REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-15915/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužene ŽK, više savjetnice u OGDO, 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ĆK, na ime doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na iznose iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, Posl.br.: Pr-2085/2015 od 26. listopada 2016. godine, isplati iznos od 1.515,37 eura (slovima: tisućupetstotinapetnaest eura tridesetsedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 89,86 eura od 15.05.2012. godine

- na iznos od 81,69 eura od 15.06.2012. godine

- na iznos od 32,68 eura od 15.07.2012. godine

- na iznos od 65,35 eura od 15.08.2012. godine

- na iznos od 114,37 eura od 15.09.2012. godine

- na iznos od 34,75 eura od 15.10.2012. godine

- na iznos od 95,37 eura od 15.11.2012. godine

- na iznos od 48,59 eura od 15.12.2012. godine

- na iznos od 35,05 eura od 15.01.2013. godine

- na iznos od 50,46 eura od 15.02.2013. godine

- na iznos od 38,92 eura od 15.03.2013. godine

- na iznos od 76,94 eura od 15.04.2013. godine

- na iznos od 33,68 eura od 15.05.2013. godine

- na iznos od 100,92 eura od 15.06.2013. godine

- na iznos od 30,67 eura od 15.07.2013. godine

- na iznos od 100,92 eura od 15.08.2013. godine

- na iznos od 115,33 eura od 15.10.2013. godine

- na iznos od 30,67 eura od 15.11.2013. godine

- na iznos od 43,19 eura od 15.12.2013. godine

- na iznos od 63,65 eura od 15.01.2014. godine

- na iznos od 55,38 eura od 15.02.2014. godine

- na iznos od 32,35 eura od 15.03.2014. godine

- na iznos od 56,24 eura od 15.04.2014. godine

- na iznos od 57,67 eura od 15.05.2014. godine

- na iznos od 30,67 eura od 15.06.2014. godine pa sve do isplate kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik kod tuženika MORH – Zapovjedništvo za potporu, Središnjica za upravljanje osobljem, sa sjedištem zapovjedništva u Zagrebu (Pristožerne postrojbe Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske) na poslovima djelatne vojne osobe, sve do odlaska u mirovinu 31. ožujka 2017. Prilikom obavljanja službenih poslova i zadaća tužitelj je bio angažiran na radu u terenskim uvjetima izvan stalnog mjesta službe, a za koji rad tužena mu nije isplatila terenski dodatak koji tužitelju pripada temeljem čl. 178. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) i čl. 12. st. 1. Pravilnika o naknadi troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/04, 22/05). Tužitelj je pokrenuo postupak u kojem je potraživao isplatu neplaćenog terenskog dodatka te je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr- 2085/15 od 25. listopada 2016. djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Splitu, Posl.br.: GžR-55/17 od 14. ožujka 2018. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju pripadajući iznos po navedenoj osnovi. Na temelju navedene sudske odluke tuženik je obvezan na isplatu neto iznosa terenskog dodatka, koju tražbinu je tužitelj naplatio u provedenom ovršnom postupku. Sukladno odredbama čl. 13. st. 4. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 1/05, 14/05, 95/05, 96/06, 68/07, 146/06, 2/09, 9/09, 146/09, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 137/15) terenski dodatak može se neoporezivo isplatiti u iznosu i pod uvjetima propisanim Pravilnikom, a u konkretnom slučaju to znači da ukoliko su svi ostali uvjeti zadovoljeni i ako je mjesto rada udaljeno od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika više od 30 kilometara, tada se terenski dodatak u zemlji može neoporezivo isplatiti u iznosu do 170,00 kuna, odnosno 150,00 kuna dnevno (Odluka o visini dnevnice za službeno putovanje i visini naknada za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna, NN 55/2004, 61/2004, 12/2005 te Odluka o visini dnevnice za službeno putovanje u zemlji i visini naknada za državne dužnosnike, suce i druge pravosudne dužnosnike te ostale zaposlene koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna, a čija prava nisu uređena kolektivnim ugovorima, NN 117/12), dočim u protivnom, ako navedeni uvjeti nisu zadovoljeni, tako isplaćeni dodaci imaju se smatrati primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaća) za koje je poslodavac obvezan obračunati, obustaviti i uplatiti propisane obveze za javna davanja. Na utvrđeni iznos neisplaćenog terenskog dodatka u naznačenoj sudskoj odluci tuženik nije obračunao i uplatio pripadajuće dužne iznose obveznih doprinosa, poreza i prireza, a to nije učinio niti u ostavljenom roku po pokrenutom postupku mirnog rješenja spora za isplatu navedenog iznosa. Po mišljenju tužitelja radi se o iznosu od oko 8.000,00 kuna, sa pripadajućim kamatama na pojedine mjesečne iznose. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan.

