Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj Pr-7795/2021-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Jeliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Tehno-Temelj d.o.o., Zagreb, Dubrava 236, zastupanog po punomoćniku Franji Serdaru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane, i zaključene glavne javne rasprave dana 12. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, i punomoćnika tuženika, dana 16. siječnja 2025.,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.551,60 eur sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.748,40 eur sa zatraženim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.801,94 eur sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 5.250,01 eur sa zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kao radnik tuženika stradao dana 2. veljače 2018. na radnom mjestu građevinskog radnika na poslovima armiranja prilikom obavljanja svojih redovitih poslova na gradilištu u mjestu Škuncini Stani, gdje je tuženik izvodio građevinske radove na izgradnji apartmana. Navedenog dana obavljao je radove na drugoj etaži objekta. Kada je treba sići morao se spustiti stubištem na kojem su drugi radnici obavljali poslove izrade oplate gornjeg dijela stepeništa, no neke oplate još nisu bile pričvršćene. Iz tog razloga je morao prilikom silaska napraviti veći korak, kojom prilikom se poskliznuo, izgubio ravnotežu i pao s visine od čak 4,4 metra sa neograđenog podesta. Osim što nije bio osposobljen za rad na siguran način, s visine od preko 4 metra pao je zbog nepostojanja propisane zaštitne ograde. U predmetnom štetnom događaju zadobio je ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji te mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, uslijed čega je trpio fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, i bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 28. studenog 2024. predlaže sudu na ime naknade štete isplatiti mu iznos od 15.300,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je do ozljede tužitelja došlo isključivo njegovom krivnjom, jer je postupio suprotno njegovim uputama. Tužitelj je na predmetnom gradilištu imao radni zadatak postavljanja armature za stropnu ploču prve etaže, što ujedno predstavlja podnu ploču druge etaže. Istovremeno su druga dvojica radnika ĐN i RN imali radni zadatak postavljanja oplate i armature za stepenice koje vode na tu drugu etažu. Navedeni zadaci moraju se obavljati istodobno, radi čvrstoće i solidnosti građevine. Iz tog razloga predmetne stepenice, prije nego se izlio i učvrstio beton, nisu imale gazišta po kojima bi se hodalo, već su u naravi to bile još nepričvršćene daske i oplate sa žicama koje su virile iz te konstrukcije. Radi dopreme materijala za izgradnju bilo je nužno ukloniti provizornu ogradu sa stepenica koja je onemogućavala dopremu materijala. Tužitelj nije smio prolaziti tim stepenicama u izgradnji. Za dolazak na drugu etažu radi armiranja i pripreme za betoniranje i silaska sa te etaže on je isključivo naložio tužitelju korištenje postavljenih metalnih ljestvi, no tužitelj je kršeći njegovu uputu samoinicijativno, skrivljeno, nerazumno i neodgovorno za silazak sa druge etaže, umjesto metalnim ljestvama, taj put pokušao sići predmetnim stepenicama koje su bile u izgradnji. Iz navedenog je vidljivo da je za štetni događaj isključivo odgovoran tužitelj. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 20. veljače 2018., Optužnicu od 14. lipnja 2019., medicinsku dokumentaciju, Izjavu tužitelja od 2. veljače 2018., Rješenje HZZO-a od 5. rujna 2019., Uvjerenje o utvrđenom invaliditetu tužitelja od 28. svibnja 2021., Rješenje HZMO-a od 17. travnja 2020., podatke Državnog hidrometeorološkog zavoda od 3. lipnja 2022., dokumentaciju, provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu, provedeno je medicinsko vještačenje, saslušani su svjedoci ĐN, RN, CN, DN, IN, GN, te su saslušani tužitelj i zakonski zastupnik tuženika.

4. Na ročištu 13. studenog 2024. odbijen je prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka VN, inspektora zaštite na radu, budući je isti sve činjenice utvrđene na licu mjesta 6. veljače 2018. evidentirao Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 20. veljače 2018. (list 6-19. spisa).

