Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-4/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EĆ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog EĆ podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv-I-Us-38/2024. od 17. prosinca 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog EĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv-I-Us-38/2024. od 17. prosinca 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog EĆ i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog EĆ iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te protiv okrivljenog JĆ iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. te je određeno da isti ima trajati i nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni EĆ po branitelju, odvjetniku Vinku Gulišiji, ne navodeći žalbene osnove s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni jednom ili više mjera opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog EĆ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.
6. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i detaljno obrazložio postojanje osnovane sumnje da bi okrivljeni EĆ počinio kaznena djela za koja se tereti podignutom optužnicom, a koje postojanje osnovane sumnje nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima okrivljenika.
6.1. U odnosu na navode žalbe okrivljenika o nezakonitosti svih onih dokaza do kojih se došlo presretanjem Sky ECC komunikacije na temelju kojih je donesen zaključak o postojanju osnovane sumnje da je okrivljeni EĆ, zajedno s drugim okrivljenicima, počinio kaznena djela za koja se tereti, ističe se kako je prvostupanjski sud takav zaključak donio na temelju dokaza koji se nalaze spisu i u vrijeme donošenja tog rješenja nisu izdvojeni kao nezakoniti, a tek u slučaju da se oni kao nezakoniti izdvoje, na njima neće biti moguće temeljiti zaključak o osnovanoj sumnji. Nadalje, zaključak o postojanju osnovane sumnje pravilno je donesen i na temelju iskaza okrivljenog ŽĆ i iskaza svjedoka PĆ, ali i brojnih drugih materijalnih i personalnih dokaza iz kojih za sada takva osnovana sumnja proizlazi, dok će konačnu ocjenu svih provedenih dokaza donijeti raspravni sud nakon provedene rasprave, u slučaju da optužnica bude potvrđena.
6.2. Protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je prilikom obrazlaganja osnovane sumnje naveo iz kojih dokaza takva osnovana sumnja proizlazi u odnosu na okrivljenika, dok iz popisa dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, kao niti iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi da bi se osnovana sumnja temeljila na dokazima pribavljenim iz Ujedinjenog Kraljevstva, i to potvrdi o pravomoćnoj osuđujućoj presudi nadležnog suda Ujedinjenog Kraljevstva protiv RĆ. Stoga se žalbeni navodi okrivljenika kako je pozivanjem na tu presudu, a bez navođenja sadržaja te presude i postojanja uzročno posljedične veze te presude sa djelima koji se okrivljeniku stavljaju na teret, došlo do povrede okrivljenikovih prava na žalbu i prava na obranu ukazuju u cijelosti neosnovanima.
6.3. Nadalje se u žalbi navodi kako je sud trebao navesti sadržaj posebnih dokaznih radnji, sadržaj transkripata razgovora i iskaza okrivljenika ŽĆ na koje se poziva, a kako to nije učinio postupio je bez analize dokaza na kojima se temelji osnovana sumnja pa je, prema mišljenju žalitelja, i tom slučaju povrijeđeno okrivljenikovo pravo na žalbu i pravo na obranu. Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije samo nabrajao dokaze koji su priloženi uz optužnicu već je i ukratko navodio što bi proizlazilo iz kojih dokaza, iz čega proizlazi da ih je sadržajno uzeo u obzir prilikom ocjene o postojanju osnovane sumnje, dok bi iznošenjem sadržaja svih provedenih dokaza i njihovim razmatranjem sud već ulazio u pitanje njihove vjerodostojnosti i prihvatljivosti kao i utvrđivanje činjenica što nije njegova zadaća u ovom stadiju postupka.
7. Neosnovani su i žalbeni navodi okrivljenika da je pozivanje na kaznene postupke u tijeku u kojima okrivljenik nije pravomoćno osuđen suprotno pretpostavci nedužnosti. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako su takve tvrdnje već bile predmet razmatranja kako na ovom tako i na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te Ustavnom sudu Republike Hrvatske te je utvrđeno da nisu ostvarene povrede ustavnih i konvencijskih prava na koje se i ovoj žalbi poziva žalitelj. Naime, okolnost da se protiv okrivljenog EĆ vode dva kaznena postupaka, od kojih je jedan zbog istog kaznenog djela (što sve proizlazi iz podataka u spisu), samo pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, a sasvim sigurno nije isključivi i jedini razlog na kojem je zasnovano pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora protiv okrivljenika. Takva okolnost se, kako to ističe i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-4298/2020. od 20. listopada 2020. može uzeti u obzir, ne kao dokaz o osuđivanosti, nego kao dokaz o tome da je i u drugim postupcima utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je ta osoba počinila kaznena djela, što je uostalom pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.
8. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora ogleda se, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja za koja se u ovom kaznenom postupku okrivljenik tereti.
8.1. Iz inkriminacija navedenih u činjeničnom opisu optužnice proizlazi da je okrivljeni EĆ, u inkriminiranom razdoblju od preko četiri godine na području više država povezao u zajedničko djelovanje više osoba, čiji je cilj bio stjecanje nepripadne materijalne koristi i to kontinuiranom nabavkom, krijumčarenjem i daljnjom preprodajom većih količina droge kokain, amfetamin i marihuane. Izneseno, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na iznimnu organiziranost i koordiniranost okrivljenika koja je imala međunarodni karakter te međusobnu povezanost unutar zločinačkih udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, kao i upornost te odlučnost u protupravnom postupanju, a time i izuzetno visok stupanj kriminalne volje. Ovo osobito kada se ima u vidu duljina inkriminiranog razdoblja, brojnost protupravnih radnji te inkriminirani cilj protupravnog postupanja - krijumčarenja i prodaje droge radi ostvarivanja protupravne imovinske koristi.
8.2. Osim izloženog inkriminiranog načina počinjenja i naravi djela za koja se okrivljenik tereti, pravilno prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzima u obzir i činjenicu da je okrivljenik ranije osuđen, ali i okolnost da su protiv njega u tijeku dva kaznena postupka, od kojih je jedan zbog istog kaznenog djela.
9. Stoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda, težina okolnosti na kojima se temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. ne opravdava zamjenu istražnog zatvora mjerama opreza predviđenim odredbama ZKP/08., kako to predlaže okrivljeni EĆ.
10. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje žalbenim navodima kako je "jasno da ako je i postojalo, više ne postoji bilo kakvo udruženje s podjelom posla i zadaća te da okrivljenik sigurno u narednim mjesecima ne može organizirati nikakvu trgovinu drogom", niti isticanjem osobnih i obiteljskih prilika okrivljenika jer navedeno ne umanjuje opasnost od ponavljanja djela.
11. Konačno, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi okrivljeniku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) jer je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju razmotrio i konkretno obrazložio sve okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, uslijed čega, suprotno žalbenim navodima, odluka prvostupanjskog suda o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora nije bila podložna, kako to navodi žalitelj "medijskom utjecaju i pritisku javnosti".
12. Žalitelju se također napominje kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje, i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
13. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
