitu dana 1. rujna 2015. g.

U zapisniku s ostavinske rasprave održane 16. srpnja 2018. g. u predmetu O- 1992/18 objašnjeno je rodoslovlje te je navedeno da je ostaviteljica pok. KA bila u braku s tada već preminulim ČA, pok. T u kojem braku nije bilo djece, te su na nasljedstvo pozvani nasljednici drugog nasljednog reda: djeca pok. brata AA: njegove kćeri ĐA i CA i sin TA, nasljednici pok. brata HA: sinovi C, ĆA i UA, kćeri sina pok. HA odnosno pok. ĐČ: TA i TČ (unuke HA). Ostaviteljica da je imala i brata CČ koji je umro bez potomaka i pok. sestru ŽČ koja je imala sina KČ koji je preminuo i kojeg su naslijedili: sin IČ i kćeri FČ, PČ, OČ i LČ.

Radi se o tužbi na utvrđenje iz odredbe čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) kojom se traži utvrđenje postojanja ili nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa.

Na ništetnost nekog pravnog posla, a prema odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) sud pazi po službenoj dužnosti te se na ništetnost može pozvati svaka zainteresirana osoba.

Stoga je, iako proizlazi da je primateljica uzdržavanja imala još zakonskih nasljednika drugog nasljednog reda, osim tužitelja pod 1), 2) i 3), aktivna legitimacija pravilna.

Tužitelji su u tužbi i tijekom postupka, prije svega, tvrdili da primateljica uzdržavanja pok. KA nije potpisala Ugovor o doživotnom uzdržavanju pa da je taj Ugovor ništetan odnosno da ne proizvodi pravne učinke.

Sud je, stoga, na prijedlog tužitelja od 1) do 3) u ovoj pravnoj stvari proveo dokaz grafološkim vještačenjem po vještakinji za rukopise Ljerki Zdunić, koja je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4. srpnja 2023. g. imala zadatak usporediti potpis primateljice uzdržavanja na izvorniku Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. svibnja 2015. g. i nesporne potpise pok. KA i to u fotokopiji na punomoći od 29. srpnja 1957. g., oporuci od 12. svibnja 2005. g., Ugovoru o darovanju nekretnina od 4. srpnja 2011. g., zapisniku od 4. srpnja 2011. g., naseljeničkoj izjavi od 4. srpnja 2011. g. i isplatnicama Splitske banke te u izvorniku na kartonu izdane osobne iskaznice od 8. siječnja 2003. g., Ugovoru o otvaranju računa od 21. svibnja 2003. g. i punomoći od 1. travnja 2014. g.

Vještakinja je prvenstveno navela kojom se metodom služila, te je objasnila da je izvršila detaljnu analizu spornog potpisa, nespornih potpisa i na kraju izvršila komparaciju u kojoj su podudarnosti označene crvenim strelicama, a znaci propadanja rukopisa zelenim strelicama.

U analizi spornog materijala objasnila je da sporni potpis na originalu Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. svibnja 2015. g. pripada skupini punih potpisa, ispisan sredstvom plave crte, vezanim rukopisom, slabijeg stupnja ispisanosti s čitko ispisanim imenom i djelomično čitkim prezimenom. Detaljnom stereomikroskopskom analizom spornog potpisa vještakinja nije utvrdila tragove koji bi upućivali na mogućnost da je sporni potpis krivotvorina imitiranjem poznatog uzora, već je uočila tragove blažeg propadanja rukopisa uslijed starosti i/ili bolesti.

U analizi nespornog materijala odnosno nespornih potpisa pok. KA nastalih u vremenskom razdoblju od 1957. g. do 2014. g. navela je da se radi o punim potpisima, vezano ispisanim s čitkim imenom i djelomično čitkim prezimenom u rukopisu slabijeg stupnja ispisanosti. Nadalje, iako je navika potpisivanja pok. KA bila ujednačena, da je uočila postojanje prirodnih varijacija u načinu oblikovanja i formiranju grafema: ''č'', ''e'', ''v'', ''i'' i ''ć''.

Uspoređivanjem spornog s dostavljenim nespornim potpisima vještakinja je utvrdila podudarnosti u: tipu potpisa (puni potpis), čitkosti rukopisa (ime čitko, prezime djelomično čitko), općoj slici rukopisa (neuredan), stupnju ispisanosti rukopisa (slabiji), nagibu grafema (neujednačen), tragovima blažeg propadanja rukopisa (nesporni potpisi nastali nakon 2005. g.), arkadnom načinu oblikovanja i formiranja nazalnog grafema ''n'' te varijacijama načina oblikovanja i formiranja grafema ''A'', ''đ'', ''č'', ''ć'', ''r'' i ''u''. Navela je da relevantne razlike nisu utvrđene te je u svom konačnom mišljenju izjavila da je skriptor spornog potpisa pok. KA.