5. Među strankama nije sporno da se tužitelj dana 2. veljače 2018. ozlijedio na radu kod tuženika.

6. Sporni su odgovornost te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tužitelj je iskazao da je do njegovog pada dana 2. veljače 2018. došlo kada je silazio s ploče drugog kata na prvi kat. Gospodin GN je ujutro došao i rasporedio koja će ekipa što raditi, nakon čega je otišao. Isti nije bio na gradilištu kada se ozlijedio. Njih osam ili devet je taj dan armiralo ploču. Njegov zadatak je bio dovesti mreže na drugi kat, povezati te mreže, staviti jahače u vilice i ojačanja. Oni su pripremili donju zonu i čekali su električare da provuku bužire, odnosno plastične cijevi kroz koje se provlači kabel od struje. On je sam krenuo s ploče drugog kata po prišivenim praznim gazištima, a na podestu su gospodin RN i ĐN prišivali čelne daske, ili gazišta, i nedostajalo im je još jedno ili dva gazišta do podesta. To gazište je bilo armirano, što znači da je bilo postavljeno željezo. To je stubište već bilo pri kraju. On je sišao niz to gazište, misli da ih je bilo osam, i kada je zakoračio na podest okliznuo se i pao sa zgrade. Prije nego što je zakoračio na taj podest stajao je na dasci koja je široka 2,5 cm i dugačka cca 90 cm. Po pravilu se po tome ne smije hodati. On je silazio, jer je već kišica padala i približavalo se vrijeme pauze. Oni su to napravili već dan ranije i taj dan su završavali i povezivali što je trebalo. Čekali su električare. Prilikom silaska nije imao ništa u rukama. Nije bilo drugog načina da siđe niz to gazište već tu gdje je prolazio. Nije imao nikakvu zaštitnu opremu za rad na visini, niti je prošao adekvatnu obuku zaštite na radu. Nije postojao kran, već se materijal na tu etažu dopremao pomoću tregera i gurtni. I ostali radnici su se s navedene etaže spuštali kao i on. Ploča se počela raditi 10-tak dana ranije, ali su se nakon dva dana počele šalovati stepenice. Bio je prisutan na gradilištu kada se šalovala ploča prije nego što su se šalovale stepenice i radnici koji su šalovali deku su na tu deku dolazili ljestvama. On ni na koji način nije dolazio na tu ploču prije nego što su se stepenice počele šalovati, jer on nije šalovao ploču, već vertikalne staklaže. Ljestve su bile na ploči prvog kata, te su virile pola metra iznad ploče drugog kata. Iste su bile naslonjene na ploču drugog kata. On nije tim ljestvama prolazio na tom katu. Da se htio popeti mogao se tim ljestvama popeti, ali nije imao što raditi tamo. Gornja ploča nije imala zaštitnu ogradu. On nije bio na ploči dok se šalovalo, već dok se armiralo. Dok je armirao nije ga vjetar otpuhao. Nije bilo zaštitne ograde niti dok se spuštao tim stepenicama. Kod tuženika je do predmetnog ozljeđivanja radio oko godinu dana, a prije toga je radio u drugim građevinskim firmama. Te poslove je radio oko 25 godina, s tim da je u radnom odnosu bio oko 13 godina. Kod drugih poslodavaca je prošao edukaciju vezanu za obavljanje građevinskih poslova. Kod nekih je prolazio tečaj zaštite na radu, kod nekih nije. On je prolaskom tim stepenicama smetao drugim radnicima koji su radili na stepenicama kao što je on smetao njima. Bio je na bolovanju oko 2 godine. Nakon oporavka tuženiku su iz Tvrtkove naredili da mu moraju promijeniti promjenu radnog mjesta, te su potpisali novi Aneks ugovora o radu za radno mjesto skladištar na kojem je radio 6 mjeseci. Bili su potres i korona te se s tuženikom manje-više razišao sporazumno. Predmetne ljestve bile su dugačke oko 4 metra. Visina druge etaže od poda je cca 7 do 8 metara. Visina od poda do prve etaže je cca 3 metra. Od prve do druge etaže je visina cca 3 do 3,5 metra, s tim da je debljina deke 25 do 30 cm. Ljestve se nikako nisu mogle staviti sa vanjske strane objekta, dok je u izradi druga ploča, već samo sa unutarnje strane na prvu etažu. Međutim, u konkretnom slučaju je već sve bilo zatvoreno te se te ljestve nisu mogle staviti na donju etažu. Ljestve nisu bile postavljene na dan njegovog pada ni na koji način. Stepenice su bile izbetonirane iz prizemlja do ploče prvog kata, a nakon toga su se šalovale stepenice za ploču drugog kata i te stepenice u trenutku njegovog ozljeđivanja nisu bile izbetonirane. Radnici su se radi šalunga druge ploče penjali ljestvama sa prve ploče.

8. Zakonski zastupnik tuženika BNE iskazao je da je direktor tuženika od osnivanja. S tužiteljem je imao zaključen Ugovor o radu za radno mjesto građevinskog radnika na poslovima armiranja. Svi njihovi radnici imaju obuku preko ovlaštene ustanove. Konkretno u Novalji su vršili na terenu. Na gradilištu nije bio na dan kada se tužitelj ozlijedio. Možda je bio dan ranije. Na gradilištu postoji glavni poslovođa i glavni inženjer te je tužitelj predmetne zgode obavljao poslove prema nalozima svojih nadređenih. Tužitelj je hodao po čeonim gazištama, odnosno stepenicama i preskakajući iste se poskliznuo, ili izgubio ravnotežu, i pao. Gornja stropna ploča se ne može raditi ako radnik nije na toj ploči i ne postavlja oplatu, odnosno dasku koja se postavlja gore. Na tu oplatu ide armatura prije same betonaže. Nema drugog načina da se na tu gornju ploču dođe nego putem ljestvi. Stepenice se rade tek nakon što je oplata postavljena i vezana armatura. Postoji konzolna skela, to je zapravo metalna skela u obliku L koja se šarafi izvana na vanjsku stranu objekta. Na tu skelu idu oplate, odnosno daske po kojima se hoda i na to se stave ljestve koje idu na gornju etažu. Ukoliko postoji balkon onda se ljestve stave na balkon donje etaže da bi se moglo pristupiti na gornju etažu. U konkretnom slučaju postojao je balkon i te ljestve su trebale biti na tom balkonu. Nije bilo drugog načina. Nitko ne smije hodati po tom gazištu, jer postoji mogućnost ozljeđivanja i da se ta daska odvali. Za izradu tih stepenica bili su zaduženi tesari gospodin ĐN i RN. Tužitelj je trebao raditi armiranje gornje ploče. Drugi radnici su na drugu ploču koja se izrađivala išli isključivo ljestvama. On je na tom gradilištu bio tjedno dva do tri puta. Ljestve su bile aluminijske. U to vrijeme je bilo zaposleno 40-tak radnika te je bilo 10-tak ljestvi u firmi. To nisu bile fiksne ljestve, već su ih radnici premještali po potrebi. Predmetne ljestve su na dan ozljeđivanja tužitelja bile na gradilištu, jer je to bio jedini način manipulacije dolaska na stropnu ploču, a tako su mu rekli LN i ĐN. Gospodin LN mu je rekao da su mu radnici rekli da su te ljestve bile tamo, jer je on glavni inženjer gradilišta i mora stalno biti s njima u kontaktu. Ne zna točno gdje su te ljestve bile postavljene.

