Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-2193/2019-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Šamanić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 26. studenog 2024., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl.8 stavak 2 Ugovora o kreditu, koji su tužitelj i tuženik sklopili dana 25.10.2005, kojom je bilo određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu od 25.10.2005. mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, određene čl. 8 stavak 1 Ugovora o kreditu, kao i način obračuna i naplate te kamate u skladu sa važećin odlukama Banke, te su nastavno navedenom, ništetne sve odluke banke o povećanju kamatne stope iznad kamatne stope ugovorene Ugovorom o kreditu od dana 25.10.2005. čl. 8 stavak 1.
II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, isplatiti- vratiti tužitelju HC na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih-povećanih kamatnih stopa ukupan iznos 1.773,22 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom na svaki plaćeni iznos i to:
na novčani iznos od 0,01 EUR počevši od 01.12.2005 pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.01.2006.pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.03.2006.pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.04.2006.pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.05.2006.pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.06.2006.pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.07.2006. pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.11.2006.pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.03.2007. pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.05.2007. pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.06.2007. pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.10.2007. pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.11.2007. pa do isplate
na novčani iznos od 0,01 počevši od 01.12.2007. pa do isplate
na novčani iznos od 29,59 počevši od 01.02.2008. pa do isplate
na novčani iznos od 28,22 počevši od 01.03.2008. pa do isplate
na novčani iznos od 27,80 počevši od 01.04.2008. pa do isplate
na novčani iznos od 27,22 počevši od 01.05.2008. pa do isplate
na novčani iznos od 27,33 počevši od 01.06.2008. pa do isplate
na novčani iznos od 27,19 počevši od 01.07.2008. pa do isplate
na novčani iznos od 26,98 počevši od 01.08.2008. pa do isplate
na novčani iznos od 27,13 počevši od 01.09.2008. pa do isplate
na novčani iznos od 28,56 počevši od 01.10.2008. pa do isplate
na novčani iznos od 28,67 počevši od 01.11.2008. pa do isplate
na novčani iznos od 28,29 počevši od 01.12.2008. pa do isplate
na novčani iznos od 29,85 počevši od 01.01.2009. pa do isplate
na novčani iznos od 30,15 počevši od 01.02.2009. pa do isplate
na novčani iznos od 29,83 počevši od 01.03.2009. pa do isplate
na novčani iznos od 29,65 počevši od 01.04.2009. pa do isplate
na novčani iznos od 47,72 počevši od 01.05.2009. pa do isplate
na novčani iznos od 47,26 počevši od 01.06.2009. pa do isplate
na novčani iznos od 47,13 počevši od 01.07.2009. pa do isplate
na novčani iznos od 46,96 počevši od 01.08.2009. pa do isplate
na novčani iznos od 47,16 počevši od 01.09.2009. pa do isplate
na novčani iznos od 46,72 počevši od 01.10.2009. pa do isplate
na novčani iznos od 47,02 počevši od 01.11.2009. pa do isplate
na novčani iznos od 47,25 počevši od 01.12.2009. pa do isplate
na novčani iznos od 48,05 počevši od 01.01.2010. pa do isplate
na novčani iznos od 48,41 počevši od 01.02.2010. pa do isplate
na novčani iznos od 48,67 počevši od 01.03.2010. pa do isplate
na novčani iznos od 49,15 počevši od 01.04.2010. pa do isplate
na novčani iznos od 49,53 počevši od 01.05.2010. pa do isplate
na novčani iznos od 50,66 počevši od 01.06.2010. pa do isplate
na novčani iznos od 51,88 počevši od 01.07.2010. pa do isplate
na novčani iznos od 52,17 počevši od 01.08.2010. pa do isplate
na novčani iznos od 53,78 počevši od 01.09.2010. pa do isplate
na novčani iznos od 52,55 počevši od 01.10.2010. pa do isplate
na novčani iznos od 38.62 počevši od 01.11.2010. pa do isplate
na novčani iznos od 40,55 počevši od 01.12.2010. pa do isplate
na novčani iznos od 40,74 počevši od 01.01.2011. pa do isplate
na novčani iznos od 40,10 počevši od 01.02.2011. pa do isplate
na novčani iznos od 40,30 počevši od 01.03.2011. pa do isplate
na novčani iznos od 39,72 počevši od 01.04.2011. pa do isplate
na novčani iznos od 41,16 počevši od 01.05.2011. pa do isplate na novčani iznos od 24,07 počevši od 01.06.2011. pa do isplate
na novčani iznos od 24,70 počevši od 01.07.2011. pa do isplate
na novčani iznos od 26,11 počevši od 01.08.2011. pa do isplate
na novčani iznos od 24,47 počevši od 01.09.2011. pa do isplate
na novčani iznos od 23,79 počevši od 01.10.2011. pa do isplate
na novčani iznos od 2,36 počevši od 01.11.2011. pa do isplate
na novčani iznos od 2,36 počevši od 01.12.2011. pa do isplate
na novčani iznos od 2,40 počevši od 01.01.2012. pa do isplate
na novčani iznos od 2,41 počevši od 01.02.2012. pa do isplate
na novčani iznos od 2,40 počevši od 01.03.2012. pa do isplate
na novčani iznos od 2,38 počevši od 01.04.2012 pa do isplate
na novčani iznos od 2,39 počevši od 01.05.2012. pa do isplate
na novčani iznos od 2,39 počevši od 01.06.2012. pa do isplate
na novčani iznos od 2,36 počevši od 01.07.2012. pa do isplate
na novčani iznos od 2,35 počevši od 01.08.2012. pa do isplate
na novčani iznos od 2,32 počevši od 01.09.2012. pa do isplate
na novčani iznos od 2,33 počevši od 01.10.2013 pa do isplate
na novčani iznos od 2,34 počevši od 01.11.2012. pa do isplate
na novčani iznos od 2,32 počevši od 01.12.2012.pa do isplate
na novčani iznos od 2,29 počevši od 01.01.2013.pa do isplate
na novčani iznos od 2,28 počevši od 01.02.2013.pa do isplate
na novčani iznos od 2,28 počevši od 01.03.2013.pa do isplate
na novčani iznos od 2,29 počevši od 01.04.2013.pa do isplate
na novčani iznos od 2,24 počevši od 01.05.2013.pa do isplate
na novčani iznos od 2,23 počevši od 01.06.2013.pa do isplate
na novčani iznos od 2,21 počevši od 01.07.2013.pa do isplate
na novčani iznos od 2,22 počevši od 01.08.2013.pa do isplate
na novčani iznos od 2,23 počevši od 01.09.2013.pa do isplate
na novčani iznos od 2,23 počevši od 01.10.2013.pa do isplate
na novčani iznos od 2,23 počevši od 01.11.2013.pa do isplate
na novčani iznos od 2,23 počevši od 01.12.2013.pa do isplate
