Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKO DRUŠTVO CRVENOG KRIŽA ŠIBENIK ( OIB: 81557625324) Eugena Kvaternika 2, Šibenik, zastupan po punomoćniku Paško Višić, odvjetniku u OD Višić i partneri d.o.o. Šibenik, protiv tuženika JB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) IZ [adresa], zastupan po punomoćniku Marko Mijat, odvjetnik u Vodicama, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene dana 03. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Paško Vuišić, odvjetnik u Šibeniku i punomoćnika tuženika Marko Mijat, odvjetniku Vodicama, po objavi dana 20. siječnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kao i prijedlog za određivanje privremen mjere koji glase:

1. Utvrđuje se da je tuženik JB, smetao tužitelja u posljednjem posjedu poslovnog prostora u prizemlju zgrade katastarske oznake čest. broj 2554/2, K. O. [katastarska općina], površine 272 m2, u ulici Eugena Kvaternika 4, u Šibeniku, tako da je dana 02. veljače 2023. godine, obio bravu na ulaznim vratima sa dvorišne stranke, ušao u predmetni poslovni prostor i narednih dana izgradio zid od betonskih blokova i betona, na način da je pregradio predmetni poslovni prostor, čime je onemogućio tužitelju pristup u navedeni protuzakonito oduzeti posjed prostora.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju vrati oduzeti posjed poslovnog prostora u Šibeniku, ul. Eugena Kvaternika 4, koji se nalazi u zgradi katastarske oznake čest. broj 2554/2, K. O. [katastarska općina], na način da ukloni izgrađeni zid, iz predmetnog dijela poslovnog prostora isprazni svoje stvari, te mu se nadalje zabranjuje svako daljnje uznemiravanje i onemogućavanje tužiteljeva posjeda tog poslovnog prostora, sve u roku od 12 sati.

3. Nalaže se tuženiku da naknaditi tužitelju sav parnični trošak uvećano za zakonske zatezne kamate, koje teku od presuđenja do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena kod trgovačkih ugovora, a u ustalim odnosima za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

3. Određuje se privremena mjera i nalaže tuženiku da tužitelju preda ključeve ulaznih vrata sa dvorišne strane zgrade, katastarske oznake čest. broj 2554/2, K. O. [katastarska općina], u roku od 24 sata od dostave ovog rješenja.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti rješenja u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda, ako se okolnosti, zbog kojih je mjera određena, kasnije promjene tako da mjera više nje potrebna.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 838,27 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj Gradsko društvo crvenog križa Šibenik, zastupano po punomoćniku Pašku Višić, odvjetniku u OD Višić i partneri d.o.o. [adresa], podnio je ovom sudu, protiv tuženika JB, dana **.**.2023., tužbu radi smetanja posjeda zajedno za prijedlogom za određivanjem privremene mjere. Tužitelj u tužbi navodi kako je grad [adresa] vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake čest. broj 2554/2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama upisanog kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), poslovna prostorija (magazin) u prizemlju, dok je etažni vlasnik (E-2) stana na prvom katu LB. Nadalje, temeljem ugovora o korištenju prostora klasa: 372-03/22-01/17, urbroj: 2182/01-07/1-22-2 od dana 01. ožujka 2022. godine, predmetnu utuženu nekretninu, opisanu kao poslovni prostor u prizemlju zgrade kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], površine 272m2, anagrafske oznake [adresa] da koristi i neposredno posjeduje tužitelj.

1.2. Tužitelj da je nesmetano koristio predmetni poslovni prostor u prizemlju zgrade i to za obavljanje djelatnosti iz socijalne zaštite, zaštite zdravlja i spašavanje i međusobne suradnje koje djelatnosti da su od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku pa je to i razlog zbog kojeg im je prostor dat na korištenje bez naknade. Mirni posjed tužitelja da je prekinut dana 02. veljače 2003. godine u 12:30 sati, kada su zaposlenici u predmetnom prostoru, koji da služi kao skladište za humanitarnu i drugu pomoć, zatekli tuženika koji da je kazao kako je on vlasnik dijela prizemlja tog skladišta, te je od tužitelja tražio da napusti taj dio skladišta. U predmetno prizemlje zgrade da postoje ulazna vrata sa ulice te iz dvorišta, a tuženik da je obio bravu na vratima sa dvorišne strane i ušao u predmetni poslovni prostor. Tuženik da je pokušao na miran način uvjeriti tuženika da napusti prostor a što isti da nije učinio već je dana 03. veljače 2023. godine pregradio predmetni poslovni prostor-skladište.

