Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-18/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FT, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 21. stavkom 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 4. studenog 2024. broj Kv I-65/2024-6 (K-16/2024.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog FT kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 4. studenog 2024. broj Kv I-65/2024-6 (K-16/2024.), u tijeku postupka nakon podignute i izmijenjene optužnice protiv optuženog FT, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju u prekoračenju nužne obrane iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 21. stavkom 3. KZ/11., pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

1.1.Pod točkom II izreke pobijanog rješenja na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor je optuženiku uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. listopada 2022. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi FT po branitelju, odvjetniku Andreju Bašoviću, zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor, a podredno da se optuženiku odredi mjera opreza.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi očigledno upire optuženik kada navodi kako je prvostupanjski sud dao samo paušalnu ocjenu opće pretpostavke.

5.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno obrazložio da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti te da navedeno proizlazi iz dokaza na kojima se temelji ranije potvrđena, a sada izmijenjena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske s obzirom da dokazi na kojim se temeljila prvotna optužnica, a koje je optužno vijeće suda prvog stupnja prilikom njezinog potvrđivanja ocijenilo dostatnim za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo upućuju na relevantan stupanj vjerojatnosti, na razini osnovane sumnje, da je počinio i kazneno djelo prema izmijenjenoj optužbi.

5.2. Dakle, u ovom je stadiju postupka, a nakon ukidanja prvostupanjske presude, kao pretpostavka za istražni zatvor dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, koji je opravdan ranije potvrđenom optužnicom.

6. Isto tako, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, unatoč njegovoj kaznenoj neosuđivanosti (list 537 spisa) i činjenici da se trenutno protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak. Naime, optuženom FT stavlja se na teret da bi počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju u prekoračenju nužne obrane na štetu svog brata, s kojim je već od ranije u narušenim odnosima. Kada se uz navedeno ima na umu da iz psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja proizlazi da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, te da boluje od psihotičnog poremećaja koji nije do sada bio adekvatno liječen, te je preporučeno i izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja jer u protivnom postoji visoki rizik od počinjenja novog kaznenog djela u budućnosti, to je ocjena Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da i nadalje postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprječavanja utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi. Pritom, se opisana opasnost ne može adekvatno prevenirati blažim mjerama. Dakle, po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

6.1. Protivno žalbenom navodu optuženika, prvostupanjski sud je ispravno svoj zaključak o zdravstvenom stanju optuženika utemeljio isključivo na rezultatima provedenih vještačenja iz ranijeg postupka (prije ukidanja prvostupanjske presude), a koji su, u trenutku donošenja pobijanog rješenja, bili jedini relevantan dokaz o zdravstvenom stanju od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, dok je ponovno ispitivanje vještaka psihijatrijske struke bilo provedeno tek na raspravi održanoj 28. studenog 2024., te se tada i utvrđivalo da li je došlo do eventualno promjene okolnosti na strani optuženika. Naime, sama okolnost istaknuta u žalbi kako optuženik već 7 mjeseci ne uzima terapiju koja mu je bila propisana za liječenje psihotičnog poremećaja nije bila niti poznata prvostupanjskom sudu u trenutku donošenja pobijanog rješenja jer je medicinska dokumentacija za optuženika zaprimljena u spis 7. studenog 2024. (list 799-818 spisa) i to za potrebe rasprave koja se trebala održati 20. studenog 2024. na kojoj je bilo predviđeno ispitivanje vještaka na navedene okolnosti. Dakle, s obzirom da je ta dokumentacija bila zaprimljena u spis tek nakon donošenja pobijanog rješenja takvu eventualnu nastalu promjenu okolnosti na strani optuženika prvostupanjski sud nije niti bio u mogućnosti razmatrati u trenutku donošenja pobijanog rješenja.

7. Ponavlja se žalitelju da njegovi opetovani žalbeni navodi o njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti i činjenici da se protiv njega trenutno ne vodi drugi kazneni postupak, ne umanjuju značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela, koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer mjere opreza, protivno sugestiji žalitelja, u konkretnom slučaju, za sada, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja nedvojbeno postoji.

8. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

9. Dakle, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom je isključio primjenu blažih mjera, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje druge mjere iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.

10. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja je žalbeni navod kojim optuženik ističe da je žrtva, odnosno optuženikov brat zaposlen na brodu i tako većinu vremena ne provodi u Republici Hrvatskoj, kao i žalbeni navod kojim ističe da je izrazio žaljenje i kajanje zbog učinjenog.

11. Protivno žalbenim navodima optuženika kojima se upire na povredu načela razmjernosti upirući da se istražni zatvor pretvara u kaznu, drugostupanjski sud nalazi da načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

12. Iz sadržaja žalbe proizlazi da prvostupanjski sud nije vodio računa o tzv. dinamičkom pristupu, odnosno da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci "nije uzeo u obzir naknadno izmijenjene okolnosti". Protivno tim žalbenim navodima, okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na temelju kojih je optuženiku istražni zatvor određen i produljivan nisu izgubile na svom značaju protekom vremena od uhićenja do donošenja pobijanog rješenja te se ističe da je, u međuvremenu od zadnje odluke o produljenju istražnog zatvor protiv optuženika, izmijenjena optužnica kojom ga se tereti za manju kriminalnu količinu, a koju je prvostupanjski sud razmatrao i uzeo u obzir pod točkom 4.2. pobijanog rješenja. Stoga protivno navodu žalitelja, nije doveden u pitanje tzv. dinamički pristup razvijen u praksi Europskog suda za ljudska prava. U tom smislu nije utvrđeno ni da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

13. U odnosu na žalbene primjedbe kojima se žalitelj poziva na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao i Europskog suda za ljudska prava napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražnozatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

14. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša