REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

Posl. br. P-992/2019-85.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TŠ iz [adresa], ranije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Čvrljku, odvjetniku iz Šibenika, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, OIB: 22822699415, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 4. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja UŠ, odvjetničke vježbenice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i Nevena Oulovski iz Pakraca, te punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika NŠ, na ročištu 16. siječnja 2025. uz javno objavljivanje

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/52401652- 5103038004 sklopljenog između tužitelja TŠ iz [adresa], ranije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, dana 26. 6. 2006. god., koji je potvrđen kod Javnog bilježnika Branke Škalički pod brojem OU-247/2006, a koja u čl.

2. predmetnoga ugovora glasi: „...CHF...protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“; u čl. 7. glasi: „Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“;

u čl. 8. glasi: „Kamatna stopa je promjenjiva... Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.”; u čl. 16. glasi: „Za sve što ovim Ugovorom nije predviđeno, primjenjivat će se... opći akti Banke.“.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, da isplati tužitelju TŠ iz [adresa], ranije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.608,85 EUR (tri-tisuće-šesto-osam eura i osamdeset-pet centi), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 1. 10. 2015. g. pa do isplate po stopi koja se do dana 31. 7. 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do dana 31. 12. 2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu, i to u dijelu iznad iznosa od 3.608,85 EUR dosuđenog pod točkom II. pa do punog utuženog iznosa od 4.228,49 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku, Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju TŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.996,48 EUR (tisuću- devetsto-devedeset-šest eura i četrdeset osam centi), u roku od 15 dana.

V. Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu, i to u dijelu koji se odnosi na sporedni zahtjev - zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.996,48 EUR dosuđen pod točkom IV.

VI. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermaerkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, da tužitelju TŠ iz [adresa], ranije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove u iznosu od 4.150,82 EUR (četiri- tisuće-sto-pedeset eura i osamdeset-dva centa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 16. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj TŠ podnio je 12. lipnja 2019. tužbu protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate. U tužbi navodi u bitnome da je 26. lipnja 2006. tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5103038004, koji je dana 27. lipnja 2006. potvrđen kod javnog bilježnika Branke Škalički pod brojem OU-247/2006, a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 39.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rok otplate od 180 mjeseci, da je pored iznosa glavnice tužitelj sukladno čl.8. ugovora bio dužan platiti i redovnu kamatu koja je definirana kao promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 8.250 % godišnje, da su početno ugovoreni mjesečni anuiteti iznosili 383,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti no radi dizanja kamatne stope i tečaja CHF naspram HRK su se protekom vremena povećali, da je predmetni kredit Aneksom ugovora konvertiran iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR pri čemu je tuženik utvrdio preplatu u iznosu od 24.268,10 kn zaključno s 30. rujna 2015., a zaključno s tim datumom tužitelj potražuje i razliku ostatka preplaćenog iznosa od ukupno uplaćenih 239.547,98 kn naspram iznosa koje bi bio dužan platiti od tog datuma po prvotnom otplatnom planu – ukupno 45.985,20 CHF po srednjem tečaju banke za CHF na dan isplate kredita (4,6305 kn) što iznosi 177.485,39 kn, stoga razlika koju potražuje tužitelj iznosi 45.096,59 kn, da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u predmetu posl.br. P-1401/12 utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom Banke te o valutnoj klauzuli u CHF, da je tim utvrđenjima vezan i sud u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, slijedom čega tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese sljedeću presudu:

"I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51401652-5103038004 sklopljenog između tužitelja TŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, Dana 26.06.2006. god., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Branke Škalički pod brojem OU-247/2006, a koja u čl. 2. predmetnog ugovora glasi: "…CHF… protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj."; u čl. 7. glasi: "Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja."; u čl. 8 glasi: "Kamatna stopa je promjenjiva… Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke."; u čl. 16. glasi: "Za sve što ovim Ugovorom nije predviđeno, primjenjivat će se… opći akti Banke."

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelj iznos od 37.834,49 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 01.10.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."

2. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 19. srpnja 2019. tuženik je prvenstveno prigovorio mjesnoj nenadležnosti ovog suda budući da je odredbom čl.16. st.7. ugovora o kreditu za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke. Također u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, i to s više osnova, ističe prigovor zastare utužene tražbine, ukazuje da je kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015) i slobodnim očitovanjem volje tužitelja ugovorni odnos s tuženikom uređen je tako da se ima smatrati EUR korisnikom kredita od početka, osporio je da bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile nepoštene i ništetne, da je tužitelj bio dovoljno informiran o ekonomskim posljedicama njihovog ugovaranja o rizicima tečajnih promjena, da su jasne, lako uočljive i razumljive, da tužitelju nije nastala šteta, te je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih anuiteta u iznosu od 1.321,16 Kn kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja.

3. Rješenjem suda posl. br. P-992/2019-7 od 21. studenog 2019. odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a tuženikova žalba protiv tog rješenja odbijena je rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1524/2020-2 od 6. svibnja 2020.

4.1. Nakon provedbe knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je u podnescima 4. studenog 2022. i 13. veljače 2023. te konačno u podnesku od 29. rujna 2023. uredio tužbeni zahtjev za isplatu, također iskazujući novčane iznose u EUR-ima kao novoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj, tako da tužbeni zahtjevi glase:

"I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/52401652- 5103038004 sklopljenog između tužitelja TŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 230570393ZO, dana 26.06.2006. god., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Branke Škalički pod brojem OU-247/2006, a koja u čl. 2. predmetnoga ugovora glasi:

„...CHF...protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“; u čl. 7. glasi: „Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“; u čl. 8. glasi: „Kamatna stopa je promjenjiva... Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.”; u čl. 16. glasi: „Za sve što ovim Ugovorom nije predviđeno, primjenjivat će se...opći akti Banke.“. II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.228,49 EUR / 31.859,55 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 01.10.2015. g. pa do isplate po stopi koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do dana 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju ZVJEZDAN BANAS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.996,48 EUR / 15.042,48 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. po stopi koja se do dana 13.1.2016. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do dana 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište,

uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

4.2. Povećanje tužbenog zahtjeva za isplatu s početno utuženog iznosa od 37.834,49 Kn na iznos od ukupno 46.902,03 Kn (15.042,48 Kn + 31.859,55 Kn) predstavlja (nepravu) preinaku tužbe u smislu odredbe čl.191. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4.3. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe, a rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu 4. prosinca 2024. sud ju je dopustio jer je ocijenjeno da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl.190. st.3. ZPP).

5. Izvedeni dokazi:

- isprave: ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51401652-5103038004 od 26. lipnja 2006., nalog za isplatu sredstava kredita, izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izračun konverzije kredita broj 5103038004 na dan 30.

9. 2015., otplatni plan, obavijesti o promjenama / usklađivanjima kamatne stope, pregled prometa po partiji kredita, Aneks ugovora o kreditu broj 5103038004 od 13. siječnja 2016., obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, informativni leci, brošure i statistički podaci o kreditima,

- knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Miri

Zakora iz Daruvara,

- temeljem odredbe čl.315. st.3. ZPP i uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik od 17. veljače 2021. s iskazom svjedoka ZŠ i zapisnik od 2. veljače 2022. s iskazom tužitelja (napomena: zbog promjene suca glavna rasprava počela je iznova 4. prosinca 2024.).

6. Tužbeni zahtjev utvrđenje ništetnosti osnovan je u cijelosti, a tužbeni zahtjev za isplatu osnovan je djelomično.

7. Nesporne činjenice:

- tužitelj i tuženik sklopili su 26. lipnja 2006. ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51401652-5103038004, koji je dana 27. lipnja 2006. potvrđen kod Javnog bilježnika Branke Škalički pod brojem OU-247/2006, prema kojemu je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 39.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rok otplate od 180 mjeseci, a pored iznosa glavnice tužitelj je sukladno čl.8. ugovora bio dužan platiti i redovnu kamatu koja je definirana kao promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 8.250% godišnje,

- 13. siječnja 2016. sklopljen je Aneks ugovora o kreditu broj 5103038004 kojim je izvršena konverzija kredita iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu u EUR.

