Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

Poslovni broj: P-868/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, protiv tuženika ČO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Dejanu Đerić iz Bjelovara radi isplate, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave dana 09. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude, dana 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu, te se nalaže tuženiku MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 iznos od 5.214,82 € na ime razlike tražbine tužitelja, koja je preostala nakon izvršenog prijeboja međusobnih tražbina stranaka u toč. III. izreke Presude P-60/2024-26 od 02.04.2024 potvrđene u tome dijelu Presudom Gž-390/2024-4 Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalne službe u Požegi od 09.09.2024, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.12.2021. do 31.12.2022., od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, pa do 31.12.2023., a od 01.01.2024. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu mu novčanog iznosa 1.393,04 € sa potraživanim zakonskim zateznima kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 03.12.2021. do 31.12.2022., od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, pa do 31.12.2023., a od 01.01.2024. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.980,05 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja presude tj. dana 16.01.2025. koja se obračunava prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Republika Hrvatska zastupana po ODO Bjelovar, Građanski odjel, podnijela je protiv tuženika MO iz [adresa] tužbu radi isplate.

2. U tužbi se navodi, da je presudom Općinskog suda u Križevcima broj P-292/11 od 10. srpnja 2013, naloženo Republici Hrvatskoj kao tuženiku da MO kao tužitelju isplati bruto iznos od 126.628,43 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, te isplatiti troškove parničnog postupka u iznosu od 24.750,00 kn. Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-4986/13 od 30. listopada 2013. Tuženik ČO je svoje potraživanje po navedenoj presudi u cijelosti naplatio u ovršnom postupku 17. veljače 2014. i to u ukupnom iznosu od 234.669,23 kn. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev R-256/14 od 21. prosinca 2016. prihvaćena je Revizija Republike Hrvatske, te su ukinute navedena prvostupanjska i drugostupanjska presuda, a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz obrazloženje da tužitelju ne može kao prekovremeni rad biti priznato vrijeme nazočnosti na mjestu rada u koje vrijeme nije stvarno radio, već se odmarao, te da mu je dosuđen veći iznos nego što mu pripada. Tuženik je bez osnove primio dio iznosa koji mu je dosuđen ukinutom presudom suda prvog stupnja te se radi o osnovi koja je temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima otpala. Tužitelj je naznačio da u vrijeme podnošenja tužbe ne može određeno postaviti zahtjev, jer je isto potrebno utvrditi u ponovljenom sudskom postupku, pa je podnio predmetnu tužbu sukladno čl. 186 b. Zakona o parničnom postupku tako da od tuženika potražuje isplatu koju će naknadno precizirati sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2017., dakle od dana podnesene tužbe. Nakon što je pravomoćno okončan postupak u ponovljenom postupku iz kojega potječe presuda P-292/11 Općinskog suda u Križevcima i to pod poslovnim brojem Pr-85/2017 Općinskog suda u Bjelovaru, te je donesena presuda Pr-85/2017-38 od 28. listopada 2019. koja je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-525/2019 od 11. veljače 2021., tužitelj je podneskom od 18.04.2021. postavio tužbeni zahtjev prema tuženiku za isplatu iznosa od 234.669,23 kn/31.145,96€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 01. srpnja 2017.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je prvotno istakao da tužbu smatra preuranjenom i nepotrebnom, jer će isti u svakom slučaju vratiti eventualnu razliku novca koju je primio po pravomoćnoj presudi koju spominje tužitelj, a koja je ukinuta. Tuženik ističe, da ničime nije uzrokovao postupak za koji je podnesena predmetna tužba, jer je upitno hoće li, kada i koji iznos tuženik biti eventualno dužan vratiti tužitelju. Tuženik osporava navod tužitelja da bi primio iznos od 234.669,23 kn /31.145,96 €, jer se radi o bruto iznosu sa kamatama, a ovo, jer je tuženik naplatio neto iznos sa kamatama dok je ostatak gotovo pola presuđenog iznosa naplaćen u korist tužitelja tj. račun državnog proračuna. Tuženik smatra da tužitelj ne može od njega tražiti eventualnu isplatu u bruto iznosu, već samo eventualno neto iznos sa kamatom na istoga, a koji iznos je bio uplaćen na račun tuženika.