9. Svjedok LN, voditelj gradilišta kod tuženika, iskazao je da 2. veljače 2018. kada se tužitelj ozlijedio nije bio na gradilištu. Jedini način da se dođe na gornju ploču je bilo preko aluminijskih ljestvi koje su se nalazile na betonu prizemlja. To je bila jedina komunikacija i sav materijal se transportirao autokranom. Nakon što se ploča iznad prizemlja napravila i pripremila, trebalo se izraditi stubište. Materijal za izradu tog stubišta se dopremao na način da se maknula zaštitna ograda oko stubišta i materijal se dopremao gore ljudima koji su radili. I inspektor je rekao da je normalno da se prilikom rada na stubištu makne zaštitna ograda kako bi se moglo izraditi stubište, odnosno kako bi se dopremao materijal za to stubište. Kada je dolazio na gradilište viđao je te ljestve koje su se, ako se gleda prema stubištu, nalazile na desnoj strani. Materijal za stubište se ne bi mogao dodavati radnicima koji rade na stubištu da je bilo zaštitne ograde. Normalno je da su se radnici držali pravila da se penju i silaze tim ljestvama, jer suprotno nije bilo niti moguće. Radnici koji su radili na stubištu su se preko tog stubišta penjali na ploču i spuštali se niz ljestve. Ne smije se hodati preko stepenica koje su u izradi, osim radnika koji rade na tim stepenicama. Nekoliko dana traje proces izrade ploče od oplate do armature. Materijal se doprema po potrebi i podiže, ali samo za tu ploču. Bio je na gradilištu nakon predmetnog događaja, jer ih je inspektor pozvao i kada je došao predmetne ljestve su bile tamo. I on se penjao tim ljestvama. Tužitelj mu je nakon ozljede rekao da mu stvarno nije jasno kako je on tim putem krenuo prema dolje, a cijelo vrijeme je koristio ljestve. Tužitelj se spuštao po tim stepenicama i onda je valjda u nekom trenutku preskočio. Da nije skakao, pretpostavlja da ne bi odletio.

10. Svjedok CN, zamjenik voditelja gradilišta, iskazao je da predmetne zgode nije bio prisutan na gradilištu. Tužitelj je trebao pomagati armiračima na armiranju stropne ploče prizemlja. Nakon što je napravljena armatura, ĐN i RN su radili na postavi oplate, odnosno stubišta između prizemlja i stropne ploče prizemlja. Oni su materijal uzimali kroz otvor koji nije bio ograđen, jer u suprotnom ne bi mogli uzimati materijal. Tužitelj se nalazio na toj stropnoj ploči te mu je sam rekao da je, umjesto da se spusti aluminijskim ljestvama koje su se nalazile na suprotnoj strani, krenuo preskakivati preko drvenih čela, odnosno preko oplate stubišta te je odletio dolje. Sam mu je rekao da ga je uhvatila nekakva forca. Pretpostavlja da je širina tog otvora bila cca 2 metra. U tehnologiji procesa prvo se postavlja konstrukcija stropne ploče, a stepenice se tek naknadno izrađuju. Za postavljanje stropne ploče i armature penjalo se i silazilo ljestvama. Pravilo je da se, a nakon što je prethodno sve armirano i zašalovano, prvo betonira stubište, jer je beton rijedak i zna curiti. Nakon toga se tek betonira deka i ljudi se povlače prema mjestu gdje se nalaze ljestve. Konstrukcija se za stepenice postavlja zadnja. Tužitelj je imao radni zadatak pomagati armiračima na stropnoj ploči. Tužitelj je prije predmetnog događaja možda radio par dana na tom zadatku. Tužitelj i svi drugi radnici su do stropne ploče dolazili isključivo pomoćnim ljestvama koje su stajale sa strane, jer u suprotnom radnici koji su radili na stubištu ne bi mogli niti raditi. Materijal se na stropnu ploču dopremao autokranom. Materijal za stepenice se dodavao kroz taj otvor. Oni nisu imali kransku dizalicu, već bi ako se radilo o većoj količini materijala unajmili autokran. Pomoćne aluminijske ljestve, ako se gleda sa ulaza, stajale su desno ukoso. Ljestve su bile pričvršćene, ali su se mogle i pomicati. ĐN, RN i GN su mu rekli da su se tog dana te ljestve tamo nalazile. Kada je u petak otišao kući predmetne ljestve su bile na mjestu koje je opisao, kao i u ponedjeljak kada se vratio. Oko predmetnog otvora nije bilo ograde kako bi se materijal mogao preuzimati. Taj materijal su koristili isključivo radnici na stepenicama. Ostali radnici su materijal za rad dobivali putem krana.

11. Svjedok ĐN iskazao je da kod tuženika radi na radnom mjestu zidar. U veljači 2018. radio je zajedno s tužiteljem na gradilištu u mjestu Škuncini Stani u Novalji na izgradnji apartmana. U objektu je prizemlje bilo izgrađeno, a oni su izrađivali prvi kat. Poslovođa im je bio CN, a šef gradilišta je bio LN. Njegov zadatak za taj dan je bio pokrivati gazišta na stepenicama iz prizemlja na prvi kat, odnosno on je trebao izrađivati stepenice za betonažu. Tužitelj je bio na deki prvog kata sa armiračima. Dok je bio pri vrhu zadnjeg gazišta tužitelj mu je rekao da mu treba samo malo da prođe pokraj njega i nakon toga je nestao u otvoru koji se nalazio na podestu. Deka se betonira zajedno sa stepenicama, jer to ide u sklopu zbog armature. U tom trenutku deka nije bila betonirana, već su bile oplata i armatura. Tužitelj je pao kroz stepenice koje su bile u izradi. Te stepenice su također bile opločene i na njih je bila stavljena armaturna mreža i nakon toga je trebao ići beton. Stepenice su bile širine cca 1 metar, a širina otvora gdje je tužitelj propao bila je cca 2 metra. Dok je hodao po stepenicama tužitelj nije imao ništa u rukama. Oni su kroz taj otvor dizali materijal za šalovanje stepenica, odnosno svu oplatu, jer na gradilištu nije bilo dizalice. Sve su dizali ručno. Oko tog otvora nije bilo ograde. Kada se materijal doprema, ograda se makne, jer im smeta. Kada se dopremao materijal za deku dolazio je kamion sa kranom tako da se tu nije imalo potrebe niti hodati. Materijal koji je bio potreban za izradu gornjeg kata bio je dopremljen ranije. Tim stepenicama koristili su se samo on i kolega RN, jer su iste izrađivali. Drugi radnici nisu mogli prolaziti tim stepenicama, već su trebali koristili aluminijske ljestve koje su se nalazile u jednoj prostoriji i s tim ljestvama su dolazili i odlazili. Tužitelj je do svog mjesta rada na izradu armature na deki mogao doći samo tim ljestvama. Kada su se trebali spustiti iz bilo kojeg razloga, recimo za pauzu, svi su koristili prethodno opisane ljestve. Da su oni puštali ostale da hodaju, oni to ne bi mogli završiti. I on je radio na prvoj etaži i šalovao ploču te je do deke dolazio ljestvama. Prvo se treba napraviti deka, a tek se onda rade stepenice. Ljestve su postavljene čim se deka počela šalovati, jer se moralo popeti na deku da bi se ista mogla popločiti. Tužitelj je na deki s armiračima prije nego što je pao sigurno radio dva ili tri dana. Tužitelj je na tu deku na prvoj etaži dolazio ljestvama.