1.1. Podneskom od 26. ožujka 2024., sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj od tužene konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.515,37 EUR bruto sa zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je nesporno da je VK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), u postupku koji je vođen kod Općinskog radnog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pr-2085/15, potraživao od tužene Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane isplatu neisplaćenog neto iznosa terenskog dodatka te da je presudom istog suda imenovanom s tog osnova i dosuđen neto iznos od 17.320,00 kn. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-55/2017 te je postupak pravomoćno okončan. Stoga ovdje prvenstveno ističe prigovor presuđene stvari. Dakle, nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka u kojem je imenovani utužio neto iznos terenskog dodatka, isti ne može s uspjehom tražiti da mu se sada plati bruto iznos tog dodatka, odnosno isplatu obveznih doprinosa, poreza i prireza na utvrđeni iznos terenskog dodatka u sudskoj odluci, ako takav prigovor nije iznosio u prethodnom postupku prilikom utvrđenja neisplaćenog iznosa terenskog dodatka. Naime, tužitelj svoj tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju temelji na istim činjenicama koje su mu bile poznate i u prethodno vođenom parničnom postupku. Prema tome, ukoliko je tužitelj smatrao da mu pripada bruto iznos terenskog dodatka mogao je u prethodno vođenom postupku taj dodatak utužiti u bruto iznosu, a to nije učinio, stoga pravomoćna presuda veže tužitelja. On nema pravnu mogućnost sada novom parnicom utuživati samo bruto iznos terenskog dodatka. Nadalje, sve da se u konkretnom slučaju i ne radi o presuđenoj stvari, zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan i iz sljedećih razloga. Zakon o porezu na dohodak (Narodne novine broj 177/04, 73/08 i 80/10), u članku 10. točki 9. propisuje da se porez na dohodak ne plaća na primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 14. stavka 1. Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa. Prema članku 13. st. 2. toč. 15. Pravilnika o porezu na dohodak ( „Narodne novine „ broj 1/05, 14/05, 95/05, 96/05, 96/06, 68/07, 146/06, 2/09, 9/09, 146/09, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 137/15), a u skladu s člankom 10. toč. 9. Zakona o porezu na dohodak („ Narodne novine“ broj 177/04, 73/08 i 80/10), oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi što ih poslodavac isplaćuje radnicima i to između ostalih terenski dodatak u zemlji do 170,00 kn dnevno. Dakle, terenski dodatak je materijalno pravo koje se ne isplaćuje kroz plaću, i kao plaća, te je isplata istog neoporeziva u visini do 170,00 kn po danu, osim u slučaju organiziranog smještaja i tri obroka, kada iznos neoporezivog dijela naknade iznosi 85,00 kn dnevno. Upravo iz tog razloga terenski dodatak se i ne evidentira u kartici djelatnika-isplatnoj listi plaća, nego se isplate terenskog dodatka evidentiraju na posebnom kontu, odnosno knjigovodstvenoj kartici naknade za rad na terenu. Nadalje, tužitelj je presuđeni iznos terenskog dodatka naplatio u postupku izravne naplate, pa je u tom smislu pozivanje tužitelja na odredbu članka 13. st. 4. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine „ broj 1/05, 14/05, 95/05, 96/05, 96/06, 68/07, 146/06, 2/09, 9/09, 146/09, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 137/15) potpuno irelevantno. Citiranim člankom propisuju se uvjeti isplate terenskog dodatka koje je u obvezi primijeniti poslodavac prilikom redovite isplate terenskog dodatka, a što se dakako ne može primijeniti na konkretni slučaj. No međutim, sve da je tužitelju iznos terenskog dodatka utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom i dobrovoljno podmiren, niti u tom slučaju ne bi postojala obveza poslodavca Ministarstva obrane na isplatu bruto iznosa, jer se radilo o iznosu naknade koja je neoporeziva prema u to vrijeme važećim, naprijed citiranim, pozitivnim pravnim propisima i zakonskoj regulativi. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj: Pr-2085/15, rješenje tuženika od 11. listopada 2012. (str. 5 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine od 21. rujna 2018. (str. 6-7 spisa), specifikaciju naplate Financijske agencije od 22. studenog 2018. (str. 8-10 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora od 22. ožujka 2021. (str. 33-35 spisa), a proveden je i dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak (str. 70-73 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu doprinosa za obvezno osiguranje iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, na dosuđeni neto iznos terenskog dodatka iz pravomoćne presude Općinskog radnog suda, poslovni broj: Pr- 2085/15 od 25. listopada 2016.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik kod tužene MORH – Zapovjedništvo za potporu, Središnjica za upravljanje osobljem, sa sjedištem zapovjedništva u Zagrebu (Pristožerne postrojbe Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske) na poslovima djelatne vojne osobe, a nije sporno niti da se tužitelj prije pokretanja postupka obratio tužnoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora u skladu sa čl.186.a ZPP-a. Također nije sporno niti da je tužitelj naplatio neto iznos terenskog dodatka naložen pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda, poslovni broj: Pr-2085/15 od 25. listopada 2016., preinačenom presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž R-55/2017-46 od 14. ožujka 2018.

