REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2428/2022-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 05. prosinca 2024., održane u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Marija Maričević, odvjetnice u Zagrebu i punomoćnice tuženika PN, odvjetničke vježbenice, zamjene za odvjetnike u Odvjetničkom društvu Oluić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, dana 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, isplatiti tužiteljici JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.295,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2022. pa do isplate, koja kamata je do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, tužiteljici JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.729,60 EUR zajedno sa zateznom kamatom na taj trošak tekućom od 16. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužiteljica JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.757,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama zatraženima na taj iznos počev od 28. listopada 2021. godina pa nadalje do isplate; te se odbija tužiteljica i sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.295,95 EUR za period od 28. listopada 2021. godine pa do zaključno s danom 26. siječnja 2022. godine.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužiteljica je dana 15.09.2022. godine podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete, navodeći da je tužiteljica dana 24.08.2021. godine stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u [adresa], kao pješakinja, a da je do nezgode došlo krivnjom vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka], koji je prešao preko noge tužiteljice dok se kretala pješačkim prijelazom, pri čemu joj je noga ostala zaglavljena ispod kotača vozila, uslijed čega je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.
2. U trenutku nezgode vozilo reg. oznake [registarska oznaka], bilo je osigurano kod tuženika policom 3011184256.
3. U naprijed opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila višestruke ozljede noge i drugih dijelova tijela, što je sve pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji.
4. Tužiteljica zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpjela fizičke boli, duševne boli zbog zadobivenih ozljeda i naruženja, te je pretrpjela strah. Također, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. S obzirom na navedeno tužiteljica predlaže sudu, a imajući u vidu težinu povrede i sve okolnosti slučaja utvrditi prema navedenim činjenicama pravičnu novčanu naknadu za:
- za neimovinsku štetu 28.000,00 kn
- za tuđu pomoć i njegu 2.000,00 kn, tj.
UKUPNO- 30.000,00 kn.
5. Tužiteljica navodi da joj je nesporno isplaćeno i umanjeno za 7.000,00 kn, zbog čega ukupno potražuje iznos naknade od 23.000,00 kn. Tuženik je prije podizanja tužbe, na ime nespornog dijela naknade štete isplatio tužitelju iznos od 7.000,00 kn, tako tužitelj umanjuje svoje potraživanje za navedeni iznos i sada utužuje iznos od 23.000,00 kn.
6. Obzirom na odredbu čl. 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (NN broj 151/05), tužiteljima pripada naknada na troškove zastupanja za podnesene zahtjeve u mirnom postupku iznos od 1.000,00 kn + PDV.
7. Slijedom iznijetoga tužiteljica predlaže da sud, temeljem čl. 1100.st 1. i 2. u svezi čl. 19, 1046. i 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 35/05), nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu:
„I. Tuženiku se nalaže da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 23.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.10.2021. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Tuženiku se nalaže da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.“ Za sastav tužbe tužiteljica potražuje parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kuna + PDV.
8. U daljnjem tijeku postupka, tužiteljica navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i dokaznih prijedloga, ističe da je liječenje tužitelja završeno, te da spisu prileži cjelokupna medicinska dokumentacija. Predmet ovog spora je razlika za koju tužiteljica smatra da joj pripada nakon isplaćenog nespornog iznosa.
9. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po sudskom vještaku dr. ŽN, tužiteljica svojim podneskom od 15.04.2024. godine ističe da na isti nalaz i mišljenje nema primjedbi, te da sukladno provedenom vještačenju, tužiteljica usklađuje tužbeni zahjtev te potražuje po osnovi neimovinske štete iznos od 2.000,00 EUR i po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 225,00 EUR, odnosno ukupno 2.225,00 EUR, što se umanjuje za nespornu isplatu 929,05 EUR, te potražuje daljnjih 1.295,95 EUR. Tužiteljica naglašava da bi sud pri odmjeravanju pravnične naknade trebao uzeti u obzir i da su troškovi života nakon donošenja Orijentacijskih kriterija 2020. godine pa do danas, zbog inflacije porasli čak 24.3%, što znači da si oštećene osobe, za iznose predviđene kriterijima, danas mogu pribaviti 24.3% manje dobara i usluga u odnosu na razdoblje kada su kriteriji određeni, pa slijedom svega navedenog, predlaže se sudu donijeti slijedeću presudu:
„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.295,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.10.2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa dana.“
10. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ustraje kod ovako postavljenog tužbenog zahtijeva, te predlaže da mu se dosude i troškovi postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate.
