REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3129/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužiteljice AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik, Cvjetko Lupi, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 2. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsustvu uredno pozvanog tuženika, 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.176,04 EUR (slovima: pet tisuća sto sedamdeset šest eura i četiri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.026,72 EUR od 1. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 1.026,72 EUR od 1. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1.026,72 EUR od 1. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1.047,95 EUR od 1. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1.047,95 EUR od 1. srpnja 2018. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 3.051,91 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 16. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice AH za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika GH za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e:

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom tužiteljice od 17. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 16. srpnja 2018. u bitnome navodi da je vlasnica nekretnine koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br. 78, zgrada, dvorište i oranica [adresa] površine 214 čhv (770 m2), upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da se tuženik nalazi u posjedu navedene nekretnine bez valjane pravne osnove i bez plaćanja ikakve naknade tužiteljici. Ističe da tužbom potražuje iznos za korištenje njene nekretnine u razdoblju od 1. veljače 2018. do 1. srpnja 2018., s dospijećem svakog iznosa prvog dana idućeg mjeseca za prethodni mjesec. Tužiteljica smatra da s obzirom na veličinu, lokaciju i opremljenost navedene nekretnine, za korištenje zgrade (pomoćni objekt) i za korištenje okućnice može dobiti ukupnu mjesečnu najamninu u iznosu od 1.509,72 EUR (11.375,00 kn). Slijedom navedenoga predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 7.548,61 EUR (56.875,00 kuna) zajedno sa zateznom kamatom, kao i da joj tuženik naknadi trošak parničnog postupak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se predmetna nekretnina sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja te da tuženik ne koristi cijelu nekretninu, već samo prvi kat, a koji je uredio tijekom 1999. godine uz prethodnu suglasnost tužiteljice. Ističe i da je u navedenoj kući živio najprije u zajedničkom domaćinstvu od rođenja, a da je nakon što je sklopio brak 1999. godine uz dopuštenje i uz prethodni dogovor s roditeljima uselio na gornji kat te isti u cijelosti preuredio. Navodi da je na temelju usmenog dogovora s roditeljima, a prije svega sa svojom majkom (ovdje tužiteljicom) dogovorio da će izvršiti materijalna ulaganja u kuću, kao i da će tužiteljica stoga njemu darovati polovinu predmetne nekretnine. Tuženik ističe i da tužiteljica koristi isključivo prizemlje navedene nekretnine i da ista nije bila onemogućena u korištenju iste, pa da je nejasno iz kojih razloga bi tuženik trebao plaćati najamninu za korištenje cijele nekretnine, kada on koristi samo dio iste, i to onaj dio koji mu je usmeno darovan. Tuženik navodi i da tužiteljica ima ključ od predmetne nekretnine te da je nitko ne smeta u njenom korištenju. Navodi i da visina tužbenog zahtjeva ničim nije dokazana, već da je ista proizvoljna. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Podneskom od 17. listopada 2023. tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev (nakon provedenog građevinskog vještačenja) na način da traži isplatu 5.176,04 eura zajedno sa zateznim kamatama.

3.1. U odnosu na navedeno valja ukazati da je tim podneskom tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev, i to povećala postojeći. Smatrajući istu preinaku svrsishodnom, sukladno čl. 190. ZPP-a, sud je dopustio predmetnu preinaku te odlučio kao u izreci rješenja. Naime, tužiteljica je navedenu preinaku učinila po primitku nalaza i mišljenja vještaka, čime su ispunjeni uvjeti propisani istim člankom. Isto tako, tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu, a da se prije toga nije protivio preinaci, pa se u skladu s čl. 190. st. 4. ZPP-a smatra da je tuženik dao pristanak na navedenu preinaku tužbenog zahtjeva.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 4 spisa), opomenu pred tužbu (list 29-33 spisa), saslušana je svjedokinja NH (list 58-59 spisa) i tužiteljica (list 59 spisa), proveden je uviđaj (list 70-74 spisa) te je provedeno građevinsko vještačenje (list 78-89 spisa).

4.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP-a). Isto tako, punomoćnik tužiteljice je na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. prosinca 2024. naveo da su svi dokazi provedeni te da predlaže donošenje odluke na temelju stanja spisa.

5. Temeljem provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 5.176,04 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade koristi koje je tuženik kao nepošteni posjednik imao od predmetne nekretnine u razdoblju od veljače 2018. do lipnja 2018.

7. Tuženik ne spori činjenicu da je bio posjednik predmetne nekretnine.

8. Među strankama je sporno je li tuženik bio nepošteni posjednik nekretnine, kao i je li onemogućio tužiteljicu u posjedovanju nekretnine te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. U skladu s čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/15 i 94/17; dalje u tekstu: ZVDSP) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

9.1. Na temelju čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

10. Iz izvatka iz zemljišne knjige (list 4 spisa) u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka, proizlazi da je u istome upisana zk.č.br. 2285 k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću br. 78, zgradu, dvorište i oranicu, [adresa], površine 770 m2, kao i da je kao vlasnica upisana tužiteljica.

10.1. Iz opomene pred tužbu od 10. travnja 2018. (list 29-33 spisa) i od 23. travnja 2018. (list 33 spisa) proizlazi da je tužiteljica pokušala obavijestiti tuženika da mu od 28. siječnja 2018. kao vlasnica predmetne nekretnine više ne dozvoljava stanovanje u istoj te da tužiteljica zahtijeva od tuženika da napusti nekretninu.

10.2. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.

11. Svjedokinja NH u svom iskazu u bitnome navodi da je ona kći tužiteljice i sestra tuženika. Istaknula je kako je ona u predmetnoj nekretnini na adresi [adresa], živjela neprekidno od rođenja pa do 28. siječnja 2018. kada se s navedene adrese odselila. U odnosu na tuženika, navela je da i on od svog rođenja cijelo vrijeme živi u navedenoj nekretnini. Svjedokinja NH je navela i da dok je ona živjela u navedenoj kući, da se kuća koristila na način da je tuženik koristio jednu spavaću sobu na katu za spavanje, kupaonicu na katu, dnevnu sobu i malu kuhinju na katu, kao i izbu u prizemlju. Istaknula je da kuća nije etažirana te da se radi o jednoj stambenoj jedinici, pa da je tuženik za dolazak do kata prolazio kroz prizemlje kuće. Navela je i da su ona i tužiteljica u razdoblju do 28. siječnja 2018. kuću koristili na način da su zajednički koristili kuhinju, blagovaonicu i dnevnu sobu u prizemlju, da je ona s njezinim djetetom spavala u spavaćoj sobi u prizemlju i koristila kupaonicu u prizemlju, a da je majka spavala u spavaćoj sobi na katu. Svjedokinja u svom iskazu i navodi da su se 28. siječnja 2018. ona, njezino maloljetno dijete i tužiteljica odselili iz predmetne nekretnine jer da je tuženik nad njima vršio psihičko, fizičko i ekonomsko nasilje. Istaknula je da tuženik nije plaćao režije, da je govorio da je cijela nekretnina njegova i da ništa nije vlasništvo tužiteljice, da je konzumirao alkohol, da im je prijetio i govorio im da ako ga netko traži da ne smiju reći ništa o njemu, a da ga je više od 10-ak puta tražila policija. Istaknula je i da se bojala ostaviti majku i dijete same dok je na poslu. Svjedokinja je navela i da je tuženik nakon toga, pa tako i do srpnja 2018. nastavio živjeti u navedenoj nekretnini, kao i da joj je navedeno poznato jer da kada prođe uz navedenu nekretninu, da vidi tuženika u dvorištu i u kući. Navela je i da je tuženik nekretninu devastirao, potrgao ogradu, pa da kuća sada liči na svratište. Istaknula je i da zna da u razdoblju od 1. veljače 2018. pa do 1. srpnja 2018. tuženik tužiteljici ništa nije plaćao na ime najamnine za kuću, a i da nije platio išta na ime režija. Također, navela je i da zna da tužiteljica i tuženik nisu postigli nikakav dogovor oko toga da bi tuženik mogao samostalno i bez naknade koristiti cijelu nekretninu u razdoblju od 1. veljače 2018. pa do 1. srpnja 2018. Svjedokinja NH je u svojem iskazu navela i da nema saznanja o tome da su njezini roditelji i brat postigli kakav dogovor oko toga da bi tuženiku pripala polovica navedene nekretnine, a na ime njegovih ulaganja u nekretninu, odnosno da nikakav dogovor o diobi u obitelji nikada nije postignut. Navela je i da tuženik nikada nije ulagao u predmetnu nekretninu. Isto tako, navela je i da je u predmetnoj nekretnini nakon iseljenja 28. siječnja 2018. bila uz prethodan dogovor između njezinog odvjetnika i tuženika, a kako bi uzela njezine stvari, kao i da prilikom tih posjeta brava nije bila promijenjena.