7. Sporno je da li je tužena dužna tužitelju obračunati i isplatiti doprinose, poreze i prirez na iznos dosuđenog terenskog dodatka. Također je sporno da li se radi o presuđenoj stvari te da li je osnovan prigovor zastare.

8. Prije svega valja reći da je neosnovan prigovor presuđene stvari. Naime, kod ocjene da li se radi o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno potrebno je da budu kumulativno ispunjeni uvjeti i to da postoji subjektivni identitet - iste stranke kao i da postoji objektivni identitet - isti predmet spora zahtjeva i identitet činjenične osnove. Dakle, za objektivni identitet spora bitno je da je u obje parnice istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev. Međutim, a što među strankama nije sporno, predmet zahtjeva pravomoćne presude Općinskog radnog suda, poslovni broj: Pr-2085/15 od 25. listopada 2016., bila je neto isplata terenskog dodatka, dok je predmet ovog spora zahtjev na isplatu iznosa doprinosa za obvezno osiguranje iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na navedeni utvrđeni neto iznos, a poreznim propisima je uređeno kada se primici s osnove terenskog dodatka ne smatraju plaćom (u kojem su slučaju oslobođeni plaćanja poreza na dohodak), a kada se smatraju plaćom (u kojem se slučaju na takve isplate plaća porez na dohodak).

9. Čl. 10. st. 1. toč. 9. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13) propisano je da se porez na dohodak ne plaća se na primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa.

10. Čl. 13. st. 2. toč. 15. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, 137/15 – dalje: Pravilnik) propisano je da se, u skladu s odredbama članka 10. točke 9. Zakona, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima, i to terenski dodatak u zemlji do 170,00 kuna dnevno odnosno 150,00 kn počev od 27. listopada 2012. stupanjem na snagu Odluke o visini dnevnica za službena putovanja u zemlji i visini naknade za državne dužnosnike, suce i druge pravosudne dužnosnike te ostale zaposlene koji se financiraju iz sredstava proračuna, a čija prava nisu uređena kolektivnim ugovorom („Narodne novine” broj 117/12) terenski dodatak se isplaćuje u iznosu od 150,00 kn. 11. Čl. 13. st. 4. Pravilnika propisano je da se terenski dodatak u tuzemstvu i inozemstvu isplaćuje kada radnik boravi izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca i kada poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu (mjesto rada se razlikuje od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika, pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 kilometara). Terenski dodatak može se pod ovim uvjetima isplatiti i u slučaju kada ne postoji potreba za noćenjem radnika na terenu. Radom na terenu smatra se i sudjelovanje radnika u razvojno - istraživačkim transferima znanja čiji je cilj osmišljavanje i unaprjeđivanje proizvoda i poslovnih rješenja vezanih uz djelatnost poslodavca, kao i verifikacija, integracija i implementacija poslovnih rješenja koji su proizvod poslodavca, te ukoliko su ti poslovi u opisu radnog mjesta radnika.