1.3. Tužitelj smatra da je iz svega navedenog u tužbi razvidno a je tuženik opisanim radnjama tužitelju oduzeo posljednji mirni posjed predmetne poslovne prostorije pa ovom tužbom zahtjeva da mu se pruži posjedovna zaštita prema posljednjem stanju posjeda. Isto tako, budući da tužitelj nije u mogućnosti obavljati svoju djelatnost zbog protupravnog oduzimanja posjeda dijela poslovnog prostora a radi sprječavanja nasilja, tužitelj je predložio sudu donošenje privremene mjere kojom će sud naložiti tuženiku da tužitelju preda ključeve ulaznih vrata sa dvorišne strane zgrade katastarski označene kao čest. broj 2554/2 K. O. [katastarska općina].

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporavao tužbu u cijelosti navodeći kako je netočno da bi tužitelj bio posljednji mirni posjednik nekretnine koja je predmet spora, budući je tuženik u posjed ušao u listopadu 2020. godine. Naime, otac tuženika, UB da je u listopadu 2020. godine, kupio u stečajnom postupku nekretnine Transadrie d.d. Po kupnji nekretnina UB da je ušao posjed istih, uključujući i predmet spora, te ga je u miran i samostalan posjed uveo tadašnji stečajni upravitelj društva Transadria d.d. u stečaju ŽB, a koje društvo da je bilo u mirnom posjedu predmeta spora od 70-tih godina prošlog stoljeća. UB, otac tuženika, da je uveden u mirni posjed na način da mu je stečajni upravitelj predao ključeve istog a na identičan način da je u istom mjesecu ušao i u posjed predmeta spora. Od listopada 2020. godine pa do saznanja o samovlasnom ulasku tužitelja u predmet spora u veljači 2023. godine, tuženika nitko nije ometao u samostalnom i mirnom posjedu predmeta spora.

2.1. Nadalje, da tužitelj nikada nije bio u posjedu predmeta spora, razvidno je i iz činjenice da predmet spora, iako u naravi predstavlja dio zgrade sagrađene na zk. čest. br. 2554/2 K. O. [katastarska općina], u stvarnosti da je od ostalih prostorija navedene zgrade odvojen zidom, te da se u predmetni prostor može ući jedino i isključivo sa dvorišne strane nekretnine u vlasništvu oca tuženika. U veljače 2023. godine, tuženik da je utvrdio da je tužitelj skrušio zid koji odvaja predmet spora od ostalog dijela zgrade, te je nasilno i samovlasno, bez znanja tuženika i UB, ušao u posjed predmeta spora. Slijedom svega navedenog u odgovoru na tužbu tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

2.2. U odnosu na prijedlog za izdavanje privremene mjere tuženik je istom protivio navodeći kako tužitelj nije dokazao da je isti bio u posjedu, niti da je isti koristio utuženi dio nekretnine, a niti je učinio vjerojatnim da bi izricanjem privremene mjere spriječio nasilje koje da prijeti od strane tuženika, kao niti da mu prijeti nastanak bilo kakve štete.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretnine označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], izvoda iz katastarskog plana na dan 15. veljače 2023. godine, preslike ugovora o korištenju prostora sklopljenog između Grada Šibenika i Hrvatskog crvenog križa-gradsko društvo Crvenog križa Šibenik od dana 01. ožujka 2022. godine, provedbom očevida na licu mjesta dana 19. rujna 2023. godine, skice mjesta očevida sačinjene od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Pjer Sladoljev dostavljenu sudu dana 10. listopada 2023. godine, saslušanjem svjedoka GB, BB, te DB, te saslušanjem parničnih stranaka i to zz tužitelja CB i tuženika JB.

4. Analizom i ocjenom svih dokaza koji su izvedeni u ovom postupku i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je tužbeni zahtjev tužitelja kao i prijedlog za određivanjem privremene mjere cijenio kao neosnovan.