12. Svjedok RN iskazao je da kod tuženika radi na radnom mjestu armirača i sve što je potrebno. Tog dana je radio na izradi stepenica sa ĐN. Tužitelj je na deki s još nekoliko radnika radio armaturu. Tužitelj je u jednom trenutku prošao pokraj njih i samo dolje nestao kroz taj otvor visine 3-4 metra. Prije je bila ograda oko tog otvora, jer se dizala armatura, a u trenutku kada je tužitelj pao te ograde više nije bilo, jer nije bilo krana i oni su armaturu za deku dizali kroz taj otvor. Na deku se moglo doći aluminijskim ljestvama koje su se micale po potrebi. Te ljestve su bile cca 3 metra visoke. Čovjek je materijal za izradu te deke dovezao i oni su taj materijal dizali ručno kroz taj otvor. Na gradilištu uvijek netko negdje ide, jedan ide u jednom smjeru, drugi u drugom smjeru. I on je tim stepenicama prošao par puta.

Za druge nije obraćao pažnju.

13. Svjedok DN istaknuo je da je do lipnja 2021. kada je otišao u mirovinu kod tuženika radio na radnom mjestu tesara. On nije vidio ozljeđivanje tužitelja, jer je u tom trenutku radio ispod ploče. Radnici su na stropnu ploču dolazili po stepenicama koje su rađene. Na tim stepenicama su radili ĐN i RN. Nisu postojale nikakve druge ljestve kojima se moglo doći na tu stropnu ploču. Stepenice i gornja deka se šaluju skupa. Treba se napraviti podest da bi prvo išao jedan krak stepenica, a onda drugi, i treba se napraviti jedan dio deke. Tako se svugdje uvijek šaluje. Materijal se odozdo na stepenice dopremao po stepenicama. Taj se materijal podizao ručno, nije bilo dizalice. Dok su se stepenice radile nije bilo nikakve ograde. Ograda se nije mogla napraviti po zraku. Radnici su se za vrijeme rada stepenicama podizali i spuštali.

14. Svjedok IN je naveo da je radio na poslovima armirača u Novalji zajedno s tužiteljem. Vidio je kada je tužitelj pao. Na šalovanju stepenica su radili tesari. Šalovanje znači stavljanje drvenih okvira za stepenice. On je radio na gornjoj deki na vezanju željeza. Tužitelj je također radio s njim na toj gornjoj deki na vezanju armature. Bio je s njima na toj gornjoj deki još jedan gospodin RN. Stepenice se ne betoniraju dok se ne betonira i deka. Oni su na tu prvu deku dolazili po tim stepenicama, dakle, u vrijeme kada te stepenice još nisu bile betonirane. Oni su po tim stepenicama prolazili gore, dolje 3-4 dana. Materijal za rad na gornjoj deki su donosili ručno. Tužitelj je s te gornje deke krenuo prema stepenicama i odjednom je nestao, jer ga je bura odnijela. U to vrijeme je puhala jaka bura kao i obično, međutim oni su morali raditi. On se nije smio spustiti, jer bi i njega odnijela bura. Tužitelj nije pao na stepenicama, niti kroz stepenice, nego ga je bura otpuhala s gornje deke. Tužitelja bura nije odnijela preko stepenica. U suprotnom bi tužitelj ostao na tim daskama od stepenica. Tužitelj je pao na mjestu koje je na slici s lista 13. spisa prikazano kao mjesto pada radnika. Nisu postojale još nekakve druge pomoćne aluminijske ljestve. Nisu koristili nikakvu zaštitnu opremu u smislu vezanja i zaštite od pada. Nigdje na tom gradilištu nije bilo zaštitne ograde. Prvo se rade stepenice, a nakon toga dolazi oplata za deku. Na pitanje na što se onda zakači gornji dio stepenice dok još nema oplate, odgovorio je za željezni potporni stup tzv. šteher. Te željezne cijevi drže i oplatu gornje deke. Stepenice su tijelo za sebe, a deka je tijelo za sebe. Deka se šaluje prije nego se stavlja armatura. Deka se šaluje prije nego što se šaluju stepenice i u trenutku šalovanja je prazan prostor i nema stepenica.

15. Svjedok GN, koji kod tuženika radi na poslovima tesara, iskazao je da dana kada se tužitelj ozlijedio nije radio na tom gradilištu. Uvijek postoje neke ljestve koje se stave kroz neki otvor kako bi se izbjegao rizični otvor. On tog dana nije vidio ljestve, ali je gore bilo desetak ljudi.

16. Sud nije poklonio vjeru iskazima zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka LN i CN u dijelu iz kojeg proizlazi kako je tužitelj predmetne zgode za spuštanje s gornje na donju etažu imao na raspolaganju pomične aluminijske ljestve. To ne samo stoga što isti u vrijeme ozljeđivanja nisu bili na gradilištu, već i zbog toga što su njihovi iskazi u tom dijelu različiti. Tako je zakonski zastupnik tuženika naveo da mu je svjedok LN rekao da su aluminijske ljestve u to vrijeme bile na gradilištu i da su iste trebale biti na konzolnoj skeli koja se za objekt pričvršćuje izvana, ili na balkonu koji je već bio izgrađen, dok je svjedok LN iskazao da su se iste nalazile na betonu u prizemlju. Iz istog razloga, kao proturječan se ukazuje i iskaz svjedoka CN u dijelu u kojem je naveo kako mu je sam tužitelj rekao da je umjesto da se spusti aluminijskim ljestvama koje su bile na suprotnoj strani krenuo sam preskakivati preko drvenih čela.