na novčani iznos od 2,22 počevši od 01.01.2014.pa do isplate
za vrijeme od 01.srpnja 2002 pa do 31.prosinca 2007 po stopi od 15% godišnje, za vrijeme od 01. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje,za vrijeme od 01. srpnja 2011. pa do 31.07.2015.po stopi od 12% godišnje, za vrijeme od 01. 08. 2015. pa do 31.12.2015.po stopi od 8,14% godišnje,za vrijeme od 01.01. do 30.06. 2016 po stopi od 8,05% godišnje,za vrijeme od 01.07. do 31.12.2016 po stopi od 7,88% godišnje,za vrijeme od 01.01. -do 30.06.2017 po stopi od 7,68 % godišnje,za vrijeme od 01.07.- 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje,za vrijeme od 01.01.-30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje,za vrijeme od 01.07. -31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, za vrijeme od 01.01. -30.06.2019 po stopi od 6,54%. , za vrijeme od 01.07.-31.12.2019 po stopi od 6,30%., za vrijeme od 01.01. -30.06.2020 po stopi od 6,11%., za vrijeme od 01.07. -31.12.2020 po stopi od 5,89%. za vrijeme od 01.01.-30.06.2021 po stopi od 5,75%., za vrijeme od 01.07. -31.12.2021po stopi od 5,61%., za vrijeme od 01.01.-30.06.2022 po stopi od 5,49%., za vrijeme od 01.07.-31.12.2022 po stopi od 5,31%., za vrijeme od 01.01. -30.06.2023 po stopi od 5,50% tj. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
lII. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl.7 stavak 3 Ugovora o kreditu, koji su tužitelj i tuženik sklopili dana 25.10.2005, dio koja glasi:“.....Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja“.
IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, isplatiti- vratiti tužitelju HC, na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjena visine iznosa otplatnih anuiteta Ugovora o kreditu od dana 25.10.2005. g uzrokovanih promjenom-povećanjem tečaja valute CHF u odnosu na HRK, iznos od 5.991,15 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom na svaki plaćeni iznos kako slijedi: na novčani iznos od 0,14EUR počevši od 01.12.2005. pa do dana plaćanja na novčani iznos od 2,71 počevši od 01.01.2009. pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 6,76 počevši od 01.02.2009. pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 3,20 počevši od 01.03.2009. pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 3,25 počevši od 01.02.2010.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 3,25 počevši od 01.03.2010.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 7,35 počevši od 01.04.2010.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 11,10 počevši od 01.05.2010.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 19,91 počevši od 01.06.2010.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 29,81 počevši od 01.07.2010.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 32,54 počevši od 01.08.2010.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 45,57 počevši od 01.09.2010.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 36,45 počevši od 01.10.2010.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 43,53 počevši od 01.11.2010.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 64,98 počevši od 01.12.2010.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 67,51 počevši od 01.01.2011.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 61,22 počevši od 01.02.2011.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 63,97 počevši od 01.03.2011.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 58,53 počevši od 01.04.2011.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 74,39 počevši od 01.05.2011.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 98,96 počevši od 01.06.2011.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 111,84 počevši od 01.07.2011.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 140,26 počevši od 01.08.2011.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 821,23 počevši od 01.09.2011.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 109,00 počevši od 01.10.2011.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 103,70 počevši od 01.11.2011.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 106,03 počevši od 01.12.2011.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 115,39 počevši od 01.01.2012.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 119,14 počevši od 01.02.2012.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 116,95 počevši od 01.03.2012.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 115,79 počevši od 01.04.2012.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 118,35 počevši od 01.05.2012.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 119,55 počevši od 01.06.2012.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 116,13 počevši od 01.07.2012.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 115,61 počevši od 01.08.2012.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 108,70 počevši od 01.09.2012.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 113,00 počevši od 01.10.2012.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 117,20 počevši od 01.11.2012.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 115,23 počevši od 01.12.2012.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 110,34 počevši od 01.01.2013.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 109,63 počevši od 01.02.2013.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 111,86 počevši od 01.03.2013.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 115,68 počevši od 01.04.2013.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 105,50 počevši od 01.05.2013.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 103,93 počevši od 01.06.2013.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 102,15 počevši od 01.07.2013.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 105,20 počevši od 01.08.2013.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 108,98 počevši od 01.09.2013.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 111,88 počevši od 01.10.2013.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 112,40 počevši od 01.11.2013.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 115,56 počevši od 01.12.2013.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 112,60 počevši od 01.01.2014.pa do dana plaćanja na novčani iznos od 85,38 počevši od 01.02.2014.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 86,13 počevši od 01.03.2014.