5. Prema odredbi čl. 21. st. 1. 2. i 3. Zakona o vlasništvu ( Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 u daljnjem tekstu: ZVDSP) pravo na zaštitu posjeda ima onaj kojega drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, pa i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štitit od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, pa je dakle predmet posjedovne zaštite miran posjed. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

5.1. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Dakle, iz navedenog proizlazi da sudska zaštita posjeda kao takva ima tri konstitutivna elementa, utvrđenje čina smetanja, uspostava ranije posjedovnog stanja i zabranu budećeg takvog ili sličnog smetanja.

5.2. Odredbom čl. 441 Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) propisano je raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti i nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

5.3. Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjeda posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu.

6. Pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik suvlasničkog udjela s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-1) polovna prostorija (magazin) u prizemlju, upisan Grad Šibenik. Nadalje, iz ugovora o korištenju prostora, sklopljenog između grada [adresa] i Hrvatski crveni križ – gradsko društvo crvenog križa Šibenik, vidljivo je da je predmet navedenog ugovora poslovni prostor u prizemlju zgrade označene kao čest. br. 2554/2 K. O. [katastarska općina] površine 272m2, anagrafske oznake [adresa], čiji je vlasnik grad [adresa] koji navedenim ugovorom daje na korištenje predmetni poslovni prostor Crvenom križu, ovdje tužitelju, radi obavljanja djelatnosti iz socijalne zaštite, zaštite zdravlja i spašavanja i međunarodne suradnje, koje djelatnosti su od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku. Poslovni prostor da se daje na korištenje na neodređeno vrijeme, počevši od 01. ožujka 2022. godine.

7. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe valja naglasiti da iz istih jasno proizlazi da pitanje vlasništva nekretnine za posjedovnu zaštitu nije relevantno. 8. Provedbom očevida na mjestu spora i pregledom skice sačinjene nakon samog očevida od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Pjer Sladoljeva, proizlazi kako je predmetnu nekretninu predstavlja prostorija koja se nalazi unutar zgrade položene na dijelu čest. br. 2554/2 K. O. [katastarska općina]. Između prostorije koja se nalazi na dijelu čest. br. 2554/5 koja predstavlja magazin i u kojoj tužitelj obavlja djelatnost i spornog dijela nekretnine koja se također nalazi na dijelu čest. br. 2554/2 K. O. [katastarska općina], za koju tužitelj navodi da mu je tuženik smetao posjed, postoji pregradi zid te zazidani otvor širine 0,93m. Iz fotografija koje prileže skici vještaka mjernika vidljivo je kako u prostoriji koja je predmetom spora postoje, po čitavoj dužini i visini zida prazne police.

8.1. Svjedok ZB, zaposlenik [adresa] u svom iskazu navodi da ga je u veljače 2023. godine tadašnja ravnateljica Crvenog križa obavijestila da imaju određenih problema sa tuženikom u pogledu korištenja spornog dijela nekretnine, nakon čega da je isti otišao na lice mjesta te zatekao zid u izgradnji koji je dijelio poslovni prostor u prizemlju-magazin sa utuženim dijelom nekretnine. Da je vidio da u utuženom dijelu nekretnine postoje police na kojima su se nalazile stvari koje bi pripadale crvenom križu. Predmet iznajmljivanja od strane grada da je bio cjelokupni skladišni prostor a što da uključuje i prostoriju koju je tuženik naknadno zazidao te da je ista dugi niz godina bila u posjedu i upotrebi od strane crvenog križa. Nadalje, svjedok je navodio kako je u predmetni poslovni prostor pristupio prvi put po pozivu ravnateljice Crvenog križa, da nikada prije toga nije bio u predmetnom poslovnom prostoru, da je grad imao ključeve od vrata s kojima se može sa stražnje strane ući u sporni dio poslovnog prostora ali da iste ključeve nikada nije koristio, a saznanja o svemu navedenom da ima isključivo jer ga je o tome obavijestila ravnateljica crvenog križa, kao i djelatnici crvenog križa koje je zatekao pir dolasku u obavljanju svojih redovitih aktivnosti.