11. U tijeku postupka, tužitelj svojim podneskom od 10.09.2024. godine specificira zahtjev prema kvalifikatornim kriterijima potražujući kako slijedi;
- za bolove = 1.000,00 EUR,
- za strah = 1.000,00 EUR,
- za tuđu pomoć i njegu = 225,00 EUR= 2.225,00 EUR.
12. Tužitelj navodi da navedeni iznos umanjuje za nespornu isplatu 929,05 EUR, te potražuje daljnjih 1.295,95 EUR. Slijedom navedenog, predlaže se sudu donijeti slijedeću presudu:
„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.295,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.10.2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. Siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.“
13. U podnesku od 23.09.2024. tuženik se neosnovano protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, te tužiteljica svoj stav obrazlaže ovim podneskom.
14. Tužiteljica ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao što je konačno specficiran tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 10.09.2024. godine, te svih svojih navoda i potražuje troškove postupka prema troškovniku i na troškove i zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate.
15. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se priznaje se pasivna legitimacija kao i nastanak štetnog događaja 24.08.2021.g., no osporava se visina svih iznosa koje tužitelj potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i visina imovinske štete koju tužitelj potražuje tužbom, jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, niti dostavljenom medicinskom dokumentacijom u privitku tužbe.
16. Tuženik ističe da je dana 11.01.2022., prije podnošenja tužbe, uplatio na račun punomoćnika tužitelja iznos od 7.000,00 kn na ime neimovinske štete i imovinske štete, te tuženik osporava visinu svih vidova neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužitelj potražuje tužbom, jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu daljnjeg iznosa od 23.000,00 kn.
17. Slijedom toga, tuženik osporava visinu svih kvalifikatornih okolnosti , jer su svi iznosi u tužbi visoko postavljeni i nisu u skladu s Orijentacijskim kriterijima VSRH.
18. Tuženik navodi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio laku tjelesnu ozljedu, koja nije ostavila trajnih posljedica po zdravlje tužitelja, a liječenje je bilo uobičajeno za tu vrstu ozljede i trajalo je kratko. Posebno tuženik napominje kako je u predmetnom štetnom događaju tužiteljici automobil prešao preko desnog stopala, slijedom čega tegobe s vratnom kralježnicom nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nezgodom.
19. Tuženik predlaže dokaze koje je tužitelj dužan predočiti i dostaviti sudu, te da se tužitelj izjasni da li spisu prileži li spisu cjelokupna medicinska dokumentacija (ukoliko ne prileži, predlažemo obvezati ga na dostavu daljnje medicinske dokumentacije) kao i je li liječenje završeno te da dostavi ovjerenu presliku zdravstvenog kartona radi uvida u premorbidno stanje.
20. Nakon izjašnjenja tužitelja i samo ukoliko je liječenje okončano, tuženik se neće protiviti provođenju medicinskog vještačenja, no predlaže sudu da prije određivanja med. vještačenja sukladno čl. 251. ZPP-a o osobi vještaka prethodno sasluša stranke, te se unaprijed protivi izvanraspravnom određivanju vještačenja. U svakom slučaju tuženik predlaže da se vještačenje povjeri jednom vještaku – kirurgu.
21. Tuženik osporava tijek zatezne kamate kako je isti postavljen u tužbi za imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu), jer da nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada nenovčana imovinska šteta biva pretočena u određeni broj novčanih jedinica, pa kamata na istu može početi teći tek od presuđenja.