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 85,09 počevši od 01.04.2014.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 83,67 počevši od 01.05.2014.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 83,45 počevši od 01.06.2014.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 85,17 počevši od 01.07.2014.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 86,73 počevši od 01.08.2014.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 87,52 počevši od 01.09.2014.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 88,68 počevši od 01.10.2014.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 90,23 počevši od 01.11.2014.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 90,51 počevši od 01.12.2014.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 91,13 počevši od 01.01.2015.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 91,18 počevši od 01.02.2015.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 91,23 počevši od 01.03.2015.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 11,65 počevši od 01.04.2015.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 91,34 počevši od 01.05.2015.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 91,38 počevši od 01.06.2015.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 91,43 počevši od 01.07.2015.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 91,48 počevši od 01.08.2015.pa do dana plaćanja
na novčani iznos od 91,53 počevši od 01.09.2015.pa do dana plaćanja za vrijeme od 01.srpnja 2002 pa do 31.prosinca 2007 po stopi od 15% godišnje, za vrijeme od 01. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje,za vrijeme od 01. srpnja 2011. pa do 31.07.2015.po stopi od 12% godišnje, za vrijeme od 01. 08. 2015. pa do 31.12.2015.po stopi od 8,14% godišnje,za vrijeme od 01.01. do 30.06. 2016 po stopi od 8,05% godišnje,za vrijeme od 01.07. do 31.12.2016 po stopi od 7,88% godišnje,za vrijeme od 01.01. -do 30.06.2017 po stopi od 7,68 % godišnje,za vrijeme od 01.07.- 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje,za vrijeme od 01.01.-30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje,za vrijeme od 01.07. -31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, za vrijeme od 01.01. -30.06.2019 po stopi od 6,54%. , za vrijeme od 01.07.-31.12.2019 po stopi od 6,30%., za vrijeme od 01.01. -30.06.2020 po stopi od 6,11%., za vrijeme od 01.07. -31.12.2020 po stopi od 5,89%. za vrijeme od 01.01.-30.06.2021 po stopi od 5,75%., za vrijeme od 01.07. -31.12.2021po stopi od 5,61%., za vrijeme od 01.01.-30.06.2022 po stopi od 5,49%., za vrijeme od 01.07.-31.12.2022 po stopi od 5,31%., za vrijeme od 01.01.-30.06.2023 po stopi od 5,50% tj. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
V. Obvezuje se tuženik ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka platiti tužitelju HC parnični trošak u iznosu od 1.790,21 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja tj. od 16. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor prijeboja tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d u iznosu od 419,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 11. lipnja 2019. navodi da su on i tuženik 25. listopada 2005. sklopili Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102685251. Citira tužitelj članke 2., 6., 7., 8., odnosno dijelove članaka predmetnog Ugovora, iz kojih je razvidan iznos kredita, rok vraćanja, obveza vraćanja kredita, ugovorena valutna klauzula, gdje se povrat obveza vezuje sa valutom CHF, određuje visina kamatne stope i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koju može mijenjati banka svojim odlukama. Tijekom trajanja Ugovora tuženik da je mijenjao kamatnu stopu. Prilikom sklapanja Ugovora tužitelj da nije znao ništa o paritetu tečaja CHF – kuna, a sklopio da je Ugovor temelje napisa i reklama u medijima, s time što mu je bankovni službeni odgovorio da je CHF kredit povoljniji zbog niže kamatne stope u odnosu na kredit u eurima, on da je samo te podatke dobio od tuženog prije sklapanja Ugovora. Tužitelj smatra da je odredba čl. 8 st. 2 Ugovora ništetna, jer je uzrokovala znatnu neravnotežu prava i obveza tužitelja u odnosu na prava i obveze tuženika i to na štetu tužitelja kao potrošača. Isto tako tužitelj da je dobio samo općenite informacije o CHF kreditu koje se tiču prednosti zbog niske kamate, dok nije dobio nikakve informacije koje se tiču karakteristika promjena tečaja i pravnih posljedica odredbe čl. 7 st. 3 Ugovora pod nazivom "Valutna klauzula". Stranke da nisu prije sklapanja Ugovora i u toku trajanja pojedinačno pregovarali o odredbi koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Poziva se tužitelj na odredbe čl. 296 Zakona o obveznim odnosima, čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača, na EU Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., zatim na odredbu čl. 502.c ZPP-a. Poziva se i na presudu VSRH Revt-249/14, zatim na presudu VSRH Revt-575/16 od 3. listopada 2017., presudu Revt-224/17 o 8. ožujka 2017. Tuženik da je u parnici jedna od banaka na koje se odnose navedene sudske odluke. Napominje da je predmetni Ugovor tipski ugovor i da ga je unaprijed formulirao tuženik. Tužitelju da nije od početka bila razumljiva odredba o promjeni kamatne stope, jer nije sadržavala parametre po kojima je tuženik vršio promjenu. Isto tako da mu je bila gramatički jasna odredba o vezivanju glavnice i kamata za valutu CHF, ali ne i sadržajno, tj. kakve bi ekonomske posljedice za njega mogle proizaći zbog sklapanja takvog ugovora u CHF valutnoj klauzuli, smatra stoga tužitelj da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i sukladno čl. 85 Zakona o izmjenama Zakona o zaštiti potrošača. Smatra da je posljedica ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Povećanjem otplatnih anuiteta kredita, odnosno zbog promjene povećanja tečaja tuženika valute – naspram HRK u odnosu na dan sklapanja ugovora tuženik da se neosnovano obogatio, pa predlaže da tuženik vrati ostvareni novčani iznos. Predlaže u konačnici utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi Ugovora, kao i isplatu nepripadne koristi, te potražuje i parnični trošak.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja. Ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu 5102685251 od 25. listopada 2005. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima da se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO).
