Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P Ob-57/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, po sucu Tatjani Škorić Radaković u pravnoj stvari tužitelja JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ivi Glavota, odvjetnici u Rijeci, radi obiteljsko – bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, zaključene dana 14. listopada 2024., te objave odluke dana 16. siječnja 2025.

presudio je

I. Utvrđuje se da nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označena kao 27. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-27), stan broj 27 na petom katu ukupne površine 53,09 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika, loggie, balkona, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] stambena zgrada broj 42 u [adresa] površine 90,3 čhv upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja zajedničku imovinu tužitelja TP i tužene BP u jednakim omjerima pa da je tužitelj stekao u 1/2 idealnog suvlasničkog dijela navedenu nekretninu te se tužitelj ovlašćuje da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci ishodi upis prava vlasništva u 1/2 idealnih suvlasničkih dijelova na toj nekretnini sa imena tuženice na svoje ime i u svoju korist temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti što je ista dužna trpjeti.

II. Utvrđuje se da peć na kruta goriva „Plamen“ 80 kilo kalorija zelene i crne boje, električni bojler Ariston zapremnine 80 l, trosjed-krevet na razvlačenje sintetičkog materijala boja breskve, te frižider marke „Beko“ zapremnine 180 litara predstavljaju zajedničku imovinu tužitelja TP i tužene BP u jednakim omjerima, pa je tužitelj stekao 1/2 idealnog suvlasničkog dijela navedenih pokretnina.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.312,50 € zajedno sa zateznim zakonskim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi propisanoj zakonom, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj JP je 8. veljače 2023. podnio tužbu protiv tuženice BP tražeći da se utvrdi njegovo pravo suvlasništva na nekretnini i pokretninama označenim u izreci u ½ dijela, jer da se radi o zajedničkoj imovini koju su stranke stekle tijekom trajanja njihovog braka.

2. Tuženica BP je osporila tužbu i tužbeni zahtjev, u bitnome navodeći da je bračna zajednica stranaka prestala i prije razvoda braka obzirom na nasilje tužitelja u obitelji. Predmetna nekretnina da predstavlja posebnu imovinu tuženice, jer je ista nakon razvoda s bivšim suprugom VP pravomoćnom presudom stekla stanarsko pravo na predmetnoj nekretnini, u naravi stanu, koje pripada isključivo tuženoj i temeljem kojeg je ista otkupila predmetnu nekretninu svojim novčanim sredstvima. Tužitelj je bio nezaposlen te da ulaganja u ovu nekretninu tijekom braka s tužiteljem je financirala isključivo tužena.

3. Sud je proveo dokaze čitanjem vjenčanog lista (list 5 spisa), izvatka iz knjige položenih ugovora (list 6-7 spisa), ugovora o kupoprodaji stana od 11. travnja 2017. (list 11-18 spisa), presude ovog suda, prekršajnog odjela, poslovni broj Pp- 958/2022 od 14. ožujka 2022. (list 38-47 spisa), presude Visokog prekršajnog suda poslovni broj Ppž-3827/2022 od 27. travnja 2022. (list 47-51 spisa), presude ovog suda poslovni broj P-1121/1990 od 6. lipnja 1990. (list 52-56 spisa), izvoda iz matične knjige rođenih (list 57 spisa), izvoda iz matične knjige umrlih (list 58 spisa), rješenja SRH Općine Rijeka od 12. studenog 1984. (list 59-60 spisa), presude ovog suda poslovni broj P-2161/1991 od 10. srpnja 1991. (list 61-62 spisa), presude ovog suda poslovni broj P-1679/2000 od 6. prosinca 2000. (list 63-66 spisa), (list 68 spisa), ugovora o najmu stana od 25. travnja 2003. (list 69-70 spisa), dopisa HZZ-a od 25. studenog 2022. (list 71-72 spisa), presude ovog suda poslovni broj Psp-49/2022 od 14. veljače 2023. (list 74-82 spisa), presude ovog suda poslovni broj P Ob-399/2021 od 8. ožujka 2023. (list 86-94 spisa), suglasnost stanara drugom stanaru za kupnju stana od 5. veljače 2001. (list 111- 112 spisa), zahtjeva za kupnju stana i garaže u vlasništvu RH od 16. listopada 1995. (list 117- 118 spisa), uvjerenja od 27. ožujka1992. (list 122 spisa), potvrde od 24. lipnja 1991. (list 123 spisa), potvrde o uplatama (list 128-139 spisa), dopis Ministarstva obrane, Samostalnog sektora za stambene poslove od 4. lipnja 2024. (list 143 spisa) te saslušanjem stranaka (list 144-149 spisa) i svjedoka UP (list 219-222 spisa), dok je tuženica odustala od saslušanja svjedoka GP. Također je izvršen uvidu u spis ovog suda poslovni broj P-2161/1991.

4. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje bračne stečevine osnovan u cijelosti.

5. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje bračne stečevine u odnosu na nekretninu, ukazuje se slijedeće.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tuženica stanarsko pravo kao imovinsko pravo stekla tijekom trajanja braka s ranijim suprugom HP koji je trajao od 1983. do 1991. te da je pravo na otkup stana na adresi [adresa] u [adresa] ostvarila tijekom trajanja braka s tužiteljem s kojim je živjela u tom stanu do prestanka bračne zajednice. Također nije sporno da je tužena nastavila plaćati otkup predmetnog stana nakon prestanka bračne zajednice stranaka.

6.1. Također nije sporno da su stranke stanovale u predmetnom stanu i prije zaključenja braka, odnosno od sredine 1994.

7. Među strankama sporan je dan prestanka bračne zajednice, obzirom da tužiteljica tvrdi da je bračna zajednica stranaka faktički prestala u kolovozu 2020. a da je tužitelj prestao živjeti u predmetnom stanu 12. lipnja 2022., kada je tužena promijenila bravu na predmetnom stanu. Tužitelj tvrdi da je brak stranaka prestao pravomoćnošću sudske odluke o razvodu braka, a ne spori činjenicu da promjenom brave 12. lipnja 2022. više nije mogao ući u predmetni stan.

7.1. Također je sporno da li stanarsko pravo koje je tužena stekla u ranijem braku s VP predstavlja njezinu vlastitu imovinu. Tužitelj tvrdi da je za utvrđenje ove sporne činjenice mjerodavan trenutak kada je predan zahtjev za otkup stana te tko je u tom trenutku bio evidentiran kao član obiteljskog domaćinstva podnositelja zahtjeva, koji je ujedno i dao suglasnost podnositelju zahtjeva za otkup stana. Tuženica tvrdi da pravo na otkup predmetnog stana, kojeg je tužiteljica ostvarila tijekom trajanja braka s tužiteljem, proizlazi iz njezinog stanarskog prava kao vlastite imovine pa da time i predmetni stan predstavlja vlastitu imovinu tužene.

8. Iz provedenih dokaza proizlazi kako su stranke brak zaključile 3. lipnja 1995., a za vrijeme njihovog braka rođeno je jedno dijete, kći GP. Bračna zajednica stranaka je zasigurno prestala 12. lipnja 2022. kada je tužena promijenila bravu na predmetnom stanu i od kada stranke nesporno nisu više živjele zajedno u predmetom stanu, a tuženica u tom stanu živi sve do danas. Ova činjenica proizlazi i iz presude ovog suda poslovni broj Psp-49/2022 od 14. veljače 2023. Pritom, tužiteljica nije dokazala da bi bračna zajednica stranaka prestala prije ovog datuma, a iskaz svjedoka UP, sina tuženice, koji je pozvan svjedočiti na ovu okolnost je neodređen u tom pogledu pa sud iz njegovog iskaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi bračna zajednica ranije prestala. Iako bračni odnosi stranaka nisu bili skladni te je sudskom odlukom utvrđeno da je tužitelj počinio nasilje prema tuženoj, iz ove činjenice ne proizlazi nužno zaključak da je bračna zajednica stranaka faktički prestala, niti o tome govori povremeno izbivanje tužitelja. Osim toga, tužitelju je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-3827/2022 od 27. travnja 2022. koja je postala pravomoćna 10. lipnja 2022. određena zabrana približavanja tuženoj na udaljenosti od 20 metara te je tužiteljica dva dana kasnije promijenila bravu na vratima stana.