Na ročištu od 21. veljače 2024. g. pun. tužitelja prigovorio je nalazu i mišljenju vještakinje Zdunić, ali na okolnost dokazivanja da je sporni potpis krivotvoren nije predložio nikakve daljnje dokaze, dok je pun. tužene izjavio da nema nikakvih prigovora na dostavljeni nalaz i mišljenje.

Stoga je sud zaključio da je pok. KA potpisala Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28. svibnja 2015. g. Treba napomenuti da je potpis primateljice uzdržavanja ovjeren u predmetu ovog suda R1-803/15 na ročištu od 1. rujna 2015. g. pred sucem Antom Šarićem, na koje je ročište primateljica uzdržavanja pristupila osobno u pratnji tužene, kao predlagateljice u tom predmetu, što nije zanemariva okolnost i što potvrđuje zaključak vještakinje Zdunić.

Pun. tužitelja je na ročištu od 21. veljače 2024. g. ukazao na drugu spornu okolnost koju je potrebno raspraviti: da li je pok. KA bila sposobna shvatiti značaj potpisivanja Ugovora zbog svog zdravstvenog stanja te je na tu okolnost predloženo, odnosno ponovljeno provesti dokaze: saslušanjem tužitelja, svjedoka i vještačenjem po vještaku psihijatrijske struke.

Tužitelji su time, zapravo, postavili tvrdnju da je tužena sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključila s poslovno nesposobnom osobom odnosno osobom koja nije bila u stanju shvatiti značaj tog Ugovora niti racionalno upravljati svojim postupcima, zbog čega je taj ugovor ništetan. Riječ je o pozivanju na odredbe čl. 276. st. 1., 322. st. 1. i 327. ZOO-a.

Prema odredbi čl. 276. st. 1. ZOO-a propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tog ugovora. Poslovno nesposobnom osobom smatra se svaka ona osoba koja, u vrijeme sklapanja nekog konkretnog pravnog posla, zbog svoje duševne ili neke druge bolesti nije bila sposobna shvatiti značenje svojih djela, tj. nije bila sposobna za rasuđivanje, i to neovisno od toga da li joj je u vrijeme sklapanja tog posla odlukom suda poslovna sposobnost bila oduzeta. Ukoliko neki pravni posao bude sklopljen s takvom osobom, taj pravni posao niti ne nastaje, odnosno on je ništetan sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, jer je isti protivan prisilnoj zakonskoj odredbi iz citirane odredbe čl. 276. st. 1. ZOO-a.

Tužiteljica pod 3) je u svom iskazu na poziv suda direktno odgovoriti na pitanje iz kojih razloga pok. KA nije bila u stanju shvatiti što 2015. g. potpisuje (Ugovor o doživotnom uzdržavanju) navela je da je, po njenom saznanju, pok. KA imala probleme s kičmom, da je bila ''polupokretna'', da je imala probleme s koncentracijom i visoki tlak. S obzirom da je otac tužiteljice pod 3) imao slične tegobe te se s takvom zdravstvenom slikom kod njega razvila i demencija, da je pretpostavila, što da ne može tvrditi, da je to bio slučaj i kod pok. KA. Upravo radi toga što se radi o njenoj sumnji da je i predložila da sud u ovom predmetu provede vještačenje po stručnoj osobi (psihijatrijske struke). Njenu sumnju da su pojačala saznanja iz komunikacije s osobama koje su bile u redovitoj komunikaciji s pok. KA (koje je nabrojila: njena pok. majka, teta TAEsestra pok. ČA, susjeda MA i rodica Ž). Na inzistiranje suda navela je što je zaključila iz razgovora s nabrojenim osobama: da se pok. KA ''gubila'' te da joj je jedan dan ponašanje tužene odgovaralo, a slijedeći dan da se na nju žalila. Nadalje, kazala je da je pok. KA posjećivala za rođendan, Uskrs, Novu godinu sve dok tužena nije zaprijetila njenoj pok. majci da se više ne dolazi odnosno zabranila fizički pristup, a to da je bilo nakon smrti ujca kad je tužena obećavala pok. KA da će se o njoj skrbiti.