4. Tužitelj je u podnesku od 18. travnja 2021. postavio zahtjev prema tuženiku za povrat cjelokupnog iznosa koji je isplaćen odnosno naplaćen sa računa tužitelja po presudi koja je bila ukinuta, a koju je tužitelj naveo u tužbi obzirom je u ponovljenom postupku tužitelju kao tuženiku u predmetu Pr-85/2017 Općinskog suda u Bjelovaru ponovno naložena isplata iznosa koji je već podmirio tužitelj temeljem ranije ukinute presude Općinskog suda u Križevcima broj P-292/11 od 10. srpnja 2013., time da je povrat cjelokupnog iznosa koji se traži od tuženika umanjen za naknadu isplaćenog FINI u ovršnom postupku u iznosu od 596,00 kn /79,10 €.

5. U podnesku od 03.12.2021. tuženik je i nadalje osporavao zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa naplaćenog po ranijoj pravomoćnoj presudi, jer je dio toga novca uplaćen na proračunske račune i to HZMO i Ministarstva financija – Porezne uprave, dok je tuženik primio samo neto glavnicu s kamatama. Kako je tuženik ishodio novu pravomoćnu presudu protiv tužitelja i to Pr-85/2017 od 28.10.2019. to je isti izjavio prijeboj za dosuđeni mu iznos od 88.744,37 kn /11.778,40 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine novčane iznose teče od 15. travnja 2008. pa nadalje kao i za dosuđeni mu parnični trošak u iznosu od 24.750,00 kn /3.284,89 €. Tuženik se nadalje poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava, koja se tiče vraćanja stečenog bez osnove, smatrajući da se radi o istoj pravnoj situaciji te smatra da prema istoj tužitelj ne bi mogao tražiti povrat utuženog iznosa, jer bi se radilo o povredi prava na mirno vlasništvo i dr. u situaciji kada je kao u ovom predmetu poslodavac Republika Hrvatska, te se poziva na presudu Ča [adresa] br. 679/11 od 02.04.2015. i u prilog navedenog shvaćanja članak sutkinje Županijskog suda u Zagrebu mr. sc. ČOF iz 2019.

6. Budući je tijekom postupka među strankama bilo sporno treba li tuženik u slučaju povrata iznosa koji je naplaćen po osnovi koja je naknadno otpala i to presudi Općinskog suda u Križevcima P-292/11 od 10. srpnja 2013. vratiti tužitelju cjelokupni iznos, dakle bruto iznos ili samo neto iznos sa zakonskim zateznim kamatama na istoga, dakle bez plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje i plaćenih poreza i prireza, rješenjem ovog suda P- 998/2021-11 od 20. travnja 2022. određen je prekid do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Revd 1440/2021 u kojemu se trebalo odlučiti odnosno riješiti pravno pitanje, za što je ocijenjeno da u ovom predmetu predstavlja prethodno pitanje, a glasi "Da li u slučaju kada je poslodavac kao ovdje tužitelj, kao obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa, poreza i prireza na plaću iste po pravomoćnoj presudi radi isplate razlike plaće neposredno uplatio na račun Republike Hrvatske odnosno državnog proračuna Republike Hrvatske, a ne neposredno radniku kao ovdje tuženiku, isti radnik nakon ukidanja pravomoćne presude radi isplate razlike plaće po odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pasivno legitimiran pored obveze vraćanja uplaćenih mu neto iznosa plaće i zakonskim zateznih kamata s osnova stjecanja bez osnove i na vraćanje iznosa doprinosa, poreza i prireza koji su uplaćeni Republici Hrvatskoj odnosno državnom proračunu Republike Hrvatske, jer te iznose tuženik, ovdje radnik nikada nije primio ili je u obvezi vraćanja isplaćenih doprinosa, poreza i prireza na plaću pasivno legitimiran sam tužitelj – Republika Hrvatska kao obveznik obračunavanja i isplate istih doprinosa, poreza i prireza?". Dana 28. studeni 2023. rješenjem ovog suda P-998/2021-15 određen je nastavak postupka, jer su prestali razlozi zbog kojih je bio određen prekid.