8.1. Tužena je 16. listopada 1995. podnijela zahtjev za kupnju stana i garaže u vlasništvu Republike Hrvatske, kojeg je osobno potpisala i u kojem su tužitelj kao njezin suprug i sin UP navedeni kao članovi obiteljskog domaćinstva (list 117 -118 spisa).

8.2. Tužiteljica je kao zaštićeni najmoprimac s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske kao najmodavcem zaključila Ugovor o najmu predmetnog stana kojeg je 25. travnja 2003. u kojem je tužitelj zajedno s kćeri stranaka i sinom tužene, evidentiran kao korisnik tog stana temeljem odredbe članka 37 stavka 1 Zakona o najmu stanova.

8.3. Tužitelj je kao stanar predmetnog stana temeljem ovjerene Suglasnosti od 5. veljače 2001. (list 111-112 spisa) dao suglasnost tuženoj da kao drugi stanar kupi stan od vlasnika stana [adresa].

8.4. Predmetni stan je kupljen 11. travnja 2017. Tužena je kao kupac s Republikom Hrvatskom zaključila Ugovor o kupoprodaji stana temeljem odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te se uknjižila kao vlasnik ove nekretnine u zemljišnoj knjizi 30. svibnja 2017. uz istovremeni upis založnog prava u korist Republike Hrvatske.

8.5. Za vrijeme trajanja braka stranaka tužitelj je radio povremeno, a tuženica kontinuirano te su zajedno brinuli o djeci i domaćinstvu.

9. Naime, tužena je stekla stanarsko pravo kao bračnu stečevinu za vrijeme trajanja braka s VP te je sukladno pravomoćnoj presudi na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-2161/91 od **.**.1991. VP naloženo iseljenje i predaja u posjed, ovo imovinsko pravo zadržala i unijela u brak s tužiteljem kao svoju vlastitu imovinu. Ove činjenice proizlaze i iz dopisa Ministarstva obrane, Samostalnog sektora za stambene poslove od 4. lipnja 2024. (list 143 spisa). Kako je pravomoćnom odlukom ovog suda poslovni broj P-1679/00 od 6. prosinca 2000. odbijen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske na usvajanje otkaza stanarskog prava VP i ovdje tuženoj, tužiteljica je pravo na otkup predmetnog stana stekla za vrijeme trajanja braka s tužiteljem uz njegovu pisanu suglasnost kao člana njezinog domaćinstva da stan otkupi na svoje ime temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenim s prodavateljem Republikom Hrvatskom 2017. te je kupoprodaja utemeljena na članku 50b. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 27/1991, 54/1991, 6/1992, 8/1992, 8/1992, 33/1992, 46/1992, 49/1992, 69/1992, 87/1992, 25/1993, 26/1993, 48/1993, 2/1994, 29/1994, 44/1994, 47/1994, 58/1995, 103/1995, 11/1996, 76/1996, 111/1996, 11/1997, 103/1997, 68/1998, 163/1998, 22/1999, 96/1999, 120/2000, 94/2001, 78/2002, dalje: Zakon o prodaji stanova).

10. Polazeći od toga da je pravo na otkup stana pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo imatelje tog prava na stvaranje imovinskog prava - prava vlasništva, mjerodavno je vrijeme stjecanja tog prava, a ne upisa prava vlasništva u zemljišne knjige pa je na pravne odnose među strankama potrebno primijeniti odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj 11/78., 45/89. i 59/90. – dalje ZPBO). Člankom 277. istog zakona, propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Članak 287. propisuje da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnih drugova u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, s time da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi bračnih drugova, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

11. Slijedom naprijed iznesenih nespornih činjeničnih utvrđenja, kao i citiranih mjerodavnih zakonskih odredbi, kod vrednovanja stanarskog prava kao imovinskog prava na kojem se stjecalo pravo vlasništva nije bilo osnove utvrđivati doprinos svakog bračnog druga u stjecanju tog prava, a obzirom da su stranke brak zaključile 1995. u vrijeme važenja ZPBO-a. Ovo stoga što je prema odredbi članka 64. stavka 1. točke 2. ZSO Zakonu o stambenim odnosima (N.N. br. 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, dalje: ZSO), stanarsko pravo stekao bračni drug osobe, kojoj se stan daje na korištenje, ukoliko je zajednički stanovao s bračnim drugom, koji je stan dobio na korištenje, time da nije bilo moguće stanarsko pravo bračnih drugova stjecati na način da je svaki od bračnih drugova imao neki određeni udio u stanarskom pravu. (v. sentencu Županijskog suda u Varaždinu Gž Ob- 2773/2011 od 20. prosinca 2011.).