Inače, tužiteljica pod 3) navela je u svom iskazu da je ujac ČA umro 2011. g., a sud je ispravio jer je iz spisa proizlazilo da je umro 2003. g. U svom je iskazu tužena navela da je pok. KA nakon smrti muža ČA ostala potpuno sama, da je nitko nije posjećivao, da joj nitko nije dolazio i pomagao joj, da je ostala doslovno "bez novčića" jer je jedino primala mirovinu od pok. ČA u nekom minimalnom iznosu od otprilike 79,00 DEM, a socijalnu pomoć da je počela primati radi angažmana tužene oko toga. KA da je prvo od tužene, a bile su neposredne susjede, molila da joj pozajmi novac, ali kad je shvatila da tuženoj to neće moć nikad vratit da je odlučila da joj tužena pomaže. Uz to da su joj i naglo počele stizati ovrhe za režije. Što se tiče mentalnog stanja pok. KA 2015. g., kad je zaključen Ugovor, navela je da je pok. KA bila i te kako svjesna što zaključuje i da je u trenutku smrti bila prisebna te da o demenciji nema nikakvog govora: da nije točno da se ''gubila'' i da je jedan dan govorila jedno, a drugi drugo. KA da se ipak uvijek nadala da će netko od rodbine doći, međutim, kad je vidjela da nitko ne dolazi da su sastavile sporni Ugovor koji je potpisan na sudu u Dračevcu kad je KA bila u dobi od 83 godine. Kazala je i da nije točno da je KA branila kontakt s rodbinom niti je bilo kome prijetila. KA da su u posjetu dolazili samo susjedi, a od rodbine samo jedan bratić ĆA i to jednom godišnje kad bi došao iz Njemačke. Tužiteljica pod 3) da nije dolazila niti je organizirala liječničke preglede i vodila pok. KA u doktora. Jedino da je jedno vrijeme dolazila njezina majka pok. K i to godinu-dvije nakon Filipove smrti, a onda više nije ni ona dolazila. Po pričanju pok. KA rodbina da je dolazila tražiti novac jer su mislili da je pok. ČA negdje u kući sakrio novce pa da su čak pokušali skidati zidne tapete, što da je KA spriječila. Ispričala je sudu i o kraju života pok. KA: KA je imala moždani udar, bila je deset dana u bolnici u Splitu za koje vrijeme je nitko od rodbine nije došao posjetiti niti su bili na sprovodu, a znali su da je umrla jer je to znala susjeda DČ koju je tužiteljica pod 3) spominjala u svom iskazu. KA da je bila svjesna da mora ići u dom jer je doktor rekao da joj treba njega 24 sata, a o tome da nije obavijestila Anđinu rodbinu po želji same KA koja da se njih bojala i da su zapravo oni stalno KA, po njenom pričanju, nešto prijetili. KA da je 2005. g. sastavila i oporuku kojom je svu imovinu ostavila tuženoj ali nije htjela da oporuka bude evidentirana u upisniku oporuka, a tužena nije znala zbog čega.

Sud je saslušao BČ, susjedu pok. KA, koja je kazala da poznaje tuženu, da je s pok. KA živjela dugi niz godina u kućama u bloku, te da je, osim toga, Anđin pok. muž ČA njenoj svekrvi bio brat, a KA joj je bila nevjesta. Na pitanje suda u kakvom je zdravstvenom, a prvenstveno psihičkom stanju KA bila u zadnjem periodu svog života, odnosno da li je imala kakvih problema i je li bila bolesna, odgovorila je da KA s njom nije htjela niti pričati, što je tumačila time da su joj to I zabranili. Na ponovljeno pitanje o zdravstvenom stanju kazala je da je pok. KA stalno šetala u vrtu i oko kuće.

Svjedok EA, također dugogodišnji susjed pok. KA i pok. ČA kazao je sudu da je pok. KA teže hodala i to uz pomoć štapa te da možda jednu zadnju godinu nije samostalno izlazila vani. Od drugih zdravstvenih problema da je imala žučne kamence koji se nisu mogli operirat. KA da je uvijek, kad bi je došao posjetiti dva ili tri puta godišnje, znala tko je i s njim je normalno razgovarala, a češće da ju je posjećivala njegova majka. Naveo je da mu je tužena kazala za postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavaju te da mu je to rekla i sama KA i to bez da je bilo što pitao, ali drugim riječima: da su se ona i tužena dogovorile ''da će ostaviti kuću F' jer da se F o njoj brine i da ne zna kako bi bez nje funkcionirala.