11.1. Sud je prihvatio kao istini iskaz svjedokinje NH, s obzirom da je ista iskazivala jasno i logično, a i njezin iskaz je u skladu s drugim dokazima u postupku.

12. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela da je suglasna s iskazom svjedokinje NH. Istaknula je da se iselila iz predmetne nekretnine zbog prijetnji tuženika, kao i da tuženik ništa ne plaća od režija za predmetnu nekretninu, pa da kako je ona vlasnica kuće, svi računi dolaze na njezino ime i da je njezina mirovina pod ovrhom. Isto tako, tužiteljica je istaknula i da nije postojao dogovor između nje, njezinoga supruga i tuženika o tome da bi tuženiku na ime njegovih ulaganja u predmetnu nekretninu pripala polovica nekretnine.

12.1. Sud je prihvatio kao istini iskaz tužiteljice, s obzirom da je ista iskazivala jasno i logično, a i njezin iskaz je u skladu s drugim dokazima u postupku.

13. U odnosu na navode tuženika da je on izvanknjižni suvlasnik u omjeru od ½ ističe se da tuženik navedeno nije potkrijepio dokazima. Naime, tuženik je kao dokaze u odnosu na navedeno predložio saslušanje tuženika i svjedoka. U odnosu na navedeno sud ukazuje da je sud odustao od provođenja dokaza saslušanjem tuženika s obzirom da isti više puta, iako uredno pozvan, nije pristupio ročištu na kojem se trebao izvesti dokaz saslušanjem tuženika. Isto tako, tuženik nije postupio po nalogu suda te nije dostavio imena i adrese predloženih svjedoka.

13.1. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenice da je izvanknjižni suvlasnik predmetne nekretnine. Naime, teret dokazivanja snosi stranka za koju je utvrđenje o postojanju neke činjenične pretpostavke, prema normama primjenom kojih treba donijeti odluku, povoljno u smislu da o tom postojanju ovisi njezin uspjeh u parnici, slijedom čega ta stranka snosi rizik neuspjeha da se određena pravno relevantna činjenična pretpostavka ne utvrdi na zahtijevanoj razini utvrđenosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023.).

14. Slijedom navedenog, a na temelju izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je u razdoblju od veljače 2018. do srpnja 2018. tužiteljica bila vlasnica nekretnine koja je predmet ovog postupka. Isto tako, utvrđeno je da je tuženik u navedenom razdoblju bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine, odnosno da je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed nekretnine, s obzirom da je znao da je tužiteljica vlasnica nekretnine. Nadalje, sud je utvrdio i da je tuženik neovlašteno spriječio tužiteljicu u posjedu predmetne nekretnine, i to na način da joj je prijetio i vršio psihičko nasilje nad njome, a sve u cilju da život tužiteljice u predmetnoj nekretnini učini nepodnošljivim do razine da je tužiteljica bila prisiljena napustiti posjed predmetne nekretnine.