17. Budući da su iskazi zakonskog zastupnika tuženika te svjedoka LN i CN u pogledu postojanja pomoćnih ljestvi kontradiktorni, i da niti Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 20. veljače 2018. nije evidentirano postojanje predmetnih ljestvi, sud je kao životan prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo kako ljestve na dan njegovog pada nisu bile postavljene ni na koji način. Na uvjerljivost iskaza tužitelja u navedenom dijelu upućuju i iskazi svjedoka DN i IN koji su potvrdili da se na gornju ploču dolazilo i sa iste spuštalo samo stepenicama u izradi te kako nije bilo drugih pomoćnih aluminijskih ljestvi. Sud je njihove iskaze prihvatio kao objektivne, i to ne samo iz razloga što više ne rade kod tuženika, već i zbog toga što je logično da isti kao radnici koji su bili zaduženi za armaturu gornje ploče imaju preciznija saznanja o predmetnim ljestvama (kao sredstvu rada potrebnom za penjanje i spuštanje s gornje ploče) od svjedoka RN i ĐN koji su taj dan bili zaduženi za oplatu stepenica uslijed čega se nisu imali potrebe penjati i spuštati s gornje etaže.

18. S obzirom da je tužitelj naveo da ga vjetar nije otpuhao dok je armirao, sud nije posebno cijenio podatke Državnog hidrometeorološkog zavoda od 3. lipnja 2022. (list 89-91 spisa).

19. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen kao građevinski radnik na poslovima armiranja. Dana 2. veljače 2018. ujutro je na gradilište došao svjedok GN, koji je mijenjao poslovođu CN, i dao radne zadatke tužitelju i ostalim radnicima. Tog dana na gradilištu nisu bili zakonski zastupnik tuženika te svjedoci LN, voditelj gradilišta, i CN, zamjenik voditelja gradilišta. Tužitelj je sa ostalim radnicima na drugoj etaži trebao vezati željezo, dok su svjedoci ĐN i RN, tesari, trebali izraditi oplate stepenica koje povezuju prvu i drugu etažu. Gazište tih stepenica je bilo armirano te je iste, nakon postavljanja oplata, trebalo betonirati zajedno s drugom etažom. Materijal za armaturu i izradu druge etaže je autokranom bio dopremljen par dana ranije, dok se materijal za izradu stepenica dopremao kroz otvor podesta prve etaže koji na dan štetnog događaja nije bio ograđen zaštitnom ogradom kako bi se isti mogao dopremiti. Svjedoci ĐN i RN pričvrstili su oplate prve, pete, osme i devete stepenice te su zakivali sedmu po redu u kojem trenutku je tužitelj počeo silaziti sa druge etaže preko stepenišnog kraka. Kada je sišao niz gazište zakoračio je na podest, okliznuo se i pao kroz otvor s visine cca 4 metra. Prije nego je pao stajao je na dasci širine 2,5 cm i dužine 90 cm. Tuženik tužitelju nije omogućio nikakvu zaštitnu opremu za rad na visini i nije bilo drugog načina za silaženje s druge na prvu etažu nego predmetnim stepenicama.

20. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka zaštite na radu Ivice Juričkog od 23. studenog 2022. utvrđeno je da je predmetne zgode puhao olujni vjetar te je padala slaba kiša. Mjesto događaja su stepenice u izradi koje povezuju prvu i drugu etažu objekta. Na sredini stepenica nalazi se podest. Predmetne zgode obavljali su se poslovi na visini, jer se poslovima s posebnim uvjetima rada sukladno čl. 3. toč. 17. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada podrazumijevaju poslovi koji se izvode na visini većoj od 3 metra. Za tužitelja nema dokaza da je bio osposobljen za rad na siguran način. Na dan 2. veljače 2018. oko 9,15 sati ĐN i RN obavljali su poslove izrade oplate gornjeg dijela stepeništa između prve i druge etaže, odnosno od podesta između navedenih etaža prema drugoj etaži. Isti su pričvrstili oplate, prve, pete, osme i devete stepenice te su zakivali oplatu na sedmoj stepenici. Tužitelj je imao namjeru sići sa druge etaže preko stepeničkog kraka u izradi. Sišao je preko već učvršćenih čela osme i devete stepenice nakon čega je preskočio sedmu stepenicu, koju su radnici učvršćivali, poskliznuo se na armaturu, izgubio ravnotežu i pao s podesta na tlo. Inspektor zaštite na radu u svom zapisniku ne spominje ljestve. Tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način, a tuženik je protivno članku 28. Zakona o zaštiti na radu, koji propisuje da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način, tužitelju dozvolio da obavlja poslove na predmetnom gradilištu. Tuženik nije osigurao zaštitu od pada sa visine od 4 metra koja je mogla biti osigurana postavljanjem zaštitne ograde, ili na neki drugi način (postavljanje zaštitne mreže, korištenje pojasa sa zaštitnim užetom). Radovi prijenosa materijala su se trebali organizirati na način da se ne ukloni ograda na predmetnom podestu. Da je bila osigurana zaštita od pada sa visine, ne bi došlo do pada tužitelja. Sukladno toč. 5. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima ("Narodne novine" broj: 51/08) propisano je da se padovi sa visine moraju fizički spriječiti ograđivanjem svih mjesta rada na visini dovoljno čvrstim i visokim ogradama, ili se moraju koristiti sigurnosne naprave, kao što su prihvatne mreže. Prema čl. 41. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada u svakom trenutku sigurna i u skladu s pravilima zaštite na radu. Nadalje, tuženik nije osigurao nadzor rada radnika. Na gradilištu se nisu nalazili LN i CN koji su bili neposredno nadređeni tužitelju i ovlaštenici tuženika te su isti prema čl. 24. Zakona o zaštiti na radu trebali nadzirati da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu. Nije vidljivo da se tužitelj nije pridržavao pravila zaštite na radu, jer je koristio osobna zaštitna sredstva koje je dobio od tuženika te se sa druge etaže objekta spuštao preko stepeništa u izradi, kao i svi ostali radnici. Nije se mogao spustiti pomoću ljestava, jer se tamo nisu nalazile.

21. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik navodeći kako je tužitelja upravo zbog činjenice da nije primjenom osnovnih pravila zaštite na radu mogao spriječiti opasnost od pada tužitelja s mjesta rada, a radilo se o poslovima koji se izvode na visini višoj od 3 metra, istoga uputio na specijalistički liječnički pregled. Tužitelj je radio kao pomoćni radnik armirač na gornjoj etaži. S obzirom da se stepenice ne mogu izgraditi prije nego što se izgrade gornja i donja deka, logično je da su postojale ljestve, jer u suprotnom radnici ne bi mogli dolaziti na gornju deku. Na radnom mjestu tužitelja, a to je bilo gornja deka, postojala je zaštitna ograda. Tužitelj nije ozlijeđen na svom radnom mjestu, već na stepenicama koje su izrađivali drugi radnici. Nije smislen zaključak vještaka kako je trebalo postaviti zaštitnu ogradu ispod dijela stepenica, jer se ne bi mogao dopremati materijal. Tužitelj nije samostalno obavljao poslove, već je bio pomoćni radnik majstoru, a pored toga je pohađao tečaj osposobljavanja za rad na siguran način. Na mjestu pada tužitelja je prije toga postojala zaštitna ograda.

22. Očitujući se na iznesene prigovore tuženika stalni sudski vještak Ivica Jurički je na ročištu 11. listopada 2023. naveo da spisu ne prileži Ugovor o radu za tužitelja prema kojem bi na predmetnom gradilištu obavljao poslove pomoćnog radnika armirača na gornjoj deki. U Zapisniku Inspektorata rada navedeno je da je tužitelj građevinski radnik. Pomoćni radnik armirač na gornjoj deki koja je ograđena ne predstavlja posao s posebnim uvjetima rada. Sukladno čl. 3. toč. 17. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, poslovi građevinskog radnika koji radi na visini višoj od 3 metra je posao s posebnim uvjetima rada. Tuženik je tužitelja uputio na liječnički pregled vezano za rad na visini. Osnovno pravilo zaštite na radu je da poslodavac postavi zaštitnu ogradu i uvijek se moraju primjenjivati osnovna pravila zaštite na radu ako je to moguće, a ako to nije moguće onda se primjenjuju posebna pravila zaštite na radu, a koja se odnose na posao s posebnim uvjetima rada, tj. slanje radnika na liječnički pregled i osiguravanje zaštite pomoću dodatnih zaštitnih sredstava, kao što je zaštitni pojas. Tuženik je bio u obvezi postaviti zaštitnu ogradu. Prema spisu ista je i bila postavljena, ali je u jednom trenutku maknuta zbog podizanja tereta. Organiziranje dizanja tereta se treba osigurati na drugi način, a ne na način da se miče zaštitna ograda. Moglo se organizirati na način da se dizalica postavi na gornju deku, pa čak i ako je ista bila u izgradnji, odnosno postavljene su armature. Radnici su hodali po toj armaturi, dakle smatra da se konzolna dizalica mogla postaviti na gornju deku. Ako nije postojala mogućnost postavljanja konzolne dizalice, podizanje tereta se je moglo organizirati na način da se postavi odgovarajuća dizalica na tlo samoga gradilišta. Nošenje zaštitnih pojaseva u konkretnom slučaju bilo bi nepraktično zato što bi se radnik morao vezati samo zato da bi prešao preko stepenica. Uvijek se koriste osnovna pravila gdje god je to moguće, a što je u konkretnom slučaju trebala biti zaštitna ograda ili mreža. Tek ako to nije moguće osigurati, koriste se posebna pravila zaštite na radu, kao što je zaštitni pojas. Da je na mjestu gdje se nesreća dogodila bila postavljena ograda, kao što je bila i ranije postavljena, nesreća se ne bi dogodila. Radnik na gradilištu se mora kretati na siguran način. U spisu ne postoji podatak da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način. Isti nije smio obavljati posao ako se ne osposobi za rad na siguran način. Da su predmetne ljestve postojale, radnici ne bi trebali koristiti dodatnu opremu za korištenje istih. Ljestve bi morale biti odgovarajuće i postavljene na siguran način. Ljestve koje su aluminijske, atestirane, širine cca 80 cm, s prečkom u donjem dijelu kako se ne bi mogle pomicati, te se kukama mogu pričvrstiti na gornje etaže, predstavljaju sigurne ljestve za penjanje, odnosno silaženje na donju etažu.

23. S obzirom da je stalni sudski vještak Ivica Jurički svoj nalaz i mišljenje sačinio na temelju priležeće dokumentacije koju je doveo u vezu s provedenim dokazima, i da je u cijelosti otklonio sve iznesene prigovore i primjedbe tuženika, sud je njegov iskaz u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan.

24. Člankom 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., dalje u tekstu: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR-a).

25. Prethodno opisano postupanje tužitelja nije događaj koji je nastao zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koji tuženik unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

26. Sukladno članku 1067. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., dalje u tekstu: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete.

27. Za oslobođenje odgovornosti u smislu prethodno citiranih odredba ZOO-a tuženik treba dokazati da je primijenio sva pravila zaštite na radu, a da tužitelj nije, odnosno tuženik treba dokazati da tužitelj prilikom izvršavanja predmetnog radnog zadatka nije primijenio dužnu pažnju.

28. Sukladno čl. 27. ZZR-a poslodavac je obvezan, na temelju procjene rizika, osposobiti radnika za rad na siguran način, dok je člankom 28. st. 1. ZZR-a propisano da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način. Članom 28. st. 2. ZZR-a propisano je da radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način poslodavac je obvezan osigurati rad pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način.

29. Iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 20. veljače 2018. proizlazi da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način, dok iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj predmetne zgode poslove armiranja obavljao bez neposrednog nadzora radnika osposobljenog za rad na sigurna način. Navedenim je tuženik postupio protivno čl. 27. i 28. ZZR-a.