22. Tuženik navodi da kako je vozač NN, [adresa], koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], a koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika, upravljao vozilom s utvrđenom koncentracijom alkohola od najmanje 1,01 g/kg, a što jasno proizlazi iz Potvrde PU karlovačke, PPP Karlovac, to predlažemo sudu sukladno čl. 211. o ovoj parnici obavijestiti istoga jer bi se time zasnovao stanoviti građanskopravni učinak, a radi eventualnog kasnijeg regresnog zahtjeva.
23. Slijedom prednje izloženog, tuženik predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom preko isplaćenog iznosa i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
24. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ustraje kod odgovora na tužbu i svih svojih ranijih navoda, te predlaže da se medicinski vještak očituje na okolnost kada je liječenje tužiteljice završilo, a vezano uz potraživanje zatezne kamate i njihov tijek. 25. Tuženik svojim podneskom od 18.04.2024. nakon provedenog medicinskog vještačenja navodi da je zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof.dr. sc. Žarka Rašića na koji ne stavlja primjedbe ni prigovore budući je nalaz izrađen u skladu s pravilima struke. Iz predmetnog nalaza i mišljenja proizlazi kako je tuženik s pravom osporavao visinu postavljenog tužbenog zahtjeva kao previsokog i neusklađenog sa medicinskom dokumentacijom, Orijentacijskim kriterijima VSRH kao i sudskom praksom. Imajući u vidu nesporno plaćeni iznos od 929,06 eur prije pokretanja ovog postupka, tuženik i nadalje osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, jer tužiteljici ne pripada daljnji iznos od 3.052,62 eur na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete a što je sada potvrdio i nalaz vještaka, te ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu, svih navoda, prigovora i dokaznih prijedloga iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka.
26. Tuženik u podnesku od 23.09.2024. godine navodi da je dana 10. rujna 2024. zaprimio podnesak tužiteljice od 15. travnja 2024. kojim ista djelomično povlači tužbeni zahtjev, a kojem povlačenju se tuženik protivi i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i u odnosu na povučeni iznos. Tuženik navodi da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu, svih navoda i dokaznih prijedloga iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka.
27. Pritom tuženik posebno napominje kako iz nalaza i mišljenja vještaka Rašića proizlazi kako je liječenje tužiteljice okončano 27.01.2022. slijedom čega ista ne može potraživati zakonske zatezne kamate od 28.10.2021. budući je liječenje bilo u tijeku. Tuženik predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom preko primjerenog iznosa i obveže ju na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenje prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
28. Tuženik u svom podnesku od 23.10.2024. godine navodi da je dana 18. listopada 2024. zaprimio podnesak tužiteljice od 10. rujna 2024. kojim ista djelomično povlači tužbeni zahtjev sukladno rješenju suda od 10. rujna 2024., a kojem povlačenju se tuženik protivi i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i u odnosu na povučeni iznos, te naglašava da je dana 11.01.2022. tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete isplatio iznos od 929,06 EUR, a da je tužba podnesena 15.09.2022. godine. Tuženik također ostaje pri stavu da, budući iz nalaza i mišljenja vještaka Rašića proizlazi kako je liječenje tužiteljice okončano 27.01.2022., ista ne može potraživati zakonske zatezne kamate od 28.10.2021. budući je liječenje bilo u tijeku. Tuženik u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu, svih navoda i dokaznih prijedloga iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom preko primjerenog iznosa i obveže ju na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenje prvostupanjske presude pa do isplate.
29. Kod ovih navoda tuženik kao i kod odgovora na tužbu i svih prigovora ustraje i do zaključenja glavne rasprave, te potražuje troškove prema troškovniku i na iste troškove potražuje zatezne kamate od presuđenja pa do isplate.
30. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u dokumentaciju dostavljenu po strankama, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku prof. dr. sc. ŽN, prim. dr. med., pa kako stranke nakon ovako provedenog dokaznog postupka nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.
31. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao pod toč. I. i toč. II. izreke ove presude.
32. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, kao i da je tuženik prije utuženja u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 7.000,00 kn na ime imovinske i neimovinske štete, ali je sporno da li je tužiteljici isplatom izvršenom po tuženiku u iznosu od ukupno 7.000,00 kn naknađena ukupno nastala šteta, kada je završilo liječenje tužiteljice, od kada joj pripada zatezna kamata na eventualni daljnji iznos naknade koji potražuje u ovom postupku, kao i u kojem obimu su nastale ozljede tužiteljici, obzirom na njezin tužbeni zahtjev i njegovu visinu, koju tuženik osporava do zaključenja glavne rasprave, te se protivi djelomičnom povlačenju umanjenjem visine potraživanja, a kao u podnesku od od 15.04.2024. godine, te da li sud treba tužitelja odbiti s povučenim dijelom te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak za povučeni, tj. odbijeni dio tužbe i tužbenog zahtjeva.
33. Sud je u tijeku postupka proveo medicinsko vještačenje kako bi se utvrdilo da li je tuženik isplatom koju je izvršio u postupku koji je prethodio ovoj parnici naknadio cjelokupnu štetu nastalu tužiteljici s naslova povrede njezina prava osobnosti s naslova neimovinske i imovinske štete, pa je tako sud iz medicinskog nalaza i mišljenja prof. dr. sc. ŽN, prim. dr. med. utvrdio da je ovaj medicinski vještak utvrdio da je tužiteljica, FN, stradala u štetnom događaju, dana 24.08.2021. g, te pritom zadobila slijedeću ozljedu, opisanu u medicinskoj dokumentaciji:
• Natučenje i ogrebotine desnog stopala
• natučenje i krvni podljev lijevog stopala.
34. Sudski vještak opisuje tijek liječenja tužiteljice, te navodi da je ona pregledana nakon predmetnog štetnog događaja 24.08.2021. – po djelatnicima HMP- kotač kamiona prešao joj preko desnog stopala Klinički desno stopalo otečeno, senzomotorička očuvana.
35. Pregled i OB Karlovac, OHBP – izolirana ozljeda, žali se na bolnost u desnom stopalu te navodi da je pala na lijevo stopalo. Abrazija kože u području 1. metatarzalne kosti desnog stopala. U području baze 2. prsta desnog stopala tumorska tvorba grubog vezikularnog izgleda oko 4 cm u promjeru s užom bazom. Na desnom stopalu navedena tvorba od rođenja. Na lijevom stopalu manji krvni podljev. Rtg oba stopala – bez svježeg prijeloma. Postavljena je dijagnoza natučenje i ogrebotine desnog spopala te natučenja lijevog stopala. Učini se obrada cijepljenje protiv tetanusa, te preporuka mirovanja, analgetika hladno oblozi i kontrola nadležnog liječnika. Pregled neurologa – 01.12.2021. – u kolovozu 2021. prešao joj kombi preko stopala, tada je pala. Od tada glavobolje, vrtoglavica mučnine. Neurološki nalaz je ureda osim nešto sniženih MTR lijeve ruke i noge. Preporučena je neurološka obrada – CT mozga, rtg vratne kralješnice, s FSVK, Doppler krvnih žila vrata i glave. Pregled psihijatra – 27.12.2021. – prvi pregled nakon skoro 12 godina. nakon predmetnog štetnog događaja stalno strah da joj se isto ne ponovi. Stalno joj je slika pred očima kako joj kombi stoji na nozi. Dijagnoza – poremećaj prilagodbe, medikamentozna terapija. Pregled fizijatra – 31.03.2022. – nakon 7 mjeseci od nezgode navodi bolove u desnom stopalu. Klinički – hod uredan, na prste i pete se podiže, uredno hoda Inspekcijski i funkcionalno nalaz desnog stopala je uredan. Između 2. 3. prsta bradavičasta tvorba. Nema indikacije za fizijatrijskim liječenjem. FSVK – 20.04.2022. – održana inklinacija, kočena reklinacija, nema instabiliteta, blaže degenerativne promjene. MSCT mozga – 20.04.2022. – uredan nalaz. Doppler karotida i V-B sliva – 27.04.2022. – uredan nalaz. Pregled neurologa – 04.05.2022. – povremene glavobolje, ispadaju koj predmeti iz lijeve ruke. Neurološki nalaz uredan osim dojam sniženih MTR lijeve ruke i noge. Učiniti MR mozga i vratne kralješnice. Pregled fizijatra – 11.07.2022. – dolazi radi bolova u kralješnici. Klinički – kretnje vratne kralješnice kočene u svim smjerovima jače u rotaciji. Nakon kliničkog pregleda dizajna terapija.