12. Obzirom na nesporne činjenice da je tužitelj počeo stanovati s tuženom u predmetnom stanu od sredine 1994. te da su zaključili brak 3. lipnja 1995., tužitelj je kao bračni drug tužene, silom zakona, sukladno odredbi članka 64 stavka 2 ZSO-a, stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu.

13. Zakonom o prodaji stanova propisani su uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tako je odredbom članka 6. stavka 1. propisano da stan ima pravo kupiti stanar (nositelj stanarskog prava) pod uvjetima iz tog Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, dok je stavkom 2. toga članka propisano da kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.

14. Tužitelj je sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zajedno sa tuženicom, stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu. Ova činjenica proizlazi i iz Ugovora o najmu predmetnog stana kojeg je 25. travnja 2003. u kojem je tužitelj zajedno s kćeri stranaka i sinom tužene, evidentiran kao korisnik tog stana temeljem odredbe članka 37 stavka 1 Zakona o najmu stanova. Stoga je tužitelj kao stanar predmetnog stana dao 5. veljače 2001. ovjerenu suglasnost supruzi, ovdje tuženoj, da kao drugi stanar kupi stan od vlasnika stana [adresa], a prema sadržaju te suglasnosti, isto ne znači da joj je time kao bračnom drugu dao suglasnost da stekne vlasništvo predmetnog stana u cijelosti. Ova činjenica ne proizlazi iz iskaza stranaka, niti se tuženica tijekom postupka pozivala na tu činjenicu i predlagala dokaze na ovu okolnost.

15. S obzirom na to da je pravo na otkup stana imovinsko pravo nositelja stanarskog prava, koje ovlašćuje nositelja tog prava pod posebnim uvjetima steći pravo vlasništva na stanu, odlučno je i tko je u predmetnom slučaju bio nositelj stanarskog prava u vrijeme kad je tuženica podnijela zahtjev za otkup stana, odnosno je li i tužitelj na dan podnošenja zahtjeva 16. listopada 1995. spadao u krug osoba obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava, odnosno je li na temelju zakona stekao određena prava kod otkupa stana.

15.1. Također je odlučno da li je tužitelj bio pozvan dati suglasnost sukladno odredbi iz čl. 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo da tuženica stan otkupi samostalno, što bi ujedno značilo i da je tužitelj bio sunositelj stanarskog prava pa ako je ovakvu suglasnost dao, tada bi ona mogla imati značaj stjecanja vlasništva u cijelosti za tuženicu tek ako bi ona istovremeno značila i sporazum stranaka kao bračnih drugova da time vrše diobu zajedničke imovine stečene u braku. Ovaj stav je izražen u rješenju VSRH broj Rev-2105/2016 od 18. veljače 2020.).

15.2. Stranke su u tom slučaju trebale zaključiti sporazum o tome da sporni stan bude posebna imovina tuženice, a obzirom se radi o stanu stečenom za vrijeme braka koji predstavlja zajedničku imovinu stranaka, jer je oboje bračnih drugova steklo stanarsko pravo, takav sporazum je morao biti zaključen u pismenom obliku te potpisi bračnih drugova na njemu ovjereni, sukladno odredbi članka 279 ZBPO-a. Obzirom da tužena, na kojoj je teret dokaza ove činjenice, nije ni isticala ovu činjenicu, niti predlagala dokaze radi utvrđenja iste, sud u nedostatku istih, utvrđuje da takav sporazum stranke nikada nisu zaključile.

16.3. Iz svega naprijed navedenog proizlazi zaključak da su stranke predmetni stan stekle zajedno, kao sunositelji stanarskog prava i prava na otkup, neovisno o činjenici što je isključivo tuženica potpisala ugovor o kupoprodaji.

17. Za odluku u ovom postupku konačno je važno i utvrditi kojim sredstvima je plaćen otkup predmetnoga stana, a imajući u vidu da je kupoprodajni ugovor zaključen 2017. te da se iste godine tužena upisala u zemljišnu knjigu i da je bračna zajednica stranaka trajala do 2022.. U tom smislu u primjenu dolaze i odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15).