8.2. U svom stranačkom iskazu RB je navela kako je na mjesto ravnateljice crvenog križa stupila dana 01. siječnja 2009. godine kada je zatekla skladište crvenog križa koje se koristilo zajedno sa spornom prostorijom. U spornom dijelu skladišta da je bila civilna zaštita i pomoćni ležaj a cjelokupni poslovni prostor da se od strane crvenog križa koristi dugi niz godina. U ljeto 2023. godine tuženi da ulazi u sporni dio skladišta i to ne kroz ulaz Crvenog križa već kroz ulaz koji mu je omogućen iz zgrade koju je kupio u stečajnom postupku, podiže zid te onemogućuje djelatnike crvenog križa u obavljanju djelatnosti. Iako je na mjesto ravnateljice stupila 01. siječnja 2009. godine da je kao često navraćala u te prostorije budući joj je majka bila volonterka crvenog križa za vrijeme rata 90-tih godina te je sama dva puta bila član odbora Crvenog križa.

8.3. Iz iskaza svjedoka UB i tuženika JB koju su u bitnom isto iskazivali proizlazi kako je UB, otac tuženika JB tri godine prije pokretanja ovog postupka od strane tužitelja, kupio poslovne prostorije koje su se prodavale u stečajnom postupku koji se vodio za Transadria d.d. Prije nego se odlučio na kupnju stečajni upravitelj da je istog odveo da vidi premetne nekretnine između ostalog i sporni dio nekretnine u kojem su se tada nalazile nekakve stare knjige i materijal a koje se sve nalazilo na policama. Prilikom kupnje stečajni upravitelj da mu je predao ključeve spornog dijela nekretnine te da je istu koristio i u nju odlagao stvari. Prilikom pregleda prostorija predmetna prostorija da je bila zazidana, na policama da nije bilo nikakvih stvari od Crvenog križa, deka ili prehrambenih proizvoda. JB u cijelosti je potvrdio navode iz iskaza UB vezane za kupoprodaju predmetnih nekretnine, te naveo kako ih je stečajni upravitelj Transadrie d.d. prilikom predaje u posjed kupljenih nekretnina, uveo u posjed i predmetne nekretnine te im predao ključeve od iste. U spornom dijelu nekretnine da su zatekli arhivu Transadrie d.d. koju su naknadno očistili te odvezli svu dokumentaciju. Prilikom stupanja u posjed predmetna nekretnina da nije imala otvoreni izlaz prema Crvenom križu već je bila zazidana. Prije dvije godine kada je tuženik pokušao ući u predmetnu prostoriju da nije mogao te kada je nekako ušao da je unutra zatekao stvari Crvenog križa i probijen zid od strane Crvenog križa. Od djelatnika Crvenog križa zatražio je da uklone sve stvari a što da su isti i učinili te je potom zazidao otvor.

8.4. Stečajni upravitelj Transadrie d.d. KB u svom je iskazu naveo kako je 2020. godine kroz stečajni postupak kao stečajni upravitelj prodao UB nekretninu koja da je u naravi predstavljala kuću i dvorišni prostor, dok da je naknadnom pogodbom UB prodana kotlovnica te dvije dodatne prostorije od kojih jednu da predstavlja i sporna prostorija u kojoj da je Transadria d.d. imala svoju arhivu. Transadria d.d. da je uredno koristila sve svoje prostorije uključujući i ovu koja je predmet spora sve do 2013. godine kada je prestala sa radom. Od 2013. godine pa do prodaje o predmetnim prostorijama da je računa vodio OB koji je bio zaposlenik Transadrie d.d. te je isti imao i ključeve od predmetnih nekretnina. Kada je sud svjedoku predočio slike koje prileže skici sastavljenoj po obavljenom očevidu, a na kojima se nalazi sporni dio nekretnine, svjedok je naveo da je radi o arhivi Transadrie d.d. Branko Pamuković da je bio s njim kao stečajnim upraviteljem čitavo vrijeme u kontaktu, sve dok nekretnine nisu prodane, te da nikada nije rekao da postoji neki problem ili da netko neovlašteno ulazi.