15. Dakle, utvrđeno je da je tuženik, u skladu s odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, dužan tužiteljici naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja nekretnine u razdoblju od veljače 2018. do lipnja 2018.

16. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, odnosno tržišne cijene najamnine za predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju od 1. veljače 2018. do 1. srpnja 2018., sud je izveo dokaz građevinskim vještačenjem po sudskom vještaku Mladenu Ožiću, dipl. ing. arh.

16.1. Na uviđaju održanom 26. travnja 2023. utvrđeno je da se radi o samostojećoj obiteljskoj kući sa etažama: suteren, visoko prizemlje i potkrovlje, a koja je okružena ograđenim dvorištem, kao i da navedena kuća izgleda dovršeno izvana te da kuća i dvorište izgledaju održavani. Isto tako, utvrđeno je da se iza kuće nalazi pomoćni, dvorišni objekt. S obzirom da je ulaz u dvorište bio zatvoren, a da je tužiteljica izjavila da ne raspolaže ključevima nekretnine, kao i da nije pristupio uredno pozvani tuženik, određeno je da se vrijednost utvrdi pod pretpostavkom prosječne uređenosti nekretnine.

16.2. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 6. rujna 2023. (list 78-89 spisa) sud nalazi utvrđenim da se u naravi radi o stambenoj kući, koja se sastoji od suterena, visokog prizemlja i rohbau potkrovlja, kao i da je objekt standardne građevinske tipologije takvih objekata. Utvrđeno je da ukupan iznos tržišne najamnine u utuženom razdoblju od 1. veljače 2018. do 1. srpnja 2018. iznosi ukupno 5.176,04 EUR. Također, utvrđeno je da mjesečna najamnina za veljaču, ožujak i travanj 2018. iznosi 1.026,72 EUR, dok za svibanj i lipanj 2018. iznosi 1.047,95 EUR.

16.3. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mladena Ožića kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje nisu imale nikakvih prigovora.

17. Dakle, sud je utvrdio visinu mjesečne najamnine u razdoblju od 1. veljače 2018. do 1. srpnja 2018., odnosno u utuženom razdoblju, a koji iznos predstavlja korist koju je tuženik kao nepošteni posjednik imao od predmetne nekretnine u smislu čl. 165. st. 1. ZVDSP-a.

18. Temeljem čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 I 29/2018; dalje: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

18.1. Temeljem odredbe čl. 563. st. 3. ZOO-a obveza plaćanja koristi koju je tuženik imao kao nepošteni posjednik u vidu prosječne visine najamnine dospijeva mjesečno, odnosno 1-og u mjesecu za prethodni mjesec.

18.2. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Slijedom svega navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev u cijelosti te je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st.

1. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa) te troškovniku tužiteljice (list 123 spisa).

20.1. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT – 100 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 13. siječnja 2021., 15. rujna 2021., 7. ožujka 2022., 23. rujna 2022., 2. prosinca 2024. (Tbr. 9. toč. 1. - 100 bodova svako), trošak zastupanja na očevidu 26. travnja 2023. (Tbr. 9. toč. 7. - 100 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 25. rujna 2019., 6. studenoga 2019. i 18. lipnja 2024. (Tbr. 9. toč. 5. - 25 bodova svako) te za sastav podneska od 16. rujna 2019. i 17. listopada 2023. (Tbr 8. toč. 1. OT – 100 bodova svaki), odnosno ukupno 975 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (1.950,00 EUR) i poreza na dodanu vrijednost (487,50 EUR) iznosi 2.437,50 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 98,21 EUR, trošak predujma za izlazak sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 EUR te trošak predujma za provođenje očevida i građevinskog vještačenja u iznosu od 447,65 EUR, odnosno sveukupno 3.051,91 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

20.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 24. travnja 2021., s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

20.3. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

20.4. Budući da nije uspio u postupku valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po pun., uz rješenje o naplati sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 98,21 EUR

- tuženiku