17.1. Naime, tužitelj i tuženica su otkup spornog stana do prestanka bračne zajednice plaćali sredstvima ostvarenim svojim radom, dakle, sredstvima bračne zajednice a ne posebnim sredstvima nekog od njih. Stranke su oboje radili i privređivali te živjeli u istom domaćinstvu u predmetnom stanu u kojem su oboje brinuli o djeci i domaćinstvu, slijedom čega je stav suda da su u jednakim dijelovima suvlasnici imovine koju su stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i kojom je plaćen otkup stana. Iz suglasnih navoda iz iskaza stranaka dodatno proizlazi da su se dogovorili da će podmirivati zajedno troškove u bračnoj zajednici na način da je svatko od plaće odvajao iznos od 200,00 € te su učešće od 3% za otkup predmetnog stana u visini od 1.800,00 kuna platili 15. srpnja 2017. iz svojih zajedničkih primanja. Preostale rate otkupa u visini od 257,99 kn mjesečno, što iznosi 34,24€ mjesečno tužiteljica je navela da je plaćala iz svoje plaće te je otplaćeno 7 godina, a preostalo je za platiti još 13 godina, odnosno 170 rata. Ovo stoga, što tuženica nije ničim dokazala da bi plaćala otkup stana drugim novčanim sredstvima različitim od onih stečenih radom stranaka, a koja bi predstavljala njezinu vlastitu imovinu. Pritom, nije relevantna činjenica što predmetni stan nije otplaćen u cijelosti, niti ova činjenica utječe na donošenje ove odluke, već je mjerodavno da je nekretnina stečena tijekom braka stranaka i da su je stranke počele otplaćivati iz novčanih sredstava ostvarenih svojim radom. Glede plaćenih obroka otplate za koje tužena navodi da se imaju otplaćivati do 2037. tužena ima pravo protiv tužitelja postaviti obvezno pravni zahtjev. 18. Slijedom iznijetog, predmetna nekretnina stečena je za vrijeme braka stranaka, a stečena je radom. Stoga je predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka u jednakim omjerima sukladno već iznesenim razlozima.

19. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje bračne stečevine u odnosu na pokretnine i to peć na kruta goriva „Plamen“ 80 kilo kalorija zelene i crne boje, električni bojler Ariston zapremnine 80 l, trosjed-krevet na razvlačenje sintetičkog materijala boja breskve, te frižider marke „Beko“ zapremnine 180 l, ukazuje se slijedeće.

19.1. Stranke su u svojim iskazima suglasno navele da su pokretnine koje su predmetom tužbe zajednički stekli radom tijekom trajanja njihove bračne zajednice te da je tužena vratila tužitelju trosjed s krevetom na razvlačenje što je isti potvrdio. Stoga se smatra da su stranke, obzirom na ranija činjenična i pravna utvrđenja, primjenom odredbe 277 ZBPO-a, stekle pokretnine tijekom braka kao zajedničku imovinu te da je sukladno odredbi članka 287. njihov udio u zajedničkoj imovini sukladno njihovom doprinosu u stjecanju te imovine jednak, a vodeći računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi bračnih drugova, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, tužitelju je na teret tuženice priznat trošak ovog postupka za zastupanje po punomoćniku-odvjetniku, za sastav tužbe (500,00 € - Tbr.7.1. Tarife), sastav jednog podneska od 8. studenog 2023. (500,00 € - Tbr.8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 18. travnja 2024., 10. lipnja 2024. i 14. listopada 2024. (1.500,00 € - Tbr.9.1. Tarife), sastav troškovnika (50,00 € - Tbr.8.4. Tarife) te zastupanja na ročištu za objavu odluke (100,00 € - Tbr. 9.3.), ukupno 2.650,00 € s pripadajućim PDV-om od 25%.

20.1. Tužitelj nema pravo na trošak sudskih pristojbi, jer je oslobođen od plaćanja istih rješenjem PGŽ-a o besplatnoj pravnoj pomoći.

Rijeka, 16. siječnja 2025.

Sudac

Tatjana Škorić Radaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćnici tuženice uz rješenje o pristojbi na odgovor na tužbu, po pravomoćnosti