7. Ovaj Sud je dana 02. travnja 2024. donio Presudu P-60/2024-26 kojom je u toč. I. izreke utvrdio postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 21.453,14 € sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 03.12.2021. do isplate; u toč. II. izreke utvrdio postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 16.238,32 € sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 03.12.2021. do isplate. U toč. III. izreke navedene presude sud je izvršio prijeboj međusobno utvrđenih tražbina, te naložio tuženiku isplatu razlike iznosa od 5.214,82 € sa zakonskim zateznim kamatama od 03.12.2021., koja razlika je preostala nakon prijeboja utvrđenih tražbina. Povodom žalbi stranaka, navedena presuda je potvrđena u toč. I .i II., te dio toč. III. izreke kojom je izvršen prijeboj međusobnih tražbina, Presudom Gž-390/2024-4 Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalne službe u Požegi od 09.09.2024. dok je Rješenjem navedenog suda pod istim poslovnim brojem ukinuta prvostupanjska presuda u toč. III. kojom je naložena tuženiku isplata razlike iznosa po izvršenom prijeboju i toč. IV. izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima te je u navedenim dijelovima predmet vraćen istome sudu na ponovni postupka. Iz Obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi, da se predmet u ukinutom dijelu vraća sudu kako bi sud odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu tužitelja upravljenom na isplatu zatraženog novčanog iznosa, preostalog nakon izvršenog prijeboja međusobnih tražbina, te ponovno odlučiti o troškovima postupka.

8. U ponovljenom postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u svu pisanu dokumentaciju koja je bila dostavljena po strankama u predmetni spis, a čine ju: zahtjev za mirno rješenje spora (9-10), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje P-292/11 izdana po FINI na dan 29.03.2021. (list 29-34), presuda Županijskog suda u Osijeku Gž R-525/2019- 2 od 11. veljače 2021. (list 35-40), izvješće Ministarstva obrane od 15. rujna 2021. (list 101- 102), izračun Ministarstva obrane razlike koju tuženik duguje tužitelju nakon prijeboja tužiteljeve tražbine s tražbinom tuženika (list 119-120), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1308/2021-2 od 04. listopada 2022. (list 123-128), očitovanje Ministarstva obrane od 01. kolovoza 2023. (list 140-147), te izvršio uvid u ovosudni spis Pr-85/2017 (ranije spis P-292/2011).

9. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

10. Među strankama nije bilo sporno, da je između istih prvotno vođen postupak pred Općinskim sudom u Križevcima pod brojem P-292/2011 u kojemu je tuženik iz ovog predmeta bio tužitelj protiv tamo tužene Republike Hrvatske kao poslodavca, a tužio je radi isplate razlike plaće, te je u tome predmetu bila donesena presuda P-292/2011-47 od 10. srpnja 2013. koja je bila potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž-5986/13- 2 od 30. lipnja 2013., a koje su ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-256/14-2 od 21. prosinca 2016. te je predmet vraćen sudu na ponovno suđenje. Nije bilo sporno, da je do donošenja odluke po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a temeljem pravomoćne presude iz predmeta P-292/11 Općinskog suda u Križevcima tuženik u ovom predmetu, a tamo kao tužitelj pristupio prisilnoj naplati dosuđenog novčanog iznosa putem FINA-e te je tako naplatio iznos od 234.669,23 kn/31.145,96€, što je utvrđeno uvidom u priloženi spis Pr-85/2017, ranije P-292/2011 (list 239 toga spisa). Među strankama je bilo nesporno, da je nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom su ukinute presude iz predmeta P-292/2011 u ponovljenom postupku pod brojem Pr-85/2017 donesena presuda Pr-85/2017-38 od 28. listopada 2019., a koja je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-525/2019-2 od 11. veljače 2021. potvrđena u odluci iz točke I kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kojim je tražio utvrđenje da mu pripada pravo zadržati novčani iznos od 126.628,43 kn bruto i u odluci iz točke II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 88.744,37 kn /11.778,40 € sa zakonskim zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, te potvrđena u odluci iz točke III. izreke kojom je odbijen kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa preko dosuđenih 88.744,37 kn pa do zatražene svote od 126.628,43 kn, te je preinačena odluka o trošku iz točke IV. odluke tako da je tuženiku naloženu tužitelju isplatiti trošak u iznosu od 31.749,50 kn. Navedeno proizlazi iz priloženog spisa Pr-85/2017.