8. U ovoj pravnoj stvari primarno nisu bile sporne činjenice, već je temeljni prijepor vezan za pravna pitanja o kojima su stranke imala različita stajališta: jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne, treba li u ovoj pravnoj stvari primijeniti pravna utvrđenja iz kolektivnog spora (predmet Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12) i je li ovaj parnični sud vezan za ta utvrđenja, ima li tužitelj pravo na daljnju isplatu i nakon provedene konverzije ugovora o kreditu, je li konverzijom uspostavljena pravična ravnoteža interesa stranaka i je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

9. Sadržaj izvedenih dokaza:

9.1. Isprave: Autentičnost isprava u spisu i točnost njihovog sadržaja nisu bili sporni. Sadržaj tih isprava vezan je za sklapanje predmetnog ugovora o kreditu i otplatu kredita i bio je predmet stručne analize od strane sudskog vještaka te se posebno ne izlaže.

9.2. Svjedok ZŠ iskazao je:

"Ja se konkretnog predmeta i zaključivanja predmetnog ugovora s tužiteljem ne sjećam. Pogledao sam u našu arhivu i utvrdio da je doista tužitelj zaključio ugovor o kreditu. Mogu vam reći općenito kako je išlo zaključivanje takvih ugovora. Naime, u tom slučaju bi klijent došao u banku rekao da mu treba kredit zbog podizanja ili gotovine ili reprogramiranja nekog ranijeg kredita mi kao službenici bismo mu ponudili najbolju varijantu kreditu koji su nuđeni u tom trenutku upoznali klijente sa obvezana koje bi preuzeli tim ugovorom i nakon toga bi došlo do zaključenja ugovora. Budući da se u konkretnom slučaju radilo o većem iznosu kredita nužno je bilo i zasnivanje hipoteke na nekretnini kao osiguranje vraćanja. Mi smo iz banke dobili uputu da klijentima trebamo prezentirati uvjete ugovora vezane za EUR-e i za švicarski franak, upoznati ih sa valutnom klauzulom i promjenjivom kamatom stopom i to se je doista u praksi uvijek činilo. Na stolu i sada i u vrijeme kada je podizan predmetni kredit imali smo letke na kojima se vidi kakvi su uvjeti kredita u EUR-ima i u francima, odnosno koji iznos kredita je moguće podići uz zasnivanje hipoteke. Mi službenici podatke o klijentu šaljemo pravnoj službi, a pravna služba sastavlja ugovore o kreditu. Ja mislim da je banka slala tužitelju obavijesti o promjeni kamatne stope. Kamatna stopa se mijenjala za vrijeme otplate kredita odlukom banke. Sam klijent može birati kakav i koji ugovor će zaključiti."

9.3. Tužitelj TŠ iskazao je:

"Ja sam otišao u Erste & Steiermarkische bank poradi i isključivo radi podizanja stambenog kredita radi kupnje kuće za stanovanje svoje obitelji. Tamo su mi ponudili predmetni kredit i to konkretno službenik ZŠ, koji mi je izričito izjavio da je najpovoljniji kredit u CHF jer ja sam ga pitao koji bi to kredit za mene bio u tom trenutku najpovoljniji. Ja sam tog čovjeka od ranije poznavao, vjerovao mu i s obzirom na to što mi je on rekao da je taj kredit u CHF najpovoljniji odlučio sam zaključiti predmetni ugovor o kreditu. On mi je izričito rekao da se neće promijeniti kamata i tečaj i da će taj kredit biti najpovoljniji te je u samom početku rata za otplatu istog iznosila 1.600,00 kn mjesečno otprilike.

Kroz neko vrijeme ta rata kredita je narasla i iznosila je čak 3.100,00 kn mjesečno, Ja posebno napominjem da me nitko nije upozorio da se to može dogoditi i da rata kredita može toliko narasti. Izričito mi je rečeno da tečaj i kamata neće biti mijenjani i da je kredit za mene najpovoljniji. Ja sam taj kredit konvertirao, ali ne mogu vam reći točno u kojem trenutku iako to proizlazi iz dokumentacije, ali htio bih napomenuti da je to bilo već u trenutku kada ta konverzija nije imala previše smisla i da je to od strane banke bilo podlo ponuđeno. Ja sam u banku otišao informirati se što mogu učiniti kada mi je rata za otplatu kredita drastično porasla i tada mi je ponuđena ta konverzija. Meni je ta konverzija bila ponuđena u banci i ja sam na nju pristao zbog toga što je rata kredita tako drastično porasla kako sam vam rekao."

9.4. Vještačenje:

9.4.1. U pisanom nalazu i mišljenju od 30. lipnja 2022. knjigovodstveno- financijski vještak je naveo u bitnome da, povodom izračuna razlika između iznosa koji je tužitelj uredno uplatio tuženiku na ime promjenjive ugovorene kamate i iznosa koji bi tužitelj tuženiku uplatio na ime ugovorene kamatne stope, a da je ugovorena kamatna stopa ostala u visini kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu po mjesecima do 30. 9. 2015., kada je Aneksom 1 osnovnog Ugovora ugovorena konverzija obračuna kredita iz valute CHF u valutu EUR, tužitelj potražuje od tuženika ukupni novčani iznos od 31.859,55 kuna koji se sastoji od 48.044,51 kuna za razliku više plaćenih anuiteta po kreditu u CHF, umanjeno za 16.184,96 kuna na ime razlike glavnice po konverziji CHF/EUR.

9.4.2. U dopuni od 8. travnja 2023. vještak je iskazao naprijed navedene iznose i u EUR: ukupni novčani iznos od 4.228,49 EUR / 31.859,55 kuna, 6.376,60 EUR / 48.044,51 kuna za razliku više plaćenih anuiteta po kreditu u CHF, 2.148,11 EURA / 16.184,96 kuna za razliku glavnice po konverziji kredita CHF/EUR koja je utvrđena na dan 30. 9. 2015.

9.4.3. Iz izmjene i dopune nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka od 25. rujna 2023. proizlazi da, uvažavajući prigovore tuženika iz podneska od 2. kolovoza 2022. (vezano za fiksni tečaj CHF propisan za razdoblje od 1. 2. do 30. 9. 2023. te vezano za iznos preplate priznat od strane tuženika u konverziji), tužitelj potražuje od tuženika ukupni novčani iznos od 3.608,85 EUR / 27.190,87 kuna, a koji se sastoji od 6.024,92 EUR / 45.394,76 kuna za razliku više plaćenih anuiteta po kreditu u CHF, 2.416,07 EUR / 18.203,89 kuna za razliku glavnice po konverziji kredita CHF/EUR koja je utvrđena na dan 30. 9. 2015. kada je stupio na snagu ZID ZPK/15.

9.4.4. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 28. rujna 2023. proizlazi povodom izračuna razlika po svakom preplaćenom anuitetu na ukupnu preplatu od 6.024,92 EUR za period od svake preplaćene razlike anuiteta do dana konverzije 30. rujna 2015., da ukupna zatezna kamata iznosi 1.996,48 EUR (op. kako je raščlanjeno u priloženom obračunu zatezne kamate).

10. Ocjena dokaza:

10.1. Vjerodostojnost isprava i točnost njihovog sadržaja nisu bili sporni.

10.2. Sud načelno prihvaća iskaze svjedoka i tužitelja jer su bili uvjerljivi i u većem dijelu međusobno podudarni. Proturječje između njihovih iskaza tiče se (ne)davanja upozorenja da postoji mogućnost promjene kamate i tečaja. Tužitelj je iskazao da mu je bankarski službenik izričito tvrdio da promjena neće biti i da je to za njega najpovoljniji kredit, dok je svjedok ZŠ iskazao da su u svim ovakvim slučajevima klijentima bili prezentirani uvjeti ugovora vezane za EUR-e i za CHF i da su bili upoznati s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatom stopom. Što je od navedenog točno sud nije mogao utvrditi sa sigurnošću iz raspoloživih dokaza, međutim, s obzirom na zaključak ovog parničnog suda kako je vezan pravnim utvrđenjima iz kolektivnog spora, to nije ni bilo presudno u ovoj pravnoj stvari jer iz iskaza saslušanih osoba nesumnjivo proizlazi da se o spornim odredbama ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo.