2.1. Odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik 27. siječnja 2016. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Aneksom su parnične stranke stvorile novu pravnu osnovu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dana 4. ožujka 2020. u oglednom postupku posl.br. Gos-1/2019 pokrenutom radi rješavanja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, doneseno je rješenje kojim je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) zauzima jasno pravno stajalište da taj sporazum, bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka – aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu (ZIDZPK/15) ocijenjenom suglasnim s Ustavom RH. Prema shvaćanju VSRH, a imajući prije svega na umu da je ZIDZPK/15 poseban zakon u odnosu na opća pravila obveznog prava te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZIDZPK/15, o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, a to sve pod pretpostavkom da je sporazum o konverziji sklopljen sukladno prisilnim propisima ZIDZPK/15. VSRH navodi i da je ZIDZPK/15 ustanovio posebna pravila temeljem kojih je tuženik bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje sporazuma (Aneksa), a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi stvoriti novu pravnu osnovu odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima, pa je stoga sporazum o konverziji valjan i proizvodi pravne učinke od samoga početka tako da je položaj tužitelja izjednačen s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR, čime je otklonjena neravnoteža u slučaju kredita u CHF, što je bio smisao ZIDZPK/15 kao posebnog zakona ne-sistemskog karaktera. U pogledu pitanja jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita (prvenstveno zahtjevi za isplatu) nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, VSRH u drugom dijelu upućuje na već ranije iznesene razloge svoje odluke o postojanju pravnog interesa glede kondemnatornih zahtjeva (vidjeti str. 5. – 6. obrazloženja odluke). VSRH da zauzima pravno shvaćanje da načelno korisnici kredita koji su izvršili konverziju kredita iz CHF u EUR imaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve (jer treba poći od toga da podnositelji kondemnatorne tužbe u pravilu ne moraju dokazivati postojanje pravnog interesa), ali ipak samo pod uvjetom da ističu one razloge ili okolnosti eventualne ništetnosti koji se tiču same konverzije, bilo zbog razloga iz općeg obveznog prava bilo zbog toga što konverzija nije eventualno provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15. Tužitelj da nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama. Poziva se na sudsku praksu koja je zauzela stav o pravnoj situaciji kao što je ova. Sud EU objavio da je svoju odluku u predmetu C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) iz koje proizlazi da konverzija provedena sukladno odredbama ZIDZPK/15 i njezini učinci ne mogu biti predmetom ispitivanja nepoštenosti. Dakle, zaključak Suda EU je da su odredbe ugovora, a koje su odraz odredbi nacionalnog prava, bez obzira da li se radilo o odredbama kogentne ili dispozitivne naravi, isključene iz primjene Direktive i da se stoga uopće ne može ispitivati da li su nepoštene, a sve iz razloga što se može legitimno pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora i da je ta presumpcija neoboriva.
2.2. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Naime, tuženik je prvenstveno u reklamnom materijalu kao i oglasima: u ponudi nudio kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD (a ne isključivo ponudu kredita u CHF); ni na koji način nije preferirao, sugerirao ili nagovarao druge potrošače pa tako i tužitelja na bilo koju opciju iz ponude; težište stavio na kreditiranje bez jamaca dakle na opću ponudu stambenih kredita bez jamaca; isticao je da svako kreditno zaduživanje, bez obzira na valutnu klauzulu predstavlja određeni rizik kojeg tražitelj kredita pa tako i tužitelj mora biti svjestan; na letcima egzaktno, grafički prikazao kretanje tečaja CHF, EUR i USD u odnosu na kunu za razdoblje od 6 (šest) godina prije 2004;tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina: Iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu vidljivo je da sadrži posebnu odredbu VALUTNA KLAUZULA u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju ERSTE BANKE za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužitelj je potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja, iz - Informacija Pojam «valutna klauzula» i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom - koji su svi potencijalni korisnici kredita mogli preuzeti i koji su bili na dispoziciji svim potencijalnim potrošačima pa tako i tužitelju u poslovnicama jasno je vidljivo da je tuženik dao upozorenje korisnicima kredita. U navedenom dokumentu stoji jasno upozorenje da promjena tečaja stranih valuta za koje je vezana klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) utječe na promjenu iznosa povrata kredita u kunama. Navedeni dokument sadrži i primjer promjene mjesečnih anuiteta kada je mjesečni anuitet EUR. U istom dokumentu tuženik informira potrošače pa tako i tužitelja da je svakodnevno moguće provjeriti tečaj određene strane valute i to na besplatnom telefonu banke ili na internet stranici banke. Također je tuženik u tom dokumentu informirao korisnike kredita da ne može preuzeti odgovornost niti jamčiti na bilo koji način za eventualne slučajeve povećanja kunske protuvrijednosti iznosa pri otplati kredita uslijed promjene tečaja, iz brošure Stambeni krediti ERSTE BANKE koja je bila prilog uz “Novi list”, a koja su također dobivali potencijalni korisnici kredita u banci pa tako i tužitelj, također je vidljivo da je tuženik upozoravao i posebno na rizik podizanja kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima ili američkim dolarima. Iz nje je vidljivo da je tuženik dao informaciju o kretanju valuta unazad šest godina prema kojoj se vidi da je tečaj EUR bio najstabilniji, potom tečaj CHF-a te nakon toga USD- a. Također je tuženik dao preporuku korisnicima kredita da kredit vežu uz valutnu klauzulu ovisno o primanjima koja imaju i koja su im vezana za neku od navedenih valuta, svaki korisnik kredita pa tako i tužitelj također je dobio brošuru u kojoj je naveden Grafički prikaz kretanja tečajeva CHF, USD i EUR u periodu od 1998. do 2004. u kojoj je tuženik počeo odobravati kredite uz valutnu klauzulu u CHF. Iz navedenih grafova upravo je vidljivo da se tečaj CHF-a u odnosu na kunu kretao u rasponu od 1 CHF = 4,2 kune do 1 CHF = 5,2 kune, dok se tečaj kune u odnosu na Euro kretao od 7 kn za 1 Euro do 7,7 kuna za jedan Euro. Iz svega gore navedenog proizlazi kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. U razgovoru sa službenicima banke tužitelju je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak. Tuženik također ističe kako tužena niti je ostvarila, niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.
2.3.Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio. Tuženik se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993.
2.4. Tuženik isto tako ističe kako je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 02.12.2013., a stupila je na snagu dana 01.01.2014. (dalje u tekstu ZIDZPK NN 143/13). Naime, sukladno navedenoj noveli ZIDZPK tuženik je kao Banka bio u obvezi donijeti novu Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (dalje u tekstu Metodologija), a kojom Metodologijom se sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiraju parametar, fiksna marža te razdoblje promjene kamatnih stopa. Tuženik je postupio sukladno navedenoj obvezi te je donio Metodologiju, koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je istom i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tuženik je dakle spomenutoj obvezi udovoljio tako da je za predmetni ugovorni odnos u novoj Metodologiji utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata usklađenje proveo u skladu s vrijednošću parametra na dan 01.12.2013. s primjenom od 01.01.2014. Tuženik je, dakle, tek od stupanja na snagu Metodologije kojom je sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiran parametar, fiksna marža te razdoblja promjena kamatnih stopa, odnosno od 01.01.2014. mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope, odnosno izmijeniti sadržaj svih ugovornih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom, što je tuženik i učinio. Slijedom navedenog, razvidno je da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope pa tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe.