30. Utvrđujući odgovornost za nastanak štetnog događaja, sud je uzeo u obzir i da je obveza poslodavca osigurati da mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku budu sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu s pravilima zaštite na radu. (čl. 41. st. 1. ZZR-a). Sukladno čl. 44. st. 1. ZZR-a poslodavac je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima,

31. Sukladno Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima, Dio B, Posebni minimalni zahtjevi za mjesta rada na gradilištu, Dio II, („Narodne novine“, broj: 51/08.) prema točki 5.1. padovi s visine se moraju fizički spriječiti ograđivanjem svih radnih mjesta na visini dovoljno čvrstim i visokim ogradama koje imaju najmanje podnu rubnu dasku, koljeničku prečku i rukohvat. Ograde se mogu izvesti i na drugi siguran način. Sukladno točki 5.2. rad na visini ne smije se obavljati bez odgovarajuće opreme ili pak uz korištenje sigurnosnih naprava kao što su zaštitne košare, platforme, prihvatne mreže. Ako korištenje takve opreme odnosno naprava nije moguće zbog prirode posla, mora se na drugi način i drugim sredstvima osigurati odgovarajuću sigurnost.

32. Imajući u vidu da je predmetne zgode tužitelj radio na visini većoj od tri metra i da tuženik oko otvora predmetnog podesta nije postavio zaštitnu ogradu, jer se kroz isti trebao dopremati potrebni materijal, tuženik je sukladno prethodno citiranim čl. 41. st. 1. i čl. 44. st. 1. ZZR-a i točki 5. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima, Dio B, Posebni minimalni zahtjevi za mjesta rada na gradilištu, Dio II na drugi odgovarajući način trebao osigurati sigurnost tužitelja i ostalih radnika koji su obavljali poslove armature na drugoj etaži (postavljanjem prihvatne mreže, ili korištenjem zaštitnog pojasa). Kraj navedenog, tuženik je navedenim radnicima trebao osigurati i siguran prolazak s gornje na donju etažu (npr. postavljanjem pomoćnih ljestvi), a što je isti propustio učiniti.

33. S druge, pak, strane sukladno čl. 68. ZZR-a obveza je radnika poslove obavljati poslove dužnom pažnjom, a što, između ostalog, uključuje dužnost prije početka rada pregledati mjesto rada, i o uočenim nedostacima obavijestiti poslodavca te odmah obavijestiti poslodavca o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje.

34. Tužitelj je prije predmetnog pada u više navrata za penjanje na drugu etažu i silazak s nje koristio stepenice koje su bile u izradi te je bio upoznat da otvor na podestu nije ograđen. Bez obzira što tuženik tužitelja nije osposobio za rad na siguran način, sud je mišljenja da je tužitelj s obzirom na opća pravila iskustva, ali i svoje stručno iskustvo obavljanja tih poslova 25 godina, trebao biti svjestan da korištenje i hodanje po predmetnim stepenicama u izradi sa neograđenim otvorom u podnožju na visini od oko 4 metra predstavlja značajan i izravan rizik za njegovu sigurnost i zdravlje. Zbog navedenog je bio dužan tuženika obavijestiti o nepostojanju adekvatnih mjera zaštite i prilikom predmetnog spuštanja upotrijebiti pojačanu pažnju, a što je isti propustio učiniti.

35. Slijedom navedenog, tužitelj je sukladno čl. 1106. u svezi s čl. 1092. ZOO- a suodgovoran nastanku štete u omjeru od 30%, dok je u ostalih 70% odgovornost tuženika koja je objektivna.

36. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Joška Filipušića od 11. travnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 6 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 12 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 60 dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore. Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundani strah i to jaki 4 dana, srednji 5 dana i manji 6 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. Kod tužitelja je zbog oštećenja funkcionalnog statusa oba stopala, a kao izravna posljedica teških prijeloma obje petne kosti došlo do smanjenja životne aktivnosti za 15% trajno. Shodno ovom postotku imenovani će morati ulagati pojačane napore. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć druge osobe po 3 sata dnevno od 5. ožujka do 8. svibnja 2018., jer se nije smio osloniti na noge. Nakon toga do 21. kolovoza 2018. po 2 sata dnevno zbog potpomognutog hoda upotrebom štake. Nakon tog datuma, a zaključno sa 7. kolovoza 2019. po 3 sata tjedno zbog doziranog opterećenja. Tuđa pomoć bila je potrebna radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti. Naruženje je srednjeg stupnja povremeno uočljivo trećima. Kirurško liječenje trajalo je do 16. travnja 2019., a fizijatrijsko do 7. kolovoza 2019.

37. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorio je tužitelj navodeći kako je preniska ocjena umanjenja životne aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom. To ne samo stoga što je i sam vještak utvrdio da je kod njega otežano hodanje, otežano stajanje i djelomična nemogućnost čučnja, već i zbog toga što je on uslijed ozljede bio prisiljen sasvim promijeniti svoje zanimanje. Kraj navedenog, više se nije sposoban baviti ni jednim sportom, niti bilo kakvom drugom fizičkom aktivnosti, npr. nije sposoban ići u prirodu, šetnje, koncerte. Također, nije u stanju stajati na mjestu zbog čega ne može čekati u redovima u banci, pošti, ne može stajati u tramvaju i voziti automobil dulje vremena, niti može nositi namirnice teže od svega nekoliko kilograma, zbog čega mu je potrebna tuđa pomoć i njega.

38. I tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju navodeći kako u istome ne postoje podaci za izračun postotka umanjenja životne aktivnosti.