Prema ocjeni ovog suda izvođenje daljnjih predloženih dokaza od strane tužitelja bilo je suvišno jer iz iskaza same tužiteljice pod 3) nije proizlazilo da je pok. KA bila u takvom stanju da nije razumjela posljedice svojih postupaka, odnosno ništa sudu nije ukazivalo na postojanje bilo kakvih psihičkih tegoba kod pok. primateljice uzdržavanja. To, naime, nije znala ni tužiteljica pod 3) nego je samo nagađala temeljem dijagnoza koje je imala pok. KA, a koje su, slične prirode, kod njenog oca dovele do razvoja demencije. Takvo nagađanje nije dovoljno da bi se sud upuštao u ocjenu mogućnosti da li je pok. KA bila dementna, jer to, osim tužene, nisu tvrdili ni saslušani susjedi pok. KA koji su barem povremeno s njom bili u kontaktu i komunikaciji.

Sud je zaključio da pok. KA od smrti supruga ČA (2003. g.) nije imala kontakt sa svojom rodbinom odnosno nećacima pa nije bilo smisla saslušavati ni nećaka ZČ niti ostalu rodbinu u još daljnjem stupnju srodstva. Isto tako, suvišno je bilo provoditi i dokaz vještačenjem po vještaku psihijatrijske struke samo na osnovu sumnje tužiteljice pod 3) da su bolesti i stanja od kojih je bolovala i patila pok. KA mogle dovesti do razvoja demencije.

Što se tiče zdravstvenog kartona pok. KA, koji je sud uspio pribaviti u kompjuterskom ispisu, u promatranoj 2015. g. upisane su šifre bolesti sa slovima K i I koje upućuju na bolesti probavnog sustava (K29-gastritis i duodentitis i K80-žučni kamenci) i bolesti cirkulacijskog (krvožilnog) sustava (I10-primarna hipertenzija i I50- insuficijencija srca), a prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti te se ne spominju bilo kakvi mentalni poremećaji ili poremećaji ponašanje (klasificirani pod slovom F), te se iste dijagnoze provlače i kroz cijelu 2014., 2016. i 2017. g.

Stoga je zaključak suda da je pok. KA bila sposobna shvatiti značaj i posljedice pravnog posla koji je zaključila s tuženom odnosno da je bila u stanju smisleno upravljati svojim postupcima, jer tako proizlazi ne samo iz iskaza tužene nego i iz iskaza susjeda pok. KA. Iskaz tužiteljice pod 3) temelji se na pretpostavkama, a ne na činjenicama ili njenim zapažanjima, pa sud u sumnju tužiteljice pod 3) da je njena pok. teta KA imala tegobe koje bi dovodile u pitanje njenu poslovnu sposobnost nije povjerovao niti je smatrao potrebnim te izrečene sumnje provjeravati.

Iz navedenih razloga tužbeni zahtjev bilo je potrebno u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer su tužitelji u potpunosti izgubili ovaj spor, zbog čega je tuženoj trebalo priznati i dosuditi trošak kojem je bila izvrgnuta sudjelujući u ovoj parnici.

Tuženoj je, tako, valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i trošak zastupanja na ročištima od 28. svibnja i 16. listopada 202. g. po 100 bodova (ukupno 300 bodova), trošak sastava podneska od 17. veljače 2020. g. i zastupanja na ročištima od 22. siječnja 2020. g., 6. travnja 2023. g. i 21. veljače 2024. g. po 25 bodova (ukupno 100 bodova) i trošak zastupanja na ročištu od 8. ožujka 2021. g. od 50 bodova.

Ukupan broj bodova od 450 valjalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se tim postupkom dobije (900,00 EUR) predstavlja trošak koji je trebalo priznati tuženoj i koji su dužni podmiriti tužitelji pod 1), 2) i 3), zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Tuženoj nije priznat trošak sastava podneska od 24. srpnja 2020. g. jer taj trošak, po ocjeni suda, nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženoj nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu od 24. ožujka 2020. g. jer to ročište nije održano ni na ročištu od 21. listopada 2020. g. jer pun. tužene na to ročište nije pristupio. Tuženoj nije priznat ni trošak sudskih pristojbi jer u tom dijelu zahtjev nije bio postavljen na određeni način (odredba čl. 164. st. 1. ZPP-a). Sve da se uzme da se popisani trošak odnosi na pristojbu odgovora na tužbu, a sud je smatrao da se takvo što ne podrazumijeva, tuženoj ni tada ne bi bio priznat popisani trošak jer obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, a prema odredbi čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18).

U Splitu, 16. siječnja 2025. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).