2.5. ZIDZPK NN 143/13 je na ovaj ugovorni odnos imao utjecaj i kroz odredbu čl.11.a st.5., kojom je potrošačima, pa tako i ovdje tužitelju, omogućio izravnu, progresivnu, mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija je visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjega. Uvođenje fiksne kamatne stope u ovaj ugovorni odnos stoga nije slučajnost, te ga treba sagledati kroz širi kontekst, i to upravo kao restituciju koja se spominje u odredbi čl.138.a ZZP. U tom se smislu ističe i da je Ustavom Republike Hrvatske određeno da se prava određenih osoba moraju ograničiti razmjerno potrebi za ograničenjem u konkretnom slučaju (čl. 16.). Prisilno uvođenje fiksne kamatne stope jest upravo takvo ograničenje koje se mora uzeti u obzir prilikom odlučivanja o tužbenim zahtjevima koji su istaknuti prema. Besmisleno je i protivno citiranoj odredbi Ustava ne uvažiti zakonsku restituciju prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu tužitelja, jer će usvajanjem cijelog tužbenog zahtjeva za isplatu sud negirati činjenicu zakonske restitucije, i time će narušiti razmjer između samog ograničenja i potrebe za ograničenjem na štetu tuženika. Tuženik skreće sudu pozornost da se navedena zakonska odredba odnosi isključivo na ugovore u kojima je inicijalno ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a što tužitelj osporava ovom tužbom jer istom traži da se kamatna stopa utvrdi fiksnom u visini stope koja je inicijalno navedena u Ugovoru o kreditu (4,50%). Slijedom navedenog, podnošenjem ove tužbe, tužitelj se odrekao uživati blagodat odredbe čl 11.st.5 ZPK. i stope koja je određena tom odredbom u visini 3,23% kroz razdoblje kroz koje se ona stvarno primjenjivala tijekom otplate ovog kredita. Prema tome, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja, ne može se zanemariti restitucija s osnove odredbe čl.11.a st.5. ZPK, te u vezi s njome odredba čl.16 Ustava Republike Hrvatske. Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora, i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope, te o načinu podešavanja kamatne stope. Ta dva dogovora samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi, što je uostalom i stav recentne pravne teorije. Ukoliko se iz sadržaja ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Takav ugovor pravno je i sadržajno nepotpun, stoga odgovor na pitanje koja se kamatna stopa primjenjuje na ugovorni odnos parničnih stranaka treba potražiti u tumačenju preostalih odredbi ugovora. Odredba čl. 8. st. 1. Ugovora i dalje doduše sadrži odredbu o tome da su ugovorne strane odredile primjenu promjenjive kamatne stope u početnoj visini od 4,50 % godišnje, no jasno je da uslijed izostanka kriterija o načinu podešavanja njezine visine početno ugovorena visina jest njezina trajna visina, budući da druge odredbe ugovora ne daju odgovor na pitanje kako bi promjena takve stope mogla nastupiti. Međutim, ukoliko se ugovor tumači teleološki (ako ne postoji način na koji može doći do izmjene početno ugovorene visine kamatne stope) to samo može dovesti do zaključka da kamatna stopa nije promjenjiva, već da se radi o fiksnoj kamatnoj stopi. Takva naime jedino i može biti kamatna stopa za koju, iako nazvana promjenjivom, u ugovoru nije predviđen način njezinog podešavanja. Nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. Deklaratorni tužbeni zahtjev stoga se ne može usvojiti bez da se pritom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali i bez da se ne povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja.
2.6. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 potrošača u skladu sa praksom suda Europske unije, definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu. Tužitelj se stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo. Tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje.
2.7. Ukoliko pak tužitelj želi sebe prikazati kao osobu koja je ugovor sklopila bez da je propitivala njegove odredbe, on tim više ne uživa pravnu zaštitu po režimu koji je ustanovljen odredbama ZPK i ZZP, jer bi iz navedenog proizlazilo da on nije niti želio pregovarati o pojedinim odredbama, već je samo htio što prije ishoditi potrebna novčana sredstva. U ovoj stvari nije sporno da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Takvo držanje sud bi ipak trebao odgovarajuće cijeniti, budući da sadašnji navodi i prijašnje postupanje tužitelja dijametralno suprotni. Stoga, sve i da je na strani tužitelja nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan.
2.8
. Pored svega dosad iznesenog u ovom postupku, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 4.303,20 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja). Predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. Nadalje, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu koji je u razdobljima kada je isplaćivan iznosio kn 11.931,69 više nego u trenutku kada je zaključen Ugovor o kreditu. Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu te predlaže naslovnom sudu da utvrdi tražbinu tuženika i to u iznosu od kn 2.152,80 zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 31.01.2017. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se zahtjeva utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu, tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,50% (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). Tužitelj više ne bi uživao zaštitu sniženih kamatnih stopa kao i zakonskog fiksiranja kamatne stope na 3,23% iz razloga što se navedena kamatna stopa primjenjivala samo na ugovore s promjenjivom kamatnom stopom. Deklaratornom pravnom zaštitom suda koja djeluje ex tunc tužitelj bi izašao iz režima pravne zaštite ustanovljenim odredbom čl. 11.a ZPK i imalo bi se smatrati kako je korisnik kredita s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom, pa prema tome i nema pravo na povlašteni anuitet u smislu cit. zakonske odredbe. S obzirom na navedeno tuženik da predlaže naslovnom sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi CHF 1.680,59, odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja svakog anuiteta iznos od kn 10.641,15 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predlaže sudu da konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu tužitelja podredno odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.
3. Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao u podnesku od 3. ožujka 2021., te osporava navode tuženika, ističe i prigovor zastare za istaknite prigovore prijeboja. Tuženik se u podnesku od 12. ožujka 2021. očituje na podnesak tužitelja, osporava navode tužitelja. Tuženik se u podnesku od 14. travnja 2021. očituje na dosadašnji tijek postupka, ustraje kod saslušanja tužitelja, te svjedoka LC i FC, predlaže zadaću za vještačenje. U podnesku od 21. srpnja 2021. tuženik se očituje na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, nema primjedbi na matematički izračun, specificira prigovore radi prijeboja. U podnesku od 21. lipnja 2022. tuženik se očituje na dosadašnji tijek postupka i nadalje osporava tražbinu tužitelja. U podnesku od 3. travnja 2023. tužitelj se očituje na nalaz i mišljenje vještaka. Ističe da se izračun vještaka razlikuje u nekoliko kuna u odnosu na postavljeni zahtjev tužitelja, tužitelj da nema primjedbi na nalaz. Uređuje tužbeni zahtjev sukladno danas važećoj valuti EUR. U podnesku od 14. listopada 2024. tuženik specificira prigovor radi prijeboja u danas važećoj valuti EUR.
4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem izračuna tražbine tužitelja (list 11
– 14 spisa), obavijesti o promjeni kamatne stope sa otplatim planovima (list 15 –26 spisa), pregleda prometa po kreditu (list 27 – 35 spisa), Ugovora o kreditu broj 1031262160/51400607-5102685251 od 25. listopada 2005. (list 36 – 40 spisa), pregleda prometa po kreditu (list 72 – 91 spisa), obavijesti o kamatnim stopama sa otplatnim planom (list 92 – 96 spisa), izvoda prometa po računu (list 97 spisa), aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102685251 od 27. siječnja 2016. (list 98 – 111 spisa), Ugovora o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom broj 2402006- 1031262160/85406010-8300945565 (list 112 spisa), letaka tuženika o stambenim kreditima (list 113 – 124 spisa), Obavijesti o izračunu konverzije kredita i izračun konverzije (list 125 – 145 spisa), Letka s informacija o Euliboru i kretanju tečaja eura (list 146 – 147 spisa), Prosječne ponderirane kamatne stope uz koju su Hrvatske kreditne institucije odobravale stambene kredite u CHF i kunama uz valutnu klauzulu u CHF (list 148 spisa), Metodologije utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 150 - 156 spisa), Obrasca za prihvat izračuna konverzije (list 158 – 159 spisa), Priopćenja za javnost od 16. ožujka 2015. HNB-a (list 60 – 161 spis), Priopćenja za javnost Ministarstva financija od 14. siječnja 2014. (list 166 spisa), Devizne pozicije CHF u odnosu na ukupni jamstveni kapital 2004. – 2012. (list 167 – 168 spisa), Odgovora HNB- a Trgovačkog sudu u Zagrebu u predmetu posl.br. P-1401/2012 (list 169 – 171 spisa), Obrasca VR1 (list 172 spisa), Informacija pojam valutna klauzula i rizici financija u kunama s valutnom klauzulom (list 173 – 178 spisa), pisanog iskaza EC (list 179 – 180 spisa), letaka tuženika o stambenim kreditima (list 181 – 184 spisa), Priopćenja za javnost 21. siječnja 2015. HNB-a (sit 185 – 199 spisa), pitanja i odgovora za stambene kredita list 201 – 202 spisa), letaka tuženika za stambene kredite (list 209 – 216 spisa), provedeno je financijsko vještačenje i pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Lucije Crljenko Perković, dipl.oec. od 5. srpnja 2021. (list 350 - 363 spisa), čitanjem konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (list 390 – 398 spisa), saslušan je tužitelj IC (list 442 spisa). Sud nije cijenio iskaz VC koja nije bila osobni bankar tužitelja, a niti je imala neposrednog utjecaja na predmetni Ugovor. Tuženik je na ročištu od 14. listopada 2024. odustao od prijedloga da se saslušaju svjedokinje LC i ĐC.
5. Nesporno je u ovom postupku da su stranke zaključile predmetni Ugovor o kreditu 25. listopada 2005. za iznos od 105.600,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj (čl. 2), sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke (čl. 8). Početna kamatna stopa je bila u visini od 4,50% godišnje. Nesporno je da je vraćanje kredita vezano za tečaj CHF (čl. 7). Nesporno je i da je tijekom trajanja razdoblja u kojem su se vraćali anuiteti kredita Odlukama banke se mijenjala visina kamatne stope i tečaj CHF. Nesporno je i da su stranke sklopile Aneks 1 uz ugovor o kreditu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita.
6. Sporna je tvrdnja tužitelja da li su dijelovi odredbe čl. 7. i 8. Ugovora ništetne, da li tužitelj ima pravni interes isto tvrditi, te pravo na isplatu kao posljedicu ništetnosti iz razloga što je zaključen Aneks 1 ugovora o kreditu kojim je isti konvertiran u kredit u valuti EUR, da li je potraživanje u zastari. Preostala dostavljena financijska dokumentacija nije sporna i koristila se za financijsko vještačenje i izradu nalaza i mišljenja.