36. Zdravstveni karton nije priložen spisu, a tužiteljica nije pregledana, te ista nije u mogućnosti doći na klinički pregled u Zagreb kod vještaka.
37. Slijedom iznesenog, sudski vjšetak je mišljenja da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila natučenje oba stopala više desnog. U skladu sa zapisnikom suda od 03.03.2023. list spisa 55 i zadacima suda očitujem se, a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i bez pregleda tužiteljice, kako je zatraženo: 38. Tužiteljica je u navedenom štetnom događaju zadobila natučenje oba stopala više desnog.
39. Liječenje je završeno nakon, odnosno stanje se stabiliziralo mjesec dana nakon pregleda psihijatra koji je bio 27.12.2021., dakle stanje se stabiliziralo 27.01.2022.
40. Sud je utvrdio da je tužiteljica pretrpila tjelesne bolove, i to: jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 2 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 35 dana.
40. Nadalje, tužiteljica je trpila i strah i to: tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 45 dana.
41. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila natučenje i ogrebotine desnog stopala, te natučenje i krvi podljev lijevog stopala.
42. Prema medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu u predmetnom štetnog događaju nije došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti - vidjeti nalaz fizijatra: (31.03.2022. – nakon 7 mjeseci od nezgode navodi bolove u desnom stopalu. Klinički
– hod uredan, na prste i pete se podiže, uredno hoda Inspekcijski i funkcionalno nalaz desnog stopala je uredan.).
43. Što se tiče obrade vratne kralješnice neurolog je 01.12.2021. preporučio neurološku obradu radi vrtoglavica i glavobolja je je učinila obimnu neurološko- radiološku obradu koja je bila uredna. Prvi zapis o tegobama s vratnom kralješnicom je u nalazu fizijatra od 11.07.2022. – dakle 11 mjeseci nakon štetnog događaja, prije toge je bila na pregledu kod fizijatra 31.03.2022. kada ne navodi tegobe s vratnom kralješnicom.
44. Mišljenje je medicinskog vještaka da je nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 20 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. 45. Tužiteljica nije pregledana, te nije moguće ocijeniti naruženje.
46. Kod tužiteljice u štetnom događaju nije došlo do prijeloma, nije operirana, nije bilo rana koje bi bile šivane, dakle prema dokumentaciji nema ožiljka. Promjena koja postaji prema medicinskoj dokumentaciji u području desnog stopala između 2. i 3 prsta postaji od ranije dakle prije predmetnog štetnog događaja.
47. Obje stranke su prihvatile medicinski nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. prof. dr. sc. ŽN prim. dr. med., te je i sud isti nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, jer je dano objektivno, na osnovi spisu priležeće dokumentacije, te u skladu s pravilima znanosti i struke.
48. Sud je, nakon ovako utvrđenog činjeničnog stanja nakon provedenog medicinskog vještačenja utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i ozljeda koje je tužiteljica obuhvatila ovom tužbom i koje su kao i njihove posljedice utvrđene iz medicinskog vještačenja, te utvrđenog intenziteta i trajanja fizičkih bolova i straha, vrsti ozljeda, činjenice načina liječenja, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom, te je sud nespornim utvrdio da je slijedom svega iznesenog tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede na tjelesno i duševno zdravlje, pa je sud prilikom odmjeravanja ukupne pravične naknade (satisfakcije), sukladno odredbi čl. 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO-a) (NN 35/05), rukovodio se jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha, te potrebe za tuđom pomoć i njegom, stupnja trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti tužiteljice i duševnih bolova koje zbog istog trpi, a u vezi citiranog primjenom odredbi čl. 1095 st. 1. ZOO-a, kao i odredbi čl. 1085 st. 3. kao i odredbi čl. 1090., čl. 1045. i čl. 1046. ZOO-a, u vezi odredbe i čl. 1103. ZOO-a (vezano uz dospjelost potraživanja tužitelja) te primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, a kojim okolnostima i zakonskim odredbama sud mora voditi računa i prilikom dosuđivanja imovinske i neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja, a sud je istovremeno vodio računa i o već isplaćenom iznosu od tadašnjih 7.000,00 kn tj. sadašnjih 929,05 EUR, za koji iznos je valjalo umanjiti daljnji iznos primjene pravične novčane naknade kao i naknade imovinske štete nastale iz predmetnog štetnog događaja, a cijeneći koji je to ukupni iznos naknade koji pripada tužiteljici iz ovog štetnog dođaja.
49. Prema ocjeni ovog suda, svako od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogli bi biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava tužiteljici pravo na pravičnu novčanu naknadu, pa radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje u ovoj parnici, potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti, a u vezi odredbe čl. 19., čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, čl. 19. te čl. 1045. i čl. 1046., kao i odredbi čl. 1100, st. 1. i 2., čl. 1095. st. 1., te čl. 1085. st. 3. i čl. 1090, čl. 1046., te čl. 1103. - sve ZOO-a, kao i u vezi odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, te u vezi odredbe i čl. 223. ZPP-a.
50. Sud je utvrdio da tužiteljica svojim podneskom od 10.09.2024. godine točno navela koje iznose smatra primjerenim i pravičnim iznosima naknade po pojedinim kriterijima, kao i ukupno, pa tako navodi da zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, tužiteljica potražuje naknadu kako slijedi:
- za pretrpljene fizičke bolove 1.000,00 EUR,
- za pretrpljeni strah 1.000,00 EUR
- za tuđu pomoć i njegu 225,00 EUR, tj. ukupno potražuje tužiteljica daljnji iznos naknade štete od 2.225,00 EUR, koji iznos umanjuje navedenim podneskom od 10.09.2024. za isplaćeni iznos po tuženiku prije utuženja u mirnom postupku od 929,05 EUR, pa tako potražuje daljnji iznos naknade od 1.295,95 EUR sa zateznom kamatom na isti tekućom od 28.10.2021. godine pa do isplate, troškove postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate.
51. Sud je kod ocjene osnovanosti visine zatraženih i daljnjih iznosa s naslova naknade imovinske i neimovinske štete tužiteljici vodio računa o svim karakteristikama konkretnog slučaja.
52. Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje straha tužiteljice, a u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. i čl. 19. ZOO-a, i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužiteljici s naslova kriterija straha pripada iznos pravične novčane naknade po tom kriteriju od ukupno 1.000,00 EUR, te tu visinu naknade za ovaj kriterij sud smatra osnovanim.
53. Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova tužitelja, vrstu ozljeda, način i tijek liječenja, a sve u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. ZOO-a, čl. 19. ZOO-a kao i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO- a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužiteljici s naslova kriterija fizičkih bolova pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od ukupno 1.000,00 EUR, te tu visinu naknade za ovaj kriterij sud smatra osnovanim.
54. Sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u obimu od 68 sati, a stranke su u tijeku postupka učinile nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno, to je sud imajući u vidu i postojeću sudsku praksu vezano uz visinu naknade koja se dosuđuje u ovakvim slučajevima ovu vrstu naknade štete utvrdio primjerenim u cijelosti u zatraženom iznosu, a obzirom na iznose koji se traže za pomoć u kućanstvu u mjestu pružanja usluge, što je Zagreb, te je sud slijedom utvrđenog, a primjenom odredbi: čl. 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosa (ZOO-a) (NN 35/05), te čl. 1045, čl. 1046, čl. 1095 st. 1. i čl. 1085 st. 3. , kao i odredbe čl. 1090. ZOO-a, te odredbe čl. 223. ZPP-a, pa je sud bez provođenja daljnjih dokaza, cijeneći uobičajene cijene takvih usluga i njihov porast unazad nekoliko godina, ocijenio da je primjerena visina naknade za ovaj vid štete iznos od zatraženih 225,00 EUR koji je iznos sud i dosudio tužiteljici kao u izreci ove presude, utvrdivši ga osnovanim, a imajući u vidu i sudsku praksu unazad nekoliko godina, kao i visinu cijene takvih usluga u Gradu Zagrebu, kao mjestu stanovanja tužitelja prihvaćena kao primjerena i osnovana u navedenom iznosu (po jednom satu iznosi 3,3088 EUR što je zaokruženo na dvije decimale 3,31 EUR).
55. Sud je utvrdio da u ukupnosti tužiteljici pripada s naslova neimovinske (2.000,00 EUR) i imovinske štete (225,00 EUR) iznos naknada štete od 2.225,00 EUR, od kojeg iznosa je valjalo odbiti tužiteljici u mirnom postupku isplaćeni iznos od 929,05 EUR, pa je tako tužiteljici pod toč. I. izreke ove presude dosuđen iznos od daljnjih 1.295,95 EUR, utvrdivši da tužiteljici ukupno s naslova pretrpljene povrede prava osobnosti povredom njezina prava na tjelesno i duhovno zdravlje, pripada ukupna naknada s naslova neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.225,00 EUR. 56. Tužiteljica je prvotnim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu u daljnjem iznosu od 3.052,62 EUR iskazano u EUR, tj. tadašnjih 23.000,00 kn, pa kako se tuženik usprotivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva smanjenjem sa 3.052,62 EUR na 1.295,62 EUR, to je sud u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a i postojeće sudske prakse i stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odbio tužiteljicu s iznosom od 1.757,00 EUR, zajedno sa zatraženim kamatama na taj iznos počev od 28.10.2021. godine pa do isplate, a kao pod toč. III. izreke ove presude, kao s neosnovano previsoko postavljenim dijelom tužbenog zahtjeva, u skladu s prigovorom tuženika.
57. Sud je utvrdio da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku prije pokretanja ove parnice, po kojem joj je tuženik isplatio za tuženika nesporni dio štete od 929,05 EUR dana 11.01.2022. godine, da je liječenje tužiteljice završeno dana 27.01.2022. godine, a da je tužiteljica zatražila zateznu kamatu na utuženi iznos od 28.10.2021. godine, kojem tijeku zatezne kamate tuženik prigovara.
58. Sud je utvrdio da u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a pripada zatezna kamata na utuženi iznos počev od završetka liječenja koje nije bilo okončano u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. dana 28.10.2021., te tako na osnovan dio tužbenog zahtjeva sud tužiteljici dosuđuje zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1103 ZOO-a od dana 27.01.2022. godine, kao pod toč. I. izreke ove presude i na zatraženu neimovinsku štetu, kao i na imovinsku s naslova tuđe pomoći i njege u skladu s postojećom višegodišnjom ustaljenom sudskom praksom i stavom da se na ovaj vid štete dosuđuje zatezna kamata kao i na neimovinsku štetu, od podnošenja zahtjeva, odnosno, od zaključenja liječenja, ako je ono bilo kasnije, što je ovdje bio slučaj.
59. Slijedom iznesenog, valjalo je odbiti tužiteljicu s dijelom zahtjeva za platež zatezne kamate na dosuđeni dio naknade od 1.295,95 EUR za zatraženi period od 28.10.2021. pa do zaključno s danom 26.01.2022. godine, a kao pod toč. III. izreke ove presude.