11. Tuženik je dana 03. prosinca 2021. izjavio prijeboj prema tužitelju za iznos od 88.744,37 kn /11.778,40 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sve prema dosudi iz presude Pr-85/2017 od 28. listopada 2019. Tužitelj je sukladno izjavljenom prijebojnom zahtjevu tuženika od 03.12.2021. radi smanjenja daljnjih troškova postupka dostavio izračun Ministarstva obrane (tablice na listu 119,120 spisa), te tuženik nije osporavao matematički izračun. Sukladno navedenoj dokumentaciji sud je toč. I. i II., izreke presude P-60/2024-26 od 02.04.2024. potvrđene Presudom Gž-390/2024-4 od 09.09.2024. Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalne službe u Požegi), utvrdio postojanje tražbina stranaka, te dijelom potvrđene toč. III. izreke izvršio međusobni prijeboj tražbina.

12. Iz podneska tužitelja od 25.01.2024. (list 138) proizlazi da se od tuženika potražuje i iznos od (1.393,04 €) s osnova uplaćenih doprinosa za II mirovinski stup, te po izvršenom prijeboju utvrđenih tražbina od tuženika uz preostalu razliku neto isplata od tuženika potražuje i isplatu navedene razlike, time da tužitelj smatra da ima pravo potraživati povrat iznosa uplaćenih na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II MIO), budući se radi o osobnoj imovini tuženika, uplaćenoj na njegov račun kao člana mirovinskog fonda. Navedeno je tuženik osporavao i nadalje smatrajući da je dužan tužitelju vratiti samo iznos koji je isplaćen na njegov račun, a radi se o neto iznosu sa obračunatim zateznim kamatama.

13. Uvažavajući stav izražen u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev1308/2021-2 od 04. listopada 2022. prema kojemu tuženik, a u predmetnom slučaju to je bio zaposlenik, u slučaju vraćanja stečenog po osnovi koja je kasnije otpala, nije u obvezi vratiti tužitelju kao poslodavcu novčani iznos koji je s računa tužiteljice Republike Hrvatske kao poslodavca isplaćen na ime poreza i prireza na dohodak i na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje, ovaj sud je ocijenio osnovanim prigovor tuženika da ne postoji njegova obveza za povrat iznosa koji su naplaćeni tužitelju po osnovi koja je kasnije otpala, a na ime poreza i prireza na dohodak te doprinosa za mirovinsko osiguranje u koje doprinose ulazi i doprinos za II stup, sve ovo obzirom da tuženik nije u mogućnosti raspolagati sa iznosom koji je uplaćen u II MIO. Sud stoga nije dosudio tužitelju dio tražbine koja se odnosi na isplatu/povrat novčanog iznosa koji je naplaćen tužitelju po osnovama koje su naknadno otpale (toč. 10 obrazloženja), a odnosi se na povrat iznosa uplaćenih na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II MIO), te je stoga odbio zahtjev tužitelja za isplatu mu iznosa od (1.393,04 €) kako je pobliže naznačeno u toč. II. izreke ove odluke.

14. Imajući u vidu pravomoćno utvrđene tražbine stranaka u ovome predmetu i pravomoćno izvršen prijeboj istih (toč. I. i II., dio toč. III. izreke presude P-60/2024-26 od 02.04.2024. potvrđene Presudom Gž-390/2024-4 od 09.09.2024. Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalne službe u Požegi), sud je po izvršenom prijeboju ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu mu još preostale razlike koja otpada na neto iznos koji je naplatio tuženik od tužitelja, a koji preostaje po izvršenom prijeboju, a on imajući u vidu da tuženik nije osporavao matematički izračun, koji je dostavio tužitelj (tablica obračuna potraživanja i izračun Ministarstva obrane, listovi spisa 119-120, te 145-147), iznosi 5.214,82 €.

15. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na praksu Europskog suda za ljudska prava, izražen u presudi Č protiv RH br. 679/11 od 02.04.2015. smatrajući da nije dužan vratiti tužitelju primljeni iznos kojega je naplatio po ukinutoj presudi, jer bi mu vraćanjem naplaćenog iznosa bilo povrijeđeno pravo i mirno uživanje vlasništva, u konkretnom slučaju povrat plaćenog iznosa s osnove razlike plaće koju traži država kao poslodavac tuženika. U predmetnom slučaju plaćanje nije bilo dobrovoljno, već se tuženik naplatio na temelju pravomoćne presude prisilnom naplatom u ovršnom postupku dana 17.02.2014., a kako proizlazi iz spisa Pr-85/2017(list 239), dok je Revizija u navedenom predmetu podnesena po tamo tuženom (RH) na dan 24.12.2013., koju je punomoćnik tužitelja u navedenom predmetu zaprimio 14.01.2013. Dakle, tuženik je zahtjev za izravnu naplatu podnio u vrijeme kada je nedvojbeno znao, da je tužiteljica podnijela reviziju kao izvanredni pravni lijek, slijedom čega na njegovoj strani nije moglo postojati legitimno očekivanje, da će mu i ostati ono što mu je isplaćeno na temelju pravomoćne i ovršne presude. Naime, reviziju kao izvanredni pravni lijek može izjaviti svaka stranka u postupku, radi čega se ne bi moglo govoriti o legitimnom očekivanju za zaštitu vlasništva tuženika primjenom čl. 1. Protokola broj 1 ili pravne sigurnosti primjenom čl. 6. Konvencije, posebno što postupanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije protivno pravnoj sigurnosti kao jednom od aspekata vladavine prava. Tuženikovo bi legitimno očekivanje, da je ono što je primio na temelju odluka nižih sudova bilo njegovo vlasništvo tek kada bi te odluke bile potvrđene od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema praksi nacionalnog zakonodavstva i sudske prakse, pa se stoga tuženik ne može staviti u povoljniji položaj u odnosu na tužiteljicu, kao i druge pojedince, koji poznajući principe nacionalnog zakonodavstva u duhu vladavine prave nisu izvršili odluke nižih sudova ili su vratili ono što su primili po principu stjecanja bez osnova. Stoga sud smatra da je u javnom, odnosno općem interesu zajednice obvezati tuženika na vraćanje onoga što je primio na temelju ranijih presuda štiteći time raniji interes i imovinu tužiteljice (stav ŽS Zadar iskazan u odluci broj Gž-509/2023-2 od 1. listopada 2023 godine )".

16. Dakle, imajući u vidu naprijed navedeno te pravomoćno utvrđene tražbine stranaka i njihovo međusobno prebijanje, tuženik je pasivno legitimiran vratiti tužitelju s osnova stečenog po osnovi koja je kasnije otpala u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima neto iznos s obračunatim zateznim kamatama na taj iznos koji mu je bio isplaćen u postupku prisilne naplate po presudi koja je ukinuta odnosno po osnovi koja je kasnije otpala, a po izvršenom prijeboju tražbina sa stanjem na dan 03.12.2021. preostaje još razlika tražbine tužitelja prema tuženiku u dosuđenom novčanom iznosu u točci I. izreke ove odluke.

17. U predmetnom postupku sud cijeni da je tužitelj uspio sa 16,74 % svog zahtjeva, dok je tuženik uspio sa 83,26 %. Naime, od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja na iznos od 234.669,23 kn /31.145,95 €, tužitelj je po izvršenom prijeboju međusobnih tražbina uspio sa iznosom 5.214,82 €. Sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj je tako dužan naknaditi tuženiku 66,52 % opravdanih parničnih troškova, a koji sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iznose ukupno 5.875,00 € , a sastoje se iz nagrada za zastupanje tuženika po odvjetniku i to za : sastav odgovora na tužbu 500,00 €, sastav 2 obrazložena podneska (03.12.2021, 13.02.2024) sa 500,00 € po podnesku, za obrazloženi podnesak od 03.12.2024. zatraženih 200,00 €, zastupanje na ročištu od 11.06.2018. nagrada iznosi 250,00 € po tbr.9 toč.2. OT-a, jer se radilo o procesnom ročištu na kojemu je određen prekid postupka, za 4 raspravna ročišta (16.12.2021.,18.03.2022., 19.02.2024.,09.12.2024.) sa 500,00 € po ročištu. Za sastav žalbe na prvostupanjsku presudu nagrada iznosi 750,00 €. Punomoćniku tuženika ne pripada zatražena nagrada za sastav podnesak od 14.05.2024., jer takav podnesak ne postoji u predmetnom spisu, niti mu pripada zatražena nagrada za zastupanje na ročištu 18.02.2022., jer na navedeni dan nije održano ročište. Obračunat PDV na priznate nagrade iznosi 1.175,00 € . Dakle, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi 66,52 % od 5.875,00 € što iznosi 3.980,05 €, sve na ime parničnog troška, a kako je i odlučeno u točci III. izreke ove odluke.

U Garešnici, 16. siječnja 2024.

S U T K I N J A

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, na broj P-DO-95/2024

2. Odvjetnik Dejan Đerić, Bjelovar