7. Tužitelj IC u svom iskazu naveo je da je sklopio ugovor o kreditu jer je kupovao stan u kojem je trebao živjeti, kasnije je taj stan morao i prodati jer više nije imao novaca za plaćati kredit. Kad se interesirao za kredit rečeno mu je da je povoljniji ovaj koji je vezan za valutu CHF, da ima nižu kamatnu stopu i da je valuta CHF stabilna, da je Švicarska stabilna država, rekao bi ustvari da mu je ovaj kredit bio guran. Sjeća se da kada je uzimao kredit da je tečaj CHF bio oko 4,4, a kasnije je narastao na 6,8. Od početnih anuiteta misli da su kasnije narasli anuiteti za nekih 159% i njemu je to bilo jako teško plaćati, imao je financijskih problema, a i problema u obitelji sa bolesti. Poslije je pristao i na konverziju da bi lakše otplaćivao. Nakon što je prodao stan otplatio je cijeli kredit. Redovito je otplaćivao anuitete. Ne sjeća se da mu je u ugovoru pisalo da je promjenjiva kamatna stopa. Ugovor o kreditu je bio pročitao, a o kreditu mu je najviše govorila bankarica. Klijent je tuženika i imao je povjerenja u njega. Njega je ugovor o kreditu dočekao u banci sastavljen. I aneks mu je bio kasnije poslan, nije niti u njegovom sastavu sudjelovao. Njemu je kredit bio ponuđen i ugovor takav kakav je, nije mogao ništa mijenjati. Misli da je kredit otplatio neke 2019. ili 2020. U banci je bio dva puta povodom zaključenja ovog ugovora o kreditu. Ne sjeća se da je njemu netko nešto posebno objašnjavao o promjenama kamata i valute CHF. Nije bio svjestan da može doći do neke velike promjene u anuitetima, možda da, neka mala razlika, ali ne 150%.
8. Iskaz tužitelja sud cijeni kao uvjerljiv, životan, logičan. Iz iskaza proizlazi da tužitelj nije od tuženika dobio potrebne informacije o rizičnosti kredita, nije mogao pregovarati o odredbama, a njegovo ponašanje prilikom uzimanja kredita je ponašanje prosječnog potrošača.
9. Osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2 da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1 izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
10.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.
10.2. Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
10.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.
10.4. VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
10.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
10.6. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.
10.7. Odredbom čl. 81 st. 2, 3 i 4 Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/06; dalje ZPP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87 st. 1 ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2 da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.
10.8. Prema odredbi čl. 502.a st.1 ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja s obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.9. Sukladno čl. 138 ZZP/03 presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tužene se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezana glavnica CHF, odnosno povrat, te povećanjem anuiteta kao posljedica povećanja tečaja CHF, te od isplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste anuiteta.
12. Citiranim odredbama ZPP i ZZP/03 propisan je direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz čl. 502 st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi na tuženicu po stavu ovog suda zahtjev tužitelja iz točki I. i III. izreke su osnovani.
13. Nije sporno da se o predmetnom dijelu odredbi Ugovora nije pregovaralo. Očito se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na sadržaj kojeg potrošač nije imao utjecaja.
13.1. Nije za ovaj postupak odlučan navod tuženika da je on tijekom trajanja perioda u kojem su se vraćali anuiteti odobrenog kredita slao obavijesti o promjeni kamatne stope i kasnije uskladio svoju Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa sukladno ZKP-a, da je tužitelj dobio zaštitu zbog zakonske intervencije. To ne utječe na sadržaj sporne odredbe ugovora, a niti se ona promijenila na način da je njezin sadržaj bio odraz pregovora, odnosno da bi iz iste bilo razvidno koja se Metodologija promjene kamatnih stopa primjenjuje. Odredbe ugovora se uopće nisu tijekom cijelog razdoblja mijenjale. Ova predmetna odredba ugovora je nejasna i nerazumljiva. Iz odredbe o promjeni kamatnih stopa od kojih zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, zato je doveden tužitelj kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa je ta odredba nepoštena. Jedina poznata vrijednost je početno ugovorena kamatna stopa. Iz ove odredbe proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu. Takva odredba je i nemoralna, jer dovodi tužitelja tj. korisnika kredita u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug ovisi o volji trgovca tj. ovdje tuženika, što je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir sve navedeno proizlazi da je odredba za koju sud smatra da je ništetna, ustvari nepoštena i prema odredbi čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Ona je bila podobna za procjenu da li je nepoštena, obzirom je utvrđeno da odredba o promjeni kamatne stope nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. To što piše da je kamata promjenjiva, a koja riječ je kao takva jasna, razumljiva i uočljiva, ne znači da se iz same te riječi može zaključiti koja će biti visina kamatne stope odnosno dug tužitelja, tj. da to itekako utječe na cijenu proizvoda. Sporna odredba je ništetna i zbog odredbe čl. 50 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/91), obzirom da nije određena tj. ne sadrži ova odredba Ugovora podatak na temelju kojeg se može odrediti obveza tužitelja. Zbog te neodredivosti ne može se odrediti činidba tužitelja tj. visina anuiteta koju je on dužan platiti. Ne može se smatrati da je visina anuiteta odrediva ako ju može odrediti tuženik, a tužitelj ne. Nisu odredbe odredive ako su odredive samo za jednu stranu, tj. ako na temelju njih dužnu činidbu tužitelja može izračunati samo tuženik. 13.2. Ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutila dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obvezno pravnih odnosa.
14. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točkama I. i III. izreke, tj. prihvatiti tužbeni zahtjev da su djelomično ništetne odredbe predmetnog Ugovora u čl. 7. i 8., gdje se vezuje povrat glavnice, kamata i drugih obveza u valutu švicarski franak, da je banka informirala tužitelja o svim rizicima promjene tečaja, kao i da je kamata promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke.
15. Proizlazi iz svega navedenog da tužitelj osnovano potražuje isplatu temeljem plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.
16. Tužitelj nije podnio zahtjev radi naknade štete, već potražuje isplatu iznosa koji je tuženik stekao zbog dijela ništetnih odredbi Ugovora. Ustvari tvrdi da je tuženik stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na njegovo potraživanje ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17. Tužbu je tužitelj podnio 11. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.
17. Kako je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Luciji Crljenko Perković, univ.spec. Zadaća vještaka je bila da izračuna novčanu razliku između iznosa kamatne stope na dan sklapanja ugovora 25. listopada 2005. i otplaćenih novčanih iznosa na ime kamate po obavijestima banke – tuženika, te da izračuna novčanu razliku između početnog valutnog tečaja CHF – HRK na dan puštanja kredita i valutnog tečaja CHF – HRK na dan dospijeća anuiteta kredita; zatim da očituje da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15 te jesu li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF-EUR); da izračuna novčani iznos, izražen u kunama po mjesecima, kao razliku između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje od 1. prosinca 2005. do 31. prosinca 2008.; da izračuna novčani iznos, izražen u kunama po isplatama s računa oročenog depozita, kao razlike između iznosa koji bi se isplatio s računa depozita da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa koji je zaista isplaćen po tečaju CHF spram HRK na dan isplate kada je korišten na ime podmirenja kredita, odnosno na dan 2. studeni 2005. i na dan 30. siječnja 2017.; da izračuna novčani iznos, izražen u CHF i HRK po mjesecima, kao razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje od 1. veljače 2014. godine do 30. rujna 2015.