39. Očitujući se na iznesene prigovore stalni sudski vještak dr. Joško Filipušić na ročištu 13. studenog 2024. iskazao je da se procjena smanjenja životne aktivnosti bazira na vrsti i težini zadobivenih ozljeda kao i na zaostalom odstupanju funkcionalnog statusa određenih regija ili ekstremiteta. U konkretnom slučaju kod tužitelja se radilo o teškim tjelesnim ozljedama koje su morale biti zbrinute operativnim načinom. Nakon završetka liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u obliku ograničenja pokretljivosti oba skočna zgloba na način kao što je to u nalazu i mišljenju precizno iskazano u odlomku pod naslovom klinički pregled (list 157 spisa). Upravo tako utvrđeno ograničenje pokretljivosti (otprilike manjeg prema srednjem stupnju) je osnovni preduvjet za donošenje procjene smanjenja životne aktivnosti od sveukupno 15% (navedeni postotak odnosi se na ograničenje pokretljivosti u oba skočna zgloba kao i na sve radnje koje zahtijevaju punu pokretljivost skočnih zglobova poput čučanja, podizanja na prste i pete i sl). Sve navedeno opisano je u nalazu i mišljenju te smatra da u potpunosti udovoljava navedenom smanjenju životne aktivnosti od 15%. Prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo je u obzir činjenicu da je jedno vrijeme po ozljeđivanju i tijekom liječenja tužitelj trpio bolove trajno što je iz teksta nalaza i mišljenja razvidno, ali isto tako je uzeo u obzir i podatak da su bolovi u jednom period trajali povremeno, kao što su u ostalom prisutni danas u manjem omjeru kod određenih situacija. Smanjenje životne aktivnosti od sveukupno 15% za ograničenje pokretljivosti oba skočna zgloba otprilike od 1/3 prema jednoj polovini u potpunosti odgovara svim raspoloživim orijentacijskim kriterijima kao i praksi i iskustvu prilikom procjenjivanja kod ovakvih ili sličnih slučajeva. Tužitelj može voziti automobil, s tim da to zavisi o tipu i vrsti vozila. Ne zna koliko dugo tužitelj može stajati na nogama bez bolova. Procjena potrebe za tuđom pomoći donijeta je u periodu u kojem se tužitelj nije smio oslanjati na noge, dok se prilikom hoda koristio štakama, te još jedan vremenski period prilagodbe nakon što je odbacio štake. Navedeni vremenski period, kao i procjenu tuđe pomoći, u potpunosti smatra realnom i primjerenom svemu navedenom. U odnosu na zaključak o otežanom hodu i stajanju odgovorio je da tužitelju trajna tuđa pomoć u ovome trenutku nije potrebna, a da ulaganje pojačanih napora u omjeru od 15% koliko je cijenjeno smanjenje životne aktivnosti može kompenzirati navedene nedostatke.

40. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Joška Filipušića, budući je isti stručno i objektivno iznio razloge za predmetne zaključke u nalazu i mišljenju, svoj nalaz i mišljenje usmeno obrazložio i u cijelosti otklonio sve prigovore tužitelja i tuženika. Stoga je na ročištu 13. studenog 2024. odbijen prijedlog tužitelja za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

41. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

42. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli (bol jačeg intenziteta trajala je šest dana, srednjeg intenziteta dvadeset dana i manjeg intenziteta daljih šest mjeseci); intenzitet i opseg pretrpljenog straha (primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta trajao je do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, sekundarni jaki strah trajao je 4 dana, srednji 5 dana i manji 6 dana, dok je kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi trajao 30 dana); stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužitelja u opsegu od 15% koje se očituje u oštećenju funkcionalnog statusa oba stopala s posljedicom teških prijeloma obje petne kosti i zaostale hipotrofije mišića lijeve potkoljenice i vanjske strane lijevog stopala što utječe na sve radnje koje zahtijevaju punu pokretljivost skočnih zglobova poput čučanja, podizanja na prste i pete i sl.) i ožiljke s vanjske strane desnog i lijevog stopala u obliku slova "L" duljine oko 14 cm te ožiljak na tabanu nepravilnog oblika duljine oko 5 cm, a što predstavlja naruženje srednjeg stupnja povremeno uočljivo trećima, i zaključio da navedeno opravdava dosudu pravične novčane naknadu u iznosu od 9.500.00 eur.

43. Budući je utvrđena suodgovornost tužitelja u omjeru od 30% navedeni iznos razmjerno je umanjen, pa istom s naslova neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6.650,00 eur.

44. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je liječenje tužitelja prema nalazu i mišljenju završeno 7. kolovoza 2019., dakle, prije podnošenja tužbe istom su zatezne kamate na iznos od 6.650,00 eur dosuđene od 17. veljače 2021. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate.

45. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelju za 322 sati potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Kako cijena tuđe pomoći i njege svakako nije manja od 4,00 eur po satu, tužitelju pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 1.288,00 eur.

46. Budući je utvrđena suodgovornost tužitelja u omjeru od 30% navedeni iznos razmjerno je umanjen, pa istom s naslova imovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 901,60 eur.

47. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO-a), odnosno u vrijeme kad je ta pomoć pružana, pa tužitelj na iznos od 901,60 eur ima pravo na zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe pa do isplate.

48. Slijedom svega navedenog, tužitelju je na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege valjalo dosuditi iznos od 7.551,60 eur sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2021. pa do isplate, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

49. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom štete nije osnovan, pa je isti valjalo odbiti u iznosu od 7.748,40 eur sa zatraženim kamatama. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

50. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji na članku 29. stavak 2. ZOO-a.

51. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

52. Tužitelju su, kao potrebni, dosuđeni troškovi sastava tužbe (250 bodova prema Tbr. 7/1 Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14., u daljnjem dijelu teksta: OT/12), sastava podnesaka od 22. kolovoza 2021., 3. siječnja 2023. i 28. studenog 2024. (po 250 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12) te pristupa na ročište 8. rujna 2021., 11. studenog 2021., 7. veljače 2022., 21. ožujka 2022., 11. listopada 2023., 30. studenog 2023., 13. ožujka 2024., 3. listopada 2024., 13. studenog 2024. i 12. prosinca 2024. (po 250 bodova prema Tbr. 9/1 OT/12), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi 8.750,00 eur. 53. Imajući u vidu da je tužitelj uspio u omjeru od 70%, a tuženik u omjeru od 30%, te uvažavajući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a prema kojoj se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, sud je ocijenio da je tuženik dužan tužitelju u omjeru od 40% naknaditi troškove, a što iznosi 3.500,00 eur. Navedenom iznosu valjalo je pribrojati troškove vještačenja u iznosu od 265,44 eur i putne troškove svjedoka DN i IN u iznosu od 36,50 eur, slijedom čega je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.801,94 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

54. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 5.250,01 eur sa zatraženim kamatama, odbijen je kao pod točkom IV. izreke.

55. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika