REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4112/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika KF PARTNERS d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB:34762836222, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mišetić i partneri j.t.d., iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Ferenca, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Svena Barca, odvjetnika, dana 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku KF PARTNERS d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB:34762836222 da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ul. Grada Vukovara 37, OIB: 43965974818 na ime dugovanja za potrošenu električnu energiju isplati iznos 1.054,22 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.054,22 eur od 24.06.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku KF PARTNERS d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB:34762836222 da naknadi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ul. Grada Vukovara 37, OIB: 43965974818 troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 8.7.2024. protiv tuženika podno tužbu radi isplate iznosa duga za potrošenu električnu energiju u ukupnom iznosu od 1.054,22 EUR. Navodi da je tuženik vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Osijek, katastarska općina [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u [adresa], površine 191154 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a što je tužitelj utvrdio uvidom u e - katastar radi saznanja o katastarskoj čestici na kojoj se nalazi nekretnina tuženika te pribavom i uvidom u zk izvadak za tu nekretninu.

2. Tužitelj tvrdi da tuženik kao vlasnik opisanih nekretnina troši električnu energiju preuzimajući je bez važećeg ugovora o opskrbi električnom energijom za predmetno obračunsko mjerno mjesto. Točnije, tuženik troši električnu energiju tužitelja na način da se je priključio na mrežu tužitelja, a da ranije nije stekao status korisnika mreže za predmetno obračunsko mjerno mjesto broj 2200898799. Računi za potrošenu električnu energiju za utuženo razdoblje glase na pokojnog GE koji je do svoje smrti bio ovlašteni ugovorni kupac tj. krajnji korisnik električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto. Eventualni propust prijave promjene vlasništva, odnosno posjeda mjernog mjesta opskrbljivaču usluge leži na novom korisniku tj. onome tko ga posjeduje kao vlasnik ili kao korisnik prostora, sve sukladno čl. 24. i čl. 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Tuženik kao vlasnik nekretnine nije nakon smrti pokojnog GE sklopio s tužiteljem ugovor o opskrbi električnom energijom niti je stekao status korisnika tužitelja sukladno čl. 24. i čl. 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN br. 100/22). Postupanje tuženika je protupravno i smatra se neovlaštenom potrošnjom u smislu čl. 93. st. 1 podst. 5. i 6. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN br. 100/22). Odredbom čl.3. st.1. toč.40. Zakona o tržištu električne energije (NN br. 111/21) tuženik se smatra krajnjim kupcem. Odredbom čl. 42. st.2. Zakona o tržištu električne energije propisano je da je obveznik plaćanja računa krajnji kupac.

3. Zaključno tužitelj navodi da se za ovdje utuženo razdoblje kao kupac električne energije, odnosno kao dužnik, vodi pokojni CE. Od njegove smrti, ukoliko se uzme u obzir da je vlasnik nekretnina tuženik, proizlazi zaključak da je za utuženi dug u cijelosti odgovoran tuženik koji dug nije platio pa tužitelj predlaže da mu sud naloži plaćanje iznosa od 1.054,22 EUR uvećano za zateznu kamatu tekuću od dana 24.6.2023. pa do isplate, kao i plaćanje troška ovog parničnog postupka uvećano za zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate.

Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od dana 3.7.2024. (list 5 spisa), zk izvadak (list 7 – 28 spisa), poziv na plaćanje i dostavu podataka koji je tužitelj uputio obitelji CE dana **.**.2023. (list 29 – 31 spisa).

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Tuženik potvrđuje da je vlasnik nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Osijek, katastarska općina [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u [adresa], površine 191154 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Osporava da bi bio korisnik, odnosno krajnji kupac električne energije za obračunsko mjesto broj 2200898799. Ističe da je iz historijata tužbe i pratećih priloga vidljivo da je korisnik električne energije na tom obračunskom mjestu je bio pokojni LE na kojega su i bili naslovljeni neplaćeni računi. Po smrti LE, novi korisnik električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu su njegovi nasljednici, odnosno članovi obitelji. Dakle, ne radi se o tuženikovom propustu prijave promjene vlasništva/korisnika na obračunskom mjestu, već o propustu njegovih nasljednika, tj. članova obitelji koji koriste električnu energije preko obračunskog mjesta br. 2200898799, a koji se i dalje nalaze u prostoru gdje se nalazi i predmetno brojilo. Stoga je pogrešno i tužiteljevo tumačenje da bi tuženik bio odgovoran za predmetno potraživanje koje se zasniva na točci 40. st. 1. čl. 3. Zakona o tržištu električne energije (NN br. 111/2021, 83/2023) koji definira da je „krajnji kupac je kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu“.

5. Tuženik niti kupuje, a niti koristi električnu energiju za vlastitu uporabu. Prema dokumentaciji koja je priložena uz tužbu, vidi se da kroz čitavo utuženo razdoblje tužitelj tuženika ne smatra korisnikom električne energije, već navodi prema svojemu izvodu otvorenih stavaka te prema drugim vlastitim evidencijama (npr. dopis odvjetnika Marinića naslovljen obitelji LE) da je korisnik i kupac električne energije prvotno bio g. LE, a potom i njegova obitelj. Iz navedenog proizlazi da tužitelj u vlastitom propustu utvrđenja konkretnog korisnika (nasljednika iza g. LE i/ili drugoga korisnika električne energije gdje se i nalazi brojilo) pokušava neosnovano od tuženika naplatiti nastalo dugovanje za isporučenu električnu energiju, a koju tuženik nije niti kupio niti ju je koristio te se slijedom toga se ne može smatrati krajnjim kupcem.

6. Tužitelj se poziva i na članak 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom (NN br. 100/22), a koji navodi da „u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac, sklapa se novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim slijednikom u skladu s člankom 24. ovih Općih uvjeta“. Tuženik nije niti krajnji kupac niti aktivni kupac niti nasljednik g. LE, odnosno njegov pravni slijednik, slijedom čega nije bio nikada ni u obvezi sklapati novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s tužiteljem. Tako tužitelj pogrešno zaključuje i da ima prostora pozivanja na čl. 93. Pravilnika kojim se definira neovlaštena potrošnja električne energije. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

7. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženikove navode iz odgovora na tužbu drži irelevantnima jer je tuženik kao vlasnik nekretnine odgovoran za obveze koje tu nekretninu terete bez obzira je li u njenom posjedu ili ne. U prilogu podneska od 3.9.2024. prilaže račun br. 2200898799-30520-2 za razdoblje od 1.12.2022. -31.5.2023. na iznos od 1.520,33 EUR izdanog na ime CE, [adresa], sa obračunom potrošnje. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda. Posebno ističe da tužitelj nije dokazao da je CE preminuo i kada, a računi upravo glase na njega kao ugovornog korisnika električne energije na tom broju te je nejasno kako je i zašto tužitelj sa nevlasnikom dogovorio ugradnju brojila i isporuku električne energije. Osim toga, tuženik i nije bio vlasnik u cijelom utuženom razdoblju, a što je vidljivo iz zk. izvatka. Tužitelj ističe da tuženik nikada nije osporio činjenicu smrti GE pa tužitelj u tom smislu nije niti mogao predočiti relevantne dokaze.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom duga u iznosu od 1.054,22 EUR na ime potrošene električne energije na obračunskom mjernom mjestu broj 2200898799 na kojem je kao korisnik zaveden CE iz [adresa]. Navedeno je sud utvrdio čitanjem tužbi priloženog izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja. Nije sporno da je vlasnik opisane nekretnine tuženik koji je svoje pravo vlasništva uknjižio dana 20.1.2023., a što je sud utvrdio čitanjem tužbi priloženog zk izvatka. Sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva.

9. U čl. 458 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u nastavku: ZPP-a) je propisano da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00 eura. Potraživanje tužitelja u ovom predmetu iznosi 1.054,22 EUR, dakle, radi se o sporu male vrijednosti.

10. U čl. 461a st.2 ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Primjenom citirane zakonske odredbe, sud ne prihvaća kao dokaz račun br. 2200898799-30520-2 za razdoblje od 1.12.2022. -31.5.2023. na iznos od 1.520,33 EUR izdanog na ime CE, [adresa], sa obračunom potrošnje koji dokaz tužitelj prilaže uz podnesak od dana 3.9.2024.

11. Prema Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da je CE iz [adresa], zaveden kao kupac električne energije na obračunskom mjernom mjestu broj 2200898799 i da je na njegovo ime izdan račun električne energije broj 012200898799-230520-2 od dana 31.5.2023. sa datumom dospijeća 23.6.2023. Prema Izvodu iz poslovnih knjiga CE tužitelju duguje iznos od 1.054,22 EUR. Tužitelj se pisanim putem obratio članovima obitelji CE iz [adresa], dopisom od dana 4.12.2023. kojim ih poziva na plaćanje ukupnog iznosa od 1.474,22 EUR na ime duga za potrošenu električnu energiju za isto obračunsko mjerno mjesto broj 2200898799. To stoga što je, kako navodi, provjerom podataka utvrdio da je CE preminuo, ali da je na predmetnom mjernom mjestu nastavljeno korištenje električne energije.

12. Tužitelj u ovom predmetu tvrdi da je obveznik plaćanja dugovanog iznosa tuženik kao vlasnik nekretnine te da isti troši električnu energiju tužitelja na način da se je priključio na mrežu tužitelja. Tuženik navedeno u cijelosti osporava te ukazuje da tužitelj nije dokazao niti činjenicu smrti GE niti da bi krajnji korisnik u utuženom razdoblju (isto ne proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga) bio tuženik.

13. Tužitelj je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221a. ZPP-a te vodeći računa o odredbi čl. 461a st. 2 ZPP-a u tužbi bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima zasniva svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, a sve kako bi ostvario povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. To u konkretnom slučaju znači da je tužitelj uz tužbu bio dužan kao dokaze priložiti i račun sa obračunom kako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi na koje se razdoblje potrošnja električne energije odnosi, potvrdu o smrti GE kao ranijeg korisnika, odgovor njegove obitelji kojima se obratio navodeći da se i nakon smrti GE na istom obračunskom mjestu nastavila koristiti električna energija i tražeći ih da plate ukupan iznos dospjelog dugovanja od 1.474,22 EUR (također se ne navodi razdoblje na koje se zatražena isplata odnosi). Tek tada bi sud mogao utvrđivati tko je i u kojem razdoblju bio krajnji korisnik električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto. Kako tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je tuženik obveznik plaćanja jer troši električnu energiju tužitelja na način da se je priključio na mrežu tužitelja, a da ranije nije stekao status korisnika mreže za predmetno obračunsko mjerno mjesto broj 2200898799 za koje računi za potrošenu električnu energiju glase na GE, to sud može jedino izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti tih tvrdnji iz kojeg razloga tužbeni zahtjev u cijelosti odbija, sve kako je navedeno u točci I. izreke ove presude.

14. Odluka o trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8.t.1) te zastupanja na ročištu održanom dna 10.12.2024. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 9.t.1). Uz vrijednost 1 boda u iznosu od 2,00 EUR i 25% PDV-a u iznosu od 75,00 EUR priznati trošak tuženika iznosi 375,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom određenom temeljem čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana 16.1.2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

Pun. I-III-tužitelja

Pun. tuženika