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak koja je u svom nalazu i mišljenju od 12. veljače 2024. navela da, ako iznose dosuđene djelomično preinačenom presudom ovog Suda broj Pr-2085/2015 treba tretirati kao razlike neto plaće (dohodak od nesamostalnog rada), tada bi prilikom obračuna takve plaće u razdoblju od travnja 2012. do svibnja 2014. bili obračunati doprinosi iz plaće, te porez i prirez u ukupnom iznosu od 1.515,35 EUR, dok su mjesečni iznosi vidljivi iz izračuna u nalazu.

12.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Lidije Tkalec Gradinščak jer je isti sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a niti stranke nisu imale primjedbe na isti.

13. Iz obrazloženja presude Općinskog radnog suda, poslovni broj: Pr-2085/15 od 25. listopada 2016., proizlazi da terenski dodatak tužitelja iznosi 75,00 kn dnevno. Na temelju navedene utvrđene visine terenskog dodatka za utuženo razdoblje sačinjen je izračun koji je i dosuđen predmetnom presudom, a navedeni iznos predstavlja temelj potraživanja tužitelja u ovom postupku obzirom tužitelj na navedeni dosuđeni iznos zahtjeva isplatu doprinosa za obvezno osiguranje iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

14. Imajući u vidu navedeno sud je utvrdio da je isplata terenskog dodatka na temelju iznosa od 75,00 kn dnevno odnosno ukupnog iznosa 1.515,37 EUR / 11.417,44 kn, sukladno čl. 13. st. 2. toč. 15. Pravilnika, neoporeziva radi čega je utvrdio da tužitelju ne pripadaju iznosi obveznih doprinosa, poreza i prireza na dosuđeni neto iznos.

15. Stoga sud nije raspravljao ostale po tuženoj istaknute prigovore, a tužbeni zahtjev valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

16. Odluka o parničnom trošku tužene temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 163. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tuženoj priznat trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 – 100 bodova (koji je nadopunjen podneskom od 16. rujna 2022. i koje navode je tužena bila dužna iznijeti u predmetnom odgovoru na tužbu) što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 200,00 EUR, dok ostali troškovi nisu priznati obzirom nisu bili nužni niti potrebni.

16.1. Pri tome valja reći da je sud prilikom donošenja odluke o trošku uzeo u obzir stajališta Europskog suda za ljudska prava izražena u presudi Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske te je ocjenjivao da li postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti. U skladu s navedenim sud je utvrdio da je državu zastupalo državno odvjetništvo i da su troškovi zastupanja države odmjereni prema odvjetničkoj Tarifi kao i da tužbeni zahtjev podnositelja protiv države nije bio lišen ikakvog sadržaja ili očigledno nerazuman. Sud je također utvrdio i da iznos troškova koji je dosuđen i koje treba nadoknaditi državi ne predstavlja značajan financijski teret za tužitelja obzirom je dosuđen jedino trošak sastava odgovora na tužbu koji je, po stajalištu ovog suda, bio nužan za uspjeh tužene u ovom postupku. Iznos od 200,00 EUR je primjeren i neznatan s obzirom na financijsku situaciju tužitelja, a kako to proizlazi iz podataka spisa, zbog čega je sud utvrdio da plaćanje navedenog troška za tužitelja ne predstavlja prekomjeran teret i slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženoj po OGDO