10.3. Vještačenje je provedeno stručno i objektivno i sud prihvaća pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Vještak je povodom primjedbi stranaka dostavio pisane dopuna i pojašnjenja, nakon čega su se punomoćnici stranaka na ročištu 4. prosinca 2024. izjasnili da ne smatraju nužnim usmeno saslušati vještaka.

11. Utvrđene činjenice i primjena materijalnog prava:

11.1. Pored činjenica koje nisu bile sporne vezano za sadržaj odredbi predmetnog ugovora o kreditu i vezano za izvršenu konverziju kredita, iz izvedenih dokaza utvrđeno je da:

- je predmetni kredit podignut u potrošačke svrhe odnosno radi financiranja kupnje stambenog objekta - obiteljske kuće tužitelja,

- tužitelj je od strane banke bio općenito informiran o glavnim odredbama ugovora o kreditu i nije se pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama, pa ni o odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te je tužitelj prihvatio od strane banke ponuđeni ugovor.

11.2. Na pravni odnos stranaka vezano za predmetni ugovor o kreditu primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupka kolektivne pravne zaštite (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), odnosno utvrđenje ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima nepoštenima i ništetnima, te se temeljem odredaba čl.502.c ZPP i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15 - dalje: ZOZP) tužitelj u ovoj pravnoj stvari legitimno poziva na to pravno utvrđenje i ovaj sud je za njega vezan.

11.3. Predmetni ugovor o kreditu djelomično je ništetan (u dijelu koji se odnosi na odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima) i s obzirom na to na pravni odnos stranaka ima se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa

i kunska protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF kroz cijelo vrijeme otplate kredita. Zbog toga je presuđeno kao u točki I. izreke.

11.4. Sukladno odredbama čl.323. st.1. i čl.1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 - dalje: ZOO) tužitelj s pravom zahtijeva vraćanje onog što je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno novčane iznose koji čine razliku između plaćenih rata kredita i između rata kredita obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i po početnom tečaju CHF kroz cijelo vrijeme otplate kredita.

11.5. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu od 13. siječnja 2016.. kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK 2015., tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (op. ovaj zaključak suda korespondira s pravnim stajalištem izraženim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.), s tim da se preplata koja je priznata konverzijom ne može kumulirati s preplatom koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, već tužitelj ima pravo na njihovu razliku, odnosno na iznos preplate temeljem ništetnih odredbi umanjen za priznati iznos preplate u konverziji.

11.6. Tek ostvarivanjem tužiteljevog prava na preplaćene iznose uspostavlja se pravična ravnoteža interesa stranaka.

11.7. Vještačenjem je utvrđeno da:

- razlika između plaćenih rata kredita i između rata kredita obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i po početnom tečaju CHF kroz cijelo vrijeme otplate kredita, iznosi ukupno 6.024,92 EUR / 45.394,76 kuna,

- stvarno priznata preplata u konverziji iznosi 2.416,07 EUR / 18.203,89 kuna (razlika između više uplaćenog iznosa po konverziji od 26.287,55 kuna i razlike glavnice na dan 30. rujna 2015. u korist banke od 8.083,66 kuna)

- razlika koja pripada tužitelju sukladno navedenom pod 11.5. iznosi 3.608,85 EUR / 27.190,87 kuna.

- ukupna zatezna kamata na iznos od 6.024,92 EUR za period od svake preplaćene razlike anuiteta do dana konverzije 30. rujna 2015., iznosi 1.996,48 EUR.