9. Dakle, iz svih naprijed izvedenih dokaza ovaj sud nije našao da bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan. Tužitelj predloženim dokazima nije sudu dokazao da bi bio u posljednjem mirnom posjedu utuženog dijela nekretnine, kao niti da je tuženik istog uznemiravao u mirnom posjedu. Naime, iz iskaza same ravnateljice Crvenog križa, koja je kao odgovora osoba tužitelja mogla u svakom trenutku imati uvida kako u rad i obavljanje djelatnosti, tako i u prostorije kojima se tužitelj služi, proizlazi kako je do smetanja posjeda došlo u ljeto 2023. godine, dok u samoj tužbi tužitelj navodi kako je do smetanja posjeda došlo u veljači 2023. godine. Isto tako, iz iskaza proizlazi da je tužitelj bio u posjedu ali kada ga je tuženik zatražio da ukloni sve stvari i napusti posjed predmetne nekretnine isti da je to učinio, a sve kako ne bi bilo nesuglasica sa tuženikom. Svjedok ZB kojeg je tužitelj predložio svoja saznanja o posjedu tužitelja imao je samo i isključivo na temelju onoga što mu je rekla ravnateljica RB kao i ostali djelatnici Crvenog križa.

9.1. Iz iskaza svjedoka BB, VB i tuženika JB, kojima je sud poklonio vjeru te iste cijenio kao istinite, vjerodostojne i životno logične, proizlazi da se sporna prostorija koristila od strane Transadrie d.d dok nad istom nije pokrenut stečajni postupak, točnije do 2013. godine, a potom je ostala u posjedu iste sve dok je nije kupio UB u stečajnom postupku nakon čega ga je stečajni upravitelj uveo u posjed. Isto tako, iz priloženih i izvedenih dokaza u spisu, kao iskaza svjedoka, tako i provedenim očevidom na licu mjesta nedvojbeno je kako se u spornom dijelu nekretnine nalaze police preko cijele dužine zidova za koje sam stečajni upravitelj, kao i svjedok UB i tuženik JB ističu da je predstavljala arhivu Transadrie, koju je uklonio sam kupac prilikom čišćenja nekretnine. Dakle, budući se radilo o prostoriji koja se koristila od strane Transadria d.d i bila u njezinom posjedu do trenutka dok ista nije predana u posjed ocu tuženika prilikom kupoprodaje, sud nije našao da bi tužitelj bio u mirnom posjedu sporne nekretnine, pa samim tim niti da mu je tužitelj smetao posjed slijedom čega bi mogao osnovao zahtijevati posjedovnu zaštitu.

10. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka strana je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10.1. Budući je sud prihvatio te u tijeku postupka izveo sve dokaze koje je predložio tužitelj, nije utvrdio da je tužitelja dokazao činjenice i navode na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev pa je isti valjalo odbiti kao neosnovan.

11. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere sud isti nije našao osnovanim, točnije da su se ispunile pretpostavke ispunjenje odredbom čl. 346 Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 u daljnjem tekstu OZ).

11.1. Odredbom čl. 346. st. 1 Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarivanje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nenadoknadiva šteta koja prijeti.

11.2. Iz svih izvedenih dokaza u predmetnom postupku, tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema tuženiku- protivniku osiguranja. Naime, sud nije utvrdio u postupku da bi došlo do smetanja posjeda tužitelja budući tužitelj nije dokazao da je u spornom dijelu nekretnine bio u posjedu. Isto tako, nije utvrđeno niti da bi tužitelju prijetila nenadoknadiva šteta. Iz iskaza svjedoka saslušanih u postupku, prvenstveno ravnateljice i odgovorne osobe tuženika, proizlazi kaka tuženik obavlja svoju djelatnost u poslovnom prostoru u kojem je u najmu i to nesmetano od strane tuženika. Tužitelj nije u niti jednom trenutku u tijeku ovog postupka dokazao da istom prijeti nenadoknadiva šteta zbog koje će isti biti onemogućen u obavljanju svoje djelatnosti. Dapače, tužitelj u postupku ističe kako je bio u posjedu sporne prostorije a koje je istome služila za odlaganje određenih stvari a ne za obavljanje njegove djelatnosti. Slijedom navedenog valjalo je prijedlog za određivanjem privremene mjere odbiti kao neosnovan.

12. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 155 st. 1. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužitelja kao osnovan priznat trošak i to jednokratna naknada u postupku smetanja posjeda sukladno Trb. 7. t. 2. Tarife o naknadama i nagradama za rad odvjetnika, trošak naknade za privremenu mjeru u iznosu od 200,00 eura te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 eura, dakle tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 838,17 eura.

U Šibeniku, 20. siječnja 2025.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelju po punomoćniku Paško Višić, odvjetniku OD Višić i partneri d.o.o.

Šibenik

- tuženiku po punomoćniku Marko Mijat, odvjetnik u Vodicama