17.1. Vještak u nalazu i mišljenju zaključno navodi sljedeće.
Novčana razlika između iznosa kamatne stope na dan sklapanja ugovora 25. listopada 2005. i otplaćenih novčanih iznosa na ime kamate po obavijestima banke – tuženika, a za utuženo razdoblje iznosi 2.605,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan plaćanja 13.365,90 kn, odnosno tužitelj je po datumima navedenim u Tabeli 1 ovog Nalaza preplatio kamatu za prethodno navedeni iznos. Tužitelj je u razdoblju navedenim u tabeli 2 ovog Nalaza razdoblju zbog razlike u tečaju preplatio iznos od 45.067,33 kn.
Pri izračunu konverzije uzeta je u obzir i valuta CHF-EUR na način da su iznos uplate anuiteta u CHF pretvoreni u kune na dan plaćanja, te takvi prilikom konverzije, pretvoreni u EUR tečajem eura na dan plaćanja, i to uzevši u obzir cjelokupnu uplatu odnosno uplatu promjenjivom kamatnom stopom te promjenom tečaja.
Konverzija je provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15. Prilikom izračuna konverzije i sklapanja anexa predmetnog ugovora o kreditu bile uzete u obzir preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije na način kako je to određeno ZIDZPK odnosno uplate u kunama pretvarajući u valutu EURO po tečaju primjenjivom na dan uplate.
Razlika između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje od 1. prosinca 2005. do 31. prosinca 2008 iznosila je 3.160,46 kn u korist tuženika, odnosno u navedenom razdoblju je plaćen iznos od 3.160,46 kn manje zbog nižeg tečaja na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.
Razlika između iznosa koji bi se isplatio s računa depozita da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa koji je zaista isplaćen po tečaju CHF spram HRK na dan isplate kada je korišten na ime podmirenja kredita iznosi 23.152,56 kuna, a kako se navodi u prethodnoj tabeli.
Razlika između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje od 1. veljače 2014. godine do 30. rujna 2015. g. iznosi 1.680,66 CHF u protuvrijednosti 10.641,65 kuna u korist tuženika, odnosno tužitelj je u navedenom razdoblju platio kamate za taj iznos manje nego što bi platio da se primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa.
18. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, smatra da je sačinjen stručno i nepristrano. Niti stranke nisu imale primjedbe na izračun vještaka. Vještaku je određena zadaća na način da je osnovica za izračun početna ugovorena kamatna stopa i početni tečaj, zbog razloga što je to poznata vrijednost za obje strane u predmetnom ugovoru. Takav izračun ne znači da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i tečaj, a na što upire tuženik.
19. Tužitelj je konačno tužbeni zahtjev uredio na način da je prvotni zahtjev koji se neznatno razlikuje od izračuna vještaka iskazao u danas važećoj valuti EUR, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka je tuženik precizirao prigovor prijeboja. Stoga je odlučeno kao u točkama II. i IV. izreke, te u rješenju.
20. Tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od sljedećeg dana od dana plaćanja svakog anuiteta u utuženom razdoblju u kojem je došlo do stjecanja bez osnove. Tuženik se smatra nepoštenim stjecateljem, jer je kriv za sklapanje ugovora s ništetnim odredbama. Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.
21. Zaključno treba kazati i da sklapanjem Aneksa 1 ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbi čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem Aneksa 1 ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa 1 ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.
22. Na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev- 2868/2018 tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer iako je konverzija valjana to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta u cijelosti, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 I protiv Erste Bank HungaryZrt od 14. ožujka 2019. u kome je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka što ovdje nije slučaj jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika odnosno nije nadoknađena šteta koju su tužitelji pretrpjeli primjenom nepoštenih ugovornih odredaba, inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, kako je već zaključeno konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Iz odluke Europskog suda u predmetu broj C-19/20 proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze, dok je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj prihvatio konverziju, ali je još uvijek sporno, odnosno proizlazi da je izvršeno samo ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom EURO.
23. Neosnovan je i prigovor radi prijeboja za iznos od 419,46 EUR. Tuženik tvrdi da zbog nižeg tečaja od početnog u jednom periodu, postoji njegovo potraživanje spram tužitelja za manje plaćene iznose anuiteta. Nema pravo potraživati razliku i tražiti prijeboj, jer tuženik je imao utjecaj na sastav ugovora i nije mu bilo onemogućeno pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, kao što je to bilo tužitelju. Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kakva je situacija u ovom slučaju. Tužitelj je isplatio u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od njega potraživao. Sukladno tome tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve ono što je od njega potraživao. Nema stjecanja bez osnove tužitelja jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja. Odredba čl. 232 st. 2 ZOO-a propisuje da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovara svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz ništenog ugovora.
24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a. Tužitelj je uspio u postupku, zastupan je po punomoćniku iz reda odvjetnika i njegov je trošak sukladan Tarifi HOK-a. Odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1), na sastav tri podneska u iznosu od 600,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1), na zastupanje na tri ročišta u iznosu od 600,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1), tužitelj je imao i trošak plaćenog predujma za vještačenje u visini od 265,45 EUR (2.000,00 kn), te je platio i pristojbu na tužbu u visini od 124,76 EUR (940,00 kn). Slijedom navedenog valjalo je obavezati tuženika da tužitelju plati iznos od 1.790,21 EUR.
U Opatiji 16. siječnja 2025.
S u d a c
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
Pun. tužitelja
Pun. tuženika
Po pravomoćnosti pristojbe za odgovor na tužbu i presudu