11.8. Dakle, ukupno više plaćeni iznos temeljem ništetnih ugovornih odredbi od 6.024,92 EUR umanjen za stvarno priznati iznos preplate u konverziji od 2.416,07 EUR, iznosi 3.608,85 EUR te tužitelj osnovao zahtijeva plaćanje tog iznosa (op. nema pravo na isplatu punog zatraženog iznosa od 4.228,49 EUR), zajedno sa zakonskim zateznima kamatama temeljem čl.1115. i čl.29. ZOO tekućima od dana provedene konverzije do isplate. Zbog toga je presuđeno kao u točki II. i III. izreke.

11.9. Tužitelj osnovano zahtijeva i plaćanje zakonskih zateznih kamata od svake preplaćene razlike anuiteta do dana konverzije 30. rujna 2015. (koje razlike ukupno iznose 6.024,92 EUR),

koje kamate su vještačenjem obračunate u iznosu od 1.996,48 EUR. Tužitelj neosnovano zahtijeva plaćanje zateznih kamata na navedeni obračunati iznos zateznih kamata od 1.996,48 EUR od dana izvršene konverzije do isplate. Po ocjeni ovog suda, zatezne kamate za razdoblje nakon izvršene konverzije dosuđene su tužitelju u pripadajućem opsegu u točki II. izreke. Zbog toga je presuđeno kao u točki IV. i V. izreke.

11.10. Napominje se i da tuženikov prigovor zastare tužiteljeve novčane tražbine nije nađen osnovanim. S obzirom na dan pravomoćnosti presude (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.) kojom je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi, te s obzirom na dan podnošenja tužbe u ovom parničnom postupku individualne pravne zaštite (12. lipnja 2019.), čime je zastara prekinuta sukladno odredbi čl.241. ZOO, zaključeno je da je tužba podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina i da zastara nije nastupila. Vezano za tuženikov prigovor radi prebijanja napominje se da tužitelj ima pravo na naknadu u visini pozitivnih tečajnih razlika jer prijeboj s negativnim tečajnim razlikama može biti izvršen samo na temelju istaknutog protutužbenog zahtjeva (promijenjeno pravno shvaćanje Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-6372024-2 od 16. svibnja 2024.).

12. Parnični troškovi:

12.1. Tužitelj je uspio u parnici u cijelosti u pogledu tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti i u pogledu osnove zahtjeva za isplatu te djelomično u pogledu visine zahtjeva za isplatu (90%; utuženo 4.228,49 EUR i 1.996,48 EUR, a dosuđeno 3.608,85 EUR i 1.996,48 EUR). Po ocjeni suda neuspjeh tužitelja u parnici tek je neznatan i temeljem odredbe čl.154. st.5. ZPP on ima pravo na naknadu svih svojih potrebnih parničnih troškova.

12.2. Potrebnima u smislu odredaba čl.155. ZPP ocijenjeni su od strane tužitelja zatraženi troškovi u visini koja s obzirom na vrijednost predmeta spora proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa) i iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, br. 37/23), i to:

- odvjetničke nagrade: za sastav tužbe i 4 obrazložena podneska te za zastupanje na ukupno 9 pripremnih ročišta i ročišta za glavnu raspravu (15×200,00 EUR), za sastav preostalih 4 obrazloženih podnesaka (4×100,00 EUR; 50% punog iznosa nagrade; tbr.8. st.3. Tarife) te za zastupanje na ročištu za objavu presude (100,00 EUR),

- troškovi vještačenja: 356,69 EUR + 198,04 EUR = 554,73 EUR,

- sudska pristojba na tužbu: 96,09 EUR

ukupno 4.150,82 EUR.

12.3. Temeljem odredbe čl.151. st.3. ZPP na navedeni iznos dosuđene su i zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj u skladu s odredbom čl.29. st.2. ZOO.

12.4. Zbog toga je presuđeno kao u točki VI. izreke.

U Pakracu, 16. siječnja 2025.

Sudac:

Matija Stokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.