Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-15/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PE, zbog kaznenog djela iz članka 111. a stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Kov-30/2024-8 od 19. prosinca 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog PE kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Kov-30/2024-8 od 19. prosinca 2024., protiv okrivljenog PE, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe iz članka 111.a stavka 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. -dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor iz zakonskih razloga propisanih u članku 123. stavku 1. točki 3. i 4. ZKP/08.
1.1.Pod točkom II izreke tog rješenja na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni PE po braniteljici, odvjetnici Marini Lacković, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i zamijeni istražni zatvor mjerama opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.
6. Okrivljenik žalbom neosnovano osporava postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
6.1. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da način i okolnosti počinjenja predmetnih kaznenih djela, za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, a koji se ogledaju u tome da je okrivljenik iz vatrenog oružja najprije lišio života svoju majku, koja je bila posebno ranjiva zbog svoje poodmakle dobi i zdravstvenog stanja, a nakon toga je nastavio činiti kaznena djela na način da je uz uporabu vatrenog oružja lišio života dva djelatnika i još tri štićenice zadruge namijenjene za smještaj starijih i bolesnih odraslih osoba, a potom hicima iz vatrenog oružja namjeravao lišiti života još petero osoba koje su zadobile ozljede, ali su preživjele pukim slučajem, da bi nakon toga ispaljivanjem hica iz vatrenog oružja u smjeru kuće doveo u opasnost život i tijelo i jedne osobe što je rezultiralo njezinim ozljeđivanjem, upućuju na visok stupanj kriminalne volje, brutalnosti, odlučnosti i upornosti u činjenju kaznenih djela. Protivno žalbenim navodima ispravno je navedeno prvostupanjski sud upravo i doveo u vezu s rezultatima psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je okrivljenik osoba koja ima narcisoidan poremećaja ličnosti uz prisutne crte disocijalnog poremećaja ličnosti, pri čemu je kod njega utvrđena latentna agresivnost, niži prag tolerancije frustracije, mogućnost pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija uz povremene ispade srdžbe bez sagledavanja posljedica, slabija samokontrola, poteškoće s preuzimanjem odgovornosti. Dakle, navedene okolnosti u svojoj međusobnoj logičnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne i predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi.
7. Napominje se žalitelju da kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja kaznena neosuđivanost okrivljenika je samo jedna od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o potrebi produljenja istražnog zatvora, no ista zbog razloga navedenih pod točkom 6.1. ove odluke, u konkretnom slučaju, nije odlučna.
8. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju niti žalbenim navodom da je dosadašnji boravak okrivljenika u istražnom zatvoru dovoljno odgojno utjecao na njega da više ne čini kaznena djela, jer sve navedene okolnosti ne umanjuju utvrđenu opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika.
9. Slijedom navedenog sud prvog stupnja je, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom isključio primjenu blažih mjera, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje druge mjere iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.
10. Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi okrivljenika da se, s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru, povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. Naime, prilikom ocjene povrede tog načela vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora, pa prvostupanjski sud s pravom zaključuje da za sada načelo razmjernosti nije povrijeđeno.
11. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi kojim okrivljenik ističe svoje narušeno zdravstveno stanje s obzirom da mu je odgovarajuću medicinsku skrb moguće pružiti i u sklopu zatvorskog sustava.
12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