60. Sud je stava da upravo ovako dosuđenom naknadom štete tužiteljici kao pod toč. I. izreke ove presude, je ispunjen cilj propisan odredbom čl. 1090. ZOO-a, te da time tužiteljica dobiva ukupnu pravičnu naknadu štete.
61. Odluka suda o stopi zatezne kamate za period do 31. prosinca 2022. godine prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a za period od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, a za period od 30. prosinca 2023. godine, pa nadalje, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao u izreci ove presude pod toč. I. i II. izreke.
62. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 2. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, troška sudske pristojbe na tužbu, sudske pristojbe na presudu i troška medicinskog vještačenja. Valja napomenuti da je sud vezan visinom zatraženog troška kao gornjom granicom u kojoj može odlučiti, te da je sud kod utvrđenja uspjeha tužitelja u parnici koristio način ocjene istog prema zadnjoj ustaljenoj praksi i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a to je da je utvrdio uspjeh tužitelja u odnosu na osnov od 100%, uspjeh tužitelja u odnosu na visinu od 42,44% uspjeh tužitelja što čini zbir od 142,44 podijeljeno sa 2, jednako je 71,22% uspjeh tužitelja, u kojem omjeru je sud tužitelju dosudio trošak. Pri ocjeni načina dosuđenja troška, sud je vodio računa i o tome da je tuženik,osporavajući svoju obvezu da tužitelju treba naknaditi i daljnju naknadu štete preko one koju je isplatio mu u mirnom postupku, je osporavao i osnov tužbenog zahtjeva i to tijekom cijelog postupka, obzirom da su se upravo na te okolnosti provodili svi dokazi u ovoj parnici. Sud je vodio računa odlučujući o troškovima postupka i zahtjevu tuženika o troškovima postupka sukladan je shvaćanju Županijskog suda u Zagrebu u presudi posl. broj Gžn-11935/11 od 9. lipnja 2015., pravnom shvaćanju sjednice odjela Vrhovnog suda RH od 6. lipnja 1980., stavu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Stankov protiv Bugarske broj 68490/1 i Klauz protiv Hrvatske broj 28963/10 prema kojem bi se obvezivanjem tužitelja na naknadu troška tuženiku razmjerno uspjehu u sporu nametnulo tužitelju znatno financijsko opterećenje koje bi moglo predstavljati ograničenje prava na pristup sudu zajamčeno odredbom čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. S obzirom da je u okolnostima konkretnog slučaja sud ocijenio nedopustivom strogo gramatičku i matematičku primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, pa je sud utvrdio da tuženiku ne pripada dosuđenje troškova postupka bez obzira na ranije utvrđeni uspjeh tužitelja u ovoj parnici. Sud je odlukom o troškovima, odlučio o ukupnim zahtjevima tužitelja i tuženika o troškovima postupka.
63. Trošak je određen na slijedeći način: podnošenje odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, podnesak 30.12.2022., ročište 03.02.2023., podnesak 15.04.2024., podnesak 10.09.2024., podnesak 18.10.2024., ročište 05.12.2024. – svaka od tih radnji po 100 bodova; što čini ukupno 800 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 1.600,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 400,00 EUR, te čini zbir od 2.000,00 EUR, čemu je valjalo dodati sudsku pristojbu na tužbu zatražen u iznosu od 73,00 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu zatražen u iznosu od 76,00 EUR, što čini iznos od 2.149,00 EUR, a uspjeh tužitelja je utvrđen na ranije opisan i obrazložen način od 71,22%, pa to čini iznos od 1.530,52 EUR, čemu je valjalo dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR u cijelosti, jer zbog dijela tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj nije uspio, nisu nastali posebni parnični troškovi, pa je tako utvrđen ukupan parnični trošak tužitelja u iznosu od 1.729,60 EUR, a kao pod toč. II. izreke ove presude.
64. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 16. siječnja 2025., pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 3. Ovršnog zakona.
65. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 16. siječnja 2025. godine
Sudac:
Tanja Hučera
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun. uz rješenje o naplati sudske pristojbe na presudu u iznosu od 76,98 EUR
2. tuženiku po pun.